REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1108/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Grgić Zovko, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 14. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja dr. sc. C O i punomoćnice tuženika Ivane Grgić Zovko, odvjetnice, 25. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji glasi:

''Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. iz Zagreba, Listopadska 2 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, svotu od 21.695,81 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 8.272,15 eura od dana 20.10.2023. do isplate, na iznos od 8.713,54 eura od dana 28.4.2025. do isplate te na iznos od 4.710,12 eura od povišenja tužbenog zahtjeva do isplate, koja se za svako polugodište obračunava po stopi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te platiti trošak parničnog postupka, sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje naknaditi tuženiku Adriatic osiguranje d.d. parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 25. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe iz podnesaka tužitelja od 28. travnja 2025. i 23. veljače 2026.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 6. veljače 2024. tužitelj navodi kako je osiguranik tužitelja CP kao suvozač smrtno stradao u prometnoj nesreći 3. ožujka 2005. Navodi kako je prometnu nesreću uzrokovao osiguranik tuženika OP upravljajući motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. Ističe kako je rješenjem tužitelja broj 509741 od 4. siječnja 2006. priznato obitelji umrlog osiguranika pravo na obiteljsku mirovinu. Nadalje navodi da je u razdoblju od 1. rujna 2021. do 31. kolovoza 2023. tužitelj na ime obiteljske mirovine isplatio iznos od 8.272,15 EUR. Odgovornost tuženika utvrđena je deklaratornom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 5475/08 od 18. veljače 2010. Ističe kako je pokušao u mirnom postupku naknaditi štetu pa je podneskom od 13. listopada 2023. postavio tuženiku zahtjev za naknadu štete, no tuženik po istom nije postupio. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 23. veljače 2026. predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 21.695,81 EUR sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava pasivnu legitimaciju, obzirom se tužba ne temelji na Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu već na Zakonu o mirovinskom osiguranju. Ističe prigovor zastare. Navodi kako sadržaj isprava ne predstavlja činjenice u odnosu na koje je tužitelj ovlašten izdavati javne isprave, a navedene isprave u svakom slučaju, ne predstavljaju isprave koje su sastavljene sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju i Statutu HZMO-a sa propisanim obilježjima i potpisane od osobe ovlaštene za zastupanje HZMO-a. Osporava se, kako istinitost činjenica navedenih u ispravama na koje se poziva tužitelj, tako i vjerodostojnost samih isprava. Osporava se točnost i ispravnost obračuna. Tužitelj nije dokazao da je izvršio plaćanje iznosa koje potražuje ovom tužbom. Osporava potraživanje zateznih kamata. Obaveza tuženika u svakom konkretnom odnosu nastaje temeljem ugovora o osiguranju sklopljenog s vlasnikom konkretnog vozila kojim je prouzročena šteta i temeljem Zakona o obveznom osiguranju u prometu kojim je reguliran sadržaj tog njihovog međusobnog odnosa. Sve ostale štete koju su nastale tužitelju i koje bi mogao potraživati temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju, a koje prelaze opseg i sadržaj ugovora o osiguranju od AO između tuženika i njegovog osiguranika, tužitelj je ovlašten potraživati od štetnika i za takvu štetu tuženik ne može odgovarati. Obvezu tuženika potrebno je utvrđivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Osporava osnovu i visinu zahtjeva kojeg predlaže odbiti u cijelosti te obvezati tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. Podnescima od 28. travnja 2025. i 23. veljače 2026. tužitelj je preinačio tužbu jer je povećao tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev postavljen u tužbi. Sud je preinaku dopustio sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), jer je tužitelj i nakon razdoblja obuhvaćenog tužbom nastavio isplaćivati obiteljsku mirovinu pa je njegovo potraživanje prema tuženiku dospijevalo i nakon podnošenja tužbe. Tuženik se upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi, a nije se protivio preinaci. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

4. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-5475/08 od 18. veljače 2010. (list 3-4), zapisnik o očevidu (list 5-9), dopis PU Krapinsko-zagorske, PP Pregrada od 4. lipnja 2007. (list 10), rješenje tužitelja od 4. siječnja 2006. (list 11-13), potvrdu o isplatama (list 15, 73, 95), dopis tužitelja upućen tuženiku od 13. listopada 2023. (list 16-17), spis tužitelja broj 509741, rješenje tužitelja od 28. veljače 2006. (list 76-77), rješenje tužitelja od 5. siječnja 2006. (list 78-79), privremena rješenja tužitelja od 17. listopada 2005. i 22. travnja 2005. (list 88-91).

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 21.695,81 EUR sa zateznim kamatama, a s osnova naknade štete.

7. Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika, odgovornost, osnova i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je i je li nastupila zastara tražbine tužitelja.

8. Prema odredbi članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 62/18 – dalje: ZMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanje koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st. 1.). Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

9. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako smatra da tužitelj eventualno može potraživati samo stvarnu štetu kojom se smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

10. Kako je tuženik u ovom konkretnom slučaju osiguratelj, za odluku u sporu koji pokreće tužitelj protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Tuženik, kao osiguratelj vozila štetnika, ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema odredbi članka 8. st. 1. ZOOP-a, a u pogledu učinka ugovora o obveznom osiguranju, društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

11. Tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim je odredbama Zakona i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja. Stoga je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. ZOOP-a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja (tako i VSRH u odluci Rev 850/2022-2 od 25. listopada 2022.).

12. Prema odredbi čl. 27. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Primjenjivo u ovom konkretnom slučaju, sud smatra da obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (tako i VSRH u odlukama broj Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022. i broj Rev 184/2022-2 od 23. ožujka 2022. te Županijski sud u Zagrebu u odluci posl. br. Gž- 1636/2024-2 od 19. travnja 2024.).

13. Prema tome, tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete u visini cjelokupnog iznosa mirovine koju isplaćuje, već štetu čini iznos eventualne razlike između isplaćene obiteljske mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu. Tuženik, kao osiguravajuće društvo, nije štetnik (vozač koji je skrivio prometni nesreću), već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju preuzima ugovorne obveze koje su propisane člankom 27. ZOOP-a i dužan je naknaditi samo onu vrstu štete i u onoj visini kako to regulira ZOOP.

14. U tom smislu na tužitelju je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno teret dokazivanja da postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koju isplaćuje i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.

15. Tužitelj je dostavio obračun isplaćenih obiteljskih mirovina, dakle, izvršenih svih isplata, a što ne dokazuje štetu koju je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju u smislu članka 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a.

16. Budući da je na tužitelju teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva (u smislu iznosa određenog člankom 27. stavak 3. ZOOP-a), a taj iznos tužitelj nije dokazao, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje naknadu štete na ime isplaćenih mirovina u iznosu 21.695,81 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 8.272,15 EUR od 20. listopada 2023., na iznos od 8.713,54 od 28. travnja 2025., a na iznos od 4.710,12 EUR od 23. veljače 2026. do isplate.

17. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 – dalje: Tarifa), a prema zahtjevu tuženika s ročišta održanog 14. travnja 2026. i to za sastav odgovora na tužbu u visini 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife) i za zastupanje na ročištima održanim 8. studenog 2024. i 14. travnja 2026. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. Tarife), odnosno 300 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (600,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (150,00 EUR), ukupno iznosi 750,00 EUR.

18. Kako tužitelj nije uspio u sporu, dužan je naknaditi parnični trošak tuženiku, zajedno sa zateznim kamatama, koje teku od donošenja ove presude pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 25. svibnja 2026.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, i to od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira na to je li na isto pristupila, odnosno od dana primitka presude i rješenja, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju

2. Punomoćnici tuženika