REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: P-5475/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gordana Lozančić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. travnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja UN, punomoćnice po zaposlenju, po generalnoj punomoći Su-50/12, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 25. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, da plati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, svotu od 9.624.06 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 23.09.2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, nadoknaditi tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, troškove parničnog postupka u iznosu od 562,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude 25. svibnja 2026. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi koju je podnio ovom sudu dana 23.09.2024. navodi da je njegov osiguranik TN stradao u prometnoj nesreći dana 11.08.2010., koju je skrivio ČN upravljajući automobilom reg. oznake [registarska oznaka], koje je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika, broj police [broj police] za što je oglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Makarskoj broj K-219/10 od 08.07.2011. Rješenjem tužitelja broj 832332 od 21.12.2016. osiguraniku je priznato pravo na invalidsku mirovinu čijom isplatom tužitelj trpi štetu, a uzrok nastale invalidnosti je 100% ozljeda izvan rada, kao posljedica prometne nesreće u kojoj je stradao. Isplatom invalidske mirovine za razdoblje od 01.10.2021. do 31.08.2024. tužitelju je nastala šteta u iznosu od 9.624,06 eura koju je tuženik pozvan platiti u mirnom postupku, ali po zahtjevu nije postupio u za to predloženom roku, te stoga tužitelj potražuje kamate od 23.09.2024. Navodi da je protiv tuženika već vodio spor za ranije isplaćene mirovine, koji je okončan u korist tužitelja, s tim da se sada nalazi u žalbenom postupku (Trgovački sud, P-1414/2019). Stoga tužitelj, a temeljem odredbe čl.161. i čl.164. Zakona o mirovinskom osiguranju, tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika isplatu iznosa od 9.624,06 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23.09.2024. pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti i ukazuje kako je u konkretnom slučaju osnovanost potraživanja tužitelja potrebno prosuđivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09; u daljnjem tekstu ZOOP), jer je to jedini zakon po kojem se mogu utvrđivati obveze tuženika u naknadi štete, a obzirom na njegov pravni status osiguratelja od obvezne automobilske odgovornosti za štete počinjene trećim osobama. Dakle, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojem osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu, što se u predmetnom slučaju nije ispunilo, a teret dokaza visine štete leži na tužitelju. Nadalje, ističe prigovor zastare potraživanja te ukazuje da dokumentacija koju tužitelj prilaže ne predstavlja valjan dokaz da je tužitelj zaista i izvršio isplate mirovine svojem osiguraniku. Predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je u svrhu dokaza izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Makarskoj broj K-219/10 od 08.07.2011. (list 3-5 spisa ), zapisnik o očevidu od 11.08.2010. (list 7-9 spisa), situacijski plan (list 10 spisa), rješenja tužitelja broj 832332 od 21.12.2016. (list 11-12 spisa) i 07.02.2012. (list 13-14 spisa), nalaz i mišljenje o invalidnosti broj 102/16/1260 od 15.11.2016. (list 15-30), 23.11.2016. (list 19-21 spisa), 25.11.2016. (list 23-29 spisa), odštetni zahtjev tužitelja od 06.09.2024. (list 31 spisa), obračun isplaćene invalidske mirovine s ispisima iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 32 spisa) i banku podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 33-50 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povratom iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine osiguraniku tužitelja TN za razdoblje od 01.10.2021.do 31.08.2024. u iznosu od 9.624,06 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 23.09.2024. do isplate.

6. Među strankama nisu sporni pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Naime, nije sporno da je osiguranik tužitelja TN stradao u prometnoj nezgodi dana 11.08.2010. koju je skrivio osiguranik tuženika ČN upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka], te da je isti pravomoćnom presudom Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj K-219/10 od 08. srpnja 2011. proglašen krivim za izazivanje te nezgode. Također nije sporno da je pravomoćnim rješenjem tužitelja broj 832332 od 21. prosinca 2016. osiguraniku tužitelja TN kod kojeg je zbog ozljede izvan rada 100% nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, priznato pravo na invalidsku mirovinu, počevši od 15.11.2016. godine.

7. Uvidom u obračun isplaćene invalidske mirovine i ispise iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od 01.10.2021. do 30.08.2024. isplatio na ime invalidske mirovine TN ukupni iznos od 9.624,06 eura, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika u ovom postupku. Nesporno je i da se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom od 06.09.2024. potražujući isplatu tog iznosa.

8. Između stranaka prvenstveno je sporna osnova i visina zahtjeva tužitelja s obzirom na različita stajališta stranaka o propisima do čije primjene dolazi u ovoj pravnoj stvari i s tim povezanog pitanja opsega i visine odgovornosti tuženika u konkretnom slučaju., te je sporno da li je potraživanje tužitelja u zastari.

9. Prigovor zastare nije osnovan.

10.

Naime, pogrešan je stav tuženika da se rok zastare računa počevši od konačnosti rješenja kojim je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu. Obzirom da tužitelju šteta nastaje isplatom svake pojedine mirovine i rokovi zastare računaju se od isplate svake pojedine mirovine prema odredbama čl. 230. i 241.. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO), kojima je propisan zastarni rok od 3 godine, te obzirom da tužitelj potražuje iznose isplaćene mirovine počevši od 01.10.2021. pa nadalje, a tužba sudu podnesena je 23.09.2024., potraživanje tužitelja nije u zastari.

11. Prema odredbama čl. 164. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i119/22 - dalje: ZOMO) ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ZOMO-a, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na osnovi tjelesnog oštećenja, kao i troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Odredbom čl. 164. st. 1. ZOMO-a propisano je da ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ZOMO-a i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Odredbom čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 115/18 – dalje: ZIDZOMO) koja se primjenjuje od 01.01.2019., a kojom je promijenjena odredba čl. 161. st. 2. ZOMO-a, propisano je da naknada stvarne štete koju ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati između ostaloga obuhvaća novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

12. Međutim, ovdje tuženik je društvo koji se bavi poslovima osiguranja, između ostaloga i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a što je uređeno Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, 155/23 – dalje: ZOOP), zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja glede utvrđivanja visine i opsega obveze tuženika primjenjuje materijalno pravo koje regulira tu materiju, dakle ZOOP koji je i bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku.

13. Pravni stav o primjeni ZOOP-a, izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji kao najviši sud u državi osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ( Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020. i dr.).

14. Odredbom čl. 27. ZOOP-a (na koji se poziva tuženik) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.), time da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.), pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

15. Tumačenjem navedenih zakonskih odredbi, obveza tuženika postoji samo u slučaju kada bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.

16. Kako je navedeno, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva. Sukladno odredbama čl. 219. st. 1. u svezi s čl. 221.a ZPP-a teret dokaza visine tužbenog zahtjeva je na tužitelju. Kako tužitelj nije predložio izvođenje dokaza na navedenu okolnost, prvenstveno financijskog vještačenja, na temelju kojega bi sud utvrdio visinu tužbenog zahtjeva to sud temeljem dokaza u spisu nije mogao utvrditi razliku koja bi za tužitelja predstavljala štetu sukladno odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a, odnosno visinu tužbenog zahtjeva. (tako i ŽS Zagreb GŽ-353/2025 od 04.03.2025. i ŽS Karlovac Gž- 539/2021 od 15.03.2023.)

17. Slijedom navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev dobiti i odlučiti kao u izreci presude dok zbog izraženog stava sud nije posebno cijenio ostale navode stranaka.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl.154. st.1. i čl.155. ZPP-a.

19. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, u skladu sa zatraženim troškovnikom, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu od 13.01.2025. 100 bodova (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 16.06.2025. 100 bodova (Tbr. 9/1) te za sastav podneska od 16.04.2026.g. 25 bodova (Tbr. 8/4), dakle ukupno 225 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura sukladno navedenoj Tarifi, te uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 562,50 eura. Na tako utvrđeni iznos troška tuženiku su dosuđene zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 25. svibnja 2026. godine

Sutkinja:

Gordana Lozančić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u četiri (4) primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Ako stranka ne pristupi na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. tužitelju

2. pun. tuženika