Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj : 81 K-249/2026-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu Ani Zrilić uz sudjelovanje Josipe Arbanas kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika UZ zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18 , 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25– dalje u tekstu: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KO-DO-146/2026 od 10. ožujka 2026., nakon održane javne rasprave dana 25. svibnja 2026. godine u nazočnosti zastupnice optužbe BZ savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, okrivljenika UZ te branitelja Tomislava Gambiraže, odvjetnika iz [adresa] istog dana objavio je javno i,

p r e s u d i o  j e

I.

okrivljenik:

UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Josipa i U rođene B, rođen **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], s boravištem u [adresa]  (kod ZZ),  državljanin Republike Hrvatske, zidar, sa završenom srednjom školom, živi u izvanbračnoj zajednici, bez djece, osuđivan presudom Općinskog suda u Zadru broj K-382/17 od 28. rujna 2017. pravomoćnom 11. prosinca 2017. zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11, kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, kaznenog djela narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz članka 141. stavak. 1. KZ/11 i kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. u vezi članka 51. KZ/11 na djelomično uvjetnu osudu – bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci i uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci s rokom kušnje u trajanju od tri godine i presudom Općinskog suda u Zadru broj K- 340/19 od 20. rujna 2019. pravomoćnom 28. siječnja  2020.  zbog  kaznenog  djela  neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, nalazi se u istražnom zatvoru Zatvora u Zadru,

k r i v  j e

što je 13. veljače 2026. oko 18,45 sati u mjestu Preko, na Ulici profesora Nikole Jerolimova, ispred kuće na kbr. 4, najprije fizički nasrnuo na dijete žrtvu ŽZ (rođenog 2011.), svjestan da mu on zbog svoje dobi i tjelesne konstitucije nije u mogućnosti pružiti adekvatan otpor, te ga objema rukama odgurnuo s električnog romobila, uslijed čega je isti pao leđima na pod, a potom u cilju da ga zastraši izvadio pištolj, repetirao ga i stavio na čelo djeteta žrtve ŽZ te mu uputio riječi: "Nemoj da se ovo više ponavlja, ubiti ću te, ubiti ću te!", što je kod djeteta žrtve ŽZ izazvalo osjećaj straha za vlastiti život,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11,

pa se okrivljenik UZ temeljem citiranih zakonskih odredbi i odredbe članka 44. KZ/11 osuđuje

na kaznu zatvora

u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

II. U jedinstvenu kaznu zatvora od 8 ( osam ) mjeseci sukladno odredbi članka 54. KZ/11 okrivljeniku UZ uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i oduzimanje slobode od dana 13. veljače 2026. godine pa na dalje.

III. Temeljem odredbe članka 69. stavak 1. KZ/11 okrivljeniku UZ izriče se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti. Sukladno odredbi stavka 2. istog članka sigurnosna mjera izvršava se u okviru zatvorskog sustava, a može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 3 godine. Ovu sigurnosnu mjeru sudac izvršenja će obustaviti ukoliko prestanu razlozi zbog kojih je izrečena.

IV. Temeljem odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 okrivljenik UZ se oslobađa troška iz članka 145. stavak 1. točka 1. i 6. ZKP/08 odnosno naknade paušalne svote te materijalnog troška za vještačenje i pristup vještaka na raspravu u ukupnom iznosu od 655,39 eura.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru je dana 10. ožujka 2026. godine podiglo optužnicu pod brojem KO-DO-146/2026 protiv okrivljenika UZ radi kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. i dr. KZ/11 a činjenično opisano kao u izreci presude.

2. U odnosu na kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret okrivljenik je iskazao da se ne smatra krivim. Obzirom na okrivljenikov stav u odnosu na optužbu, proveden je dokazni postupak a okrivljenik je svoju obranu iznio na kraju dokaznog postupka.

3. Na raspravi su ispitani ZZ inače izvanbračna supruga okrivljenika i vještak dr. Denis Sabljar.

4. Također su pročitani dokazi priloženi sudskom spisu i to : zapisnik o prepoznavanju (list spisa 12-13), zapisnici o pretrazi doma i drugih prostora (list spisa 23-26, 30-33), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list spisa 29), iskaz svjedokinje UZI (list spisa 67-68), kriminalističko tehničko izvješće (list spisa 75), uz suglasnost stranaka reproducirana je snimka iskaza ŽZ (list spisa 78-79) te je pročitan i izvadak iz kaznene evidencije.

5. Sud je cijenio sve provedene dokaze i to kako svaki dokaz zasebno tako je i iste doveo u međusobnu vezu jedne s drugima te sa obranom okrivljenika i nalazi dokazanim da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret.

6. Valja se osvrnuti na činjenicu da se okrivljenika tereti za kvalificirano kazneno djelo prijetnje a posebna otegotna okolnost koja osnovno djelo čini težim je ranjiva dob samog oštećenika. Osvrćući se na dokaze koji potkrjepljuju činjenične navode iz optužnice valja krenuti od iskaza samog malodobnog oštećenika ŽZ. Naime, prvo se valja osvrnuti na činjenicu da je oštećenik dijete rođeno **.**.2011. i isti je učenik osmog razreda osnovne škole, dakle, radi se o djetetu od 14 godina i 10 mjeseci. Osoba od 14 godina je dijete u razvoju kako fizičkom tako i psihičkom, nalazi se u intenzivnoj fazi srednje adolescencije, obilježenoj dubokim neurološkim, emocionalnim i društvenim promjenama , često reagiraju impulzivno i vođeni su trenutnim osjećajima, a ne dugoročnim posljedicama , u toj dobi djeca imaju snažnu potrebu za novim iskustvima, riskiranjem i testiranjem granica , a mišljenje i prihvaćanje od strane vršnjaka postaju važniji od mišljenja roditelja. Dakle, kako u fizičkom tako i u psihičkom smislu radi se o djetetu koje još nije oblikovano i izgrađeno, niti formirano u osobu stabilnih emocija, racionalnog razmišljanja i stavova, sa jasnim granicama dopuštenog ponašanja neovisno o fizičkoj građi, visini i težini takvog djeteta. Ovo dijete fizički i na izgled može izgledati odraslo ali njegov mentalni sklop ne može se oduprijeti autoritetu odrasle osobe.

7. Oštećeno dijete ŽZ ispitan je na način primjeren njegovoj dobi a iz njegovog djetinjeg iskaza isti niti ne umanjuje i ne uljepšava svoje ponašanje već dapače, priznaje da je udario nogom u vrata za što su ga teretili okrivljenik i njegova izvanbračna supruga i što im je smetalo i iziritiralo ih. Dijete opisuje događanja upravo iz pozicije svog mentalnog sklopa, mentalnog sklopa jednog četrnaestogodišnjaka. Dijete je iskazalo kako to proizlazi iz reproduciranog DVD-a kako se tog 13. veljače 2026. vozio po [adresa] sa prijateljima i da su se vozili od restorana Barbare do vrha Preka. Dok je čekao prijatelja da je udario nogom u vrata, pa kad su se vratili na to mjesto, da je s tog mjesta izašla neka starija gospođa i da su on i prijatelj pobjegli. Kako ga je prijatelj zvao da se vrati, on se vratio, kada ga je muškarac bacio s romobila i udario ga. Taj muškarac mu je dotrčao sprijeda, a on se tad vozio na romobilu, ali sporo. Kad ga je muškarac gurnuo, on je pao, a isti ga je udario s nogom i da je potom izvadio pištolj. Dijete se začudilo. Taj muškarac je tada pištolj repetirao i zatim mu prislonio pištolj u predio očiju jer je on tad nosio kacigu i to je bio jedini otvoren dio. Govorio mu je tad da će ga ubiti i da nikad više to ne napravi, pokuca na ta vrata. Ponovio je da će ga ubiti više puta. Muškarac je pokušao dignuti njegov romobil, ali da mu je bio pretežak, nakon čega je otišao dalje. Sve ovo je potrajalo minutu-dvije. Nikad prije nije vidio ovog muškarca, ne zna tko je on. Radi se o mršavijem muškarcu koji nije imao kosu, ili je imao malo kose, imao je naočale za vid i nosio je smeđe hlače. Sve je ispričao mami, da joj je rekao da je u redu i da se nešto dogodilo, da joj je ispričao što se dogodio kad se smirio. Mama je tad pozvala policiju. Inače, da je on u ova vrata udario iz zezancije, da nije znao tko živi u toj kući, osim što je viđao tu baku prije, ali da nije znao. Iskazao je da zbog ovog što ga je boljelo nije išao doktoru i da se ništa nije vidjelo.

8. Ispitana je i djetetova majka u svojstvu svjedoka, UZI koja je i pozvala policiju prema navodima samog djeteta a nakon što joj je dijete ispričalo što se dogodilo. Svjedokinja je iskazala kako se ovaj događaj zbio 13. veljače 2026. oko 18,30 navečer, kada se njezin četrnaestogodišnji sin ŽZ vratio doma te je bio van sebe, plakao je, tresao se, bio je u šoku. Rekao joj je da se dogodilo nešto strašno, jecao je, ali se tješio i govorio, "Svi smo dobro". Tad da joj je ispričao kako ga je napao neki čovjek, da ga je bacio s električnog romobila i da je pao, a dok je bio na podu da ga je udario nogom u desnu stranu, negdje oko bedre. Potom da je taj čovjek izvadio pištolj te mu ga uperio u glavu i dva puta mu rekao da će ga ubiti i da ga ne želi više na tom mjestu vidjeti. Zatim joj je dijete prepričalo kako misli da je čuo klik od pištolja te prigode. Potom da se taj čovjek udaljio. Da je ŽZ bio jako potresen zbog ovog te mu je trebalo puno vremena da se smiri. Kad se smirio da ga je ona pitala zašto ga je ovaj čovjek napao kad joj je odgovorio da se on tada s dvojicom prijatelja vozio na električnim romobilima te da je on prolazivši kraj nekih vrata u ista udario nogom. Majka misli da je to potez dječjeg glupiranja. Sin joj nije spominjao da bi se fizički suprotstavljao toj osobi. Dakle, majka je bila prva osoba kojoj se dijete povjerilo nakon samog događaja i koja je pozvala policiju.

9. Sutradan, nakon samog događaja dijete je u policiji nazočilo radnji prepoznavanja ( list spisa 12-13 ) te iz zapisnika o prepoznavanju proizlazi da je između pet osoba dijete prepoznalo UZ označenog brojem 1 kao osobu koja ga je napala i stavila mu pištolj na čelo.

10. Imajući u vidu činjenicu da je dijete izjavilo kako mu je okrivljenik kod izgovaranja prijetećih riječi na glavu stavljao pištolj, temeljem naloga suca istrage ( list 27 ) izvršena je pretraga doma ( list spisa 30-33 ) te je pronađen i od okrivljenika oduzet jedan plinski pištolj ( potvrda o privremenom oduzimanju predmeta list spisa 29).

11. Uvažavajući tereteće činjenice zaključuje se da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret. Naime, okrivljenik je u svojoj obrani negirao da bi prijetio oštećeniku te da bi tom prigodom imao pištolj, dok okrivljenik ne poriče da su djeca udarala u vrata objekta njegove izvanbračne partnerice ZZ, a što je njima jako smetalo, te je to potvrdila u svom iskazu i svjedokinja ZZ. Ta činjenica da je okrivljenik bio isprovociran ponašanjem oštećenog djeteta uopće nije niti sporna jer je i samo dijete izjavilo da je udarilo nogom u predmetna vrata. Nadalje, nije sporna činjenica da je okrivljenik krenuo za djecom ( po kazivanju stranaka bile su to tri osobe na romobilu ). Nesporno je i da je okrivljenik došao u neposrednu blizinu oštećenika, što je vidjela i ZZ. Okrivljenik je tvrdio da je oštećeno dijete zamahnulo rukom prema njemu te da se on na neki način branio, te da su u jednom trenutku se isprepletali preko tog romobila. Taj trenutak je vidjela i svjedokinja ZZ koja je rekla da su bili nisko te da sve nije vidjela od jednog zida. Međutim, kada se obrana okrivljenika i to upravo taj dio poveže i sa iskazom svjedokinje ZZ i sa iskazom oštećenika dolazi se do zaključka da je upravo to bio trenutak koji se opisuje u optužnici da kada je dijete palo na leđa da je okrivljenik izvadio pištolj iznad djeteta koje je bilo u ležećem položaju, repetirao ga kako bi dijete ustrašio te mu zaprijetio da to više ne radi ili će ga ubiti. Naime, sud je vjerovao djetetu upravo iz razloga jer je iskaz djeteta potvrđen i činjenicom da je dijete spomenulo pištolj, prepoznalo je okrivljenika te je upravo od okrivljenika i oduzet plinski pištolj a što znači da je dijete iskazivao istinito. Ovakvo impulzivno ponašanje okrivljenika koji je bio u stanju staviti na glavu pištolj djetetu od četrnaest godina potvrđuje i psihijatrijsko vještačenje okrivljenika koji je dugogodišnji ovisnik o opijatima i koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv ( psihijatrijsko vještačenje list spisa 91 ).

12. Dakle, analizom svih izvedenih dokaza sud je našao dokazanim da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje, kvalificirano kazneno djelo, prema osobi posebno ranjivoj radi svoje dobi ( oštećenik star četrnaest godina i deset mjeseci ), okrivljenik je kazneno djelo počinio s namjerom, a kako bi što jače ustrašio oštećenika isti je repetirao i stavio djetetu na glavu pištolj ( dijete nije moglo znati da se radi o plinskom pištolju ) pa je uvažavajući sve navedeno kod djeteta i izazvan strah za vlastiti život a svim ovim radnjama i postupanjem je okrivljenik ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11 pa ga je sud za učin istoga proglasio krivim.

13. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

14. Sud je okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenio osobne i imovinske prilike, te činjenicu da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv.

15. Kao otegotnu okolnost na strani okrivljenika sud je istome cijenio osuđivanost presudom Općinskog suda u Zadru broj K-382/17 od 28. rujna 2017. pravomoćnom 11. prosinca 2017. zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11, kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, kaznenog djela narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz članka 141. stavak. 1. KZ/11 i kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. u vezi članka 51. KZ/11 na djelomično uvjetnu osudu – bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci i uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci s rokom kušnje u trajanju od tri godine i presudom Općinskog suda u Zadru broj K- 340/19 od 20. rujna 2019. pravomoćnom 28. siječnja 2020. zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

16. Uvažavajući sve ove okolnosti sud je okrivljeniku izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 8 ( osam ) mjeseci. Tužitelj je predložio kaznu zatvora u trajanju od 1 ( jedne ) godine, ali nakon provedenih svih dokaza na raspravi uz činjenicu da je dijete dosita na određeni način ( lupanjem u vrata od kuće ) izazvalo reakciju samog okrivljenika kojemu je takvo ponašanje oštećenika dodijalo jer je trajalo duže vrijeme te uz činjenicu da je okrivljenik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv u čemu sud i nalazi pretjeranu reakciju na dječji nestašluk, te potpuno neprimjereni odgovor od strane okrivljenika, dakle, sve ove okolnosti utvrđene na raspravi opravdavaju izricanje manje kazne od one koju je zatražio tužitelj u optužnici.

17. Sud drži da će se upravo ovako odmjerenom kaznom zatvora izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

18. U kaznu zatvora od 8 ( osam ) mjeseci sukladno odredbi članka 54. KZ/11 okrivljeniku UZ je uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i oduzimanje slobode od dana 13. veljače 2026. godine pa nadalje.

19. Temeljem odredbe članka 69. stavak 1. KZ/11 okrivljeniku UZ izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti. Sukladno odredbi stavka 2. istog članka sigurnosna mjera izvršava se u okviru zatvorskog sustava, a može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 3 godine. Ovu sigurnosnu mjeru sudac izvršenja će obustaviti ukoliko prestanu razlozi zbog kojih je izrečena. Opravdanost izricanja ove sigurnosne mjere sud nalazi u zaključnoj ocjeni vještaka psihijatra dr. Denisa Sabljara koji je utvrdio da je okrivljenik ovisnik o opijatima te da boluje od epilepsije, a na raspravi je vještak pojasnio da je epilepsija i nastala kao posljedica velikog uzimanja i konzumacije opijata koje uništavaju stanice mozga. Uslijed svega toga okrivljenik je bio bitno smanjeno ubrojiv, a vještak je zaključio kako na strani okrivljenika upravo dijagnoze koje isti ima mogu poticajno djelovati na počinjenje nekog težeg kaznenog djela u budućnosti poradi čega je potrebno primijeniti sigurnosnu mjeru liječenja od ovisnosti o opijatima. Vještak je naveo da se ista može provesti i u ambulantnim uvjetima, ali imajući u vidu da je okrivljeniku izrečena bezuvjetna kazna zatvora njegovo liječenje će se obaviti unutar zatvorskog sustava.

20. Temeljem odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 okrivljenik UZ se oslobađa troška iz članka 145. stavak 1. točka 1. i 6. ZKP/08 odnosno naknade paušalne svote te materijalnog troška za vještačenje i pristup vještaka na raspravu u ukupnom iznosu od 655,39 eura. Pribavljena je potvrda o visini dohotka i primitaka za okrivljenika (list spisa 144-148) te je utvrđeno da u 2023., 2024. i 2025. godini okrivljenik nije imao nikakvih prihoda, odnosno njegovi prihodi su bili 0,00 eura. U svojim osobnim podatcima okrivljenik je naveo da je nezaposlen i bez primanja, da je lošeg imovinskog stanja i bez imovine, a uvažavajući činjenicu da se okrivljenik od 13. veljače 2026. godine nalazi u istražnom zatvoru, a nakon izrečene mu bezuvjetne kazne zatvora istražni zatvor mu je produljen, dosuđivanjem svakog pa i najmanjeg troška dovelo bi u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

21. Uslijed svega izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 25. svibnja 2026.

Sutkinja

Ana Zrilić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o istoj odlučuje Županijski sud u Zadru.

Presuda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba kaznenog pos tupka, povrede Kaznenog zakona, nepotpuno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, troškovima kaznenog postupka, imovinskopravnom zahtjevu i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo Zadar na broj KO-DO-146/2026,

2. Okrivljenik UZ, putem Zatvora u Zadru,

3. Branitelj okrivljenika Tomislav Gambiraža, odvjetnik iz Zadra,

4. Zatvor u Zadru,

5. Oštećenik ŽZ, putem majke UZI,

6. U spis 81 K-249/2026.

Nakon pravomoćnosti – sucu izvršenja.