Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Povrv-263/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu po sutkinji Gordani Hrastić, u pravnoj stvari tužitelja Čistoća d.o.o., OIB: 02371889218, Varaždin, Ognjena Price 13, zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz Odvjetničkog društva Jelaković & partneri j.t.d. iz Varaždina, protiv tuženika TG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, izvan ročišta, 25. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Ane Kalšan Mališ iz Varaždina, poslovni broj Ovrv-9675/2024 od 4. listopada 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku TG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju Čistoća d.o.o., OIB: 02371889218, Varaždin, Ognjena Price 13, iznos od 81,88 EUR (osamdesetjedan euro i osamdesetosam centi) sa zateznom kamatom:

- na iznos od 14,36 EUR od 1. veljače 2024. do isplate,

- na iznos od 17,12 EUR od 1. ožujka 2024. do isplate,

- na iznos od 17,52 EUR od 1. travnja 2024. do isplate,

- na iznos od 16,44 EUR od 1. svibnja 2024. do isplate,

- na iznos od 16,44 EUR od 1. lipnja 2024. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Ane Kalšan Mališ iz Varaždina, poslovni broj Ovrv-9675/2024 od 4. listopada 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 50,00 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

III. Nalaže se tuženiku TG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi tužitelju Čistoća d.o.o. Varaždin, OIB: 02371889218, Varaždin, Ognjena Price 13, parnični trošak u iznosu od 150,77 EUR (slovima: stopedeset eura i sedamdesetsedam centi) sa zateznom kamatom od 25. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika kao ovršenika, radi isplate iznosa od 81,88 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose navedene u prijedlogu za ovrhu, a temeljem kojeg prijedloga je javna bilježnica Ana Kalšan Mališ iz [adresa] donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-9675/2024 od 4. listopada 2024. Navedeno rješenje o ovrsi je povodom pravovremeno izjavljenog prigovora ovršenika stavljeno izvan snage rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv- 263/2024-3 od 9. rujna 2025. u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu, tuženik navodi da ne posjeduje stan u [adresa] i ne prima račune, da je stan u vlasništvu DDM Invest VII, OIB: 13780824617. U odnosu na trošak postupka, tuženik navodi da se radi o trošku javnog bilježnika pa da se stoga isti ne provjerava.

3. Tužitelj je u podnesku od 26. rujna 2025. kojim se očitovao na prigovor tuženika, opsežno obrazložio činjeničnu i pravnu osnovu svog zahtjeva, navodeći u bitnom da se predmet spora odnosi na naknadu za pruženu javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada za čije je obavljanje tužitelj ovlašten odlukom jedinice lokalne samouprave (Odlukom gradskog vijeća Grada Varaždina o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada od 30. ožujka 2022.; dalje u tekstu: Odluka), pa je tako tužitelj davatelj usluge u smislu čl. 30. i čl. 64. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine, broj: 84/21., 142/23. i 142/23.; dalje u tekstu: Zakon o gospodarenju otpadom). Navodi da je od svog pravnog prednika Varkom d.d. preuzeo bazu podataka svih korisnika predmetne javne usluge, pa tako i podatak o tuženiku kao korisniku javne usluge na adresi [adresa] , na kojoj se pruža predmetna usluga. Tužitelj naglašava da zbog specifičnosti svoje djelatnosti kao javne usluge koja se pruža velikom broju korisnika nije u mogućnosti neprekidno kontrolirati je li došlo do promjene korisnika, već su korisnici sukladno Odluci dužni prijaviti sve promjene tužitelju. Tuženik, međutim, sve do podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi tužitelja nije obavijestio promjenama u odnosu na stan koji se nalazi na adresi [adresa], a na kojeg se odnose utuženi računi. Osim toga, tuženik da je evidentiran kao korisnik i temeljem Izjave o načinu korištenja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (dalje: Izjava). Naime, tijekom 2018. tužitelj je svojim korisnicima na adrese pružanja usluge/dostave računa dostavljao Izjave, pa je tako primjerak takve Izjave dostavio i tuženiku na adresu [adresa], a koju je Izjavu tuženik sukladno čl. 8. st. 1. toč. 1. Odluke bio dužan popuniti i vratiti davatelju usluge. U navedenoj Izjavi je napomenuto da će se, ukoliko korisnik usluge tužitelju ne dostavi popunjenu i potpisanu Izjavu, primjenjivati podaci iz Izjave koje je naveo tužitelj. Kako tuženik to nije učinio, tužitelj je za tuženika kao korisnika usluge primijenio podatke koji su bili navedeni u Izjavi te je time zaveo tuženika u svoju bazu podataka. Prema čl. 4. st. 2. Općih uvjeta uz Odluku o načinu pružanja javne usluge (dalje u tekstu: Opći uvjeti) Ugovor o korištenju javne usluge smatra se sklopljenim kada korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu ili prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada u slučaju kada korisnik ne dostavi davatelju usluge Izjavu. Iz pregleda podizanja spremnika za utuženo razdoblje (od prosinca 2023. do travnja 2024.) razvidno je da je tužitelj izvršavao svoju obvezu odnosno praznio spremnike na predmetnoj adresi, što je elektronski očitano prilikom svakog pražnjenja spremnika, pa je isto dokaz da je tuženik koristio predmetnu javnu uslugu te da je u ugovornom odnosu s tužiteljem. Dakle, iako tuženik nije dostavio popunjenu Izjavu tužitelju, ugovor o korištenju javne usluge između tužitelja i tuženika smatra se sklopljenim jer je tuženik koristio predmetnu javnu uslugu, pri čemu tužitelj napominje da prema čl. 8. st. 2. Općih uvjeta pisani oblik Ugovora nije pretpostavka ugovornog odnosa između davatelja usluge i korisnika usluge, a niti pretpostavka valjanosti ugovora posebno u slučajevima kada je davatelj usluge omogućio korisniku usluge korištenje javne usluge, a korisnik odbija potpisati ugovor tj. dostaviti Izjavu. Tužitelj je u cijelosti ispunio svoje obveze kao davatelj usluge, odnosno osigurao je tuženiku spremnik za primopredaju otpada, dostavio mu je Izjavu, uredno je tuženiku izdavao i dostavljao račune za pruženu uslugu prikupljanja i odvoza komunalnog otpada s adrese [adresa] do travnja 2024., kada je odjavio tuženika kao korisnika usluge temeljem potpisano Primopredajnog zapisnika od 9. travnja 2024., iz kojeg proizlazi da je tuženik koristio uslugu tužitelja do 9. travnja 2024., kada je predmetni stan koji se nalazi u zgradi na adresi [adresa], dobrovoljno predao slobodan od osoba i stvari trgovačkom društvu DDM Invest VII finančne storitve d.o.o., Dunajska cesta 9, Ljub ljana, Republika Slovenija. Slijedom navedenoga, tužitelj navodi da se tuženik u utuženom razdoblju smatrao korisnikom javne usluge, a tužitelj ga je na temelju primopredajnog zapisnika odjavio 1. svibnja 2024. Tužitelj naglašava da tuženik nikada nije prigovarao da mu nisu dostavljeni računi za pružene usluge, niti pak je tužitelju dostavio bilo kakve pritužbe u vezi načina obračuna naknade za prikupljanje miješanog komunalnog otpada, kao niti u vezi iznosa dostavljanih računa, zbog čega smatra da je tuženik podnio prigovor samo radi odugovlačenja postupka naplate tražbine tužitelja i izbjegavanja plaćanja iste. Konačno, tužitelj navodi da mu tuženik nikada nije prijavio da radi o nekretnini (stanu) koji se trajno ne koristi niti je u odnosu na navedeno dostavio prihvatljive dokaze. Osim toga, detaljno obrazlaže i način formiranja cijene naknade odnosno visinu tražbine.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu i to u ispis kartice kupca od 29. srpnja 2024. (list 12 spisa), Suglasnost na Cjenik javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Varaždina objavljenu u Službenom vjesniku Grada Varaždina broj 11/23 (list 56-54 spisa), račune tužitelja za prosinac 2023. i veljaču 2024. (list 60-63 spisa), Izjavu Grada Varaždina o načinu korištenja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (list 65 i 66 spisa), račune za siječanj i travanj 2024. (list 67 -70 spisa) Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada objavljenu u Službenom vjesniku Grada Varaždina broj 2/22 (list 81 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige broj 13044 k. o. [katastarska općina] (list 82-84 spisa), račun za ožujak 2024. (list 85-86 spisa), Primopredajni zapisnik od 9. travnja 2024. (list broj 91 spisa), Plan podjele (odvajanjem) trgovačkog društva Varkom d.d. s osnivanjem novog trgovačkog društva Čistoća d.o.o. uz prilog br. 15 (list 108-113 spisa), pregled podizanja spremnika – sva podizanja za adresu usluge u [adresa] (list 114-115 spisa) i popis suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim dijelovima (list 116 spisa).

5. Odbijen je kao nepotreban dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka DG predloženog na okolnosti vođenja evidencije prigovora odnosno reklamacija korisnika budući da su sve relevantne činjenice utvrđene uvidom u dokumentaciju , a tuženik prigovorom nije niti osporavao vođenje evidencije prigovora, niti je naveo da reklamirao račune koje mu je tužitelj uredno dostavljao.

6. Temeljem čl. 8. ZPP nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci presude.

7. Predmet spora je tužiteljeva tražbina s osnova naknade za pruženu javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog otpada na adresi u [adresa], a koja tražbina se odnosi za razdoblje od prosinca 2023. do travnja 2024.

8. Odredbom čl. 64. st. 4. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine, broj: 84/21. i 142/23.) propisano je da je izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba dužno na svom području osigurati obavljanje javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, osiguravajući pri tom javnost rada kako bi se osiguralo odvojeno sakupljanje miješanog komunalnog otpada iz kućanstava i drugih izvora, biootpada iz kućanstava, reciklabilnog komunalnog otpada, opasnog komunalnog otpada i glomaznog otpada iz kućanstava, a koja javna usluga sakupljanja komunalnog otpada (u daljnjem tekstu: javna usluga) podrazumijeva prikupljanje komunalnog otpada na području pružanja javne usluge putem spremnika od pojedinog korisnika i prijevoz i predaju tog otpada ovlaštenoj osobi za obradu takvoga otpada. Prema čl. 64. st. 2. Zakona o gospodarenju otpadom ta se javna usluga smatra uslugom od općeg interesa.

9. Prema odredbi čl. 66. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave o načinu pružanja javne usluge donosi odluku o načinu pružanja javnih usluga, time da su tom zakonskom odredbom točno određeni elementi koje ta odluka mora sadržavati.

10. Odredbom čl. 68. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom javnu uslugu pruža davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, a prema čl. 70. st. 1. istog Zakona korisnik javne usluge na području pružanja usluge je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine, obvezu plaćanja ugovorom prenese na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Odredbom čl. 70. st. 4. Zakona o gospodarenju otpadom propisano je da je korisnik usluge dužan, između ostalog, koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika, platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi i dostaviti davatelju usluge ispunjenu Izjavu o načinu korištenja javne usluge.

11. Nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju davatelj usluge sukladno čl. 68. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom i čl. 4. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada objavljenog u Službenom vjesniku Grada Varaždina broj 2/22 (dalje u tekstu: Odluka).

12. Sporna je pasivna legitimacija tuženika tj. njegova obveza na podmirenje utuženih računa s obzirom da tuženik tvrdi da ne posjeduje stan u [adresa] i da ne prima račune, te da je stan u vlasništvu DDM Invest VII., iz čega se može zaključiti da tuženik tvrdi kako nije u obvezi tužitelju podmiriti utuženu tražbinu.

13. Iako u prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik ističe činjenicu da nije posjednik nekretnine na koju se odnosi predmetna javna usluga (zbog čega smatra da nije u obvezi plaćanja naknadu za javnu uslugu), tuženik uz prigovor nije dostavio nikakav dokaz u prilog takve tvrdnje, niti je naveo od kada više nije posjednik iste (prije ili u tijeku utuženog razdoblja). Osim toga, tuženik nije osporio niti jednu od činjenica koje je tužitelj naveo u podnesku od 26. rujna 2025., niti pak je osporio dokumentaciju priloženu uz taj podnesak, iako je tužitelj u tom podnesku obrazložio činjeničnu i pravnu osnovu svojeg zahtjeva. Tako tuženik nije osporio da je u razdoblju koje prethodi ovdje utuženom razdoblju bio evidentiran kao korisnik usluge (još kod pravnog prednika tužitelja – Varkom d.d. [adresa]), niti je osporio da bi o bilo kakvoj promjeni vlasništva nekretnine odnosno korisnika usluge obavijestio tužitelja kao davatelja usluge. Nadalje, tuženik nije osporio niti da mu je tužitelj dostavio Izjavu o načinu korištenja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada u kojoj je Izjavi, kako je to utvrđeno uvidom u istu, kao korisnik usluge naveden upravo tuženik za obračunsko mjesto na adresi [adresa], kao š to nije osporio niti činjenicu da navedenu Izjavu nije vratio tužitelju na način da bi sam popunio drugačije podatke nego što je to naveo tužitelj u toj Izjavi, pa tako i podatak o korisniku usluge. Pri tome se ističe da je odredbom čl. 70. st. 4. toč. 9. Zakona o gospodarenju otpadom propisano da je korisnik javne usluge sakupljanja komunalnog otpada dužan dostaviti davatelju usluge ispunjenu Izjavu o načinu korištenja javne usluge. Isto je propisano i čl. 8. st. 1. al. 1. Odluke.

14.U odnosu na Izjavu koju je tužitelj dostavio tuženiku, ovdje valja navesti da prema odredbi čl. 74. Zakona o gospodarenju otpadom Izjava predstavlja obrazac kojim se korisnik usluge i davatelj usluge usuglašavaju o bitnim sastojcima ugovora (st. 1.), time da je korisnik usluge dužan vratiti davatelju usluge dva potpisana primjerka Izjave iz st. 1. tog članka u roku od 15 dana od dana zaprimanja, te da davatelj usluge primjenjuje podatak iz Izjave koji je on naveo u Izjavi u slučaju kada se korisnik usluge ne očituje o podacima u Izjavi, odnosno ne dostavi Izjavu davatelju usluge u roku (čl. 6. toč. 1.).

15. U odnosu na tvrdnju tuženika da nije posjednik predmetne nekretnine, tuženiku valja ukazati da je odredbom čl. 74. st. 8. Zakona o gospodarenju otpadom korisnik usluge dužan o svakoj promjeni podataka iz Izjave obavijestiti davatelja usluge u roku od 15 dana od kada je nastupila promjena, kao i o svakoj drugoj namjeravanoj promjeni podataka iz Izjave u roku od 15 dana prije dana od kojeg će se primjenjivati namjeravana promjena, dok se prema čl. 78. Zakona o gospodarenju otpadom Ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu ili prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada u slučaju kad korisnik usluge ne dostavi davatelju usluge Izjavu. (st. 1.). Također, prema čl. 8. st. 4. Općih uvjeta postojeći korisnik usluge u slučaju bilo kakvih promjena podataka vezanih uz ugovorni odnos, a koje utječu na međusobne odnose između davatelja javne usluge i korisnika usluga, dužan je iste prijaviti davatelju javne usluge najkasnije u roku od 15 dana od dana nastale promjene pisanim putem uz dokazivanje prestanka statusa korisnika usluge vjerodostojnim ispravama i dokumentacijom (st. 5.), a prilikom konačnog prestanka korištenja javne usluge (promjena nositelja prava vlasništva nekretnine i dr.) korisnik usluge (dotadašnji vlasnik nekretnine) dužan je platiti sve do tada zaprimljene račune, vratiti zadužene spremnike i tek tada se može brisati iz evidencije davatelja javne usluge (st. 6.). Prema tome, sukladno navedenim odredbama na tužitelju nije teret provjere statusa korisnika usluge niti je to dužan učiniti, a niti bi bilo realno očekivati da će tužitelj, s obzirom na specifičnost predmetne javne usluge koju pruža velikom broju korisnika usluga, to činiti. Prema navodima tužitelja tuženik nije postupio na taj način, odnosno nije obavijestio tužitelja kao davatelja javne usluge o bilo kakvim promjenama vlasništva koje navodi u svojem prigovoru protiv rješenja o ovrsi, a tuženik te navode tužitelja, kao što je ranije navedeno, nije osporio niti dokazao drugačije.

16. Iz stanja spisa i provedenog dokaznog postupka proizlazi da tuženik nije tužitelju dostavio Izjavu, dok je uvidom u pregled podizanja spremnika utvrđeno je da je tuženik predmetnu javnu uslugu koristio prije i nakon utuženog razdoblja, posljedično čemu se u smislu čl. 4. Općih uvjeta da je Ugovor o korištenju javne usluge sklopljen.

17. Tuženik u prigovoru navodi da „već nekoliko puta obavještava sud i čistoču da ne posjeduje stan u [adresa] i ne prima račune“, međutim, tuženik svoje tvrdnje nije ničim dokumentirao, niti pak je dokazao da je postupio u smislu čl. 74. st. 8. Zakona o gospodarenju otpadom, odnosno da je tužitelja obavijestio o promjeni podataka iz Izjave, a nije se niti očitovao na podnesak tužitelja od 26. rujna 2025., iako je ovosudnim rješenjem od 9. rujna 2025. bio upozoren da je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka podneska tužitelja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Isto tako, tuženik se nije očitovao na Primopredajni zapisnik koji je tužitelj dostavio u spis (list 91 spisa), a iz kojeg proizlazi da su 9. travnja 2024. tuženik i DDM INVEST VII finančne storitve d.o.o. sa sjedištem u [adresa], Republika Slovenija sastavili primopredajni zapisnik temeljem kojeg je ovdje tuženik dobrovoljno na licu mjesta predao u posjed nekretninu slobodnu od osoba i stvari, a koja nekretnina u naravi predstavlja 18. Suvlasnički dio: 47500/1151100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-18)

– u naravi dvosobni stan u potkrovlju, ukupne površine 47,50 m2, koji stan je stekao kao kupac u okviru fiducijarnog prijenosa vlasništva pod poslovnim brojem OU - 97/2016. Primopredajnim zapisnikom utvrđeno je da je ovdje tuženik predao protustranci jedan primjerak ključa brave od ulaznih vrata, ulaza u zgradu i podrum, te su stranke zajedno popisale stanje brojila trošila stana i potpisale predmetni zapisnik. Tuženik nije osporio da se na primopredajnom zapisniku nalazi njegov potpis, već je isti, nakon podnesenog prigovora protiv javnobilježničkog rješenja o ovrsi, bio potpuno pasivan u ovom postupku.

18. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je u utuženom razdoblju tuženik imao svojstvo korisnika predmetne javne usluge, pa je neosnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije u ovoj pravnoj stvari.

19. Kako se u konkretnom slučaju radi o postupku u sporu male vrijednosti, to se radi o pisanom postupku u smislu čl. 461.a st. 3. ZPP, pa kako sud nije smatrao potrebnim radi provođenja dokaznog postupka održati ročište, a tuženik isto nije predložio, dok je odbio prijedlog tužitelja iz gore navedenih razloga za saslušanjem svjedoka, time da niti tužitelj nije predložio održavanje ročišta, to je smatrajući da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, sud donio presudu bez održavanja istog.

20. Dakle, tuženik nije uspio osporiti osnovu tužbenog zahtjeva, ali niti visinu, budući da prigovorom nije osporavao visinu utužene tražbine, pa je sud na temelju uvida u utužene račune, čiju visinu i dospjelost tuženik nije osporio, utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja postavljen sukladno računima dostavljenim u spisu.

21. Slijedom svega iznesenog, sud je ocijenio u cijelosti neosnovanim prigovore tuženika navedene u odgovoru na tužbu, odnosno u smislu naprijed navedenih odredaba, u cijelosti osnovanom tražbinu tužitelja čiji je osnov i visinu dokazao dostavljenom dokumentacijom, slijedom čega je na temelju čl. 451. st. 3. ZPP odlučio kao u točki I. izreke presude.

22. Što se tiče naknade troškova postupka, treba istaknuti da je postupak u ovom predmetu započet prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a po prigovoru ovršenika rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje sukladno čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/2022. i 6/2024.; dalje u tekstu: OZ), te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave treba smatrati tužbom za izdavanje platnog naloga iz čl. 446. i čl. 448. ZPP, pa stoga nema mjesta razdvajanju troška postupka na trošak ovrhe iz dijela postupka kada je postupak bio ovršni i na parnični trošak kada je postupak postao parnični. Stoga je o cjelokupnim troškovima postupka valjalo odlučiti ovom odlukom sukladno čl. 164. st. 4. ZPP, pa je tako u točki II. izreke presude platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ukinut u pogledu odmjerenih troškova ovrhe.

23. Tužitelju je, od nastalih ovršnih troškova zatraženih prijedlogom za ovrhu , priznat trošak javnobilježničke naknade i to po osnovi predujma naknade sukladno čl. 7. st. 1. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine , broj: 9/21.; dalje u tekstu: Pravilnik) u iznosu od 12,50 EUR. Nadalje, tužitelju je priznata jednokratna nagrada za zastupanje u parničnom postupku primjenom Tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za radi odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23.; dalje u tekstu: Tarifa), obzirom da se radi o parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 EUR, posljedično čemu tužitelju pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, odnosno u iznosu od 100,00 EUR uz pripadajući PDV (ukupno 125,00 EUR) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR primjenom Tar.br. 2 toč. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/23.).

24. Dakle, tužitelju je priznat ukupni trošak postupka u iznosu od 150,77 EUR, koji mu je sukladno čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi tuženik budući da je u cijelosti izgubio spor, zbog čega je odlučeno kao pod toč. III. izreke. Tužitelju su na njegov zahtjev dosuđene i zakonske zatezne kamate na trošak postupka, koje sukladno čl. 30. st. 2. OZ teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, i to po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

U Varaždinu 25. svibnja 2026.

Sutkinja

Gordana Hrastić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP). Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP).

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Jelaković & partneri iz Varaždina

2. Tuženik TG, [adresa]