Poslovni broj: Povrv-1688/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalista ĆI, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB:85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik iz Zagreba, protiv tužene ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Iva Žuvanić Štambuk, odvjetnica iz Zagreba, radi plateža, bez održavanja ročišta, dana 25. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Jurića iz Zagreba, Savska cesta 56, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-280/2024 od 25. travnja 2024. godine pod točkom I.

II Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 41,79 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 5,97 EUR od dana 16.04.2023.g. do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od dana 16.05.2023.g. do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od dana 16.06.2023.g. do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od dana 16.07.2023.g. do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od dana 16.08.2023.g. do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od dana 16.09.2023.g. do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od dana 16.10.2023.g. do isplate,

kao i naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 81,11 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. svibnja 2026. godine do isplate, i to od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena , a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR za period od 25.04.2024.g. do 25.05.2026.g., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je dana 18. ožujka 2024.g. kod javnog bilježnika ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave kojom traži od tužene, ranije ovršenice, isplatu iznosa od 195,66 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2024.g. do isplate, kao i isplatu iznosa od 17,65 eura s naslova uglavničene kamate obračunate za period od dospijeća utuženih računa do 14.01.2024.g., (što ukupno iznosi 213,31 eura) te naknadu troška ovršnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javni bilježnik Ivan Jurić donio rješenje o ovrsi, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-280/2024 dana 25.04.2024.g.

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, tužena je pravodobno podnijela prigovor pozivajući se na zastaru potraživanja, predlažući da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54 Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br.: Povrv- 1688/2024 od 20.05.2025.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-280/2024 od 25.04.2024.g. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U istom rješen ju ovog suda od 20.05.2025.g., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da su iste sukladno odredbi članka 461.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 125/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP o dostavi pismena.

5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke, a imajući u vidu da su stranke prekludirane u iznošenju daljnjih dokaznih prijedloga u smislu čl. 461.a stavak 8. ZPP-a.

6. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u Izvod iz poslovnih knjiga (list 13 spisa), knjigovodstveno stanje obveznika (list 67-68 spisa), prijepise utuženih računa (list 36-63 spisa), izvod iz matične evidencije obveznika (list 64-66 spisa), podneske stranaka, te ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7. Naime, obzirom na tuženikov zastarni prigovor, tužitelj je tijekom postupka, podneskom od 01.10.2025.g. iskazao kako snižava tužbeni zahtjev za iznos od 153,87 eura u odnosu na račune dospjele u razdoblju od mjeseca travnja 2021.g. do veljače 2023.g. Slijedom iznijetoga, tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje od tužene isplatu iznosa od 41,79 eura po osnovi računa za mjesec ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2023.g. sa zateznom kamatom kao u izreci presude, uz naknadu ovršnog i parničnog troška.

8. Tužitelj ujedno istim podneskom uređuje tužbeni zahtjev u odnosu na platež zatezne kamate na način da istim potražuje zateznu kamatu tekuću od slijedećeg dana od dospijeća svakog pojedinog utuženog računa (umjesto isplate iznosa od 17,65 eura s naslova uglavničene kamate obračunate za period od dospijeća utuženih računa do 14.01.2024.g. kako je to potraživao ovršnim prijedlogom). Kako sud nalazi primjenom odredbi čl. 29 st. 1 i 183 Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08 i 125/11; dalje u tekstu: ZOO) da je na dispoziciji tužitelja da li će zahtjev na platež kamate postaviti u obliku uglavničenog iznosa ili će takav zahtjev postaviti odredivo na način da će potraživati kamatu počev od određenog dana tekuće na određeni iznos, a kako se niti tužena nije usprotivila takvom zahtjevu na platež zatezne kamate u daljnjem tijeku postupka, valjalo je u cijelosti ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Jurića posl. broj: UPP/OS- Ovrv-280/2024 od 25.04.2024.g. pod točkom I. i odlučiti kao u točci I izreke presude.

9. Prvotno valja istaknuti da je sud uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i prijepise utuženih računa utvrdio da se potraživanje tužitelja odnosilo na uslugu odvoza komunalnog otpada za stambeni prostor na adresi u [adresa], za period od mjeseca travnja 2021.g. do rujna 2023.g., te da tužena nije platila račune za navedeno razdoblje, a koji su računi glasili na mjesečne iznose od 6,89 eura, odnosno 5,97 eura, slijedom čega sveukupno potraživanje tužitelja iznosi 195,66 eura, odnosno sa uglavničenom kamatom od 17,65 eura, sveukupan dug iznosi 213,31 eura. Sud je također utvrdio činjenicu da su utuženi računi dospijevali svakog 15-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec

10. Tužena do okončanja postupka nije osporila činjenicu da su mjesečni računi za utuženo razdoblje glasili na iznose naznačene u izvatku iz poslovnih knjiga i prijepisa utuženih računa.

11. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je primijenio odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu ( „Narodne novine“ broj 26/03, 82/04, 110/04 i 178/04, u daljnjem tekstu: ZKG) kao i Pravilnik o načinu pružanja i plaćanja usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 7 od 29. svibnja 2008. god., u daljnjem tekstu: Pravilnik). Tako odredba čl. 3. ZKG-a propisuje da odlaganje komunalnog otpada ulazi u komunalne djelatnosti, dok čl. 20. st. 1. i 5. istog Zakona propisano da se iz cijene komunalne usluge osiguravaju sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti među kojima se nalazi i odlaganje komunalnog otpada, te da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, dok je obveznika plaćanja vlasnik nekretnine ili korisnik kada je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika. Sud polazi i od čl. 2. Pravilnika, kojim je propisano da se cijena pružene usluge za skupljanje, odvoz i odlaganje komunalnog otpada obračunava prema kriteriju količine i svojstvu otpada, te da se za komunalni otpad iz domaćinstva mogu primijeniti i drugi obračunski kriteriji, kao što je zadužena površina (m2) prostora korisnika usluge.

12. Odredba čl. 5. Pravilnika propisuje da je korisnik usluge skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada dužan platiti račun za pružene usluge do roka određenog na uplatnici, odnosno do datuma dospijeća naznačenog na računu.

13. Osnova tužbenog zahtjeva proizlazi iz čl.20.st.5. ZKG-a u kojem stoji da je obveznik plaćanja vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja prenio na korisnika.

14. Također prema čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 45/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO), u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Prema čl.10.st.1. ZOO.-a sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina).

15. Obzirom da je sud uvidom u izvod iz registra matičnih podataka tužitelja neprijeporno utvrdio da je tužena bila evidentirana kao prijavljeni korisnik usluge odvoza komunalnog otpada za stambeni prostor na adresi u [adresa], za utuženo razdoblje (a koja je činjenica ujedno razvidna i iz izvatka iz poslovnih knjiga, kao i prijepisa utuženih računa), to je sud nedvojbeno utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tužene, a time i obvezu tužene na plaćanje predmetne komunalne usluge za utužene račune koji se odnosi na utuženo razdoblje za koje ju tereti tužitelj u ovom postupku. Tužena također nije osporila predmetnu činjenicu do okončanja ovog postupka.

16. Slijedom iznijetoga, a imajući u vidu da je iz prijepisa utuženih računa način obračuna naknade za isporuku komunalnog otpada te uzevši u obzir činjenicu da tužena nije podastrla sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219 ZPP-a da je podnosila prigovore na utužene račune iz kojih bi proizlazilo da ispostavljeni računi ne odražavaju stvarni odvoz otpada u njezinom prostoru (niti se je pozvala na činjenicu da je podnosila takve prigovore) u smislu čl. 73 st. 1 Općih uvjeta, sud je primjenom odredbe čl. 20 st. 5 ZKG-a utvrdio visinu obračunate naknade za odvoz otpada za predmetni stambeni prostor za utuženo razdoblje temeljem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, kao i temeljem utuženih računa.

17. Obzirom da je sud izvadak iz poslovnih knjiga i prijepise utuženih računa, u svrhu dokaza u cijelosti prihvatio, obzirom da iste predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05), uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost nije ničim dovedena u pitanje za vrijeme trajanja ovog postupka, to je utvrđen osnov i visina tužbenog zahtjeva.

18. U odnosu na zastarni prigovor tužene, sud isti ocjenjuje djelomično osnovanim u dijelu za koji je tužitelj snizio tužbeni zahtjev. Kako se u ovoj pravnoj stvari potraživanje tužitelja odnosi se na usluge odvoza komunalnog otpada, a koja je usluga obavljena za potrebe kućanstva, slijedom čega se primjenjuje odredba čl. 232. st. 1 toč. 1. ZOO-a, to sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, zastara za svaku pojedinu uslugu odvoza komunalnog otpada za potrebe tuženikovog kućanstva nastupa protekom roka od 1 godine od dana dospijeća potraživanja.

19. Kako je iz e-spisa razvidno da je ovršni prijedlog podnijet dana 18.03.2024.g., to sud nalazi da računi za mjesec za mjesec ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2023.g. u mjesečnim iznosima od 5,97 eura (za koje tužitelj nije snizio tužbeni zahtjev), a koji su računi dospjeli na platež na dane 15.04.2023.g., 15.05.2023.g., 15.06.2023.g 15.07.2023.g., 15.08.2023.g., 15.09.2023.g. i 15.10.2023.g. nisu u zastari te ih je tužena dužna temeljem čl.9. ZOO-a podmiriti.

20. Kako tužena tijekom postupka nije podastrla sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a iz kojeg bi proizlazilo da je podmirila utuženo potraživanje za isporučenu uslugu za utuženo razdoblje (za koje tužitelj nije snizio tužbeni zahtjev uslijed zastarnog prigovora), dok je tužitelj za razliku od nje dostavio izvod iz poslovnih knjiga u prilog svojih tvrdnji, to je sud utvrdio da je tužena sukladno odredbi čl. 20. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15), u obvezi platiti iznos od 41,79 eura (po osnovi računa koji nisu zastarjeli), a na što ju također obvezuju odredbe čl. 342. st. 1. ZOO-a te je odlučeno kao u točci II izreke presude.

21. Tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata primjenom zakonske odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom, kao i sukladno odredbi čl. 183 st. 1. ZOO-a kojom je određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. Slijedom iznijetoga, to je tužitelj pravilno potraživao platež zatezne kamate počev od slijedećeg dana od dospijeća svakog pojedinog računa po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a. Kako je tužitelj tijekom postupka uredio tužbeni zahtjev u odnosu na tijek kamate na način da je iste potraživao počev od dana dospijeća računa, umjesto prvotno postavljenog zahtjeva u obliku uglavničenog iznosa, valjalo je usvojiti zahtjev tužitelja na platež kamate, kako to proizlazi iz točke II izreke presude.

22. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu čl. 154 st. 2 ZPP-a prema uspjehu u sporu od 21,36% (obzirom na zastarni prigovor). Naime, iako je tužena u ovrsi uspjela s 78,64%,a tužitelj 21,36% obzirom na zastarni prigovor, sud je samo tužitelju dosudio trošak jer tužena nije niti zatražila ovršni trošak u prigovoru protiv rješenja o ovrsi. Ovršni trošak se odnosi na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05). Trošak ovršnog postupka s naslova nastalih troškova odnosi se na predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura uvećan za 25% PDV-a od 2,50 eura, ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura uvećan za 25% PDV-a temeljem čl. 6 Pravilnika, što ukupno iznosi 25,00 eura. Sud je stoga sukladno uspjehu u sporu od 21,36 % dosudio tužitelju iznos od 5,34 eura. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, slijedom čega je o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom.

23. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a obzirom je u cijelosti uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom kojeg je precizirao u odnosu na zastarni prigovor odmah po prelasku u parnicu, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava podneska od 02.10.2025.g. u vrijednosti od 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 50,00 eura, što uvećano za 25 PDV -a ukupno iznosi 62,50 eura. Tužitelju je također priznat trošak pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), što uz dodijeljen ovršni trošak od 5,34 eura, sveukupan trošak postupka iznosi 81,11 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO -a. Imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovosudnog postupka, odlučeno je kao u točki II izreke presude u odnosu na trošak postupka.

24. Obzirom da tužitelj ostvaruje pravo na platež zatezne kamate na ovršni trošak počev od presuđenja, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR za period od 25.04.2024.g. do 25.05.2026.g. Tužitelju također nije priznat trošak jednokratne nagrade za cjelokupni parnični postupak budući je tužitelj imao samo trošak jedne parnične radnje, i to za sastav podneska od 01.10.2025.g. koji mu je sud dosudio, slijedom čega ne bi bilo pravično dosuditi jednokratnu nagradu samo za jednu parničnu radnju, pa je stoga odlučeno kao u točci III izreke presude.

U Zagrebu, 25. svibnja 2026. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP -a).

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura

2. tuženoj po punomoćnici

U Zagrebu, 25. svibnja 2026. godine