Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-709/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Milka Samboleka kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Bojane Skenderović kao članice vijeća, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Opće bolnice „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica, OIB: 44899993850, Odjela za psihijatriju, Ulica Željka dr. Selingera 1, protiv protustranke EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada u Općoj bolnici „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica, Odjel za psihijatriju, zastupanog po punomoćniku Damiru Barišiću, odvjetniku iz Koprivnice, radi prisilnog smještaja, odlučujući o žalbi protustranke, protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj R1-11/2026-9 od 14. svibnja 2026., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protustranke kao neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj R1-11/2026-9 od 14. svibnja 2026.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

„Protustranci EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], određuje se prisilni smještaj na Odjelu za psihijatriju Opće bolnice „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica, a po potrebi i u Klinici za psihijatriju Vrapče, na rok od 30 dana računajući od 8. svibnja 2026. do zaključno 6. lipnja 2026., radi liječenja.“

2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je protustranka zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da vijeće ovog suda pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući po žalbi protustranke rješenje suda prvog stupnja po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP) u vezi s člankom 43. stavak 1. Zakona o izvanparničnom postupku („Narodne novine“ broj 59/23.; dalje: ZIP) utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Sud prvog stupnja utvrđuje da je ovaj postupak po službenoj dužnosti pokrenut na temelju odredbe članka 35. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj 76/14.; dalje: ZZODS), a nakon dostavljene obavijesti o prisilnom zadržavanju protustranke u Psihijatrijskoj zdravstvenoj ustanovi.

5.1. Protustranka je sukladno odredbi članka 36. stavak 1. ZZODS-a upoznata sa svrhom vođenja ovog sudskog postupka te mu je postavljen punomoćnik po službenoj dužnosti.

5.2. Na temelju odredbe članka 37. stavak 2. ZZODS-a sud je proveo vještačenje po specijalisti psihijatru prim.mr.sc. Elviri Koić, dr. med., koja nije zaposlena u Općoj bolnici „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica, koja je osobno pregledala protustranku.

5.3. Sud utvrđuje da je vještakinja u pismenom nalazu i mišljenju navela da je na Odjel za psihijatriju protustranka primljen 4. svibnja 2026. radi dekompenzacije psihičkog stanja i potrebe za opservacijom. Na prijem u OHBP došao je u pratnji policijskih službenika na intervenciju svog brata i majke. Pri prijemu da je tvrdio da je posumnjao kako mu je brat otuđio ušteđeni novac i zbog automobila, a negira da bi došlo do fizičkog sukoba s bratom. Iz izjave brata proizlazi da je protustranka unazad mjesec dana razdražljiv, napet, zatvara se u sobu, isključuje struju, bratu govori da laže, gurnuo je majku koju također optužuje za koješta, što brat i majka nazivaju „deluzijama“ i „bizarnim“. U ožujku 2026. dao je otkaz na radnom mjestu gdje je radio tri godine. Također da nepovezano priča, govori da je on „programer za ubojstvo“, u više navrata je spominjao CB, zamračivao prozore, postavljao folije i kao da više nije primjećivao druge ljude. Od kad mu je istekla mjera liječenja sredinom studenog 2025. godine da je prestao uzimati terapiju i peroralnu i injekcionu, depot terapiju (Aripiprazol, Abilify). Odbija se liječiti u bolnici, odbija uzimati preporučenu peroralnu terapiju, prijetećeg je stava, negativističan i ne prihvaća opservaciju. Nalazio se u pena lnom sustavu od listopada 2020. do svibnja 2021. nakon počinjenja kaznenog djela prijetnje u odnosu na majku te je hospitaliziran u zatvorskoj bolnici prije izlaska od 13. do 24. svibnja 2021. Vještačen je u studenom 2020. te je postavljena dijagnoza poremećaj ličnosti. U Općoj bolnici Koprivnica na Odjelu za psihijatriju prvi put se liječio u srpnju 2006. kada izlazi na očev zahtjev, te ponovo početkom kolovoza 2006., jer je bio u psihotičnom pogoršanju. U lipnju 2021. je uključen depot terapiju.

5.4. Na temelju pismenog nalaza i mišljenja vještakinje prim.mr.sc. Elvire Koić dr.med., spec. psihijatar, sud utvrđuje da kod protustranke još nije nastupilo poboljšanje koje bi omogućilo adekvatno funkcioniranje i kritički uvid u psihičko stanje i okolnosti, a što je preduvjet za ambulantno liječenje. I dalje manifestira prisutnost simptoma u vidu projektivnosti prema drugim osobama, nepovjerenja, povremeno i gubitak testa realiteta, tj. procjene stvarnosti vrlo bliske paranoidnom poremećaju do razine psihotičnog. Dosadašnjim uzimanjem terapije napetost i psihotični simptomi su tek blago ublaženi, ali su još uvijek prisutni. Ocjena je vještakinje da se kod protustranke radi o psihozi paranoidnog tipa (prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti MKB 10, označena šifrom F22) koja je u biti teška duševna bolest i zahtijeva liječenje kojim se može postići značajni pozitivni pomak, prije svega na planu opće funkcionalnosti. Pod utjecajem patoloških proživljavanja, oboljela osoba ne može rasuđivati u skladu sa stvarnošću, ne procjenjuje svoje radnje i njihove učinke, a svojom voljom, radnjama i postupcima otežano upravlja. Kada bi se liječenje prekinulo , postoji realna opasnost od štetnih situacija, koje mogu predstavljati opasnost za pacijenta, ali i za druge osobe ili imovinu na način izravnog i ozbiljnog ugrožavanja svoga zdravlja i sigurnosti, kao i zdravlja i sigurnosti drugih osoba. Zaključno vještakinja ocjenjuje da je potrebno odrediti prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi propisan ZZODS-om, na Odjelu za psihijatriju Opće bolnice u Koprivnici ili u specijaliziranoj psihijatrijskoj ustanovi, poput Klinike za psihijatriju Vrapče u Zagrebu sukladno procjeni terapijskog tima, a koja će vjerojatno trajati minimalno od jednog do tri mjeseca.

5.5. Vještakinja prim.mr.sc. Elvira Koić usmeno je saslušana na drugom ročištu održanom u psihijatrijskoj ustanovi te je na pitanje punomoćnika protustranke objasnila da je nalaz i mišljenje dala na temelju svoga razgovora s protustrankom i nakon uvida u medicinsku dokumentaciju temeljem znanja i savjesti. Napomenula je da se u dokumentima nalazi kompletno vještačenje kolegice u kaznenom predmetu od ranije i nekoliko aktualnih mišljenja kolega. Njezina dijagnoza da je drugačija od njihove i smatra da je protustranci potrebno nastavno liječenje do ponovne stabilizacije. Za vrijeme za koje mu je bila izrečena mjera liječenja liječen je ambulantno, što je rezultiralo da je bio funkcionalan i neupadljiv preko tri godine. Nakon prestanka obveznog liječenja protustranka nije nastavila s terapijom, a što je dovelo do promjena u njegovom ponašanju. Iako je intelektualno očuvan i na višoj razini i mogao bi shvatiti koliko mu liječenje koristi, on i dalje bez konkretnog objašnjenja i uvida odbija liječenje. Zbog toga smatra da se ne može riskirati situacija eskalacije odnosa u obitelji koji su visoko emocionalni, uvažavajući i prošlost i ranije događanje koje je dovelo i do sudske presude. U odnosu na postavljeno pitanje protustranke da li postoji mogućnost da odlazi na ambulantno liječenje, kao što je bilo za vrijeme sudskog postupka, odgovorila je da postoji, ali nakon što se provede procedura ponovnoga uvođenja u terapiju, a što da traje barem mjesec dana.

5.6. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je protustranka EB osoba koja boluje od psihoze paranoidnog tipa (bolesti pod šifrom F22 po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti – MKB 10) zbog čega su kod njega prisutni simptomi u vidu projektivnosti prema drugim osobama, nepovjerenju, povremeno i gubitku testa realiteta, tj. procjene stvarnosti vrlo bliske paranoidnom poremećaju do razine psihotičnog. Pod utjecajem patoloških proživljavanja protustranka ne može rasuđivati u skladu sa stvarnosti, ne procjenjuje svoje radnje i njihove učinke, a svojom voljom, radnjama i postupcima otežano upravlja. Bez adekvatnog liječenja, koje mora biti kontinuirano, postoji realna opasnost od štetnih situacija koje mogu biti opasne kako za protustranku, tako i za druge osobe ili imovinu na način izravnog i ozbiljnog ugrožavanja zdravlja i sigurnosti. Kako bez kontinuiranog uzimanja lijekova ne može doći do poboljšanja zdravstvenog stanja protustranke, a s obzirom na njegov negativni odnos kako prema uzimanju lijekova, tako i prema hospitalizaciji, ocjena je suda da je protustranku potrebno prisilno smjestiti u psihijatrijsku ustanovu do poboljšanja njegovog zdravstvenog stanja.

5.7. Kako je sud utvrdio da je protustranka EB osoba s težom duševnom smetnjom u smislu članka 3. stavak 1. točka 17. ZZODS-a, zbog koje on odbijanjem liječenja na Odjelu za psihijatriju ozbiljno i izravno ugrožava prije svega vlastito zdravlje, a potencijalno i zdravlje i sigurnost drugih osoba, ocijenio je da su ispunjene pretpostavke za prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u smislu odredbe članka 27. i članka 39. stavak 1. i 3. ZZODS-a u trajanju od 30 dana, računajući od dana kada je psihijatar donio odluku o njegovom prisilnom zadržavanju 8. svibnja 2026. do zaključno 6. lipnja 2026.

6. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja i ovaj sud prihvaća kao pravilne.

7. Protustranka u žalbi u bitnome tvrdi da je tijekom postupka iskazao da bi se on mogao liječiti ambulantno kao što je to bilo „za vrijeme sudskog postupka“ iz čega proizlazi da kod protustranke postoji svijest o bolesti, međutim, da vještakinja u svojem nalazu to nije dovoljno vrednovala pri procjeni o potrebi nastavka liječenja u ustanovi umjesto ambulantnog liječenja. Ističe da je prilikom davanja nalaza i mišljenja vještakinja znatno podcijenila činjenicu da je protustranka više od 3 godine funkcionirao uzimajući propisanu terapiju, da je radio i uredno ispunjavao životne obveze bez ikakvih incidenata u ponašanju. Da je vještakinja pravilno vrednovala te činjenice po ocjeni protustranke došlo bi se do zaključka kako bi bilo moguće uz pojačani nadzor nad uzimanjem terapije ambulantnim liječenjem postići jednak učinak kao što će to biti postignuto liječenjem u zatvorenoj ustanovi.

8. Žalbene tvrdnje protustranke nisu osnovane iz razloga što je prilikom davanja nalaza i mišljenja vještakinja jasno odgovorila na pitanje protustranke o mogućnosti ambulantnog liječenja u sadašnjem zdravstvenom stanju protustranke te je jasno navela da je poboljšanje zdravstvenog stanja, odnosno stabilizacija, moguća isključivo smještajem u psihijatrijsku ustanovu upravo zbog toga što je do sadašnjeg zdravstvenog stanja, odnosno pogoršanja, došlo zbog toga što protustranka n ije uzimala propisanu terapiju smatrajući da mu ona ne treba. Upravo činjenica koju u žalbi ističe protustranka da je u razdoblju od 3 godine uredno funkcionirao zbog toga što je redovito uzimao propisanu terapiju ukazuje na pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da je nastavak liječenja potrebno odrediti smještajem u psihijatrijskoj ustanovi, radi uvođenja redovite terapije, a nakon stabilizacije zdravstvenog stanja moguće je nastaviti ambulantno liječenje. Naime, iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka proizlazi da iako intelektualno očuvan i na višoj razini protustranka bi mogao shvatiti koliko mu je liječenje korisno, ali on bez konkretnog obrazloženja i uvida u zdravstveno stanje odbija liječenje, a u slučaju neliječenja riskirala bi se situacija eskalacije odnosa u obitelji, koji su visoko emocionalni, posebno uvažavajući prošlost i ranije događanje koje je dovelo do sudske presude, obzirom da je u postupku utvrđeno da je protustranka već ranije počinio kazneno djelo prijetnje u odnosu na majku, zbog čega je bio kazneno osuđen. Također, iz heteropodataka uzetih od članova obitelji prilikom prijema proizlazi da je nekoliko dana prije prijema u bolnicu udario majku iz nepoznatih razloga te da je bio agresivan prema bratu što također ukazuje na potencijalno opasna ponašanja protustranke prema članovima obitelji u slučaju ne liječenja.

9. Iz obrazloženih razloga pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je protustranci prisilno liječenje potrebno te je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 27. i 39. stavak 1. i 3. ZZODS-a kada je donio pobijano rješenje zbog čega je žalbu protustranke trebalo odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 44. stavak 1. ZIP-a.

Koprivnica, 25. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek