Poslovni broj: 29 P-1735/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

R 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu ovog suda Vlatki Gašperov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: RM, OIB. 95238507388, Relje-Junakovići 76, Dubrava kod Šibenika, zastupan po punomoćniku, Šimi Mrdeži, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku , radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javno održane glavne rasprave dana 19. svibnja 2026.godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zastupnika tuženice, a objavljene dana 25. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je RM,OIB. 95238507388,Relje-Junakovići 76,Dubrava kod Šibenika, vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], i to dijela koji je prikazan na Skici mjesta očevida koju je izradio vještak-geodet ČM, dipl.ing.geod., tvrtka Ured za izmjeru d.o.o. Šibenik od dana 14.04.2025.godine, a koja skica je sastavni dio ove presude kao: dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], označen slovima A-B-C-D-A.

Obrazloženje

1.Tužitelj RM je dana VM (dalje: tužitelj) je dana 13. kolovoza 2021.godine podnio tužbu protiv tuženice radi utvrđenja prava vlasništva dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] ZU 2598 k. o. [katastarska općina].

1.1.Tužitelj u tužbi navodi stvarni vlasnik i posjednik nekretnine položene u K. O. [katastarska općina], zemljošnoknjižne oznake kat. čest. [katastarska čestica], i to točno određenog dijela predmetne čestice, površine 1231m2. Sadašnji upis prava vlasništva na imenu RH u cijelosti nije točan jer je stvarni vlasnik i posjednik navedenog dijela predmetne nekrentine upravo tužitelj. Tužitelj je vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem nasljedstva od svog oca p. RM Č, te se nalazi u neometanom vlasničkom posjedu dugi niz godina, a nastavno sa svojim prednicima u takvom posjedu je od pamtivijeka. Predmetni dio neketnine u naravi je obiteljska kuća i okućnica tužitelja, ograđena suhozidom i bet.zidom U kat.opetaru kao posjedni za 1250/1390535 dijela upisan je prednik tužitelja njegov otac MM p.Mate.

2. U prilog tužbi tužitelj dostavlja negativni odgovor Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku, Građansko upravnog odjela N-DO-40/2021 za mirno rješenje spora podnesenog nadležnom državnom odvjetništvu postupanju sukladno odredbi čl. 186.a.Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 80/22 i 114/22; dalje ZPP) prije podizanja ove tužbe.

3.Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, a iz razloga što iz dokaza na koje se tužitelj u tužbi poziva ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. U tužbi se navodi da bi tužitelj pravo vlasništva predmetnog dijela kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] stekao temeljem nasljeđivanja , međutim nije priložio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da bi njegov prednik bio vlasnik predmetnog dijela kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Budući tužitelji svojim navodima nije doveo u sumnju upis prava vlasništva predmetne nekretnine na imenu ove tužene, niti predložio dokaze koji bi upućivali da je uknjižba prava vlasništva iste na imenu ove tužene pogrešna, predlaže se tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

4.U tijeku postupka sud je pregledao dokumentaciju koja prileži spisu i to :

Geodetski snimak izvedenog stanja od 18. listopada 2020. godine, prijepis posjedovnog lista broj 1957 za k. o. [katastarska općina], rješenje o nasljeđivanju doneseno po javnom bilježniku Vojislavu Vuletin iz [adresa], broj O-740/19, a doneseno iza smrti MM i zemljišne knjige ovog suda.

4.1. Sud je održao uviđaj na licu mjesta dana 19. travnja 2024. godine uz sudjelovanje vještaka mjernikaVinko ČM, dipl.ing.geod, a kojom prilikom je saslušao svjedoke HM, KM i NM.

4.3. Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari uređen je podneskom punomoćnika tužitelja nakon provedenog vještačenje u ovoj pravnoj stvari.

5.Tužbeni zahtjev je osnovan.

6.Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje stjecanja valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva na dijelu nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz istodobni izbris tuženice i upis tužitelja u zemljišne knjige pozivajući se na rješenje o nasljeđivanju iza smrti oca tužitelja te dugogodišnjim posjedom (dosjelošću) njegovih pravnih prednika, sve prikazano na geodetskom snimku Ureda za izmjeru d.o.o. [adresa].

7. Temeljem navoda stranaka i provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ovaj sud je zaključio kako u nastavku slijedi i utvrdio slijedeće činjenično stanje.

8. Pasivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari nije sporna, a da je tome tako proizlazi iz e izvadaka iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

9. Pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku, broj O- 740/19 ( list 12 spisa), a doneseno iza smrti MM pok. AM iz [adresa] kod [adresa], rođenog 1936. godine utvrđeno je da je kao nasljednik proglašen sin RM, tužitelj, a predmet nasljeđivanja je između ostalog i predmetna nekretnina.

10. Uviđajem na licu mjesta održanom dana 19. travnja 2024. godine uz sudjelovanje vještaka geodetske struke izvršena je identifikacija predmeta te utvrđeno da pokazana nekretnina katastarski se identificira kao dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U naravi se radi o zemljištu koje je najvećim dijelom izgrađeno odnosno dio nekretnine koji je položen uz seoski put je popločano dvorište i obiteljska kuća koja se sastoji od prizemlja i kata. Dvorište je sa svih strana omeđeno kamenim zidovima. Iza kuće dio nekretnine u naravi je, i to dio uz kuću predstavlja vrt. U istom pravcu prema sjeveru ima nekoliko stabala bajama, ispilani orah, jedina maslina, izgrađen pomoćni objekt -kokošinjac i još dva pomoćna objekta jedan uz drugi te jedno stablo koštele. Nekretnina je omeđena sa zapadne strane starim suhozidom kao i na sjeveru dok je sa istočne strane jednim dijelom postavljena žičana ograda, a ostali dio na terenu nije vidljiv, ali tužitelj i njegov stric znaju gdje je granica njihova posjeda. Susjedna nekretnina nosi oznaku kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tužiteljeva strica DM.

12. Na okolnost dugogodišnjeg posjedovanja sud je prilikom održavanja uviđaja, na licu mjesta saslušao svjedoke HM, KM i NM.

12.1. Svjedok HM ( rođen 1940.) u daljnjem srodstvu sa tužiteljem je naveo da se rodio u [adresa] kod [adresa], gdje i živi cijeli život. Poznaje tužitelja, poznavao je i njegove roditelje MM i JM, poznavao je i tužiteljevu baku i djeda AM i OM. Poznavao je i i prabaku tužitelja koja se zvala ĐM rođ. V. Sjeća se iz svog najranijeg djetinjstva da je predmetna nekretnina u naravi predstavljala staru obiteljsku kuću pretka tužitelja i dvorište oko kuće. Kuća i dvorište se prenosilo nasljeđivanjem s koljena na koljeno, pa je predmetnu nekretninu naslijedio otac tužitelja MM, a kasnije kuću je naslijedio RM, tužitelj. U [adresa] kod [adresa] je opće poznata činjenica da je kuća sa pripadajućim dvorištem i terenom iza kuće koji se koristio za držanje ovaca i druge stoke, pripadala precima tužitelja i da ih nikada nitko nije ometao u posjedovanju iste nekretnine.

12.2. Svjedok KM ( rođen 1963.) u daljnjem srodstvu sa tužiteljem navodi da se rodio u [adresa] kod [adresa], gdje i živi cijeli život. Poznaje tužitelja, poznavao je i njegove roditelje MM i JM, poznavao je i tužiteljevog djeda AM . Njihov zajednički predak je bio ĆM sin M i H. Njegov otac se zvao PM i isti je bio brat spomenutom AM, djedu tužitelja. Navodi da ima kuću u neposrednoj blizini predmeta spora. Iz najranijeg djetinjstva se sjeća da je obitelj AM živjela u zajedničkom domaćinstvu u obiteljskoj kući koja se kasnije podijelila na dva domaćinstva, s tim da je dio na kojem se danas nalazi sudska komisija pripao Matinog sina ŽM. Nadalje, MM, kao i njegovi roditelji, su predmetnu kuću koristili za život, kao i okolni teren za sadnju povrtnih kultura i držanje stoke. Sjeća se da je imao kokoši i ovce. U [adresa] kod [adresa] je opće poznata činjenice da je to njihovo od davnina i nije ih nikada nitko u tome ometao od kada on zna za sebe.

12.3. Svjedok NM ( rođen 1940.) u daljnjem srodstvu sa tužiteljem, a brat naprijed navedenog svjedoka LM, te svjedoči kao i KM. Posebno ističe da u obitelji KM nikada nije bilo sporova što koga pripada jer je na terenu sve bilo jasno određeno i znalo se da je predmetna nekretnina pripadala prednicima tužitelja.

13. Saslušani svjedoci su u svim bitnim dijelovima iskazivali identično po pitanju poznavanja rodoslovlja obitelji tužitelja pa su tako identično iskazivali kako je djed od tužitelja IM bio vlasnik predmetne nekretnine, a koju je naslijedio od prabake tužitelja ĐM rođ. V, dakle da se nekretnina nasljeđivala sa koljena na koljeno u obitelji ĐM te da je predmetna nekretnina kasnije pripala tužitelju, a sve sukladno priloženom rješenju o nasljeđivanju. Iskazi svjedoka su u bitnim dijelovima identični u pogledu dugogodišnjeg posjedovanja predmetne nekretnine. Sud nije našao razloga ne pokloniti vjeru saslušanim svjedocima jer su iskazivali u bitnim dijelovima identično, a njihovi iskazi su u suglasju sa priloženim materijalnim dokazima priloženim uz tužbu.

14. Svjedoci su svjedočili o činjenicama koje su im poznate neposredno (isti imaju nekretnina u blizini), a navodi odgovaraju zatečenom na licu mjesta pa se tako sud neposrednim zapažanjem uvjerio da predmet ovog postupka je obiteljska kuća koja se sastoji od prizemlja i prvog kata, te dvorišta oko kuće, kuće u kojoj su živjeli roditelji tužitelja. Svjedoci su detaljno iskazivali način posjedovanja te da bi se radilo o mirnom uživanju istog.

15. Sud je cijenio činjenicu da u tako malom mjestu stanovnici poznaju lokalne običaje i događanja, pa tako da im je poznato i koja od nekretnina kome pripada i da se zemlja u obitelji u pravilu prenosila s koljena na koljeno pritom detaljno navodeći rodoslovlje od pradjeda tužitelja pa djeda do roditelja tuženika te samog tužitelja.

16. Na ročištu održanom dana 19. svibnja 2026. godine sud je izveo i dokaz saslušanjem parnične stranke tužitelja RM.

16.1. Tužitelj RM, rođen 1966. godine, u svom iskazu je u bitnom naveo da je predmet spora kuća sa okućnicom, a u kući on živi s svojom obitelji. On je predmetnu kuću naslijedio od oca pok. Č, a on od svog oca. Na predmetnoj nekretnini su davno bile štale u kojoj su se čuvale ovce, a koje je čuvao njegov djed AM te pradjed ĆM. Naveo je da je njegov djed AM umro 1969. godine i on je sve do svoje smrti koristio predmetnu nekretninu. Za pradjeda DM ne može reći kada je umro niti ga se sjeća, ali zna po pričanju roditelja, da je kuću počeo praviti djed AM, ne zna točno kada. Dodao je da je njegov otac rođen 1936. godine, a umro 2019. godine i on je živio u navedenoj kući. Nadalje navodi da je nekretninu počeo koristiti njegov pradjed za kojeg ne zna točno kada je rođen. Na susjednoj nekretnini njegov stric također živi u kući, a pravni osnov stjecanja je nasljeđivanje od istih prednika i koje je riješio svoje vlasništvo.

17. Odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu dana 01. siječnja 1997. godine, bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. godine („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV -a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

18. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme proteklo prije dana 08. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

19. Analizom i ocjenom iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja jednako kao i neposrednim zapažanjem na licu mjesta kojom prilikom se zatekla kuća koju je koristio tužitelj, a koju su za života koristili i njegovi roditelji, a što je sve utvrđeno na zapisniku s održanog očevida, ovaj sud je stava kako je postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Naime, zaključak je ovog suda da je tužitelj nasljeđivanjem iza oca pok. MM, a on nasljeđivanjem iza smrti svog oca pok. IM, pa potom on iza svog oca pok. DM dosjelošću stekao pravo vlasništva predmeta spora budući je ovaj sud prihvatio iskaze svjedoka da se predmetna nekretnina nalazi u posjedu prednika tužitelja obitelji DM. Neposrednim zapažanjem na licu mjesta sud je potvrdio gdje se nalazi kuća koju je gradio djed tužitelja pok. IM te koji ju je i koristio. Svi saslušani svjedoci, neovisno jesu li isti u srodstvu s tužiteljima ili ne iskazivali su identično o načinu posjedovanja predmeta spora, pa su tako svi suglasno kazivali da je pok. IM izgradio kuću, a koju je naslijedio otac tužitelja.

20. Zaključak ovog suda je da je tužitelj stekao valjani pravni osnov nasljeđivanjem iza smrti svojeg oca pok. ŠM, a on nasljeđivanjem iza pok. oca IM, a on dugogodišnjim posjedom, dakle, ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki izvanrednom dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a (u trajanju od 40 godina), svakako dovršen do vremena stupanja na snagu ZV-a, zbog čega je zahtjevu tužitelja valjalo udovoljiti u cijelosti i presuditi kao u izreci, kontinuiranim, mirnim i od nikog ometanim posjedom prednika izvršavanog glede spornih nekretnina više od 40 godina, a svakako i ranije što su o posrednim i općepoznatim činjenicama za žitelje onog kraja iskazivali saslušani svjedoci.

21. Odluka o trošku je izostala obzirom da isti stranke nisu ni potraživale (čl. 154.ZPP).

22. Slijedom iznesenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude

Šibenik, 25. svibnja 2026.

Sudac

Vlatka Gašperov

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu nadležnom drugostupanjskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave iste, a ulaže se putem ovog suda u tri primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku

DN-a:

1. Pun tužitelja

2. tuženoj