Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-1581/2019-47

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Adriani Puž, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Šefika Lazarin, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija, u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 19. svibnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP-a) dana 25. svibnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u dijelu koji glasi:

„ Utvrđuje se da su ništetne odredbe ugovora o namjenskom kreditu zaključen dana 16.03.2005.g. između tužiteljice JI, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (ranije adresa: Frana Kresnika 3, Rijeka) kao korisnika kredita i tužene Zagrebačke banke d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb kao kreditora koji je potvrđen dana 16.03.2005.g. kod javnog bilježnika Miroslava Banića iz Rijeke pod posl. br. OU-130/2005 i to:

- dio odredbe čl. 1. st. 2. koji glasi “…uz valutnu klauzulu“,

- dio odredbe čl. 2. 1. označenog ugovora koji glasi…sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja“,

- dio odredbe čl. 2. st. 1. označenog ugovora koja glasi „…koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.“ ,

- dio odredbe čl. 2. st. 3. koji glasi „…sukladno Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koje su promjenjive“,

- dio odredbe čl. 7. st. 1. označenog ugovora koji glasi „…u kunskoj protuvrijednosti… obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja“ i

- dio odredbe čl. 7. st. 2. označenog ugovora koji glasi „Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“

II. Nalaže se tuženoj Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, isplatiti tužiteljici JI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 8.188,54 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima na dole naznačene iznose od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to:

- na iznos od 15,76 eura od 01.11.2007. do isplate,

- na iznos od 15,76 eura od 01.12.2007. do isplate,

- na iznos od 15,76 eura od 01.01.2008. do isplate,

- na iznos od 15,75 eura od 01.02.2008. do isplate,

- na iznos od 45,36 eura od 01.03.2008. do isplate,

- na iznos od 45,35 eura od 01.04.2008. do isplate,

- na iznos od 45,34 eura od 01.05.2008. do isplate,

- na iznos od 45,34 eura od 01.06.2008.do isplate,

- na iznos od 45,33 eura od 01.07.2008. do isplate,

- na iznos od 45,32 eura od 01.08.2008. do isplate,

- na iznos od 45,31 eura od 01.09.2008. do isplate,

- na iznos od 45,30 eura od 01.10.2008. do isplate,

- na iznos od 45,29 eura od 01.11.2008. do isplate,

- na iznos od 45,28 eura od 01.12.2008.do isplate,

- na iznos od 45,27 eura od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos od 45,26 eura od 01.02.2009. do isplate,

- na iznos od 45,25 eura od 01.03.2009. do isplate,

- na iznos od 45,24 eura od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 45,23 eura od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 45,22 eura od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 45,21 eura od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 67,46 eura od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 67,44 eura od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 67,43 eura od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 67,41 eura od 01.11.2009. do isplate,

- na iznos od 67,40 eura od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 67,38 eura od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 67,37 eura od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 67,36 eura od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 67,33 eura od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 67,31 eura od 01.05.2010. do isplate,

- na iznos od 56,31 eura od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 56,30 eura od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 56,28 eura od 01.08.2010. do isplate,

- na iznos od 56,26 eura od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 56,24 eura od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 56,21 eura od 01.11.2010. do isplate,

- na iznos od 32,25 eura od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 32,23 eura od 01.01.2011. do isplate,

- na iznos od 32,21 eura od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 32,19 eura od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 32,18 eura od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 32,16 eura od 01.05.2011. do isplate,

- na iznos od 32,14 eura od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 32,13 eura od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 21,36 eura od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 21,35 eura od 01.09.2011. do isplate,

- na iznos od 21,34 eura od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 21,33 eura od 01.11.2011. do isplate,

- na iznos od 21,31 eura od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 21,29 eura od 01.01.2012. do isplate,

- na iznos od 21,28 eura od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 21,27 eura od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 21,25 eura od 01.04.2012. do isplate,

- na iznos od 21,24 eura od 01.05.2012. do isplate,

- na iznos od 21,21 eura od 01.06.2012. do isplate,

- na iznos od 21,20 eura od 01.07.2012. do isplate,

- na iznos od 21,19 eura od 01.08.2012. do isplate,

- na iznos od 21,17 eura od 01.09.2012. do isplate,

- na iznos od 21,15 eura od 01.10.2012. do isplate,

- na iznos od 21,13 eura od 01.11.2012. do isplate,

- na iznos od 21,12 eura od 01.12.2012. do isplate,

- na iznos od 21,10 eura od 01.01.2013. do isplate,

- na iznos od 21,08 eura od 01.02.2013. do isplate,

- na iznos od 21,06 eura od 01.03.2013. do isplate,

- na iznos od 21,05 eura od 01.04.2013. do isplate,

- na iznos od 21,03 eura od 01.05.2013. do isplate,

- na iznos od 21,01 eura od 01.06.2013. do isplate,

- na iznos od 20,99 eura od 01.07.2013. do isplate,

- na iznos od 20,97 eura od 01.08.2013. do isplate,

- na iznos od 20,96 eura od 01.09.2013. do isplate,

- na iznos od 20,94 eura od 01.10.2013. do isplate,

- na iznos od 20,91 eura od 01.11.2013. do isplate,

- na iznos od 20,89 eura od 01.12.2013. do isplate,

- na iznos od 20,87 eura od 01.01.2014. do isplate,

- na iznos od 12,17 eura od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos od 12,45 eura od 01.02.2009. do isplate,

- na iznos od 3,17 eura od 01.03.2009. do isplate,

- na iznos od 5,30 eura od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 5,73 eura od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 2,06 eura od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 2,70 eura od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 3,71 eura od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 2,11 eura od 01.11.2009. do isplate,

- na iznos od 1,64 eura od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 9,55 eura od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 14,63 eura od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 13,53 eura od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 18,57 eura od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 27,81 eura od 01.05.2010. do isplate,

- na iznos od 29,10 eura od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 39,72 eura od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 39,36 eura od 01.08.2010. do isplate,

- na iznos od 61,36 eura od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 48,55 eura od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 51,51 eura od 01.11.2010. do isplate,

- na iznos od 62,12 eura od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 63,30 eura od 01.01.2011. do isplate,

- na iznos od 58,60 eura od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 61,44 eura od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 61,59 eura od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 70,28 eura od 01.05.2011. do isplate,

- na iznos od 88,74 eura od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 109,74 eura od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 129,58 eura od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 94,22 eura od 01.09.2011. do isplate,

- na iznos od 82,33 eura od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 83,12 eura od 01.11.2011. do isplate,

- na iznos od 84,76 eura od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 95,03 eura od 01.01.2012. do isplate,

- na iznos od 98,11 eura od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 94,75 eura od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 94,24 eura od 01.04.2012. do isplate,

- na iznos od 95,95 eura od 01.05.2012. do isplate,

- na iznos od 98,91 eura od 01.06.2012. do isplate,

- na iznos od 95,21 eura od 01.07.2012. do isplate,

- na iznos od 94,19 eura od 01.08.2012. do isplate,

- na iznos od 85,13 eura od 01.09.2012. do isplate,

- na iznos od 92,94 eura od 01.10.2012. do isplate,

- na iznos od 96,58 eura od 01.11.2012. do isplate,

- na iznos od 94,17 eura od 01.12.2012. do isplate,

- na iznos od 91,27 eura od 01.01.2013. do isplate,

- na iznos od 90,27 eura od 01.02.2013. do isplate,

- na iznos od 89,23 eura od 01.03.2013. do isplate,

- na iznos od 96,45 eura od 01.04.2013. do isplate,

- na iznos od 85,83 eura od 01.05.2013. do isplate,

- na iznos od 84,10 eura od 01.06.2013. do isplate,

- na iznos od 85,14 eura od 01.07.2013. do isplate,

- na iznos od 84,05 eura od 01.08.2013. do isplate,

- na iznos od 87,93 eura od 01.09.2013. do isplate,

- na iznos od 90,44 eura od 01.10.2013. do isplate,

- na iznos od 91,67 eura od 01.11.2013. do isplate,

- na iznos od 96,04 eura od 01.12.2013. do isplate,

- na iznos od 91,63 eura od 01.01.2014. do isplate,

- na iznos od 80,81 eura od 01.02.2014. do isplate,

- na iznos od 83,08 eura od 01.03.2014. do isplate,

- na iznos od 81,10 eura od 01.04.2014. do isplate,

- na iznos od 78,26 eura od 01.05.2014. do isplate,

- na iznos od 78,87 eura od 01.06.2014. do isplate,

- na iznos od 80,90 eura od 01.07.2014. do isplate,

- na iznos od 82,52 eura od 01.08.2014. do isplate,

- na iznos od 82,93 eura od 01.09.2014. do isplate,

- na iznos od 84,67 eura od 01.10.2014. do isplate,

- na iznos od 87,16 eura od 01.11.2014. do isplate,

- na iznos od 87,62 eura od 01.12.2014. do isplate,

- na iznos od 87,99 eura od 01.01.2015. do isplate,

- na iznos od 87,80 eura od 01.02.2015. do isplate,

- na iznos od 87,80 eura od 01.03.2015. do isplate,

- na iznos od 87,80 eura od 01.04.2015. do isplate,

- na iznos od 87,80 eura od 01.05.2015. do isplate,

- na iznos od 87,80 eura od 01.06.2015. do isplate,

- na iznos od 87,80 eura od 01.07.2015. do isplate,

- na iznos od 87,80 eura od 01.08.2015. do isplate,

- na iznos od 87,80 eura od 01.09.2015. do isplate,

a odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom zahtjeva za isplatu iznosa od 3.179,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 01.10.2015. do isplate.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u dijelu koji glasi:

- dio odredbe čl. 1. st. 1. označenog ugovora koji glasi „...u kunskoj protuvrijednosti od

90.160,00 CHF (slovima:devedesettisućastošezdeset CHF) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke“,

- dio odredbe čl. 2. 1. označenog ugovora koji glasi „…iznos od 90.160,00 CHF (slovima:devedesettisućastošezdeset CHF

- dio odredbe čl. 7. st. 1. označenog ugovora koji glasi „… CHF=504,37 (slovima: petstočetirifrankaitridesetisedamcentima CHF)

- dio odredbe čl. 7. st. 2. označenog ugovora koji glasi: O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora.“

IV. Nalaže se tuženoj nadoknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.870,81 Eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja, tj,. od 25. svibnja 2026. po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana, a odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 7. lipnja 2019. navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu 16. ožujka 2005. kojim je tuženik kao kreditor stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita u kunsko protuvrijednosti 90.160,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB, dok se tužitelj obavezao vratiti iznos u 360 mjesečnih obroka s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom . Kredit da je odobren na rok otplate od 30 godina za kupnju stana. Stranke da su 4. svibnja 2005. sklopile Dodatak ugovoru o kreditu kojim su ugovorile kamatnu stopu u visini od 4,90% godišnje i visinu anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF. U Ugovoru u točki 2 da je tuženik ugovorio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, jer je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije obaviješten tužitelj kao potrošač o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Poziva se tužitelj i na odredbe čl. 81, 82 i 90 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03). Nadalje ugovorena je i promjenjiva kamatna stopa, pa je tužitelj istovremeno ovisio o dva promjenjiva elementa, što je obvezu činilo posebno rizičnom. Glavnica kredita ugovorena je kao odrediv odnosno promjenjiv iznos. Stranke da su sklopile ugovor na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, pa da se ima uzeti na temelju zakonske presumpcije da nisu pregovarale i da tužitelj nije imao mogućnost utjecati na sadržaj ugovora. Ugovorene da su od strane tužene nepoštene i ništetne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tužitelj i tuženik nisu pregovarali i utvrdili točne parametre i metodu izračuna koji utječu na promjenu stope, a to je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Kamatna stopa u ugovoru da se mijenjala isključivo jednostranom odlukom tuženika. Tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Poziva se tužitelj i na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda RH pod posl.br. Pž - 6632/17 od 14. lipnja 2018. Sud da pazi i po službenoj dužnosti na ništetnost. Poziva se i na odluku Vrhovnog suda RH pod posl.br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015., te Ustavnog suda RH posl.br. U-III-25217/2015 i druge odluke. Tužitelj smatra da su povrijeđena njegova prava kao potrošača i potražuje preplaćene iznose od tuženika na temelju ništetnih ugovornih odredaba. Isplaćen da je kred it po početnom tečaju od 4,792340, kamatna stopa da je 5,50 % godišnje ugovorena, a Dodatkom u visini od 4,90 % godišnje obračunata po komfornoj metodi. Stranke da su zaključile 20. siječnja 2016. Dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15). U provedenoj konverziji tuženik da nije priznao preplaćeni iznos nastao kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi u kojima je ugovorena valutna klauzula i odredbi u kojima je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu. Nakon konverzije glavnica kredita da je iznosila 369.939,95 kn, manje plaćeni iznos iz konverzije iznosio da je 6.457 ,27 kn, dok da je glavnica zakonitog kredita po početnom tečaju CHF trebala iznosi 341.529,27 kn, time da je tuženik za 34.867,95 kn više zadužio tužitelja. Smatra tužitelj da se ima primijeniti početni tečaj CHF odnosno kunski iznos kredita koji je stavljen na raspolaganje. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi, a koji se odnose na valutnu klauzulu i odredbe o promjeni kamatne stope tuženik da je dužan isplatiti iznos od 90.160,37 kn na ime iznosa kroz anuitete, tuženik je dužan isplatiti 55.292,42 kn i iznos na ime razlike glavnice u konverziji od 34.867,95 kn. Predlaže utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora i potražuje isplatu naprijed navedenih novčanih iznosa, te nadoknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava sve istaknute zahtjeve tužitelja, osporava tijek zateznih kamata. Poziva se na rješenje VSRH o oglednom sporu broj Gos-1/2019- 36 od 4. ožujka 2020. Ističe prigovor zastare na sve iznose dospjele prije 7. lipnja 2014. Predmetni kredit da je konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015 – dalje: ZIDZPK/15), a obzirom da su stranke 20. siječnja 2016. sklopile Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom. Sve uplate tužitelja da su uzete u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, uračunate za otplatu usporednog EUR kredita. Konverzija kredita da je nastupila na temelju očitovanja volje tužitelja, a nakon što je dobio od banke podatke za donošenje informirane odluke o tome hoće li ili neće prihvatiti konverziju, da je sam izračun konverzije zakonodavac izričito propisao u čl. 19.c ZIDZPK/15, nakon što je takvo zakonsko rješenje bilo propagirano u javnosti i tužena banka bila u zakonsko j obvezi sklopiti pravni posao kojim se u pravnom smislu implementirala volja tužitelja da konvertira svoj kredit. Tužitelj da je stavljen u položaj kao da je od početka cijelo vrijeme koristio kredit denominiran u EUR.

2.1. Sklopljeni pravni posao povodom tužiteljeva prihvata konverzije, koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija da je pravni posao kojim su stranke isključivo po izboru tužitelja riješile sve svoje pravne odnose prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom. Pravni posao (dodatak) kojim je izvršena konverzija da se odnosi na konvertiranje ugovora o kreditu ab initio i to u oba bitna sastojka: i u dijelu valutne klauzule, i u dijelu kamatne stope. Njime da su ugovorne stane suglasnošću volja stvorile posve novu pravu osnovu. Spomenuti pravni posao da je uključivao promjenu valute kredita CHF u EUR, promjenu kamatne stope od datuma sklapanja ugovora do sklapanja dodatka ugovoru, te i ubuduće, utvrđenja preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u EUR, te sporazuma o raspolaganju preplatom, odnosno podmirenja manje uplaćenog iznosa. Tužitelj da više ne može imati zahtjev zbog stjecanja bez osnove pozivom na uvjete CHF kredita, poziva se na pravno shvaćanje VSRH iz odluke Rev-1172/18 od 19. ožujka 2019. Tužitelj da nije trebao prihvatiti konverziju i da je za razliku od tužene banke imao punu slobodu izbora. Tužitelju da su povijesne kamatne stope u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kao da su bile ugovorene kao fiksne, a nakon tog razdoblja kamate su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope za EUR kredite. Tužiteljeve tvrdnje u pogledu naknadnog osporavanja preplate po osnovi promjene CHF tečaja također da nisu osnovane, jer je pretplata i po toj osnovi uzeta u obzir na način kako je to propisano ZIDZPK/15. Sve tužiteljeve uplate uvrštene su u izračun konverzije, iskorištene da su za namirenje duga po kreditu s EUR valutnom klauzulom, uplaćeni iznosi da su preračunati u EUR prema tečaju na dan uplate i točno zakonom određenom tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Ti iznosi pretvoreni u EUR predstavljali da su osnovu za namirenje EUR anuiteta utvrđenim novim otplatnim planom koji je uključivao sve promjene, pa tako i promjene tečaja koje su uvjetovale izmjenu početnog plana i početnih anuiteta. Sve tužiteljeve uplate uvrštene su u izračun konverzije i iskorištene za namirenje duga po kreditu s EUR valutnom klauzulom, a preplata je iskorištena za namirenje budućih EUR anuiteta ili isplaćena korisniku kredita ovisno koji je slučaj bio primjenjiv. U odnosu na tvrdnje tužitelja vezano za tvrdnje tužitelja vezanoj uz navodno nezakonito utvrđen iznos glavnice kredita nakon konverzije, podsjeća tužitelja na čl. 19.c toč. 8 ZID ZPK/15 koji izričito navodi da se učinak konverzije utvrđuje kao razlika (i) neotplaćene glavnice u CHF valuti kako je ista bila evidentirana u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015., te (i i) neotplaćene glavnice u EUR valuti utvrđene na dan 30. rujna 2015., te da bi svako drugo postupanje banke bilo protivno izričitim zakonskim propisima. Zaključno tuženik predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. Tužitelj u podnesku od 24. ožujka 2022. predlaže prekid postupka i očituje sa na odgovor na tužbu, te ga osporava u cijelosti. Također uređuje tužbeni zahtjev u odnosu na točku I. U podnesku od 1. travnja 2022. tuženik se očituje na podnesak tužitelja, smatra da tužitelj ne obrazlaže zašto bi odredbe dijela čl. 1, 2 i 7 bile ništetne (iznos početno odobrenog kredita, promjenjivost kamatne stope, iznos početnog anuiteta). Poziva se i na sudsku praksu, te odluke Suda EU. Osporava i svojstvo potrošača tužitelju. Smatra da bi on trebao dokazati da je bio potrošač. U odnosu na zahtjev za isplatu iznosa na ime razlike glavnice ukazuje da se radi o nedospjeloj glavnici, pa da se ne može raditi o povećanju imovine tuženika jer nije došlo do prelaska imovine.

Ponovno osporava tijek zateznih kamata.

4. Sud je 4.travnja 2022. pod posl.br. P-1581/2019-11 prekinuo ovaj postupak, a 6. listopada 2022. je nastavljen postupak.

5. U podnesku od 10. listopada 2022. tuženik se ponovno očituje o ovom postupku, poziva se na presudu Suda EU C-567/20 i nadalje obrazlaže razlog neosnovanosti tužbenog zahtjeva. U podnesku od 19.rujna 2023. tuženik se poziva ponovno na odluku VSRH Gos-1/19, na praksu viših sudova RH i suda EU. U podnesku od 4. listopada 2023. tužitelj se očituje na navode tuženika i obrazlaže svoj zahtjev, navodi da je otplaćen kredit 11. kolovoza 2021. Uređuje tužbeni zahtjev obzirom da je u međuvremenu EUR postala službena valuta u RH pa potražuje iznos od 11.966,34 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Na ročištu održanom 9. listopada 21023. određuje VPS za deklaratorni tužbeni zahtjev od 1.327,23 EUR, također još uređuje tužbeni zahtjev tako da dodaje još jednu točku. U podnesku od 12. prosinca 2025. tužitelj se očituje na nalaz i mišljenje financijske struke, te izjavljuje da ga prihvaća, uređuje tužbeni zahtjev u odnosu na nedovoljno umanjenu glavnicu koji je izračunat u nalazu vještaka, te uređuje cijeli tužbeni zahtjev sukladno nalazu vještaka. Tuženik u podnesku od 15. prosinca 2025. prigovara nalazu vještaka u odnosu na ne dospjelu glavnicu i dalje obrazlaže neosnovanost tužbenog zahtjeva, te se poziva na sudsku praksu. U podnesku od 21. siječnja 2026. tužitelj i dalje obrazlaže osnovanost svog tužbenog zahtjeva. U podnesku od 5. ožujka 2026. tužitelj se očituje na očitovanje vještaka. Tuženik u podnesku od 7. svibnja 2026. smatra da je tužitelj u podnesku od 12. prosinca 2025. preinačio tužbeni zahtjev, on da se protivi takvoj preinaci i ističe prigovor zastare na preinačene iznose, poziva se na aktualnu sudsku praksu.

6. Tijekom postupka sud je proveo dokaze čitanjem Ugovora o namjenskom kreditu broj 68/05 od 16. ožujka 2005. zaključenog između stranaka u ovom postupku, Dodatka ugovora o kreditu od 4. svibnja 2005., Dodatka ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR od 20. siječnja 2016. zaključenih između stranaka u ovom postupku, izračuna konverzije, otplatnih planova, početnog otplatnog plana, otplatnog p lana po Dodatku ugovora, dopisa sa promjenama kamatnih stopa predmetnog Ugovora, prometa po kreditu za predmetni Ugovor, izračuna konverzije i obavještavanja o izračunu, saslušana je svjedokinja RI i tužiteljica JI, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku MARIMAR-FIN d.o.o. za koje je vještačenje obavila JII, dipl.oec., pročitan je nalaz i mišljenje vještaka od 12. studenog 2025., očitovanje vještaka od 26. siječnja 2026.

7. Nesporno je, a i iz Ugovora o kreditu zaključenog između tuženika i tužitelja 16. ožujka 2005., tj. iz čl. 1. i 2. Ugovora, utvrđeno da su stranke ugovorile slijedeće: da se korisnik kredita obvezuje vratiti iznos kredita uz valutnu klauzulu sa pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom, na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje se platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odlukama o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,50% godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate. U člancima 1., 2. i 7. vraćanje iznosa kredita vezuje se na valutu CHF koja se obračunava prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Iz članka 6. razvidno je da je namjena kredita kupnja stana. Nesporno je i da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu 4. svibnja 2005. kojim se određuje kamatna stopa od 4,9% godišnje i odredio se novi iznos anuiteta. Nesporno je i da je kredit konvertiran u valuti EUR. Nesporna je i druga dostavljena dokumentacija koju sud nije posebno obrazlagao.

8. Sporno je među strankama da li je Ugovor o kreditu ništetan u dijelu članaka 1., 2. i 7., da li je potraživanje u zastari, da li ima pravo na isplatu iznosa koji potražuje, a sporno je i da li je tužitelj potrošač.

9. Svjedokinja RI u svom iskazu je navela, nakon što joj se pokazao ugovor o namjenskom kreditu, da se sa sigurnošću ne može sjetiti da li je radila na pripremi tog ugovora, vidi da ga nije potpisala, a inače se sjeća tužiteljice kojoj je bila osobni bankar. Ove dvije kolegice koje su potpisane na ugovoru NI i BI su sada u mirovini. U vrijeme kad je zaključen Dodatak ugovora o kreditu više nije bila niti osobni bankar. Zna da su kada se pripremao nekakav ugovor za kredit provjeravali za koje sve valute stranka može dobiti kredit. Čini joj se da je u vrijeme kad je tužiteljica uzimala kredit bila nešto niža kamatna stopa za valutu CHF u odnosu na EUR. Misli da nisu govorili klijentima koji da kredit uzmu jer su u konačnici oni sami odlučili koji kredit žele. Bilo je slučajeva da stranka ne može dobiti kredit u jednoj valuti već samo u drugoj, ali misli da kod tužiteljice to nije bio slučaj. Čini joj se da su klijentima govorili da je tečaj sada takav, a da prema sadašnjim pokazateljima se ne može znati kakav će biti u budućnosti. Ne sjeća se da li su objašnjavali klijentima da HNB ne štiti kunu spram valute CHF. Ne sjeća se, a prije bi rekla da ne, kada ju se pita da li su objašnjavali klijentima kako se mijenja kamatna stopa. Ne sjeća se da li se u ovo vrijeme nudio i kredit u kunama. Bila je osobni bankar do 2009., a ne može se sjetiti kada je postala osobni bankar tužiteljice. Samo se sjeća da je razgovarala sa tužiteljicom o kreditu, a ne zna zbog čega nije na potpisu. Ne može se točno sjetiti kada je tuženik počeo davati kredite u valuti CHF, a sjeća se da jedno vrijeme ih nisu imali u standardnoj ponudi i da su se njihovi klijenti zbog toga bunili jer su ga druge banke imale, oni bi tada samo na zahtjev klijenta nudili kredit i u CHF. U banci su inače imali tipske ugovore koje bi za potpis pripremao osobi bankar, a onda bi ga supotpisao osim njega i voditelj poslovnice, te ga je prekontrolirao i kreditni referent. Misli da su nudili određenu kamatnu stopu i da se nisu radili izuzeci od ponuđene kamatne stope, a ovo odgovara na pitanje da li je tužiteljica mogla pregovarati sa bankom i utjecati na sadržaj ugovora, misli da je mogla samo utjecati na dužinu. Ne sjeća se da li se tužiteljica raspitivala o nekim odredbama iz ugovora o kreditu, da li su joj bile nejasne, uvijek bi objasnila valutnu klauzulu u bilo kojoj valuti. Ne sjeća se da li je tužiteljica podnosila kakav zahtjev za izmjenu kredita. Ne sjeća se da li je netko mogao pregovarati za promjenu kamatne stope za bilo koju valutu, a uopće se ne sjeća da li je o tome pričala s tužiteljicom.

10. Tužiteljica JI, dipl. ing. strojarstva, u svom iskazu navela je da je bila klijent banke kada se raspitivala za stambeni kredit u vrijeme kada je trebala riješiti svoje stambeno pitanje. Prikazane su joj dvije opcije kredita u valuti CHF i u valuti EUR s time što joj je ovaj u valuti CHF bio prikazan kao najjeftiniji kredit i kao jedna sigurna opcija. Nije mogla niti zatvoriti financijsku konstrukciju kada bi plaćala anuitete u kreditu vezano za valutu EUR, pa se i zbog toga odlučila za ovaj jeftiniji kredit. Stan kojeg je kupovala je bio procijenjen od bankovnog vještaka na 57.000 EUR, pa je u toj protuvrijednosti dobila kredit od banke, a iako je cijena koju je morala platiti bila 60.000,00 EUR. U početku su joj anuiteti iznosili u protuvrijednosti od nekih 2.300,00 kn, a kasnije tijekom 2009. i 2010. su narasli i to 3.300,00 kn. Pokušavala je redovito otplaćivati kredit iako je bila u teškoj financijskoj situaciji, te je u banci imala i veliki minus. Dva mjeseca nakon prvog ugovora je zaključila sa bankom Dodatak u kojem je čak bila niža kamatna stopa od prvotno ugovorene. Pitala je u banci za taj kredit u CHF koji joj je izgledao „egzotično“, no nije joj vezano za njega ništa specijalno objašnjeno, znala je da je sa promjenjivom kamatnom stopom, ali nije očekivala da bi mogla biti nekakva velika promjena, nije ju nitko upozorio da HNB ne štiti kunu u odnosu na tu valutu kao što štiti u odnosu na EUR i da postoji rizik, a niti joj je bilo rečeno da će u skoroj budućnosti rasti tečaj. Odlučila se za konverziju kredita u EUR jer nije znala što ju čeka u narednom periodu obzirom da su rate stalno rasle. Negdje u 2015. je bio na godinu dana fiksiran tečaj, ali je bilo rečeno da će nakon toga biti ponovno slobodan i da će banke nešto moći ponuditi. Kad se ponudila konverzija prihvatila je iako nije mogla ponovno na bilo što utjecati. Cilj joj je bio da si smanji ratu, još je bila i dužna prema izračunu konverzije, a nije imala preplatu prema banci. Rata joj je bila ustvari ostala ista, ali je bila stabilizirana. 2021. je otplatila taj kredit prije vremena. Tada je bila dobila otkaz i otpremninu pa je otplatila kredit. Nije mogla utjecati prilikom zaključenja ugovora na bilo koju odredbu, danas ne bi više ponovno zaključila kredit u valuti CHF. Kupila je stan i u njemu se nije nikada obavljala bilo kakva gospodarska djelatnost, samo za život ga je koristila. Ugovor je pročitala. Misli da je pitala koliko je rizično ići u franak naspram EUR, ali se ne sjeća da li je dobila neko konkretno objašnjenje. Bila je upozorena da je promjenjiva kamatna stopa i da je vezano za valutnu klauzulu, a toga je bila svjesna, ali nije mogla očekivati što će se dešavati u narednom periodu. Bila je shvatila da ako želi kredit da mora potpisati pod tim uvjetima, pa nije ni pokušala pitati da se nešto mijenja. Dobivala je obavijesti o promjeni kamatne stope, a nije išla zbog toga u banku prigovarati. Čula je da su neki poznanici pokušali pregovarati, ali nisu bili ništa postigli. Nije se prije potpisivanja kredita raspitivala o kretanju tečaja CHF, to joj nije struka i ne razumije se u bankarske poslove, da je vidjela i do tada kretanje tečaja ne bi znala što će biti budućnost.

11. Iskaz tužiteljice i svjedokinje sud je cijenio kao uvjerljive i životne, neproturječne. Očito nije tužiteljica mogla pregovarati o odredbama ugovora, a niti je bila upozorena na rizičnost istog. Postupanje tužiteljice i sudjelovanje u postupku prilikom ishodovanja kredita sud smatra da je uobičajeno ponašanje klijenta banke, institucije, koji postupa u dobroj vjeri smatrajući da je kao laik koji zaključuje legalan posao, zaštićen. Tužiteljica logično i životno obrazlaže koji je bio razlog i svrha uzimanja kredita , živi u predmetnoj nekretnini.

12. Vrhovni sud RH u svojoj odluci br. Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. izrazio je pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106 st. 1 ZZP/14, a slijedom toga i obveze primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Naime, ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnosti i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Samo ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru. U ovom postupku tuženik nije dokazao da tužitelj u ovom pravnom poslu nije postupao kao potrošač, odnosno da bi sredstva kredita potrošio u poslovne svrhe.

12.1.Prema čl. 3 ZZP/03 proizlazi da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U ovom postupku nije utvrđeno da tužitelj ne bi bio potrošač u predmetnom ugovornom odnosu. Nije dokazano da je u vrijeme sklapanja ugovora se bavio nekom poslovnom aktivnosti u koju bi investirao novac koji je imao na raspolaganju iz predmetnog ugovora. Osporavanje svojstva potrošača je bilo paušalno i neargumentirano

13. Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2 da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1 izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, zaključujući ugovore o kreditima koristeći ist ima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

13.1. Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.

13.2. Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

13.3. Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.

13.4. VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P– 1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica za švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

13.5. Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev–2221/2018- 11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

13.6. Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

13.7. Odredbom čl. 81 st. 2, 3 i 4 ZPP/03 bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84 ZZP/03 bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87 st. 1 ZZP/03 bilo je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2 da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.

13.8. Prema odredbi čl. 502.a st.1 ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koji se u sklopu svoje registrirane ili propisane određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja s obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP -a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1 ZPP-a da su u određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13.9. Sukladno čl. 138 ZZP/03 presude u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. Šteta koju je tužitelj pretrpio postupanjem tuženika se sastoji od uplaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli uz koji je vezana glavnica CHF, vraćanje iste, te povećanjem anuiteta kao posljedica povećanja tečaja CHF, kao i od uplaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno zbog povećanja iste posljedično i anuiteta.

15. Citiranim odredbama ZPP i ZZP/03 propisan je direktan učinak presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koja obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu štete mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen iz tužbe iz čl. 502 st. 1 ZPP-a. S obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu koji se odnosi i na tuženicu, po stavu ovog suda zahtjev tužitelja je osnovan i svakako je obavezan sud u ovom postupku odlukom iz kolektivnog spora.

16. Nije sporno da se o predmetnom dijelu odredbi Ugovora nije pregovaralo. Očito se radilo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru na sadržaj kojeg potrošač nije imao utjecaja.

16.1. Odredbe ugovora se uopće nisu tijekom cijelog razdoblja mijenjale . Iz nejasne i nerazumljive odredbe o promjeni kamatnih stopa od kojih zavisi cijena proizvoda koji je "kupio" tužitelj se uopće ne može zaključiti kakva će biti cijena u narednom periodu, koji uvjeti i razlozi će utjecati na njenu promjenu, od kojih parametara će zavisiti njezina visina, zato je doveden tužitelj kao korisnik kredita u nezavidni položaj u odnosu na banku tj. tuženika, pa je ta odredba nepoštena. Jedina poznata vrijednost je početno ugovorena kamatna stopa. Iz odredbe ugovora o promjeni kamatne stope proizlazi znatna neravnoteža u pravima i obvezama između stranaka u predmetnom ugovornom odnosu. Takva odredba je i nemoralna, jer dovodi tužitelja tj. korisnika kredita u poziciju u kojoj u potpunosti njegov dug ovisi o volji trgovca tj. ovdje tuženika, što je i suprotno općem načelu savjesnosti i poštenja. Uzimajući u obzir sve navedeno proizlazi da je odredba za koju sud smatra da je ništetna, ustvari nepoštena i prema odredbi čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), te kasnijeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09). Ona je bila podobna za procjenu da li je nepoštena, obzirom je utvrđeno da odredba o promjeni kamatne stope nije bila jasna, lako razumljiva i uočljiva. To što piše da je kamata promjenjiva, a koja riječ je kao takva jasna, razumljiva i uočljiva, ne znači da se iz same te riječi može zaključiti koja će biti visina kamatne stope odnosno dug tužitelja, tj. da to itekako utječe na cijenu proizvoda. Sporna odredba je ništetna i zbog odredbe čl. 272 Zakona o obveznim odnosima, obzirom da nije određena tj. ne sadrži ova odredba Ugovora podatak na temelju kojeg se može odrediti obveza tužitelja. Zbog te neodredivosti ne može se odrediti činidba tužitelja tj. visina anuiteta koju je on dužan platiti. Ne može se smatrati da je visina anuiteta odrediva ako ju može odrediti tuženik, a tužitelj ne. Nisu odredbe odredive ako su odredive samo za jednu stranu, tj. ako na teme lju njih dužnu činidbu tužitelja može izračunati samo tuženik.

16.2. Nadalje, ugovorna odredba kojim se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču je nerazumljiva, te nepoštena, pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama koje se odnose na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za Euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema Euru, dok tečaj svih ostalih valutu u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja eurozone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Prosječnom potrošaču nije bio poznat rizik tečaja švicarskog franka, a on očito nije bio jednak kao svaki opći valutni rizik, već je bio veći iz razloga što je ugovoreno da se i ugovorna (promjenjiva) kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, stoga je nerazumljivost ugovornih odredbi kojima se glavnica veže za švicarski franak uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer je tužena za taj rizik znala, ali ga je prešutila dok je ponudom najnižih kamata za kredite upravo u CHF tužena privlačila potrošače na sklapanje ugovora o kreditu upravo u CHF. Na neravnotežu u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem valutne klauzule na predmetni kredit upućuje činjenica da je neizvjestan iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, kao i cijena kredita, budući da se kamata plaća u istoj valuti, a što su sve bitni elementi ugovora. Sve navedeno suprotno je načelu savjesnosti i poštenja kao osnovanom načelu obveze pravnih odnosa.

17. Zbog svega gore navedenog sud smatra da osnovano tužbenim zahtjevom tužitelj traži utvrđenje ništetnosti dijela odredbi ugovora o namjenskom kreditu broj 68/05 i to u dijelu koji se odnosi na vraćanje kredita, glavnice i kamata, tj. anuiteta povezujući isto sa promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom, kako je to navedeno u točki I. izreke. No, sa dijelom zahtjeva za utvrđenje ništetnosti je valjalo odbiti tužitelja. Naime, početni iznos je isplaćen u kunama prema poznatom tečaju, znao je tužitelj koji novčani iznos je dobio, kada bi i ta odredba bila ništetna, bio bi ništetan cijeli ugovor , a nije. Isto tako nije ništetan dio odredbe ugovora u kojoj je naveden iznos anuiteta u valuti CHF, ništena je samo odredba u dijelu o vraćanju istog zbog ništetnosti valutne klauzule. Nije ništetna i odredba da će banka dostaviti obavijesti o promjenama kamatnih stopa, ona je išla u korist tužitelja koji je zbog istog znao kolika mu je visina kamatne stope. Stoga je u točki III. izreke valjalo odbiti dio tužbenog zahtjeva.

18. Kako je tuženik osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku TD MARIMAR-FIN d.o.o. za financijsko vještačenje i usluge u kojem je zaposlena JII dipl. oec. Zadaća vještaka je bila da izračuna preplatu s osnova promjene kamatnih stopa, te preplatu s osnova tečajnih razlika (valutne klauzule) na način da isti u svom izračunu uzme u obzir kamatnu stopu koja je bila na snazi (ugovorena) na dan sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu (4,9%) i tečaj CHF-a na dan isplate kredita, te da vještak sačini izračun preplate po svakom anuitetu izraženo u eurima, da izračuna iznos preostale neotplaćene glavnice u trenutku konverzije uzimajući u obzir početni tečaj i početnu kamatnu stopu, odnosno anuitete po početnom otplatnom planu, koliko je iznosila nova glavnica u konverziji, da izračuna da li je tužiteljica u određenom periodu platila manje iznose od početnih anuiteta zbog niže kamatne stope i nižeg tečaja (negativna razlika)..

19. Vještak TD MARIMAR-FIN d.o.o. za financijsko vještačenje i usluge u kojem je zaposlena JII dipl. oec. u svom nalazu i mišljenju navodi:

- više plaćene kamate, tj. novčane razlike između iznosa kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju stvarno platila tuženiku i iznosa kamate koju bi tužiteljica bila u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,90% godišnje, a koja je bila na snazi na dan sklapanja Ugovora o kreditu ukupno iznose *2.735,96 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 4 ,

- preplata s osnova valutne klauzule kao tečajna razlika između svakog plaćenog obroka obračunatog po srednjem tečaju kreditora na dana plaćanja i obroka obračunatog po tečaju na dan isplate CHF kredita za razdoblje do 30.09.2015. godine kao pozitivne tečajne razlike, ukupno iznose *5.452,58 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 5,

- manje plaćena kamata, koja predstavlja razliku nastalu između kamate koju bi tužiteljica bila u obvezi platiti primjenom ugovorene kamatne stope prema početnom otplatnom planu od 4,90% p.a. i plaćene kamate po ugovoru o kreditu, a primjenom tečaja kreditora na dan isplate kredita za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno iznose *1.715,66 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 6,

- manje plaćeni obroci s osnova tečajnih razlika kao manje plaćene razlike između plaćenog obroka po tečaju na dan isplate kredita i svakog plaćenog obroka po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, odnosno negativne tečajne razlike, za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno iznose *574,87 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 7

- Kunska protuvrijednost nedospjele glavnice prema početnom otplatnom planu i obračunata po početnom tečaju iznosi 345.094,25 HRK.

Razlika između glavnica nakon konverzije 30.09.2015. godine, uzimajući u obzir kamatnu stopu, odnosno glavnice utvrđene po početnom otplatnom planu i početnom tečaju iznosi *3.297,59 EUR, u kojem iznosu je više konvertirana glavnica kredita. Međutim, vještak ističe da nedospjele glavnice u odnosu na početni otplatni plan i početni tečaj prema prijedlogu tužiteljice nije ispravno uspoređivati iz sljedećih razloga:

- utvrđenjem iznosa razlike u obrocima pod pretpostavkom ništetnosti kamatne stope u suštini se otplaćivan kredit sveo na početni otplatni plan tj. početne uvjete kredita u pogledu kamatne stope i tečaja. Preostala nedospjela glavnica je različita u odnosu na početni otplatni plan, jer je zbog rasta kamatne stope iznos kamate u novom obroku veći, a glavnice manji, i obrnuto u slučaju niže kamatne stope. Posljedično, preostala nedospjela glavnica može biti viša ili niža.

- dakle, s financijskog aspekta može se promatrati isključivo stvarni ostatak nedospjele glavnice kredita s vk u CHF koja je konvertirana, koja je iznosila 72.156,29 CHF i nedospjele glavnice konvertiranog kredita.

U odnosu na početni tečaj kredita, na dan 30.09.2015. godine, razlika između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita s vk u EUR i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita s vk u CHF obračunate po početnom tečaju iznosi *3.179,77 EUR, koliko je viša kunska protuvrijednost konvertiranog kredita i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji

- tuženik je tužiteljici u konverziji kredita na dan 30.09.2015. godine utvrdio manjak u iznosu od *-857,03 EUR, kojeg je tužiteljica namirila uvećanjem nedospjele glavnice kredita po provedenoj konverziji u poslovnim knjigama tuženika.

20. U podnesku od 27. siječnja 2026. vještak navodi da je pozvan očitovati se na primjedbe iz podneska tuženika od 15. prosinca 2025. Tuženik da je prigovorio Nalazu i mišljenju vještaka navodeći kako je na datum 30.09.2015. nedospjela glavnica prema izračunu konverzije iznosila 369.939,95 HRK, a nedospjela glavnica prema inicijalnom otplatnom planu iznosila 73.261,38 CHF što množeno tečajem na datum isplate kredita daje iznos od 351.093,44 HRK (razlika = 18.846,51 HRK). Na navedenu primjedbu vještak se očituje kako je vještak u Nalazu i mišljenju ispravno utvrdio razliku u nedospjelim glavnicama kredita na datum 30.09.2015. i to između nedospjele glavnice konvertiranog kredita i kredita s vk u CHF koliko je iznosila po realiziranoj otplati kredita obračunate po početnom tečaju. Vještak je u skladu s određenom mu zadaćom izvršio ispravno i izračun razlika u nedospjelim glavnicama kredita i to razlike između konvertirane nedospjele glavnice kredita i nedospjele glavnice kredita s vk u CHF prema početnom otplatnom planu. S obzirom na to da je vještaku zadaćom vještačenja određeno vršiti izračune na način da se kao početno ugovorena kamatna stopa uzme kamatna stopa od 4,90% p.a., a za koju je vještak utvrdio da je primijenjena uslijed zaključenog Dodatka I br. 68/05, br. računa 7102617436 Ugovoru o kreditu (list 16-17 spisa), vještakovo utvrđenje nedospjele glavnice kredita i time utvrđena razlika nedospjele glavnice kredita prema početnom otplatnom planu razlikuje se od tuženikovog izračuna, ali je ispravno utvrđena. Ujedno, kako je i obrazložio u Nalazu i mišljenju, vještak ističe kako nedospjele glavnice kredita u odnosu na početni otplatni plan nije ispravno uspoređivati iz sljedećih razloga:

- utvrđenjem iznosa razlike u anuitetima pod pretpostavkom ništetnosti kamatne stope i tečaja u suštini se otplaćivan kredit sveo na početni otplatni plan tj. početne uvjete kredita u pogledu kamatne stope i tečaja. Preostala nedospjela glavnica je različi ta u odnosu na početni otplatni plan, jer je zbog rasta kamatne stope iznos kamate u novom anuitetu veći, a glavnice manji, i obrnuto u slučaju niže kamatne stope. Posljedično, preostala nedospjela glavnica može biti viša ili niža. Dakle, s financijskog aspekta može se promatrati isključivo stvarni ostatak nedospjele glavnice kredita s vk u CHF koja je konvertirana i nedospjele glavnice konvertiranog kredita kako je vještak prikazao u Tabeli br. 9 Nalaza i mišljenja. Slijedom svega gore iznesenog vještak se očituje kako je vještačenje proveo objektivno, prema pravilima znanosti i struke, a sve sukladno određenoj mu zadaći, te ostaje u cijelosti pri svom Nalazu i mišljenju.

21. Nalaz i očitovanje vještaka sud prihvaća u cijelosti, kao stručan, argumentiran, nepristran. Vještak je odgovorio na primjedbu tuženika koji nije po zaprimanju istog više prigovarao nalazu.

22. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

23. Tužbeni zahtjev postavio je na način da je potraživao kumulativno iznos od 11.368,31 Eur, ali koji je specificirao na dio koji se odnosi na pretplatu za razliku u kamatama, pretplatu po promjeni tečaja CHF kao razliku između početnog i onog koji je bio prilikom uplata anuiteta, te dio koji se odnosi na razliku u izračunu nedospjele glavnice prilikom konverzije. Osnovan je dio tužbenog zahtjeva za isplatu u visini od 8.188,54 Eur.

23.1. Kako je već navedeno tužitelj potražuje razliku u nedospjeloj glavnici koja je nastala kod obračuna konverzije čiju je visinu objasnio vještak u nalazu, u iznosu od 3.179,77 Eur. Sa tim zahtjevom valjalo je odbiti tužitelja obzirom da Dodatak ugovoru o kreditu od 20.01.2016. koji su stranke sklopile, niti izračun konverzije nisu bili predmetom niti kolektivnog ugovora, a niti ovog parničnog postupka. Izračun konverzije je sačinjen prema Zakonskoj odredbi po kojoj je tuženi morao postupati. Nedospjela glavnica nije ni bila naplaćena kod konverzije, pa nije ni bilo stjecanja na strani tuženika. Kada bi se prihvatio i ovaj dio zahtjeva, radilo bi se o dvostrukom obeštećenju (ŽS Pula Gž-1066/2024).

24. Prigovor zastare tuženika je neosnovan. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedan drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (identično pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022.). Tuženik je stekao novčane iznose bez valjane pravne osnove. U tom slučaju na potraživanje tužitelja ima se primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu na zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž - 7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovno počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17. Tužbu je tužitelj podnio 7. lipnja 2019., dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove od pravomoćnosti odluka iz kolektivnog spora.

25. Sud smatra da je preinaka tužbenog zahtjeva koja se odnosi na visinu tužbenog zahtjeva postavljena po već traženoj osnovi u tužbi, a u skladu sa nalazom i mišljenjem vještačenja provedenog za potrebe ovog postupka svrsishodna i dopuštena kako bi se razriješio odnos između stranaka u cijelosti. Preinaka se temelji na odredbi čl. 190 st. 2 ZPP-a. Tuženik je osporavao i osnovanost i visinu, pa je bilo nužno provoditi financijsko vještačenje. Zastara je prekinuta u ovoj pravnoj stvari podnošenjem tužbe. Smatrati da je nakon vještačenja podnesen novi tužbeni zahtjev za koji teče zastara ispočetka bilo bi pretjerani formalizam, isto bi utjecalo na poštenost postupka i pravo na pristup sudu, bilo bi u suprotnosti s shvaćanjima iz Odluka Europskog suda za ljudska prava (npr. Odluka br. 32349/16 J protiv RH, Odluka br. 32540/05 Vrbica protiv RH).

26. Sud je odlučio prihvatiti tužbeni zahtjev u visini koja nije obuhvaćala negativne razlike, tj. periode kada je tužitelj manje platio zbog nižeg tečaja od početnog tečaja , te zbog niže kamatne stope. U ovom postupku tuženik nije istaknuo prigovor radi prijeboja, a niti materijalno pravni prigovor prijeboja, a niti je podnio protutužbu. Tužitelj je platio one iznose koje je od njega tuženik tražio i nije ništa stekao više od onog što je trebao imati. Između stranaka nije narušena ravnoteža u njihovom ugovornom odnosu zbog toga. Sukladno tome tuženik ne može tvrditi da mu tužitelj nije isplatio sve ono što je od njega potraživao. Stoga nema stjecanja bez osnove tužitelja, jer je svaki izračun anuiteta vršio tuženik, te je tužitelj temeljem takvih izračuna vršio plaćanja. Odredba čl. 232 st. 2 ZOO-a propisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, diskvalificira tuženika u zahtjevima za naknadu štete za koju tvrdi da je proizašla iz takvog ništetnog ugovora.

27. Tuženik je dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu koja teče od uplata tužitelja za svaku izračunatu razliku u odnosu na početnu kamatu i početni tečaj . Tuženik se ne smatra poštenim stjecateljem tj. da bi kamata eventualno tekla od dana podnošenja zahtjeva tužitelja, a obzirom na utvrđenu povredu interesa potrošača, pozivom na čl. 1115 ZOO-a. Visina stope zatezne kamate sukladna je odredbi čl. 29 ZOO-a.

28. Zaključno treba kazati da sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu. Konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR-ima sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu izvršena je temeljem ZIDZPK-a, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz članka 19. c točka 6. ZIDZPK-a na način kako to nalaže zakon. Po ocjeni ovog suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje aneksa, dodatka ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev budući da se niti odredbama ZIDZPK-a, a niti navedenim dodatkom, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same, tj. nepošteno, mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Glavni motiv i svrha navedenog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR -u. Aneksima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim.

29. Na temelju Direktive 93/13, te na temelju odluke Vrhovnog suda broj Rev- 2868/2018 tužitelj ima pravo na svoja potraživanja zbog ništetnih ugovornih odredaba, ali i po rješenju u oglednom postupku Vrhovnog suda broj Gos 1/2019 (str. 6/1) jer iako je konverzija valjana to ne utječe na pravo potrošača da potražuje preplaćene iznose zbog ništetnih odredaba, a utužena banka nije dokazala da je konverzijom izvršeno vraćanje preplaćenih anuiteta, s time da u oglednom sporu Vrhovni sud nije mogao zauzeti shvaćanje o osnovanosti kondemnatornog zahtjeva korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji (str. 7/4), ali se pozvao i na presudu Europskog suda u predmetu broj C-118/17 R protiv Erste Bank HungaryZrt od 14. ožujka 2019. u kome je zauzeto pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača, dakle, morala se uspostaviti potpuna ravnoteža između stranka što ovdje nije slučaj jer konverzijom nisu izvršena vraćanja preplaćenih iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF te ništetne ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope odlukom banke. Sud EU presudom C-118/17 utvrdio je da se nakon zakonske intervencije mora utvrditi na nacionalnom sudu je li potrošač doveden u stanje kao da nikada nije ugovorio ništetne ugovorne odredbe, a ovdje je vještačenjem upravo utvrđeno da konverzijom taj učinak nije postignut, tj. da konverzijom nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama tužitelja i tuženika odnosno nije nadoknađena šteta koju je tužitelj pretrpio primjenom nepoštenih ugovornih odredaba, inače sama konverzija nije od značaja za tužbeni zahtjev kojim se traže preplaćene kamate i preplaćeni tečaj zbog ništetnosti valutne klauzule CHF i promjenjive kamatne stope. Dakle, kako je već zaključeno konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Iz odluke Europskog suda u predmetu broj C-19/20 proizlazi da sustav predviđen Direktivom 93/13 ne može spriječiti stranke ugovora da otklone nepoštenost odredbe koju on sadržava na način da je ugovorno izmjene, pod uvjetom da, s jedne strane, potrošačevo odricanje od pozivanja na nepoštenost proizlazi iz njegova slobodnog i informiranog pristanka i, s druge strane, nova odredba o izmjeni sama nije nepoštena, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri te da je u potpunosti udovoljeno ciljevima Direktive 93/13 kada se ponovno uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nema nepoštene odredbe i ako su stranke sklapanjem dodatka uklonile nedostatak koji je utjecao na ugovor, pod uvjetom da je prilikom tog sklapanja taj potrošač bio svjestan neobvezujuće naravi te odredbe i posljedica koje iz nje proizlaze.

29.1. Iz provedenog postupka, odnosno iz nalaza i mišljenja vještaka koji je uzeo u obzir efekt konverzije, proizlazi da je konverzijom samo izvršeno ekonomsko izjednačavanje kredita s valutnom klauzulom u CHF i simuliranog kredita s valutnom klauzulom u euro (s ciljem da se olakša ostatak kredita potrošačima), a nije utvrđeno da bi utuženi iznosi bili uračunati prilikom određivanja visine obveze tužitelja kao korisnika kredita u EUR radi namirenja budućih obroka, nije došlo do izjednačavanja ugovornih strana u pravima i obvezama.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 2 ZPP-a, obzirom na uspjeh tužitelja u ovom postupku. Uspio je sa dijelom tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti (VPS 1.327,23 Eur), pa smatra sud da je s osnovom uspio 100%, jer zbog tog dijela nisu nastali bilo kakvi troškovi, a sa dijelom zahtjeva za isplatu je uspio sa 72,02%, to znači da od postotka uspjeha tužitelja treba oduzeti postotak uspjeha tuženika (27,98%), pa je tuženik dužan platiti tužitelju trošak u visini od 72,02% (172,02/2=86,01, 27,98/2=13,99 86,01-13,99=72,02). Tužitelj je zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika, a njegov je trošak sukladan Tarifi HOK-a. Odnosi se na sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7 toč. 1), zastupanje na tri ročišta (9.10.2023.-100,00 Eur, 11.12.2023.-200,00 Eur, 19.5.2026.- 200,00 Eur) u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9 toč. 1), na sastav pet podneska (24.3.2022.-200,00 Eur, 4.10.2023.-200,00 Eur, 12.12.2025. -200,00 Eur, 12.01.2026.-200,00 Eur, 5.3.2026.- 50,00 Eur) u iznosu od 850,00 EUR (Tbr. 8 toč. 1), uvećano za PDV na iznos od 1.550,00 Eur- 387,50 Eur, dakle ukupno 1.937,50 Eur. Tužitelj je imao trošak plaćanja predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 500,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 160,13 EUR, pa je dakle trošak tužitelja 2.597,63 EUR, a od tog iznosa mu je dužan platiti obzirom na uspjeh u sporu tuženik 1.870,81 EUR. Sa preostalim dijelom zatraženog troška tužitelja se odbija . Odluka o kamatnoj stopi na trošak temelji se na odredbi čl. 151 st. 3.ZPP-a. Tužitelj nije obvezan platiti trošak sudske pristojbe za presudu.

U Opatiji 25. svibnja 2025.

S u d a c

Adriana Puž

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

Pun. tužitelja

Pun. tuženika

Po pravomoćnosti:

Odluka o pristojbi za odgovor na tužbu i na presudu

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte