REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-2251/2022-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Jariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mišević i Jarić u Osijeku, protiv tuženika Kliničke bolnice Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupanog po punomoćniku Tončiju Ravliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ravlić i Partneri u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćniku VG, odvjetniku u [adresa], radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 23. travnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice Marinele Marić, odvjetnice, zamjenice punomoćnika tuženika AG, odvjetničke vježbenice i punomoćnika umješača VG, odvjetnika, **.**.2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku, Klinička bolnica Dubrava Zagreb iz Zagreba, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, da tužiteljici ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime pravične novčane naknade neimovinske štete iznos od 3.929,92 EUR zajedno sa zakonskim kamatama koje teku na taj iznos od 04.08.2021. godine, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022. godine, od dana 01.01.2023. godine do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku, Klinička bolnica Dubrava Zagreb iz Zagreba, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, da tužiteljici ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime imovinske štete tuđe pomoći i njege iznos od 56,00 EUR zajedno sa zakonskim kamatama koje teku na taj iznos od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku, Klinička bolnica Dubrava Zagreb iz Zagreba, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, da tužiteljici ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim kamatama koje teku na taj iznos od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznos od 2.250,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od 25. svibnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi umješaču parnični trošak u iznos od 1.125,00 eura, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika i umješača za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu radiološkog tehničara na Kliničkom zavodu za intervencijsku i dijagnostičku radiologiju. Navodi da je 18. kolovoza 2018., uslijed obavljanja radnih zadataka na radnom mjestu i prilikom obrade slike za digitalizatorom, pala na trticu i leđa sjedajući na stolicu koja se izmaknula ispod nje. Pad je bio poprilično bolan, pa je odmah popila analgetike i nastavila raditi. Međutim, unatoč činjenici da tužiteljica ima unutrašnji visok prag boli, bolovi su bili neizdrživi i nisu popuštali ni sljedeće dane, pa je tužiteljica 30. kolovoza 2018. bila primorana potražiti medicinsku pomoć nakon koje joj je utvrđena dijagnoza

– prijelom križne kosti. Tužiteljica je narednih mjeseci bila pošteđena sjedenja i fizičkih napora, te joj je od 30. kolovoza 2018. otvoreno bolovanje zbog privremene nesposobnosti za rad, a mjesecima nakon toga nije prestajala osjećati bol u leđima i području trtice srednjeg i slabijeg karaktera. Vezano uz navedeni štetni događaj, tužiteljici su određene fizikalne terapije zbog kontuzije donjeg dijela leđa i zdjelice, a naučene vježbe je redovito nastavljala provoditi kod kuće U periodu od nastanka štetnog događaja u kolovozu 2018. do kraja 2018., tužiteljicu su zadesile još mnogobrojne zdravstvene tegobe, pretrage, snimanja i fizikalne terapije. Tužiteljica i sada, nakon što su protekle skoro tri godine od nastanka štetnog događaja, osjeća bol, žarenje i zategnutost trtičnog dijela kod saginjanja i prilikom promjene vremenskih prilika. Zbog pretrpljenog šoka uzrokovanog padom na radnom mjestu, te straha za ishod liječenja, tužiteljica je trpjela psihičke tegobe u vidu osjećaja anksioznosti i bespomoćnosti jer je bila spriječena obavljati osnovne životne zadatke. Tužiteljica je zbog konstantnih bolova i smanjenje pokretljivosti bila privremeno nesposobna za rad od 30. kolovoza 2018. do 11. prosinca 2018. te je čak mjesec dana nakon ozljeđivanja trebala tuđu pomoć i njegu oko svakodnevnih životnih aktivnosti, a što potvrđuje opsežna medicinska dokumentacija. Slijedom navedenog, tužiteljici je nastala nematerijalna šteta i materijalna šteta na ime tuđe pomoći i njege. Navodi da se 27. travnja 2021. obratila tuženikovom osiguratelju (Croatia osiguranje d.d.) sa Zahtjevom za naknadu neimovinske i imovinske štete, ali osiguratelj do danas još nikada nije odlučio o osnovanosti zahtjeva, te utvrdio odgovornost za štetu i procijenio visinu štete.

1.1. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljica konačno uređuje tužbeni zahtjev podneskom od 6. ožujka 2025. na način da na ime naknade neimovinske štete potražuje iznos od 3.929,92 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 4. kolovoza 2021. te na ime imovinske štete iznos od 56,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude. Tužiteljica također potražuje da joj tuženik naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako tužiteljici od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje nije priznata ozljeda na radu odnosno nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Liječničko povjerenstvo zavoda u svom nalazu, mišljenju i ocjeni od 3. prosinca 2018. ocijenilo je da se tužiteljičina ozljeda ne može direktno i isključivo uzročno-posljedično povezati s događajem od 18. kolovoza 2018. S obzirom na to da je kod tužiteljice utvrđeno patološko stanje gubitka koštane mase zbog čega se i liječila u dnevnoj bolnici tuženika, može se smatrati da se radilo o stečenoj predispoziciji zdravstvenog stanja za nastanak bolesti odnosno ozljede čime je ispunjen uvjet za nepriznavanje ozljede na radu iz čl. 67. st. 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" br. 80/13., 137/13., 98/19.). Tuženik prigovara nedostatku uzročne veze kao pretpostavke odgovornosti za štetu odnosno navodi kako između štetne radnje i štete ne postoji uzročna veza. Imajući u vidu mišljenje Liječničkog povjerenstva odnosno ranije stečene predispozicije zdravstvenog stanja tužiteljice, malo je vjerojatno da je pad prilikom sjedanja na stolicu uzrok bolova i tegoba tužiteljice. S obzirom na navedeno tuženik smatra kako nisu ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu te stoga nema ni odgovornosti za istu. Nadalje tuženik ističe prigovor kako je tužiteljica sama pridonijela nastanku štete svojom krajnjom nepažnjom te smatra da je nesreća uzrokovana tužiteljičinom krajnjom nepažnjom. Navodi da je Pravilnikom o radu KB Dubrave u članku 28. propisano: „U obavljanju svojih svakodnevnih poslova svaki je radnik dužan raditi s nužnom pozornošću i na način kojim ne ugrožava svoj život ili zdravlje kao i zdravlje i život drugih radnika, te sigurnost opreme. O svakom uočenom nedostatku radnik je dužan bez odgađanja obavijestiti radnika zaduženog za održavanje i sigurnost radnog prostora i opreme.“ Jednako tako tuženik smatra kako je u navedenom slučaju oslobođen odgovornosti sukladno čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.). Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice te dosuditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka.

3. Tijekom postupka tuženik je predložio, da se o parnici obavijesti Croatia osiguranje d.d. i da isti stupi u parnicu kao umješač na strani tuženika. Podneskom od 16. svibnja 2023. Croatia osiguranje d.d. prijavio je svoje miješanje u parnici na strani tuženika. Istim podneskom umješač je naveo da se u cijelosti pridružuje navodima i prigovorima tuženika iz odgovora na tužbu.

4. Sud je tijekom postupka pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu, saslušani su svjedoci EG, KG, SG, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku doc.dr.sc. Mladenu Miškulin, prim. dr. med., vještak se pisano i usmeno očitovao na prigovore tuženika te je saslušana tužiteljica kao stranka u postupku.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika za naknadom neimovinske i imovinske štete povodom ozljeđivanja na radu 18. kolovoza 2018. kada se tužiteljica, obavljajući poslove svog radnog mjesta radiološkog tehničara uslijed obavljanja radnih zadataka, prilikom obrade slike za digitalizatorom, pala na trticu i leđa sjedajući na stolicu koja se izmaknula ispod nje te pritom zadobila tjelesne ozljede.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu inženjer medicinske radiologije. Sporna je uzročno posljedična veza između štetnog događaja i nastalih ozljeda, odgovornost tuženika obzirom na dinamiku nastanka štetnog događaja budući je tuženik stava da je šteta nastala isključivom krivnjom tužiteljice te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Iz Rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 13. prosinca 2018. proizlazi da tužiteljici ozljeda nastala 18. kolovoza 2018. izražena šifrom S 32.1 ne priznaje se ozljedom na radu.

9. Svjedok EG je iskazala da je 18. kolovoza 2018. radila na svome radnom mjestu, nije neposredno opazila štetni događaj, a okolnosti samog štetnog događaja joj je prenijela tužiteljica koja je inače njena majka. Tužiteljica ju je nazvala odmah nakon što je pala. Tužiteljica se nije odmah potužila na veliku bol jer inače ima visok prag boli. Sutradan po štetnom događaju tužiteljica je bila na slobodnom danu, tužila se da je boli ali je već sutradan nastavila raditi. S vremenom se tužila na sve veću bol te je nakon nekog vremena, napravila MR koji je pokazao da se radi o frakturi trtice. Tužiteljica se prije štetnog događaja nikad nije žalila na bolove u kralježnici, a nakon štetnog događaja i nakon bolovanja žali se na bolove u kralježnici. Stolica na koju je trebala sjesti tužiteljica ima kotačiće, stolica se jako brzo pokreće pri odguravanju. Ne zna je li stolica naknadno zamijenjena. Tužiteljica je na dan štetnog događaja prvi put koristila predmetnu stolicu.

10. Svjedok KG je iskazao da su na dan štetnog događaj on i tužiteljica bili dežurni, on je radio na hitnoj, a tužiteljica je bila raspoređena na odjel. Osobno nije bio prisutan samom štetnom događaju. Na odjelu postoje razne vrste stolica, ne zna koju je stolicu koristila tužiteljica. Tužiteljica mu se na dan štetnog događaja nije potužila na bolove, jer se cijeli dan nisu vidjeli. Nakon nekoliko dana tužiteljica je rekla da je boli te su tužiteljici napravili MR kralježnice, on je osobno napravio tu pretragu ali nije nadležan za davanje dijagnoze. Tužiteljica mu je rekla da se ozlijedila na način da je išla sjesti na stolicu, a stolica se izmaknula. Tužiteljica se nikada prije nije žalila na to da je bole leđa, a sama pretraga je napravljena upravo zbog toga što je bole leđa nakon pada. U vrijeme štetnog događaja na odjelu su postojale i novije i starije stolice. Tužiteljica je taj dan odradila smjenu do kraja.

11. Tužiteljica je u svome iskazu navela da je 18. kolovoza 2018. obavljala poslove svog radnog mjesta, točnije stavljala je ploče, odnosno panele za snimanje u digitalizator, ploče su bile veličine 35 x 35 cm, jednu od ploča stavljala je u digitalizator u stajaćem položaju, a istovremeno je pokušala sjesti na stolicu koja se nalazila iza njenih leđa. Stolica na koju je pokušala sjesti je bila pokretna stolica koja je imala kotačiće na nogama, imala je naslon. Pokušala je sjesti na stolicu, a stolica se izmaknula ispod nje, kliznula je niz prednju stranu stolice padajući na trticu. Stolica na koju je pokušala sjesti je bila lagana, bila je različite boje od drugih stolica koje se inače nalaze na tom odjelu, pretpostavlja da je ta stolica donesena iz administrativne službe jer je dosta laganija od drugih stolica na tom odjelu, ne zna koliko je ta stolica već bila na radnom mjestu na kojem je radila, pretpostavlja neko vrijeme. Nije gledala u pravcu stolice na koju je pokušala sjesti, znala je da stolica ima kotačiće. Kako je ja skliznula sa stolice s njene prednje strane, tako je stolica otklizala dalje od nje prema zidu. Kad je pala osjetila je veliku bol, sama se podignula sa poda, nitko nije bio pokraj nje u trenutku pada. Odmah se potužila svojoj kolegici ČG kojoj joj ispričala kako je pala, kolegica ju je savjetovala da ode slikati kako bi se provjerilo da li je došlo do nekakvog loma, odbila je savjet kolegice iako je osjećala bol. Samu sebe je pregledala, pretpostavljala je da će bol s vremenom proći, međutim, bol nije prolazila, pila je lijekove za bolove pa se stoga nakon 11 dana nakon pada obratila liječnici koja radi u odjelu u kojem je zaposlena, istoj je ispričala kako je pala te ju je zamolila da je snimi. Napravljena je MR snimka zdjelice, a nakon što se očitao nalaz MR-a liječnica je napisala da se radi o upalnom procesu. Nakon toga je obavila pregled kod ortopeda koji je odmah na prvom pregledu dijagnosticirao frakturu sakruma pod dijagnozom S3. Ortoped je pregledao snimku MR te joj je ukazao na kojem mjestu je vidljiva fraktura. Rekao je da u frakturi nema pomaka kostiju, uputio ju je fizijatru a koji ju je potom uputio na fizikalnu terapiju, prošla je dva ciklusa fizikalne terapije po 10 tretmana. Na bolovanju je provela 2 – 3 mjeseca, za vrijeme bolovanja bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega oko svakodnevnih stvari jer se brzo umarala, a pomoć su joj pružali ukućani. Upoznata je sa rješenjem HZZO-a od 13. prosinca 2018., sa istim ju je upoznala njena liječnica dr. HG. Nije znala da je protiv tog rješenja imala pravo ulaganja žalbe, na isto nije uložila žalbu. Navodi da i danas osjeća posljedice predmetne nezgode jer kad ima naporniji dan osjeća trnjenje u dijelu gdje je došlo do frakture, po potrebi i danas pije analgetike. Nikada prije predmetne nezgode nije imala ovakve niti slične nezgode, u period od dana pada do prvog posjeta liječniku kada je učinjen MR nije imala nikakvu nezgodu. Radnju stavljanja ploče u digitalizator obavljala je uobičajenom metodom i uobičajenim ritmom. Prije pada nije sjedila na predmetnoj stolici. Dan kada se dogodila ozljeda bila je subota oko 12 – 12:30 sati. Stolica na koju je pokušala sjesti je bila slična drugim stolicama koje su se nalazile na odjelu samo je bila druge boje. Pri pokušaju sjedanja na stolicu nije se rukom pridržavala za istu. Istovremeno se pokušala rukama primiti za stol kako ne bih pala ali nije uspjela. Površina poda na kojem se nalazila stolica nije bila ni mokra ni skliska. Nije odmah nakon nezgode o istoj obavijestila svog poslodavca. Kroz cijelo razdoblje do prvog posjeta liječnika reducirano je obavljala svoje uobičajene aktivnosti, nije kuhala jer nije mogla dugo stajati. Nikada do predmetne nezgode nije imala bolove u predjelu trtice. Redovito obavlja denzitometriju koja pokazuje smanjenu koštanu masu ali ne gubitak iste, a denzitometriju je obavljala i prije predmetnog događaja i znala je za to da joj je dijagnosticirano smanjenje gustoće mase. Ne sjeća da je na traženje HZZO-a dostavljala svoju medicinsku dokumentaciju, ali ju je njena liječnica upoznala s tim da je netko strane HZZO-a uzeo njen zdravstveni karton.

12. Svjedok SG je iskazala da je 18.kolovboza 2018. radila zajedno s tužiteljicom. Tužiteljica i ona su obavili snimanje u šok sobi te su zajedno sa kazetom pristupile u sobu gdje se očitavaju snimke. Tužiteljica je u rukama držala kazetu, pristupila je stolu na kojem se nalazio digitalizator sve s namjerom da u isti ubaci kazetu, a pri tome pokušavajući sjesti na stolac koji se nalazio ispred stola. Tužiteljica je pri tome pala sa stolca jer se stolac izmaknuo ispod nje. Sjeća se da je stolac imao rukohvate. Radilo se o stolcu koji se tamo nalazio već i prije, nije bio novi stolac. Dobro se sjeća da je tužiteljica prije nego što je krenula sjesti na stolac pogledala u smjeru stolca, okrenula glavu i potom je primijetila da je tužiteljica pala. Tužiteljici je pomogla da se podigne, tužiteljica se žalila na bol, međutim kako je toga dana radila u dežurstvu nije htjela poduzimati nikakve daljnje radnje, dežurala je do kraja radnog vremena. Inače su u svome radu koristili predmetnu stolicu. Stolica s koje je tužiteljica pala je nakon toga događaja maknuta iz radne prostorije, a nitko nije imao pritužbe na predmetnu stolicu, stolica se redovito koristila. Tužiteljica se odmah nakon što je pala počela žaliti na bol, tužiteljica je pri padu bolno zaviknula te se po grimasi na licu vidjelo da je boli. Površina poda nije bila ni mokra ni skliska. Tužiteljica je u trenutku kada je htjela sjesti na stolicu imala kazetu u rukama radi čega se nije mogla primiti za rukohvat. Tužiteljica se nakon pada malo povukla očekujući da će bol proći, mislila je da će bi sve u redu ali joj bol nije prolazila.

13. Tužiteljica je tijekom postupka predložila da se na njen teret i rizik provede medicinsko vještačenje te je sud odredio da se provede medicinsko vještačenje po vještaku kirurgu.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka doc.dr.sc. Mladena Miškulina, prim.dr.med. od 23. siječnja 2025. proizlazi da je vještak mišljenja da je je u štetnom događaju od 18. kolovoza 2018. tužiteljica zadobila ozljedu sakruma. Smatra da postoji uzročno posljedična veza između dinamike štetnog događaja opisanih kako u tužbi, tako i anamnestičkim iskazom tužiteljice, zadobivenih ozljeda i trajnih posljedica. Tužiteljica je u cijelosti provodila upute liječnika. Iz dostupne medicinske dokumentacije nisu vidljive bolesti i ozljede koje bi bile od utjecaja na ocjenu u predmetnom štetnom događaju. Nakon provedenog adekvatnog liječenja kod tužiteljice su zaostale trajne posljedice u vidu kronične boli u području prijeloma koja se javlja nakon dužeg opterećenja. Navedene trajne posljedice umanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužiteljice u opsegu od 2%. Liječenje tužiteljice završeno je s pregledom fizijatra na dan 1. prosinca 2018. U štetnom događaju tužiteljica nije doživjela primarni strah; u daljnjem tijeku postojao je sekundarni strah, jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana ukupno, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 30 dana ukupno. Tužiteljica je trpjela jake bolove u trajanju od 3 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 60 dana ukupno. Bolovi i strah izraženi su u kumulativnom omjeru za cijeli tijek liječenja. Tuđa pomoć tijekom liječenja tužiteljici je bila potrebna tijekom 4 tjedna a u opsegu od 2x2 sata tjedno za obavljanje težih poslova. Kod tužiteljice nije zaostalo naruženje.

15. Na zaprimljeni nalaz i mišljenje prigovore su iznijeli tuženik podneskom od 21. veljače 2025. i 21. kolovoza 2025. te umješač podneskom od 25. travnja 2025.

16. Tužiteljica nije imala prigovore na sačinjeni nalaz i mišljenje te je sukladno istom postavila svoj tužbeni zahtjev podneskom od 6. ožujka 2025.

17. Na iznesene prigovore vještak je iznio očitovanje podneskom od 1. listopada 2025. navodeći da su trajne posljedice ocijenjene jedino i isključivo za štetni događaj dok su sve ostale degenerativne promjene evidentirane tijekom liječenja isključene iz ocjene. Osteopenija, odnosno smanjena gustoća kostiju kao i torakolumbalna skolioza koje su prisutne kod tužiteljice ne mogu uzrokovati niti bolove niti nelagode. Ocjena bolova ne temelji se jedino i isključivo na osjet bola već i na sve nelagode koje je tužiteljica trpjela tijekom liječenja. Ocjenu straha smatra primjerenom. Niti jedna ocjena u nalazu nije paušalna već je konkretna kvalifikatorna ocjena svih vidova povrede tjelesnog zdravlja tužiteljice. U cijelosti ostaje pri svemu iznesenom u nalazu i mišljenju.

18. U usmenom očitovanju vještak je naveo da ostaje pri svemu što je iznio tijekom postupka, pa tako pri osnovnom nalazu i mišljenju kao i dopunskom nalazu i mišljenju. Na upit tuženika da li je do prijeloma došlo uslijed degenerativnih promjena, upalnih promjena ili osteopenije te skolioze, odgovara da niti jedna od ovih bolesti koje su prisutne kod tužiteljice ne može dovesti do prijeloma. Prijelom je nešto što nastaje direktnim ili indirektnim djelovanjem sile na kost, a ne kao posljedica prije navedenih bolesti. Kod tužiteljice je dijagnosticirana osteopenija, osteopenija nije bolest već fiziološko stanje organizma te kao takova bez traumatskog događaja ne može dovesti do prijeloma. Spontani prijelomi mogu se razviti kod teške osteoporoze, a što kod tužiteljice nije slučaj. Tada bi se govorilo o tzv. patološkom prijelomu. Kroz pregled dokumentacije obratio je pažnju na sve što je tužiteljica obavila tijekom svog liječenja. Također je imao na uvid i pretrage MR koje je pogledao i njihov nalaz s ortopedsko traumatološkog aspekta i opisao. Ponavlja da upalne promjene ne mogu uzrokovati prijelom. Na daljnje upite glede rješenja HZZO-a navodi da se isto u sudsko medicinskim postupcima ne uzima u obzir jer se radi o potpuno drugačijoj vrsti vještačenja nego vještačenja u prije navedenom postupku kod HZZO-a. Nalaz HZZO odnosno njihovo rješenje nije relevantan u ovom predmetu, stoga ga nije niti citirao uz svom nalazu i mišljenju. Vještačenje kod HZZO-a nije isto što i vještačenje u sudsko medicinskim postupcima i ne može se uzimati kao relevantno jer se bazira na potpuno različitim činjenicama. Kod tužiteljice je činjenica da je pala na poslu sa stolca a kako je navedeno u anamnezi kada se je prvi puta javila radi svojih tegoba u svoju matičnu ustanovu. Po vještaku ne postoji nikakve sumnje u uzročno posljedičnu vezu obzirom da i djelatnici matične ustanove opisuju način kako je došlo do ozljede. Činjenica da je tužiteljica nakon ozljede odradila smjenu do kraja te da se javila na prvi pregled tek 12 dana nakon ozljede, smatra da ovaj prijelom ne donosi do promjene u biomehanici niti je mobilan prijelom već je prijelom bez pomaka koji omogućava izvršavanje lakših radnih i životnih zadataka, uz ulaganje pojačanih napora pa je odmak u liječenju moguć. Da je slučajno bila slomljena neka druga kost zdjelice, a za što bi bila potrebna iznimna trauma, tužiteljica ne bi mogla nastaviti sa radom i zasigurno bi se javila na pregled odmah. Terapija poštede sjedenja je propisana po liječniku koji je ozljedu dijagnosticirao. Tužiteljica do pregleda kirurga, budući da nije medicinski obrazovana osoba, nije imala saznanja niti o svojoj ozljedi, a niti o načinima liječenja, za isto je saznala tek kroz upute kirurga.

19. Sud je prihvatio iskaz svjedoka DG i RG koji su iskazivali suglasno, međutim, nisu isti imali neposrednih saznanja o nastanku štetnog događaja. Sud nije prihvatio iskaz svjedokinje DG u dijelu u kojem je navela da je predmetnu stolicu tužiteljica prvi put koristila na dan štetnog događaja jer je taj dio iskaza u suprotnosti s iskazom svjedoka Ć i SG i same tužiteljice, a koji su suglasno iskazivali da je stolica već neko vrijeme bila na mjestu na kojem je tužiteljica radila. Sud nije prihvatio iskaz svjedokinje ČG u dijelu u kojem je navela da je bila prisutna štetnom događaju i da je vidjela da tužiteljica pri sjedanju gleda u smjeru stolice te je isti u tom dijelu ocijenio neuvjerljivim. Naime, taj dio iskaza svjedokinje ČG suprotan je iskazu tužiteljice, koja je navela da u trenutku pada nitko nije bio pored nje i da prilikom pokušaja sjedanja na stolicu nije gledala u smjeru stolice. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje ČG u dijelu u kojem je navela da su predmetnu stolicu inače koristili u svom radu jer je taj dio iskaza suglasan iskazima svjedoka Ć i tužiteljice.

20. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice oko dinamike nastanak štetnog događaja. Naime, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je prilikom stavljanja ploča u digitalizator istovremeno pokušala sjesti na stolicu, koja se nalazila iza njenih leđa, a za to vrijeme nije gledala u pravcu stolice, iako je znala da je stolica pokretna, da ima kotačiće, niti se rukom pridržavala za stolicu pri pokušaju sjedanja na stolicu. Stoga je sud stava da je šteta nastala isključivom radnjom i krivnjom tužiteljice, budući da tužiteljica nije izvela radnju sjedanja na stolicu s adekvatnom pažnjom i na siguran način. Iz njenog iskaza nameće se nedvojbeni zaključak da je za pad odgovorna isključivo tužiteljica.

21. Prema čl. 111. Zakona o radu („Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje ZR), ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi sa radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

22. Odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine“ broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovora po načelu objektivne odgovornosti. Sukladno odredbi stavka 2. istog članka poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.

23. Šteta nastala na radu je ona šteta koju radnik pretrpi tijekom obavljanja radnih zadataka zbog kojih je i zasnovao radni odnos ili radnih zadataka prema posebnom nalogu poslodavca. Štetom nastalom u vezi s radom smatra se ona šteta koja je nastala kad je radnik obavljao neku djelatnost koja nije izravno obavljanje zadataka zbog kojih je zasnovan radni odnos, ali je takva djelatnost odnosno takvo ponašanje radnika bilo potrebno da se obave radnje vezane za radne zadatke zbog kojih je zasnovao radni odnos.

24. Sukladno čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) određeno je da se smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Nadalje, odredbom čl. 1064. ZOO-a propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Prema odredbi čl. 1067. ZOO-a imatelj se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, ni izbjeći niti otkloniti, kao i u slučaju ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

25. Tuženik u svojem odgovoru na tužbu i tijekom postupka tvrdi da da je tužiteljica sama pridonijela nastanku štetnog događaja svojom krajnjom nepažnjom, odnosno poziva se na razloge oslobođenja od odgovornosti iz čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu, odnosno iz čl. 1067. st. 2. ZOO-a. Iz navedene odredbe slijedi da se tuženik oslobađa objektivne odgovornosti za štetu koju radnik pretrpi na radu, ako dokaže da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

26. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, a utvrđujući eventualnu odgovornost tužiteljice za nastanak štetnog događaja, valja, prije svega, istaknuti da je obveza poslodavca da proces rada pripremi i provodi na način da se osigura djelotvorna zaštita radnika, da osigura da sredstva rada i osobna zaštitna oprema u uporabi budu u svakom trenutku sigurni, održavani, prilagođeni za rad i u ispravnom stanju, kao i da osposobi radnika za rad na siguran način, ali je jednako tako obveza radnika da obavlja poslove s dužnom pozornošću i pritom vodi računa o svojoj sigurnosti i zdravlju, da odmah obavijesti poslodavca o svakoj situaciji koju smatra značajnim i izravnim rizikom za sigurnost i zdravlje (čl. 68. ZZR-a).

27. Nesporno je do tjelesnog ozljeđivanja tužiteljice došlo prilikom obavljanja poslova radnog mjesta tužiteljice – stavljanja ploča u digitalizator, kada je tužiteljica držeći u rukama ploče, gledajući u smjeru digitalizatora, istovremeno pokušala sjesti na stolicu sa kotačićima koja se nalazila iza njenih leđa, nesporno je da površina poda nije bila mokra ni skliska, nesporno je da je tužiteljica zaposlena kod tuženika od 1987., da je uobičajeno da se sjeda na predmetnu stolicu za vrijeme obavljanja radnje radnog mjesta tužiteljice. Do štetnog događaja je došlo na način da se stolica izmaknula kada je tužiteljica pokušala sjesti na istu te je tužiteljica pala na pod.

28. Po stavu suda, tužiteljica je prilikom sjedanja na stolicu bila dužna gledati prema stolici i primiti se rukama za istu, jer je morala biti svjesna da se pri sjedanju stolica može izmaknuti jer stolica ima kotačiće i lako se pokreće, što je tužiteljica znala jer se ta stolica neko vrijeme već nalazila na predmetnom mjestu, kako su to potvrdili svjedoci ČG i Ć te sama tužiteljica. Stoga je tužiteljica kod sjedanja na pokretnu stolicu postupala neoprezno, ne upotrjebljavajući pritom niti pažnju koju bi upotrijebio prosječno pažljiv čovjek. Naime, tužiteljica je kao medicinski radiolog s dugogodišnjim iskustvom kod sjedanja na stolicu sa kotačićima trebala biti pažljivija i opreznija, jer da je tu uobičajenu i svakodnevnu radnju napravila sa pažnjom koju prosječno upotrebljava u tim situacijama, do pada ne bi došlo. I sama tužiteljica je tvrdila da joj se to nikada prije nije dogodilo, što potvrđuje da evidentno u toj radnji nije primijenila dužnu pažnju. Utvrđene okolnosti samog nastanka i mehanizma štetnog događaja, a kako ga uostalom opisuje i sama tužiteljica u tužbi, ne upućuje na neki mogući drugi uzrok njezina pada, koji bi ukazivao na odgovornost tuženika. Slijedom toga, po stavu suda je tužiteljica u konkretnom slučaju postupala s krajnjom nepažnjom te je isključivo odgovorna za štetni događaj pa je stoga ostvaren razlog da se tuženika oslobodi odgovornosti propisan odredbom čl. 1067. st. 2. ZOO-a.

29. Prema tome, iako poslodavac objektivno odgovara za štetu radniku, u situaciji kao što je ova, kada je radnik, sam svojim neopreznim kretnjama prouzročio štetni događaj koji je doveo do ozljede, za nastalu štetu mu ne odgovara poslodavac, već je radnik sam odgovoran.

30. Stoga je u pravu tuženik u tvrdnji da je tužiteljica isključivo odgovorna za štetni događaj zbog čega se tuženik oslobađa odgovornosti, pa je valjalo odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, zbog čega o visini štete nije raspravljano, odnosno sud nije posebno cijenio nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegovo dodatno pisano i usmeno očitovanje.

31. Radi svega navedenog sud je odbio je dokazni prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja.

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove, a priznati su samo troškovi nužni za vođenje parnice. S obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu, dužna je tuženiku i umješaču naknaditi troškove parničnog postupka. Visina troška tuženika i umješača određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje OT), budući su tuženik i umješač zastupani po odvjetniku i to prema vrijednosti predmeta spora i priloženim troškovnicima.

33. Tako su tuženiku priznati slijedeći zatraženi troškovi: za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr.8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 3. svibnja 2022. 50 bodova (Tbr.9/2 OT), za sastav obrazloženog podneska od 28. travnja 2023. 100 bodova (Tbr.8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 25. travnja 2024. 100 bodova (Tbr.9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 14. listopada 2024. 100 bodova (Tbr.9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 21. veljače 2025. 100 bodova (Tbr.8/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 20. listopada 2025. 100 bodova (Tbr.8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 6. studenog 2025. 100 bodova (Tbr.9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 23. veljače 2026. 50 bodova (Tbr.9/2 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 23. travnja 2026. 100 bodova (Tbr.9/1 OT), dakle ukupno 900 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25%, sveukupno trošak tuženika iznosi 2.250,00 eura, a koji trošak je dužna platiti tužiteljica.

33.1. Tuženiku su na temelju članka 151. stavka 3. ZPP-a dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

34. Tuženiku je za zastupanje na ročištima održanim 3. svibnja 2022. i 23. veljače 2026. priznat trošak po Tbr.9/2 OT, budući se u konkretnom slučaju radilo o ročištima na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak za sastav podnesaka od 21. kolovoza 2025. u kojem tuženik ponavlja iznesene primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, budući da isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tuženiku nadalje nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude budući da isti za tuženika nije ni nastao te je ročište održano u odsutnosti stranaka. Slijedom navedenog, zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

35. Umješaču su priznati slijedeći zatraženi troškovi: za zastupanje na ročištu održanom 14. listopada 2024. 100 bodova (Tbr.9/1), za sastav obrazloženog podneska kojom se očituje na nalaz i mišljenje vještaka od 25. travnja 2025. 100 bodova (Tbr.8/1), za zastupanje na ročištu održanom 6. studenog 2025. 100 bodova (Tbr.9/1), za zastupanje na ročištu održanom 23. veljače 2026. 50 bodova (Tbr.9/2) te za zastupanje na ročištu održanom 23. travnja 2026. 100 bodova (Tbr.9/1), dakle ukupno 450 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% sveukupno trošak umješača iznosi 1.125,00 eura, a koji trošak je dužna platiti tužiteljica.

36. Umješaču je za zastupanje na ročištu održanom 23. veljače 2026. priznat trošak po Tbr.9/2 OT, budući se u konkretnom slučaju radilo o ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Umješaču nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 3. veljače 2023. (kojeg umješač naziva „podnesak od 30. siječnja 2026.“), a kojim umješač iznosi očitovanje na iskaz tužiteljice, budući da isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Slijedom navedenog, zahtjev umješača za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

37. Radi navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 25. svibnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika

3. punomoćniku umješača