REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2047/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužitelja CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Petar Petrović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa zaposlenica LH, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. travnja 2026., u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja odvjetnice Ive Zeljčić i punomoćnika tuženika po zaposlenju RH, **.**.2026.,

p r e s u d i o je

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. Nalaže se tuženiku GRADU ZAGREBU, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 da tužitelju CH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplate iznos od 16.777,56 EUR /126.410,53 kn, uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće na navedeni iznos od 23.03.2020. godine do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja stopa se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku GRADU ZAGREBU, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, da tužitelju CH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknade trošak ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj CH podnio je tužbu 22. ožujka 2023. protiv Grada Zagreba i Javne vatrogasne postrojbe Grada Zagreba radi naknade štete u iznosu od 16.777,56 EUR. Tužitelj svoju aktivnu legitimaciju temelji na Ugovoru o ustupu tražbine od 22. ožujka 2023. kojim je stekao potraživanje od društva Street Food d.o.o. Street Food d.o.o. imao je na javnoj površini ispred [adresa] postavljenu ugostiteljsku terasu temeljem rješenja Grada Zagreba od 18. veljače 2020. Dana 22. ožujka 2020. Zagreb je pogodio snažan potres, a istog dana u popodnevnim satima izvršeno je uklanjanje oštećenog zapadnog tornja s predmetne zgrade. Toranj je užetima povučen i oboren, pri čemu je srušen izravno na ugostiteljsku terasu ustupitelja te ju u potpunosti uništio. Tužitelj tvrdi da Grad Zagreb snosi odgovornost kao nalogodavac uklanjanja, a JVP Grada Zagreba kao izvoditelj radova. Ustupitelja nitko nije obavijestio o planiranom rušenju, što tužitelj smatra povredom minimuma dužne pažnje. Terasa je bila mobilna i premjestiva u svega nekoliko minuta pa je rušenje tornja izravno na nju bilo u potpunosti izbježivo. Visina štete utvrđena je elaboratom sudskog vještaka Damira Kurfursta od 15. travnja 2020. na iznos od 16.777,56 EUR. Tužbenim zahtjevom traži se solidarna isplata navedenog iznosa s kamatama od 23. ožujka 2020. te naknada troškova postupka. Kao dokaze je predložio Ugovor o ustupu tražbine od 22. ožujka 2023. godine između Street Food d.o.o. i CH, Rješenje Grada Zagreba, KLASA: UP/I-363- 02/19-001/3888 od 18. veljače 2020., novinske članke, elaborat snimke zatečenog stanja terase i procjene štete od 15. travnja 2020., vještačenje na okolnost visine nastale štete, prepiska s Gradom Zagrebom, saslušanje stranaka, vještačenje na okolnost mogućnosti uklanjanja terase. Tijekom postupka je tužitelj povukao tužbu protiv Javne vatrogasne postrojbe Grada Zagreba o čemu je doneseno i rješenje.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik osporava valjanost Ugovora o ustupu tražbine od 22. ožujka 2023. i ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, navodeći da tužitelj nije ovlašteni nositelj potraživanja. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije Grada Zagreba, navodeći da je rušenje tornja izvršeno na temelju izvješća statičara koji je utvrdio neposrednu opasnost za živote, uz prisutnost premijera i predsjednika RH, te da su intervencijom rukovodila državna tijela, a ne Grad Zagreb. Osporava uzročno-posljedičnu vezu i odgovornost, tvrdeći da je do štete došlo uslijed više sile — potresa od 22. ožujka 2020. — te da i sama potreba rušenja tornja može biti podvedena pod višu silu, a da k tome nije poznato je li terasa bila oštećena već pri prvom potresu. Tuženik osporava da je Street Food d.o.o. uopće bio vlasnik uništene konstrukcije, ističući da je elaborat naručilo društvo OPS Vallum Klub d.o.o. kao očiti stvarni vlasnik, da je navedeno društvo naknadno brisano iz registra zaključenjem stečaja te da nema dokaza o prijenosu vlasništva na Street Food d.o.o. Tuženik dodatno ističe da je terasa bila postavljena protivno rješenju od 18. veljače 2020. — nadstrešnica na tri stupa odobrena je tek rješenjem od 26. svibnja 2020., dakle dva mjeseca nakon potresa — te da je tužitelj kao odgovorna osoba Street Food d.o.o. sam doprinio šteti time što se nije pojavio na licu mjesta za vrijeme višesatnih priprema rušenja. Na kraju, opreza radi ističe prigovor zastare, navodeći da je tužba podnesena po proteku subjektivnog roka od tri godine te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Rješenje Grada Zagreba, KLASA: UP/I- 363-02/19-001/3888 od 18. veljače 2020. (6-8) i Klasa UP/1-363-02/19-001/3625 od 26. svibnja 2020. (79-81), klasa UP/1-335-02/19-004/521 (121-123), Klasa UP/1-363-

02/19-001/1752 (131-133), Klasa UP/1-612-08/19-06/1319 (140-141), Ugovor o ustupu tražbine od 22. ožujka 2023. godine između Street Food d.o.o. i CH (11-14), račun (15-20), elaborat zatečenog stanja i procjene štete (21-38), dopise (39-52, 118 -119), zahtjev za mirno rješenje spora (65-66), obrazac za pregled građevina (69-72), Izvatci iz sudskog registra i uvid u podatke upisane u sudski registar za društvo OPS Vallum Trade d.o.o. (83-84), pregledao je fotografiju i izvod iz katastarskog plana (97, 107, 112-116), skice (110-111), ugovor o zakupu poslovnog prostora (124-130), zahtjev za izdavanje rješenja za postavu nadstrešnice (138-139), ugovor o zajedničkom zakupu poslovnog prostora (142-146) i ugovor o cesiji između Dendrolivano d.o.o. Zagreb i Street Food Zagreb od 13. travnja 2020.

(175-177) te je saslušan tužitelj (195).

4. Sud je odbio provesti ostale predložene dokaze zbog načela ekonomičnosti s obzirom na osnovani prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/26, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je 22. ožujka 2020. Grad Zagreb pogodio snažan potres te da je istog dana u popodnevnim satima izvršeno uklanjanje u potresu oštećenog zapadnog tornja sa zgrade na navedenoj adresi [adresa], na način da je toranj užetima povučen i oboren prilikom čega je srušen terasu. Nije sporno da je naručitelj elaborata o procjeni štete trgovačko društvo OPS VALLUM KLUB d.o.o. Zagreb.

7. Sporna je osnova i visina zahtjeva, aktivna legitimacija i odgovornost tuženika. Sporno je je li i kad je ugovor o cesiji između DENDROLIVANO d.o.o., Zagreb, kao Cedenta i STREET FOOD d.o.o. sklopljen.

8. Sud nije ocjenjivao dokaze koji se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne ni činjenice koje nisu odlučne za donošenje odluke.

9. Iz Ugovora o ustupu tražbine od 22. ožujka 2023. godine između Street Food d.o.o. kao Ustupitelja i CH kao stjecatelja proizlazi da ugovorne strane suglasno utvrđuju da je Ustupitelj na javnoj površini ispred zgrade na adresi [adresa], imao postavljenu ugostiteljsku terasu (montažno- demontažna podloga s čeličnom konstrukcijom sa stupovima, gredom i tendom na ručno izvlačenje) temeljem rješenja Grada Zagreba, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I- 363-02/19-001/3888 od 18. veljače 2020. i da tim ugovorom Ustupitelj, bez svakog daljnjeg pitanja ili odobrenja, prenosi na Stjecatelja u cijelosti svoje novčano potraživanje s osnove naknade štete opisane u čl. 1. ovog Ugovora, koje iznosi 16.777,56 EUR. Potpis na ugovoru je ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Tadića iz Zagreba, 22. ožujka 2023. pod brojem OV-1271/2023.

10. Iz ugovora o cesiji između DENDROLIVANO d.o.o., Zagreb, kao Cedenta i STREET FOOD d.o.o. kao Cesionara proizlazi da potpis nije nije ovjeren kod javnog bilježnika. Navedeni ugovor tužitelj niti je spominjao u tužbi niti dostavio uz tužbu, već tek kasnije.

11. Tužitelj je u svom iskazu naveo da što se tiče Street Food d.o.o. Zagreb, ima jedini udjele u tom društvu, koje trenutno nije likvidno i čeka se da se vrati u svoje prostore kako bi nastavio s poslovanjem. Što se tiče Dendrolivano d.o.o., također ima 100% udjela u njemu i ono je likvidno i posluje. U OPS Vallum Klub d.o.o. također je jedini imao udjele dok ga nije prodao, a to trgovačko društvo više ne postoji. Ugovori o cesiji i ustupu tražbine sklopljeni su iz poslovnih razloga, u vrijeme lockdowna zbog korone jer je procijenjeno da je najbolje da on vodi postupke radi naknade štete, tako su mu i savjetovali zbog očekivane dugotrajnosti sporova. Na pitanje zašto je ugovor o ustupu tražbine ovjeren potpisom kod javnog bilježnika, a ugovor o cesiji nije, naveo je da se ne sjeća jer ima 5 firmi sa 70 zaposlenih i ne sjeća se svakog potpisivanja. Smatra da je OPS Vallum d.o.o. u trenutku potresa bio vlasnik terase i oštećena strana te da je stoga i naručio izradu elaborata o snimci oštećenog stanja i procjeni štete, ali se ne može točno sjetiti kronologije jer je to bilo prije 6 godina. Na pitanje vezano uz čl. 4. st. 1. ugovora o cesiji je li naknadno sklopljen ugovor kojim bi bilo uređeno pitanje iznosa i načina isplate naknade za ustupljeno potraživanje između Dendrolivano d.o.o. i Street Food d.o.o., naveo je da se ne sjeća jer te ugovore vodi pravna služba. Istaknuo je da su kod ugovora o cesiji i ugovora o ustupu njegovi potpisi. Vezano uz prigovore tuženika glede razlike cijene po računima i elaboratu, naveo je da su računi plaćeni u jedno vrijeme, a elaborat je napravljen u drugom trenutku te da stoga razlike u cijeni variraju zbog inflacije i drugih okolnosti. Na dan potresa je bio budan od 4:00 ujutro zbog problema s vodom, a nakon potresa je prvo išao u Petrinjsku gdje imaju jedan objekt, nakon čega je išao na [adresa] i vidio da je terasa netaknuta. Kasnije je njegova žena vidjela na TV-u rušenje tornja koje je palo na terasu. Istaknuo je da je terasa bila lako uklonjiva, jer se u suprotnom ne bi smjela ni postaviti, kao i sve ostale terase u Zagrebu. Terasa je imala protupožarni elaborat čija je svrha upravo kod situacija poput te da se terasa može ukloniti. Kod rušenja su terasu iskoristili kao zaštitu da toranj ne uništi pločnik, jer tamo gdje je bila terasa pločnik nije uništen, dok drugdje jest. Nitko ga nije zvao; bio je svjestan da je kaos, ali smatra da se trebalo drugačije postupiti, primjerice kao što se postupalo kod uklanjanja tornja s katedrale. Ni naknadno ga nisu zvali. Naveo je da taj dan nije nikog kontaktirao iz nadležnih službi jer je bila nedjelja i nije ni mogao nekoga kontaktirati. Sve koje je sreo na licu mjesta s njima je i razgovarao. Izrazio je revolt jer kao porezni obveznik podmiruje svoje obveze, dok drugi svoje obveze ne ispunjavaju. Na pitanje je li u to vrijeme dobivao subvencije za poslovanje, naveo je da je uzeo jedan kredit od 700.000,00 eura i jedan od 500.000,00 eura. U tom trenutku nisu znali hoće li ikad više otvoriti poslovanje. Država je izašla u susret subvencijama i garancijama za kredite. Grad Zagreb je imao samo oslobođenje od plaćanja olakšica najma komunalne površine u vrijeme lockdowna.

12. Sud ne vjeruje iskazu tužitelja jer navodi da se ne sjeća kronologije, ne zna jesu li sklopljeni naknadni ugovori koji su prema čl. 4. st. 1. ugovora o cesiji trebali biti sklopljeni, ne zna zašto jedan ugovor jest a drugi nije ovjeren kod javnog bilježnika. Kao jedina osoba koja je potpisala sve ugovore i upravljala svim društvima, to niti je uvjerljivo niti životno logično. Sama činjenica da je kod prvog ugovora ovjeren potpis, ukazuje na činjenicu da je to bila poslovna praksa tužitelja – ovjeravati potpis, iz čega proizlazi da je ugovor o cesiji antedatiran, a to potvrđuje i činjenica da je ugovor o cesiji tek naknadno dostavljen u postupak bez valjanog obrazloženja zašto nije dostavljen uz tužbu. Nadalje, tužiteljev pokušaj da opravda konstrukciju lanca cesija razlozima „dugotrajnosti sporova" i savjetom pravne službe nije uvjerljiv. Kao jedina osoba koja ima udjele svih društava, tužitelj je mogao pokrenuti postupak kao zakonski zastupnik bilo kojeg od njih, bez potrebe za prijenosom tražbine na sebe osobno. K tome, prijenos tražbine može samo usporiti trajanje postupka - radi dokazivanja aktivne legitimacije, a nikako ga ubrzati.

13. Tužitelj svoju aktivnu legitimaciju temelji na tvrdnji da je cesionar tražbine, pri čemu navodi da je cesiju stekao od društva Street Food d.o.o. Međutim, da bi cesija bila valjana i da bi cesionar mogao steći prava koja je imao cedent, nužno je da je cedent u trenutku cesije bio nositelj tražbine koju ustupa prema čl. 80. Zakona o obveznim odnosima, („Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 — dalje: ZOO) jer nitko ne može prenijeti više prava nego li ih sam ima (Nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet).

14. Ugovorom o cesiji od 13. travnja 2020. na Street Food d.o.o. preneseno je isključivo potraživanje s osnove naknade štete - dakle tražbina, a ne vlasništvo nad imovinom. S druge strane, ugovorom o ustupu tražbine od 22. ožujka 2023. Street Food d.o.o. se u čl. 1. deklarira da je imao imovinu postavljenu na terasi što je u proturječnosti s prethodnim ugovorom koji mu je prenosio samo tražbinu, a ne vlasništvo.

15. Da prijenos imovine nije tekao onako kako to tužitelj potvrđuje i činjenica da je elaborat vještaka Damira Kurfursta od 15. travnja 2020. godine naručilo društvo OPS Vallum Klub d.o.o. koje nije imali ekonomski interes to naručiti i platiti.

16. Navedeni zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva proizlazi i iz iskaza samog tužitelja kad je izjavio: „Mislim da je OPS Vallum d.o.o. u trenutku potresa bio vlasnik terase i oštećena strana te da je stoga i naručilo izradu elaborata u snimci oštećenog stanja i procjeni štete." Ovaj iskaz tužitelja, koji je ujedno i jedini vlasnik udjela i upravljač svih društava u navodnom lancu cesija, predstavlja izravno i neposredno priznanje da je nositeljem oštećene imovine u trenutku nastanka štete bio OPS Vallum Klub d.o.o., a ne Street Food d.o.o. kao navodni cedent u posljednjem ugovoru o cesiji. Navedene izjave tužitelja, koji je jedina osoba zajednička svim društvima u cijelom navodnom lancu cesija i koji potpisom ovjerava svaki od predmetnih ugovora, govore u prilog zaključku da opisana transakcija nije imala stvarni i istiniti poslovni temelj, nego je konstruirana s ciljem pribavljanja aktivne legitimacije u ovom postupku. Tužitelju kao jedinoj osobi koja ima udjele u sva tri društva ništa nije onemogućavalo da tužbu podnese u ime i za račun stvarnog nositelja tražbine. Prenošenjem tražbine na samoga sebe - kao fizičku osobu koja istovremeno ima 100% udjela u svim subjektima u navodnom lancu — tužitelj ne bi ostvario nikakvu stvarnu poslovnu svrhu.

17. Iz specifikacije računa br. 30-1-0000 od 30. listopada 2019. razvidno je da su mu predmet bile dvije vanjske konstrukcije sa suncobranima, dok iz dokumentacije priložene elaboratu nesporno proizlazi da se ugostiteljska terasa uništena u potresu sastojala od montažno-demontažne podloge s čeličnom konstrukcijom sa stupovima, gredom i tendom na ručno izvlačenje. Ni predmet ni vrijednosni parametri navedeni u računu br. 30-1-0000 ne odgovaraju opremi terase čija se naknada traži ovom tužbom, a tužitelj u iskazu nije pružio nikakvo uvjerljivo objašnjenje za tu nesukladnost, navodeći jedino da „računi su plaćeni u jedno vrijeme, a elaborat je napravljen u drugom trenutku te stoga i razlike u cijeni variraju zbog inflacije i drugih okolnosti" - što ne objašnjava nepodudarnost predmeta, već isključivo eventualnu razliku u cijenama.

18. Slijedom navedenoga, a osobito uzimajući u obzir iskaz samog tužitelja kojim je potvrđeno da je vlasnik uništene imovine bio OPS Vallum Klub d.o.o., tužitelj nije dokazao da je u trenutku podnošenja tužbe bio nositelj tražbine s osnove naknade štete koja je predmet ovog postupka. Tužitelju stoga nedostaje aktivna legitimacija, a što je razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, bez potrebe za ocjenom ostalih istaknutih prigovora tuženika i za provođenjem ostalih predloženih dokaza.

19. Tuženik nije zatražio trošak postupka.

20. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 25. svibnja 2026.

Sudac:

Ivan Borković

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun., uz pristojbu na presudu

2. tuženiku po pun.