REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3434/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja ČT iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jovana Puhalo Pezer, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 14. travnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja AT, odvjetničke vježbenice i u odsutnosti tuženika, 25. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 9. Ugovora o kreditu broj: 628-50-4095007 kojeg su tužitelj ČT, kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., kao kreditor, sklopili 11. svibnja 2007. i solemnizirali kod javnog bilježnika Darka Paravića iz Rijeke, u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uvjete koje odredi kreditor.“.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju ČT iznos od 132,72 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 13. ožujka 2014. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknaditi tužitelju ČT parnični trošak u iznosu od 144,91 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 25. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 14. svibnja 2025. tužitelj navodi kako je 11. svibnja 2007. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 628-50-4095007 prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 37.999,95 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Ugovoren je rok otplate kredita na 84 (osamdesetčetiri) mjeseca sa ugovorenim mjesečnim anuitetima. Navodi kako je tužitelj iskoristio svoje pravo iz članka 9. Ugovora te je 13. ožujka 2014. izvršio prijevremenu otplatu kredita, a tuženik mu je temeljem odredbe članka 9. istog Ugovora zaračunao i naplatio izlaznu naknadu u iznosu od 1.000,00 kuna. Ističe kako je predmetna ugovorna odredba ništetna te s tim u vezi upućuje na odredbu čl. 81. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača. Navodi kako je Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika, standardni, tipizirani ugovor, koji je u tom periodu tuženik sklopio s vrlo velikim brojem korisnika, a na čiji sadržaj tužitelj nije imao nikakav utjecaj niti mu je dana mogućnost pregovora glede bilo koje odredbe istoga. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od temeljnih načela obveznog prava, a sadržano je u odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima. Sudionici obveznih odnosa prilikom zasnivanja i za vrijeme trajanja takvih odnosa dužni su postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana – a što tuženik sasvim sigurno nije činio kada je, koristeći tužiteljev nepovoljniji položaj, ugovorio da je ovlašten tzv. izlaznu naknadu zaračunati sukladno vlastitoj odluci, a bez ugovaranja bilo kakvih kriterija i parametara o kojima ovisi visina takve naknade pa čak i bez ugovaranja gornjeg limita. Budući da je visina tzv. izlazne naknade ovisila isključivo o odluci jedne ugovorne strane – i to tuženika, prouzročena je znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Predmetna ugovorna odredba je nepoštena, a time i ništetna, kako temeljem odredbe čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača, tako i temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima, budući da je činidba neodređena i neodrediva, što je protivno odredbi čl. 269. st. 2. ZOO, u vezi s odredbom čl. 270. st. 1. ZOO. Predmetna odredba je suprotna kogentnoj zakonskoj normi sadržanoj u odredbi čl. 1024. st. 4. ZOO. Tuženik u konkretnom slučaju nije pretrpio štetu pa je za zaključiti da sporna naknada zapravo predstavlja naknadu izmakle dobiti radi „gubitka“ kamate, a što je suprotno naprijed citiranoj kogentnoj odredbi ZOO. Temeljem odredbi čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO od tuženika potražuje iznos od 1.000,00 HRK/132,72 EUR, koji iznos je tuženiku isplatio na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita. Osim toga, temeljem odredbe čl. 1115. ZOO potražuje i zateznu kamatu koja na naprijed navedeni iznos teče od 13. ožujka 2014. do isplate. Predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuje ništetnom dio odredbe čl. 9. Ugovora o kreditu broj: 628-50-4095007 sklopljenog između stranaka 11. svibnja 2007. te kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 132,72 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 13. ožujka 2014. do isplate, zajedno s troškovima postupka.

2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu iako mu je tužba zajedno s rješenjem kojim se poziva na davanje odgovora na tužbu dostavljena 23. svibnja 2025. Sud je održao i pripremno ročište na kojem je zaključio prethodni postupak, kao i glavnu raspravu, a na koje ročište, iako uredno pozvan, tuženik nije pristupio.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem Ugovora o kreditu broj: 628- 50-4095007 od 11. svibnja 2007. (list 6-10), dopisa tužitelja upućenog tuženiku (list 11), potvrde tuženika od 6. svibnja 2025. (list 12).

4. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj: 628-50-4095007 od 11. svibnja 2007. (dalje: Ugovor o kreditu) na iznos 37.999,95 CHF.

6. Sporno je, je li ugovorna odredba kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita sadržana u odredbi čl. 9. Ugovora o kreditu ništetna te s tim u vezi pripada li tužitelju pravo na povrat naknade koju je platio tuženiku za prijevremenu otplatu kredita.

7. Iz odredbe čl. 9. Ugovora o kreditu proizlazi kako je ugovoreno kako korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor. Iz potvrde tuženika od 6. svibnja 2025. proizlazi da je tužitelju 13. ožujka 2014. naplaćena naknada za otplatu kredita u iznosu od 1.000,00 kn sukladno tada važećoj tarifi naknada.

8. Prema odredbi čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05) korisnik kredita može odustati od ugovora prije nego što je počeo koristiti kredit (stavak 1.); kredit može vratiti i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku (stavak 2.); u oba slučaja korisnik kredita dužan je naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio (stavak 3.); u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti (stavak 4.).

9. Osim pravila o prijevremenoj otplati kredita iz čl. 1024. st. 2. ZOO, postoji i opća odredba o prijevremenom ispunjenju novčanih obveza propisana u čl. 25. ZOO. Prema toj odredbi, dužnik novčane obveze može je ispuniti prije roka, a pravo od iznosa duga odbiti iznos kamata za vrijeme od dana isplate do dospjelosti obveze ima samo ako je na to ovlašten ugovorom ili to proizlazi iz običaja.

10. Odredbe čl. 1024. st. 3. i 4. ZOO predviđaju, dakle, dužnost korisnika kredita naknaditi banci štetu samo ako ju je banka pretrpjela, kao i zabranu davatelju kredita da korisniku kredita za slučaj prijevremene otplate kredita uračuna kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti.

11. Tuženik bi, dakle, eventualno imao pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno onih troškova koji bi mu, kao vjerovniku, nastali prijevremenom otplatom kredita (objektivno nastali troškovi), ali ta se naknada, imajući na umu kogentne zakonske odredbe, ne bi smjela odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate (neostvarene kamate) koju je tuženik trebao dobiti da nije bilo prijevremene isplate. Tuženik u ovom postupku ni ne tvrdi da bi mu prijevremenom otplatom kredita nastala šteta.

12. Pored toga što tuženik tijekom postupka nije dokazao koje je to pravedne i objektivno nastale troškove izravno pretrpio prijevremenom otplatom kredita, niti je dokazao na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita, opravdano je za zaključiti da opisana pravila naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita predstavljaju nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru tuženik trebao dobiti do kraja trajanja tog ugovora, dakle naknadu neostvarenih kamata (izmakle dobiti).

13. Kako je takva odredba suprotna kogentnoj zakonskoj odredbi i nepoštena, radi se o ništetnoj odredbi (tako i VSRH u Rev 112/2018. i dr.).

14. Također, sukladno odredbama čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Iz izvedenih dokaza ne proizlazi da se o odredbi čl. 9. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo. U odredbi nije jasno naznačeno koliko iznosi naknada za prijevremenu otplatu kredita, a iz potvrde tuženika od 6. svibnja 2025. proizlazi da je ista naplaćena sukladno tada važećoj tarifi naknada. Ne proizlazi da bi tužitelju bila predana tarifa naknada tuženika, a sud zaključuje da je sporna odredba unaprijed formulirana od strane tuženika (trgovca) te stoga tužitelj (potrošač) nije imao utjecaja na njezin sadržaj.

15. Sud smatra da tužitelj, sve da mu je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima Ugovora, ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom Ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, a tuženik suprotno, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao.

16. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio ništetnim dio ugovorne odredbe iz čl. 9. Ugovora o kreditu o obvezi plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita te je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika da vrati tužitelju ono što je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a. Naknada za prijevremenu otplatu kredita naplaćena je 13. ožujka 2014. u iznosu od 132,72 EUR (1.000,00 kn).

17. Članak 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

18. Kako je tuženik utuženi iznos primio s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom, to je, temeljem citiranih odredbi ZOO-a, dužan vratiti ga tužitelju. Budući da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu o obvezi plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, isti je odgovoran za ugovaranje takve ništetne ugovorne odredbe koju je nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja slijedom čega je nepošten stjecatelj. Stoga tužitelj, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a ima pravo na zatezne kamate koje teku od slijedećeg dana od dana plaćanja te naknade.

19. Visina stope zateznih kamata za razdoblje do 31. prosinca 2007. određena je sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08 i 125/11), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate sukladno čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 155/23).

20. Odluka o trošku tužitelja temelji se na članku 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 - dalje: Tarifa), prema vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u visini 25 bodova (Tbr. 7/1 Tarife) i zastupanja na ročištu održanom 14. travnja 2026. u visini 25 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno 50 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife (100,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (125,00 EUR), sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 6,64 EUR (Tar. br. 1. t. 1. Tarife sudskih pristojbi, ''Narodne novine'' br. 37/23) i na presudu u iznosu od 13,27 EUR (Tar. br. 2. t. 1. Tarife sudskih pristojbi), ukupno iznosi 144,91 EUR.

21. Na ukupno dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje teku od 25. svibnja 2026. do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 25. svibnja 2026.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženiku