REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-327/2022-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Feliksu Dukanu, odvjetniku u Solinu, Kralja Zvonimira 75, protiv tuženika Grada Solina, OIB: 40642464411, Stjepana Radića 42, Solin, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Sesartiću, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 8, radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 20.travnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Feliksa Dukana, odvjetnika u Solinu, i punomoćnika tuženika Tomislava Sesartića, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu i uručenje presude 25.svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Utvrđuje se da je tužitelj LŽ pok. VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isključivi vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za cijelo.

II. Ovlašćuje se tužitelj LŽ pok. VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da temeljem ove presude zatraži i postigne u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za cijelo uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika:

Grad Solin za cijelo.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.506,18 EUR (slovima: tisuću pet stotina šest eura osamnaest centi).

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 27.siječnja 2022. navodi se da je tužitelj stvarni vlasnik i posjednik čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) za cijelo. Predmetnu nekretninu tužitelj je stekao temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog **.**.1989. u [adresa] sa FŽ kao prodavateljem. Ugovor su potpisali HŽ i SŽ u svojstvu svjedoka. U Područnom uredu za katastar Split, Odjel za katastar Solin u posjedovnom listu 4282 na kat. čest. zem. [katastarska čestica], zvane Kod potoka, površine 374 m2, kao posjednik upisan je upravo tužitelj. Zemljišnoknjižno i posjedovno stanje je usklađeno, što proizlazi iz činjenice da je u zemljišnoknjižnom izvatku navedena površina koja odgovara površini nekretnine navedene u posjedovnom listu. Odmah po obavljenoj kupoprodaji tužitelj je počeo izgradnju obiteljske kuće (prizemlje i kat ukupne bruto površine od 302,20 m2), u kojoj stanuje sa obitelji i za koju je od Upravnog odjela za prostorno planiranje, Ispostava Solin ishodio Rješenje o izvedenom stanju Klasa: UP/I 361-02/13-02/2675 od 31. siječnja 2018. Na predmetnoj nekretnini kao vlasnik u zemljišnim knjigama uknjižen je tuženik za cijelo. Međutim, tužitelj se ponaša kao vlasnik i posjednik predmetne nekretnine, plaća poreze i doprinose vezano za navedenu nekretninu kao svoju imovinu, a vlasništvo predmetne nekretnine stekao je kako temeljem kupoprodaje, tako i građenjem te dosjelošću.

1.1.Radi svega navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je tužitelj isključivi vlasnik čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za cijelo, ovlastiti tužitelja da temeljem presude zatraži i postigne u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva za cijelo uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika za cijelo, te naložiti tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći da se vlasništvo nekretnine ne može steći istovremeno iz više osnova, dok tužitelj upravo navodi da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao po navodno tri osnove. Tužitelj nije mogao steći vlasništvo temeljem kupoprodajnog ugovora jer isti predstavlja tek pravni temelj za stjecanje (titulus), dok se vlasništvo stječe tek uknjižbom (modus). Nadalje, predmetni kupoprodajni ugovor nije sklopljen ni u odgovarajućoj formi budući potpis prodavatelja nije ovjeren na zakonom propisan način. Naposljetku, prodavatelj nije ni bio vlasnik predmetne nekretnine, stoga isti, nije mogao kupcu pravnim poslom prenijeti više prava nego li ga je sam imao. U odnosu na stjecanje vlasništva temeljem dosjelosti, tužitelj nije predložio dokaze niti naveo okolnosti koje bi uopće ukazivale da bi tužitelj odnosno njegovi pravni prednici stekli vlasništvo predmetne nekretnine po toj osnovi. U odnosu na stjecanje vlasništva, građenjem činjenica da je tužitelj na predmetnoj nekretnini sagradio kuću i da je za istu ishodio rješenje o izvedenom stanju od nadležnog upravnog tijela, ne čini ga poštenim graditeljem kao osnovnim preduvjetom za stjecanje prava vlasništva po toj osnovi. Štoviše prema priloženim dokazima proizlazi suprotno odnosno da je tužitelj znao da mu predmetna nekretnina ne pripada. Slijedom navedenog, tuženik predlaže tužbu odbiti uz nalog tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom zemljišnoknjižnog izvatka za čest. zem. [katastarska čestica], ZU 8644 K. O. [katastarska općina] od 19.siječnja 2022., prijepisa posjedovnog lista broj 4282 K. O. [katastarska općina] od 22.siječnja 2022., Ugovora o prodaji od 21.lipnja 1989., Rješenja o izvedenom stanju Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Solin, Klasa:UP/I-361-02/13-02/2675 od 31.siječnja 2018., očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za geodeziju Mile Čatipovića, uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Mile Čatipovića, saslušanjem svjedoka BŽ i MŽ, te saslušanjem tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zem [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje vlasništvo je stekao kupoprodajom, građenjem i dosjelošću.

6. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisano je odredbama čl.159. -160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12,125/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu: ZV).

7. Odredbom čl.159. st. 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je stavkom 2. istog članka propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (redovna dosjelost).

8. Odredbom čl.159.st.3.ZV-a propisano je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (izvanredna dosjelost), dok je stavkom 4. istog članka propisano da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, dakle za stjecanje tih nekretnina redovnom dosjelošću potrebno je 20 godina, a izvanrednom dosjelošću 40 godina posjedovanja.

9. Odredba čl.160. ZV-a propisuje da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost (st.1.), da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (st.2.), kao i da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

10. Odredbom čl.388. st.4. ZV-a propisano je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

11. Odredbom čl.29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ, br.6/1980, 36/1990, Narodne novine 53/1991, 91/1996, nadalje:ZOVO), propisano je da se na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može steći dosjelošću.

12.Paragrafom 1468. Austrijskog općeg građanskog zakonika ("Justiz- gesetzsammlung" br. 1/1811, nadalje:OGZ), propisano je da u onim mjestima, gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga, i gdje se stjecanje stvari nepokretnih ima dokazati po sudskim spisima i po inim ispravama, ili ako stvar nije uknjižena na ime onoga, koji je doista posjeduje, dosjelost se dovršava tek poslije 30 godina.

13. Pritom treba navesti i da je na Proširenoj općoj sjednici bivšeg Saveznog Vrhovnog suda FNRJ od 3. travnja 1960. zauzeto stajalište da je umjesto propisanog roka iz paragrafa 1468. OGZ-a u trajanju od 30 godina, dostatan pošteni posjed od 20 godina. Takvo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud u odluci Rev-x 51/13-2 od 23. srpnja 2014.

14. Dosjelost je jedan od načina stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, za čije je stjecanje u uvjetima redovne dosjelosti, potrebno da stjecatelj ostvaruje kvalificirani posjed odnosno, posjed koji je zakonit, istinit i pošten. Izvanredna dosjelost zadovoljena je ako je ispunjena pretpostavka samostalnog i poštenog posjeda, time da se i jedno i drugo pretpostavlja, pa suprotno treba dokazati onaj tko tvrdi da je nečiji posjed nesamostalan i nepošten. Pravni učinci dosjelosti nastupaju ipso iure odmah po ispunjenju zakonskih pretpostavki.

15. ZOVO je u čl. 29. izrijekom zabranjivao mogućnost stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu, a taj zakon je stupio na snagu 1. rujna 1980. Isto tako nije bilo moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu nakon 6. travnja 1941.

16. Sudski vještak za geodeziju Mile Čatipović u pisanom nalazu i mišljenju navodi da mu je na očevidu pokazana predmetna nekretnina, koja u naravi predstavlja stambeni objekt sa okućnicom. Stambeni objekt ima anagrafsku oznaku [adresa], te je sastavni dio šireg objekta, i to njegov istočni dio. Posjed je ograđen kako slijedi:

-sjevernu granicu (linija A-B) u naravi predstavlja betonski zid;

-istočnu granicu u naravi (linija B-C-D-E) djelomično predstavlja betonski zid, a djelomično se granica čestice nalazi unutar dvorišta,

-južna granica (linija E-F) u naravi predstavlja ulaz u dvorište,

-zapadna granica (F-G-H-A) u naravi djelomično nije definirana, a djelomično prolazi kroz stambeni objekt, a djelomično je betonski zid.

Geodetskom izmjerom i preklopom katastarskog plana vještak je utvrdio da tako pokazana nekretnina upravo odgovara za cijelo zk čest. zem. [katastarska čestica] ZU 8644, oranica, površine 374 m2, a u katastru odgovara kat.čest.z. 413, površine 374 m2, K. O. [katastarska općina].

17. Tužitelj u svom iskazu pojašnjava da se na skici sudskog vještaka za geodeziju vidi stara kuća koja je spojena s novom kućom, s tim da se stara kuća nalazi na dijelu zemljišta koje nije predmet ovog postupka, dok se nova kuća nalazi na spornom zemljištu. Staru kuću sagradili su njegov otac i majka prije 1968., jer za istu nije bilo potrebno ishoditi nikakve dozvole, a bila je dovršena negdje 1970./1971. i od tada je otac tužitelja stanovao u toj staroj kući. Zemljište na kojem se kuća nalazi otac je stekao nasljeđivanjem iza smrti svog oca LŽ, djeda tužitelja, te diobom. Naime, djed tužitelja imao je tri kćeri, koje su se odrekle nasljedstva, tako da je tužiteljev otac VŽ naslijedio svog oca LŽ zajedno sa tužiteljevim stricem L. Tužiteljev otac i stric V izvršili su diobu na način da je ocu pripalo zemljište na kojem se nalazi stara kuća, dok je stricu L pripalo zemljište koje se nalazi poviše te kuće. U odnosu na novu kuću, koja se nalazi na zemljištu koje je predmet ovog spora, tužitelj navodi da je pripadalo susjedu CŽ koji je tu imao vrt. Međutim, tijekom 1980.- ih, CŽ je tužiteljevu ocu prodao to zemljište, sastavili su ugovor kod odvjetnika te je njegov otac prodavatelju isplatio kupoprodajnu cijenu. Na kupljenoj zemlji tužiteljev otac sadio je krumpir i druge kulture, tužitelj je i sam napravio plastenik negdje oko 1995. Pokrenuo je postupak izdavanja građevinske dozvole za gradnju nove kuće, ali mu je prethodno izdata lokacijska dozvola, te mu je rečeno da ne može dobiti građevinsku dozvolu jer su zk ulošci uništeni i iste je potrebno obnoviti, a što je učinjeno tek nedavno. Tužitelj je s gradnjom ove nove kuće započeo negdje 2002.-2003., u međuvremenu je istu legalizirao i platio sve zakonski predviđene naknade. Nitko tužitelju ni njegovom ocu nije osporavao pravo vlasništva na ovom zemljištu.

18. Svjedok BŽ u svom iskazu navodi da tužitelja pozna cijeli život, da su se stare kuće njihovih obitelji nalazile u neposrednoj blizini. Kuću je sagradio VŽ, otac tužitelja još 1970. -ih, a preminuo je 1998. Zemljište na kojoj je gradio kuću dobio je u diobi sa svojim bratom, a iza smrti svog oca LŽ. Na spornom zemljištu je jednim dijelom bila ledina, a jednim dijelom vrt, te je navedeno zemljište obrađivao otac tužitelja VŽ, kako prilikom izgradnje, tako i nakon izgradnje kuće. Početno sagrađena kuća je proširena, nije mu poznato da bi itko tužitelju ili njegovom predniku osporavao pravo posjeda ili vlasništva predmetne nekretnine. Inače svjedok stanuje na nekih 500 m udaljenosti od predmeta spora.

19. Svjedok MŽ u svom iskazu navodi da mu je poznata sporna nekretnina, da stanuje na udaljenosti od oko 2 km, ali dolazi do navedene nekretnine, pa je tamo bio prije 10-15 dana. Kuću je sagradio i koristi tužitelj, te mu nije poznato da bi u tome sudjelovao otac tužitelja. Tužitelj je kuću sagradio prije više od 10 godina, a zemljištem se prije izgradnje kuće služio otac tužitelja VŽ, koji je tamo nešto sadio. Tužitelj je sagradio ogradne betonske zidove oko ove kuće u kojoj nije stanovao njegov otac VŽ, već je stanovao u susjednoj kući, uz napomenu da se radi o kućama koje su skoro spojene odnosno nalaze se jedna do druge. Nekretnina koja je predmet ovog spora predstavlja dio kuće koju je sagradio i koristi tužitelj, dok se dio kuće sagrađene od strane tužiteljeva oca nalazi izvan označenog predmeta spora. Nije mu poznato da bi tužitelju ikad itko osporavao vlasništvo sporne nekretnine ili njegovu ocu.

20. Pregledom pisane dokumentacije priložene u spis nedvojbeno je utvrđeno slijedeće:

- da je predmet ovog spora nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], oranica, površine 374 m2,

- da je kao vlasnik navedene nekretnine upisan tuženik za cijelo,

- da postoji dvostruka numeracije nekretnina u zemljišniku i katastru nekretnina za K. O. [katastarska općina],

- da sporna nekretnina u katastru nosi oznaku kat. čest. [katastarska čestica], kod potoka, oranica, površine 374m2, upisana u posjedovni list 4282 K. O. [katastarska općina],

- da je tužitelj upisan kao posjednik kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za cijelo,

- da su tužitelj kao kupac i FŽ (Stipe) Žižić kao prodavatelj sklopili 21. lipnja 1989. ugovor o prodaji, predmet koje prodaje je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], katastarskog broja 413, K. O. [katastarska općina], zvane "kod potoka", površine 374 m2, upisana kao općenarodna imovina, uz upravljanje Općine Solin, koja je u isključivom vlasništvu i posjedu prodavatelja za cijelo,

- da su ugovaratelji naprijed citiranog ugovora ugovorili kupoprodajnu cijenu od 8.000,00 DEM, koju je tužitelj kao kupac, platio prilikom sklapanja ugovora,

- da prodavatelj jamči da kupcu da je isključivi vlasnik navedene nekretnine iako je u katastarskom operatu upisan samo za idealni dio navedene nekretnine, te ovlašćuje kupca da provede upis prava posjeda u katastru na svoje ime i istodobno se obvezuje na zahtjev kupca poduzeti potrebne radnje da bi kupac mogao pravo vlasništva uknjižiti na svoje ime,

- da je tužitelju izdano rješenje o izvedenom stanju dana 31. siječnja 2018. kojim je ozakonjena završena poluugrađena manje zahtjevna stambena zgrada, koja se sastoji od prizemlja i kata, građevinske bruto površine 302,20 m2, izgrađena na kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

21. Analizom svih izvedenih dokaza, kao i iskaza saslušanih svjedoka, čije iskaze sud u cijelosti prihvaća kao istinite i sukladne ostalim izvedenim dokazima, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj na temelju ugovora o kupoprodaji zaključenog **.**.1989. sa FŽ (Stipom) Žižićem, ušao u posjed nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], a kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Iz iskaza saslušanih svjedoka i samog tužitelja proizlazi da je tužitelj imao plastenik na predmetnoj nekretnini, a nakon toga je na istoj započeo s gradnjom kuće. Isto tako tužitelj je većim dijelom navedenu nekretninu ogradio betonskim zidićima, što je utvrđeno očevidom na licu mjesta.

22. Dakle, iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj ušao u posjed predmetne nekretnine na temelju kupoprodajnog ugovora, kao i da je upisan u katastru kao posjednik navedene nekretnine za cijelo, pa bi njegov posjed bio zakonit.

23. Naime, u odnosu na kvalitetu posjeda tužitelja, treba navesti da je zakonit onaj posjed koji ima valjani pravni temelj posjedovanja, a to može biti samo posjednikovo subjektivno pravo koje ga ovlašćuje da posjeduje i koje mu daje pravo na posjed (ovlast posjedovanja, pravo Tužitelj je u zakonit posjed stupio 21.lipnja 1989. u kojem se nalazi sve do danas, a kao takav upisan je u katastru zemljišta.

24. Posjed tužitelja je istinit budući da iz svih izvedenih dokaza ne proizlazi da su tužitelj ili njihovi pravni prednici posjed nekretnine stekli na protupravan način, potajno, prijevarom ili zloporabom povjerenja, već upravo suprotno. Poštenje, kao i samostalnost posjeda se pretpostavlja, pa se tužitelja i njegove pravne prednike ima smatrati poštenim i samostalnim posjednicima predmetne nekretnine. Tuženik nije ničim dokazao da bi tužitelj ili njegovi prednici bili nepošteni, niti to proizlazi iz izvedenih dokaza, pogotovo iskaza saslušanih svjedoka koji imaju neposredna saznanja o predmetu spora i pisane dokumentacije.

25. U trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji na dan 21.lipnja 1989. ugovorne stranke polaze od utvrđenja da je predmeta nekretnina upisana u zemljišnim knjigama upisana kao općenarodna imovina, pod upravom tadašnje Općine Solin, sada tuženika.

26. Prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“, broj 61/80, 36/90, „Narodne novine“, broj 53/91 i 91/96, nadalje: ZOVO) na stvarima u društvenom vlasništvu pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, koja odredba je ukinuta Zakonom o preuzimanju ZOVO-a („Narodne novine“, broj 53/91). Prema sada važećoj odredbi čl.388.st.4.ZV-a u rok za stjecanje dosjelošću predmetne nekretnine koja je na dan 8.listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu stjecatelju se ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma. Stoga rok za stjecanje prava vlasništva redovnom dosjelošću na nekretnini koja je na dan 8.listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu počinje teći od tog datuma. Sve da se u konkretnom slučaju ima primijeniti ZV, tužitelju je putem njegovih prednika od 8.listopada 1991. do podnošenja tužbe 27.siječnja 2022. protekao rok od 20 godina za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine redovnom dosjelošću jer bi taj rok istekao 8.listopada 2011.

27. Nadalje, nakon odluke ESLJP-a u predmetu F protiv RH moguće je uračunavati u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., odnosno dok je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, ako su pretpostavke za dosjedanje ispunjene u razdoblju do 17. studenog 1999. i ako na nekretnini ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, što ovdje nije slučaj. To nadalje znači da ukoliko na nekretninama bivšeg društvenog vlasništva pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nisu ispunjene do 17. studenog 1999., rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računa se počev od 8. listopada 1991.

28. Slijedom navedenoga, na strani tužitelja kao samostalnog i kvalificiranog posjednika, računajući od 8.listopada 1991. (protek dvadesetogodišnjeg roka kvalificiranog posjedovanja) ispunile su se zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine redovnom dosjelošću, koja je u to vrijeme bila u društvenom vlasništvu, sve sukladno čl.159.st.4.ZV-a. Kako učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu (ipso iure) u trenutku kad se ispune pretpostavke određene zakonom, upis u zemljišnu knjigu je deklaratorne, a ne konstitutivne naravi. Slijedom navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan i odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkama I. i II.

29. Iako je tužitelj isticao da je predmetnu nekretninu stekao kupoprodajom i građenjem, činjenični supstrat usmjeren je na stjecanje nekretnine dosjelošću.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, nadalje:ZPP-a). Tužitelju koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj:138/2023, 107/2025, dalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/2018., dalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019., 92/2021.), priloženom popisu parničnog troška i vrijednosti predmeta spora od 1.459,95 EUR za sljedeće radnje: za sastav tužbe 100 bodova, za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 8.srpnja 2025., 23.listopada 2025. i 20.travnja po 100 bodova za svako ročište (100x3), odnosno zbrojeno 400 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 800,00 EUR, s tim da punomoćnik tužitelja nije zatražio uvećanje za 25% PDV-a. Na taj iznos treba nadodati trošak za izlazak suda na lice mjesta i za geodetsko vještačenje u iznosu od 600,00 EUR, i trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od po 53,09 EUR, tako da je tužitelju priznat ukupan trošak u iznosu od 1.506,18 EUR, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.

Split, 25.svibnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

-tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.