P-3745/2023-31

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

21000 SPLIT

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Branki Šolić, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. TN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice pod 2. TNN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupani po punomoćniku Feliksu Dukanu, odvjetniku u Solinu protiv tuženika HERCOMM d.o.o., Split, 141.brigade hrvatske vojske 37, OIB:55438212980 zastupan punomoćniku Tomislavu Sesartiću, odvjetniku u Splitu radi utvrđenja prava služnosti nakon provedene javne i usmene glavne rasprave zaključene dana 14.travnja 2026. u nazočnosti tužitelja pod 1. sa punomoćnikom te zakonskim zastupnikom tuženika sa punomoćnikom, na ročištu za objavu dana 25.svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi :

'' I.Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti i to prava služnosti pješačkog puta i prolaza na teret poslužne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika u dijelu prikazanom na Geodetskoj skici lica mjesta broj 1 izrađenoj od strane sudskog vještaka Daria Blaževića, dipl.ing.građ. u veljači 2026. godine označen likom omeđenim točkama A-B- C-N-A, površine 37 m2, sve u korist povlasne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja te je tuženik dužan priznati i trpjeti da se izvrši upis navedene stvarne služnosti na predmetnoj poslužnoj nekretnini u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu.

'' II.Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti i to prava služnosti pješačkog puta i prolaza na teret poslužne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika u dijelu prikazanom na Geodetskoj skici lica mjesta broj 1 izrađenoj od strane sudskog vještaka Daria Blaževića, dipl.ing.građ. u veljači 2026. godine označen likom omeđenim točkama C-D- E-L-M-N-C, površine 73 m2, sve u korist povlasne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja te je tuženik dužan priznati i trpjeti da se izvrši upis navedene stvarne služnosti na predmetnoj poslužnoj nekretnini u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu. Geodetska skica lica mjesta broj 1 izrađena od strane sudskog vještaka Daria Blaževića, dipl.ing.građ. u veljači 2026. godine čini sastavni dio ove presude.

III. Dužan je tuženik, ukoliko se usprotivi ovoj tužbi, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužiteljima parnični trošak.''

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana isplatiti tuženiku na ime parničnog troška iznos od 1.125,00 EUR dok se za više traženo u iznosu od 2.795,00 EUR zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Dana 23.kolovoza 2023. tužitelji su ustali pred ovim sudom radi prestanka uznemiravanja njihovog prava suvlasništva na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica], ZU 20859, k. o. [katastarska općina] koju da je drugi suvlasnik – tuženik ogradio žičanom ogradom samovoljno odredivši time u naravi svoj suvlasnički dio čime je u cijelosti prekinuo komunikaciju sa ostatkom nekretnine na način da ista više ne predstavlja put već dvije fizički odvojene nekretnine.

2.Tuženik je osporio tako postavljeni tužbeni zahtjev ustajući protutužbom radi utvrđenja prava vlasništva na točno određenom fizičkom dijelu nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u površini od 363 m2 koja je zavedena pod poslovnim brojem P-2123/2024. Kako su tužitelji priznali protutužbeni zahtjev to je dana 17.veljače 2025. donijeta presuda na temelju priznanja. Temeljem te presude izvršena je parcelacija diobom čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] formirane čest. zem. [katastarska čestica]. Na novonastaloj nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisano je pravo vlasništva u korist u tuženika.

3.U daljnjem tijeku postupka u fazi prethodnog postupka tužitelji su preinačili tužbeni zahtjev te je istaknut zahtjev radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti pješačkog puta i prolaza na teret poslužne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u korist povlasne nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Navedeni zahtjev konkretiziran je točnom oznakom trase puta kako je naznačena u nalazu i mišljenju. Zahtjev temelje na tvrdnji da su pravo služnosti pješačkog prolaza tužitelji stekli dosjelošću jer su se, ne samo tužitelji, nego i njihovi pravni prednici služili pješačkim putem preko poslužne nekretnine preko 50 godina, a to pravo im je omogućio IN, pravni prednik vlasnika susjednih nekretnina koje je kupio tuženik (čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]), a koji put je predstavljao najbližu komunikaciju i pristup s nekretnine tužitelja do prigradske infrastrukture (škola, crkva, dućan), a danas do križanja s Ulicom 141.brigade i Ulice Sv.Spasa.

4.Iako se tuženik protivio navedenoj preinaci sud je preinaku dozvolio temeljem članka 190.st.3.Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) polazeći od činjenice da se radi o istoj nekretnini obuhvaćenoj ranijim zahtjevom, da je preinačeni zahtjev istaknut u fazi prethodnog postupka te da bi rješavanje o preinačenom zahtjevu bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

5.Podneskom od 04.ožujka 2026. nakon provedenog očevida u fazi glavne rasprave tužitelj je proširio tužbu na česticu oznake 3470/12 te na novog tuženika BN koji je upisani vlasnik te čestice. Kako se BN protivio da se tužba proširi na njega slijedom, a imajući u vidu primarno odredbu članka 196.st.2.ZPP-a po kojoj bi takvo subjektivno proširenje tužbe bilo dozvoljeno do zaključenja prethodnog postupka sud je odbio dopustiti subjektivnu preinaku tužbe po podnesku tužitelja od 04.ožujka 2026. Jednako tako, odbio je dozvoliti i objektivnu preinaku proširenjem tužbe na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] u vlasništvu BN (kojoj preinaci se tuženik protivio) ne nalazeći osnove za primjenu čl.190.st.3.ZPP-a. Ujedno su tužitelji nakon izrađenog nalaza i mišljenja precizirali tužbeni zahtjev tražeći utvrđenje prava služnosti na čest. zem. [katastarska čestica] kao poslužnih nekretnina u korist čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine.

6.U odgovoru na tužbu tuženik je osporio aktivnu legitimaciju sa argumentom da tužitelji nisu jedini upisani suvlasnici nekretnine označene kao povlasna. Osporio je činjenične navode da bi tužitelji koristili nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] na način da bi izvršavali sadržaj stvarne služnosti puta kako su opisali. Dapače, nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] desetljećima je bila obrasla gustim neprohodnim raslinjem kako i cjelokupno šire područje južno i istočno od nekretnine u suvlasništvu tužitelja (čest. zem. [katastarska čestica]) te je to cijelo područje bilo neprohodno za ikakav prolazak, a ujedno postoji i značajna denivelacija terena. Nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] raskrčena je tek nakon kupnje od strane tuženika. Jedini postojeći put koji je postojao i postoji danas je onaj položen u smjeru sjever-jug ( od današnje pumpne postaje INA prema današnjoj Vukovarskoj ulici) koje je bio i ostao jedini pristup sa i do nekretnine u suvlasništvu tužitelja kako je položen uz njihovu nekretninu označen kao čest. zem. [katastarska čestica] (k. č. br. [katastarska čestica]), a koji put je bio jedini put do daljnje komunalne infrastrukture koja je u to vrijeme bila oskudna.

7.U dokaznom postupku sud je pregledao svu priloženu dokumentaciju i to z.k. izvadak Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Rješenje o nasljeđivanju posl.broj: O-5827/2022 od 24. siječnja 2023. godine donesenom po javnom bilježniku Ante Šuško, Izvod iz katastarskog plana u mjerilu 1:1000 Područnog ureda za katastar Split, Klasa: 938-06/23-01878 od 31. srpnja 2023. godine, fotografije lica mjesta, izvadak iz zemljišne knjige za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s prikazom plombi, pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza p. NN, u spisu , izvadak iz sudskog registra za tuženika, posjedovni list 16162 k. o. [katastarska općina], preris, ugovor o kupoprodaji nekretnina ovjeren kod javnog bilježnika Jasne Matačić u Splitu, pod brojem OV-6127/2023, od 25. svibnja 2023. presuda zbog ogluhe Naslovnog suda posl.br. Pst-1128/12 od 16.01.2013., tužba zaprimljena kod Naslovnog suda pod posl.br. Pst-1128/12, uvid u spise ZK odjela Z-11372/12, Z-2273/2013, Z-31258/2021 , pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza pok. PN j.bilježnika ŠN kao povjerenika Općinskog suda u Splitu, posl.br. O-5297/20, UPP/OS-12/21, od 14. srpnja 2021. godine, povijesni zk izvadci z. u. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], geodetska skica diobe od GEO KOMPLET d.o.o. Split, dana 29.09.2023., u mjerilu 1:300, Rješenje ZK odjela Split posl.broj: Z-22393/2025 od 3. lipnja 2025. godine, Skica broj: 94/2023 „Prijedlog za osnivanje prava stvarne služnosti“ izrađene od strane GEOBIRO d.o.o. Split, u mjerilu 1:750 od kolovoza 2025. godine, izvodi sa stranica oss.uredjenazemlja.hr i geoportal.dgu.hr s prikazima, digitalnog katastarskog plana, Hrvatske osnovne karte, povijesni zk izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], posjedovni list, Kupoprodajni ugovor „Split, 8. listopada 1958. godine“, Potvrda DGU, Područni ured za katastar, Split Klasa: 938-08/25-02/496 od 11. rujna 2025. godine, Izvod iz katastarskog plana i Kopija snimke iz zraka, obje izdane od strane DGU, Područni ured za katastar, Split dana 11. rujna 2025. godine, Podatke iz pismohrane za katastarsku česticu [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pribavljene od DGU, Područni ured za katastar Split Klasa: 930-04/25-05/572 od 30. rujna 2025. godine.Izvršen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka Darija Blaževića. Saslušane su parnične stranke te svjedoci LN, CN, JN, BN i ČN.

8.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora jest zahtjev za utvrđenjem prava služnosti puta i prolaza na nekretnini u vlasništvu tuženika čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označena kao poslužna nekretnina u korist nekretnine u suvlasništvu tužitelja čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] označena kao povlasna nekretnina.

10. Među strankama je nesporno da je tuženik upisan kao vlasnike nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], ZU 24871, k. o. [katastarska općina] dok su tužitelji upisani kao suvlasnici nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] ZU 17523.

11.Među strankama je sporno postoji li trasa puta preko nekretnine tuženika te jesu li tužitelji stekli pravo služnosti puta i prolaza na nekretninama tuženika.

12.Mjerodavno pravo sadržano je u odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94, 152/14., 81/15, 94/17, dalje ZV).

13.Očevidom na licu mjesta sud je neposrednim opažanjem utvrdio da put kojim su tužitelji prolazili, a kako je tužitelj pokazao u naravi ne postoji već se radi o šljunčanoj površini kakvog sastava je cijela nekretnina tuženika. Kako je tužitelj naveo da put ne postoji jer je tuženik izvršio promjenu na terenu tako je stalni sudski vještak za geodeziju Dario Blažević trasu kojom su navodno tužitelji ranije prolazili naznačio u nalazu i mišljenju likom koji se proteže preko nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te nastavlja preko čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] sve do javne prometnice. Povlasna nekretnina označena je likom O-P-R-S-O te odgovara čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

14.Ono što je također na očevidu opservirano jest da se na povlasnoj nekretnini nalazi obiteljska kuća tužitelja, da ista ima prilaz, kako puta tako i kolnika, putem javnog puta koji je položen zapadno od povlasne nekretnine ( fotografija br.5. u vještvu) koji javni put nosi čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Uz nekretninu tužitelja nalazi se i betonska staza kojoj se pristupa sa javnog puta čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a kojom stazom se dolazi do (drugog) ulaza na povlasnu nekretninu ( fotografije broj 3 i 4. vještva). Početak trase preko povlasnih nekretnina tužitelj je pokazao, a vještak označio na fotografiji broj 2. i 3. te se nalazi upravo uz navedenu betonsku stazu oznake čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

15.Dakle, po provedenom očevidu te vještačenju po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Dariu Blaževiću sud utvrđuje da se na poslužnim nekretninama u naravi ne nalazi trasa puta kako to tvrdi tužitelja, kao i da postoji pristup obiteljskoj kući tužitelja sa javnog puta položenog zapadno uz povlasnu nekretninu, kako preko izravnog prilaza, tako i putem betonske staze koja se spaja na taj javni put.

16.Svjedok ČN u iskazu je naveo da se njegova obiteljska kuća nalazi u blizini kuće tužitelja u kojoj živi od rođenja (1964.) te mu je tako poznato da bi postojao svojevrsni bijeli put koji se protezao otprilike od kuće tužitelja kojim putem su prolazili svi mještani najčešće kad bi išli put Mejaša u trgovinu ili bi prolazili radi dolaska u polje, vinograd ili slično. Tako je viđao tužitelja kao i članove njegove obitelji da bi tu prolazili. Kao vlasnik nekretnina na kojoj se protezao taj put bio je poznata osoba prezimena T. Posljednji put tu je prošao negdje 90- tih od kada se više tim putem nije koristio. Posebno upitan naveo je da put i dalje postoji i po svoj prilici odgovarao bi dijelu trase koja se proteže od tužiteljeve kuće do mjesta koje je naznačeno slovom M-D na DOF- u 2023/24 ( ovo nakon što mu je sud predočio dio vještva na kojem se nalazi označen predmet spora na podlozi DOF-a '23/24). Naveo je i to da je postojao kako ranije tako još i dan danas i drugi put kojim se pristupalo do obiteljskih kuća vozilima, a radi se o putu zapadno od kuće tužitelja.

17.Svjedok CN naveo je da tuženika poznaje od rođenja (1970.) te da se njegova obiteljska kuća nalazi u blizini kuće tužitelja. Iskazao je da je nekoć postojao tzv.Zelićev vinograd uz koji je bio položen jedan mali put širine otprilike 1 metar za koji put je naveo da bi mogao odgovarati liku naznačenom na skici lica mjesta u pokazanom vještvu (list 196). Iskazivanje je nastavio kazivanjem da je na tom širem lokalitetu postojao cijeli niz putića, pa tako i predmetni, koji su mještani znali koristiti za prolazak. Predmetnim putićem znao je i on prolaziti ranije, s tim da je naveo da tu nije bio niti taj putić koristio ima već više od 30 pa i 40 godina. Opisao je da su svi mještani tada koristili taj putić, pa pretpostavlja da su i tužitelj i članovi njegove obitelji, ali da danas na terenu ne bi znao pokazati gdje se taj put nalazi. Naveo je da je jedini pravi put koji je postojao i kojim su prolazili je stari rimski put.

18.Svjedok JN naveo je da živio u blizini tužitelja u periodu od 1969. do 1992. te svjedoči da je na tom predjelu postojao takozvani Zelićev vinograd uz koji je bio položen jugozapadno put kojeg su svi koristili pa tako i tužitelj kada bi išli do Mejaša. Taj put nakon predmetne parcele nastavljao se preko druge parcele. I nikada nikome nije pravio probleme vezano uz prolazak tim putem. Taj put je od vinograda bio odijeljen zidom. Postojao je još jedan put sa druge strane vinograda koji je isto tako vodio prema Mejašima. Put o kome je svjedočio identificirao je na skici lica mjesta kao lik označen crvenom bojom ( list 189 do 197.spisa). Zaključno je naveo da sjećanje u vezi puta seže iz 1992. kada se je odselio.

19.Svjedok LN posvjedočio je da je nekretninu koja je predmet spora prodao tuženiku, a predstavlja naslijeđenu obiteljsku imovinu koja je bila u suvlasništvu njegove majke, brata te još tri osobe. Obitelj je tu obrađivala vinograd, a njegovo sjećanje na navedenu nekretninu seže još od 1975. Naveo je i to da na nekretnini nije postojao nikakav put. Kada je nekretninu unazad 5,6 godina prodao tuženiku ista je u naravi bila obrasla šikarom. Naglasio je da tužitelj nikad nije od njegovih prednika potraživao odnosno isticao ikakva prava vezana uz prolaz preko te nekretnine, a koja sada ističe prema tuženiku.

20.Svjedok BN iskazao je da se njegova nekretnina nalazi odmah do nekretnine u vlasništvu tuženika, a kupio ju je ima 25 godina kada je u naravi bila obrasla jednako kao i tuženikova. Pri prodaji prodavatelj mu nije ništa govorio da bi itko imao pravo prolaziti preko njegove nekretnini niti je tu uopće postojao ikakav put, a niti je njegovom niti tuženikovom nekretninom ikada itko prolazio od kada on tu živi. Precizirao je da se njegova kuća nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] što je i pokazao na predočenoj fotografiji (list 197.spisa).

21.Tužitelj TN potanko je opisao kako je njegova baka TNN 1958. godine kupila zemlju na predmetnom lokalitetu kada je to bilo poljoprivredno zemljište, ali ubrzo već 1959. godine je podignut jedan dio kuće koja je kasnije kroz daljnji tijek vremena nadograđivana i danas egzistira na adresi [adresa]. U toj obiteljskoj kući živi zapravo od rođenja (1964.) te su oduvijek prolazili trasom puta preko nekretnina koja je danas u vlasništvu tuženika, a ranije u vlasništvu obitelji IN čiji član BN im je dozvolio prolaz preko te nekretnine. Tako je formiran jedan put preko kojeg je prolazio, i to ne samo on već i članovi njegove obitelji kao i susjedi s tog područja. Put se je koristio radi dolaska do crkve, dućana koji je tada postojao u prizemlju obiteljske kuće koja i danas tu egzistira, ali dućana više nema. Taj put je bio jasno vidljiv i formiran. S južne strane je bio omeđen vinogradom koji je imao zid koje razgraničavao taj vinograd i put dok je sa sjeverne strane u dužini cijelog zida je bio jedan svojevrstan greben. Nakon što je tuženik kupio parcele na ovom području pa i predmetnu ovaj utabani put koji je bio jasno vidljiv na snimkama je 2023. g. zasut. Pojasnio je da je parcela na kojoj se nalazi put bila donedavno upisana i na njegovo ime, ali je priznao vlasništvo tuženiku koji je obećao priznati vlasništvo betonske staze koja se nalazi jugozapadno od parcele na kojoj je put, a radi se o betonskoj stazi vidljivoj na slici br. 3 i 4 vještva ( list 187 spisa).

22.U odnosu na tu betonsku stazu pojasnio je da je preko te betonske staze pristupao do ovog puta, a ista je s druge strane spojena na javni put položen zapadno od njegove kuće koji postoji oduvijek, a danas je spojen na javnu prometnicu koja je tu sagrađena. Danas predmetni put prema trasi kako je ranije postojala završava upravo na nogostupu predmetne javne prometnice, nekoć ranije kada prometnice nije bilo put je završavao do početka jedne ledine koja je predstavljala jedan plato, a preko koje je također u nastavku postojala trasa za prolazak koju su koristili na putu prema Mejašima.

23.Posebno upitan naveo je da javni put položen zapadno od njegove kuće te zatečeni suhozid na terenu postoje zapravo oduvijek te prilazom koji se tu nalazi pristupa vozilom do svoje kuće,a do nove prometnice može doći upravo tim putem, ali smatra da mu je ruta preko utuženog puta prikladnija i sigurnija za prolazak pješice do nove javne prometnice.

24.U stranačkom iskazu zakonski zastupnik tuženika HN iskazao je da se društvo Hercomm d.o.o. primarno bavi investiranjem u graditeljstvu, najvećim djelom u stanogradnji i to od 1992. Od 2006. godine na predmetnom lokalitetu predjela Mejaši započeli su sa otkupljivanjem zemljišta te su u periodu od 2007. pa sve do unazad par godina na tom području sagradili jedno 5-6 stambenih objekata. Tada još uvijek nije bila sagrađena današnja javna prometnica 141. Brigade, ali je bila planirana prostornom dokumentacijom. Društvo Hercomm je zapravo i participiralo u izgradnji navedene prometnice, a zauzvrat je izvršen prijeboj sa Gradom na ime javnih davanja primjerice komunalne naknade i slično, a što je bila uobičajena praksa u jedinicama lokalne samouprave. Zapadno od te nove prometnice, a i kuće u vlasništvu tužitelja u cijeloj dužini postoji jedan stari javni put koji se proteže od benzinske crpke koja se nalazi sjeverno pa sve do centra Mejaša južno, a koji se naziva centurijat odnosno tzv. Rimski put i kao takav je zaštićeno dobro. Naime, jedan od uvjeta prilikom gradnje javne prometnice je i bio da taj stari put ostane netaknut u pravcu i dimenziji. Taj stari put je služio kao glavna i pješačka i kolna komunikacija stanovništva. U odnosu na nekretninu na kojoj tužitelj smatra da mu pripada pravo služnosti prolaska naveo je da je istu kupio od ranijih suvlasnika LN, GN, UN i dr. vlasnika. Na terenu nije bilo nikakvoga puta, sve je bilo obraslo grmljem, dračom i šikarom. Navedeni suvlasnici nisu ništa spominjali da bi tu postojalo ikakvo pravo trećih osoba koje bi teretilo navedenu nekretninu. Kao jedan od suvlasnika bio upisan i tužitelj i to temeljem presude zbog ogluhe, ali je zapravo pretendirao na vlasništvo betonskog puta, a kako čestica nije bila parcelirana tako je upisan i na ovu nekretnini. U odnosu na taj upis tužitelja u dogovoru s njim nakon provedene parcelacije brisan je njegov upis te upisano pravo vlasništva na ime tuženika, a zauzvrat mu je priznato pravo vlasništva tog betonskog puta. Naveo je da mu je nejasno zašto tužitelj inzistira na prolasku preko nekretnine tuženika kako to predlaže u tužbi budući da je zapravo najkraći put do svih objekata koje tužitelj naveo, a i ostalog javnog sadržaja zapravo ovaj stari rimski put. Jednako tako naveo je da je sa tužiteljem bio u korektnim odnosima te mu ostaje nejasno zašto je ustao predmetnom tužbom. Predmetna čestica zajedno sa okolnim česticama također u vlasništvu tužitelja u naravi predstavljaju jedno šljunčano parkiralište koje su za te potrebe u tom smislu tako uredili pri čemu će to parkiralište u takvoj namjeni imati samo privremeni karakter. Na koncu je naveo da tužitelja nije viđao da bi prolazio ovom nekretninom kako on to tvrdi. Posebno upitan naveo je da su prilikom kupnje ove nekretnine kupili i veći broj čestica te je možebitno kao kultura na ovoj nekretnina bila upisana kultura put, livada i slično ali svakako je kasnije izvršeno usklađenje upisane kulture u katastru sa stvarnim stanjem i načinom korištenja nekretnine.

25.Drugi zakonski zastupnik tuženika EN dodatno je naveo da u neposrednoj blizini tužitelja živi već 10 godina te u tom periodu nikad nije vidio niti tužitelja niti ikoga iz okolnih kuća da prolazi njegovom nekretninom tako kako tužitelj navodi niti je itko prema tuženiku isticao ikakve zahtijeva pozivajući se na eventualno pravo prolaska. Tužitelja da je više puta su znao sresti i to upravo na ovoj staroj rimskoj cesti te bi znali porazgovarati.

26.Odredbom članka 229.st.1. ZV-a određeno je da se stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Onaj tko stekne pravo služnosti nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi (čl.228.st.2.ZV-a).

27.Saslušani svjedoci ČN, CN te JN gotovo su istovjetno posvjedočili o povijesnom načinu korištenja poslužnih nekretnine opisujući ih kao tzv. Zelićev vinograd uz koji je postojao utabani putić kojeg su koristili svi mještani za prolazak, pa tako i tužitelji, pri čemu tadašnji vlasnik nitkome nije pravio probleme u odnosu na prolazak. S obzirom na način njihovog opisivanja radilo se je o 70-tim i 80-tim godinama prošlog stoljeća kada se je širi lokalitet predstvljao poljoprivredom području (vidljivo i iz DOF'68- str.190.spisa) gdje se je zemlja obrađivala te je između zemljišta postojao cijeli niz putića, kako to iskazuje svjedok CN, a koje puteve, kao i onaj uz Zelićev vinograd, su koristili svi mještani.

28.Jednako tako, suglasno svjedoci iskazuju da je oduvijek postojao i javni put tzv. rimski put koji je položen zapadno od kuće tužitelja te prema kazivanju svjedoka odgovara čestici oznake čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

29.Dakle, iz navedenog proizlazi da su tužitelji oduvijek imali pristup do svoje obiteljske kuće putem ovog javnog puta tzv.rimske ceste, kako ranije, tako i dan danas. Jednako tako, proizlazi i da su putić preko tzv.Zelićevog vinograda koristili svi mještani pri prolasku do svojih polja, vingrada ili do trgovine u centru Mejaša (svjedok ČN). Drugim riječim, sud zaključuje da nije postojalo posebno pravo prolaska tužitelja za potrebe nekretnine na kojoj se nalazi njihova obiteljska kuća, već se je radilo o putiću kojeg su očito koristili svi mještani, i to ne uvijek i isključivo kako jedinu prostorunu komunuikaciju sa svojih nekretrnine, već kada bi im to bilo potrebno s obzirom na tadašnje životne potrebe, a sve uz prekarijsku toleranciju tadašnjeg vlasnika. Utoliko sud ne nalazi osnove da bi takav ''opći'' posjed prava stvarne služnosti puta imao potenciju dovesti do sjecanja prava te stvarne služnosti dosjelošću tužitelja samostalnim izvršavanjem sadržaja te stvarne služnosti kroz vrijeme od 20 godina, kako je to propisano odredbom čl.229.st.1.ZV-a. Dakle, na strani tužitelja nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl.229.st.1.ZV-a za stjecanje prava služnosti puta dosjelošću kako se to tužbom predlaže slijedom čega nema osnove prihvatiti takav tužbeni zahtjev.

30.Stalni sudski vještak Dario Blažević prikazao je opisanim likom u nalazu i mišljenju trasu puta na podlozi digitalnog ortofoto lokaliteta iz 2011.godine, zatim iz 2014/2016., 2017/2018, 2019/2020, 2021/2022, 2022/2023 i 2023/2024. Analizirajući po tim službenim kartama povijesni razvoj poslužnih nekretnina vrlo je jasno i nedvojbeno da se je radilo o vegatacijski gustom obraslom i zapuštenom terenu. Utoliko sud uzima vjerodostojnim iskaz svjedoka BN ( čija obiteljska kuća se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] i vidljiva je na ortofoto iz 2011.) u dijelu kada posvjedočuje da je zadnjih 25 godina (od kad tu stanuje) stanje tog lokaliteta upravo takvo.

31.Slijedom navedenog, sud zaključuje da zadnjih 20-tak godina povlasne nekretenine nisu bile prohodne, već obrasle i zarasle bez ikakve prostorne naznake postojanja ikakve trase i to sve do 2021/2022 kada je tuženik očistio teren, a kako to proizlazi iz DOF-a '21/22. Prema kazivanju tuženika povlasne nekretnine su kupljene bez ikakvih upisanih tereta, niti je itko iskazivao ikakve pretenzije u vezi istih. Navedeno je potvrdio i jedan od ranijih vlasnika svjedok LN. Dakle, tuženik nije imao nijednog razloga zaključiti da bi na kupljenim povlasnim nekretninama postojalo ikakvo pravo služnosti puta kako to tvrde tužitelji niti je to proizlazilo iz činjeničnog stanja nekretnina. Utoliko, upis prava vlasništva tuženika na povlasnim nekretninama smatra se punim i bez tereta jer se nijedno pravo služnosti koje nije upisano u zemljišnu knjigu, a možebitno je osnovano na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je to pravo upisao u zemljišnoj knjizi postupajući u dobroj vjeri ( članak 230. ZV-a).

32.Slijedom svega iznijetog tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan, kako je istaknuto u točki.

I.izreke presude.

33.Odluka o parničnom trošku donijeta je temeljem odredbe članka 154.st.1. i 155. ZPP- a te Tbr.8.t.1., Tbr.7.t.2., Tbr.46. i Tbr.54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 38/23, 107/25). Tužitelj u prvotno istaknutnoj tužbi ( nenovčano potraživanje) nije naznačio vrijednost predmeta spora pa se isti ima sukladno odredbi čl. 40.st.5.ZPP-a smatrati 6.630,00 EUR te je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu te podneska od 20.prosinca 2023. u iznosu od 500,00 EUR, dok je za sve radnje poduzete nakon što je dozvoljena objektivna preinaka rješenjem od 02.rujna 2025. tuženiku priznata jednokratna nagrada u iznosu od 625,00 EUR. Dakle, sveukupno priznati trošak iznosi 1.125,00 EUR dok se za više traženo u iznosu od 2.795,00 EUR zahtjev odbija kao neosnovan.

U Splitu, dana 25.svibnja 2026.

SUDAC

Branka Šolić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

- u spis