REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, 34000 Požega

Poslovni broj: Pn-175/2022-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Davoru Lovriću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupanog po opunomoćeniku Leu Farkašu odvjetniku u [adresa] protiv tuženika Kutjevo d.d., OIB: 21918659912 iz [adresa] zastupan po opunomoćeniku po zaposlenju TK radi naknade štete, nakon održane javne rasprave zaključene 16.travnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja Lea Farkaša odvjetnika u Požegi i opunomoćenika po zaposlenju TK dana 25.svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženiku Kutjevo d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 21918659912 da tužitelju ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete isplati iznos od 53.484,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena koje teku:

- na iznos od 5.700,00 EUR počevši od 20. prosinca 2016. godine do isplate,

- na iznos od 14.934,00 EUR počevši od 31. prosinca 2016. godine do isplate,

- na iznos od 6.000,00 EUR počevši od 20. prosinca 2017. godine do isplate,

- na iznos od 6.150,00 EUR počevši od 20. prosinca 2018. godine do isplate,

- na iznos od 7.050,00 EUR počevši od 20. prosinca 2019. godine do isplate,

- na iznos od 6.150,00 EUR počevši od 20. prosinca 2020. godine do isplate,

- na iznos od 7.500,00 EUR počevši od 20. prosinca 2021. godine do isplate,

sve to u roku od petnaest dana

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu za iznos od 23.123,60

EUR, koji se odnosi na:

-razliku u cijeni između tužiteljevog zahtjeva od 0,53 EUR i utvrđenih prosječnih tržišnih cijena po nalazu vještakinje za razdoblje od 2016. do 2021. godine u iznosu 15.160,24 EUR

-cjelokupni potraživani iznos od 7.963,36 EUR za 2022. godinu sa zateznim kamatama od 1. prosinca 2022. godine, budući da je tužitelj te godine ostvario puni prinos i uspješno ga prodao trećoj osobi po cijeni od 0,66 EUR/KG , čime za tu godinu nije pretrpio financijski gubitak

III Nalaže se tuženiku Kutjevo d.d., OIB: 21918659912 iz [adresa] da tužitelju ĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.323,52 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate u visini stope određene čl. 29 ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog, kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj ĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], je podnio tužbu protiv tuženika Kutjevo d.d., OIB: 21918659912 iz [adresa] radi naknade štete.

1.1. U tužbi navodi da tužitelj i tuženik imaju zaključene ugovore i to:

- Ugovor o kreditu za podizanje nasada i proizvodnju grožđa od 4. prosinca 2007.,

- Ugovor o rodnom kreditu za proizvodnju grožđa br.120 od 4. veljače 2016.,

- Ugovor o rodnom kreditu za proizvodnju grožđa br.123 od 4. veljače 2016. Predmetnim ugovorima, u bitnom, tužitelj je bio obvezan proizvesti grožđe ugovorene sorte i isporučiti urod grožđa s ugovorenih površina tuženiku, a tuženik je bio obvezan otkupiti cjelokupni urod grožđa s ugovorenih površina po tržišnim cijenama. Između stranaka vodio se parnični postupak pred Općinskim sudom u Požegi u vezi predmetnih ugovora te je presudom naslovljenog suda broj: 8. P-247/2020-4 od 6. lipnja 2022.g. utvrđeno da predmetni ugovori nisu raskinuti tako da isti proizvode sve pravne učinke među strankama, a tuženik je odbijen s protutužbenim zahtjevom da su predmetni ugovori raskinuti temeljem izjave o raskidu tuženika od 27. travnja 2016. Predmetna presuda u cijelosti je potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: 15 Gž-652/2022-2 od 22. srpnja 2022.

1.2. Od predmetne izjave o raskidu 2016. tužitelj je izvršavao sve svoje ugovorne obveze dok je tuženik od tada odbijao i odbija izvršavati svoje ugovorne obveze, najvažnija od kojih je otkup ugovorenih količina grožđa. Tužitelj je u više navrata, osobno i putem punomoćnika, pozivao tuženika da izvršava svoje ugovorne obveze, a na koje pozive se tuženik oglušio.

1.3. Zbog tuženikovog kršenja ugovornih obveza tužitelj je u razdoblju od 2016. do 2022. pretrpio znatnu imovinsku štetu u vidu da tuženik nije od tužitelja otkupio proizvedene i ugovorene količine grožđa koje je posljedično propalo. Ugovorom o kreditu za podizanje nasada i proizvodnju grožđa od 4. prosinca 2007.g. (dalje; Ugovor iz 2007.g.) ugovoreno je da tužitelj proizvede grožđe na 15000 m2 sorte graševina, a koji ugovor je zaključen na razdoblje od 20 godina. Tuženik ne poštuje svoje ugovorne obveze i ne otkupljuje grožđe od tužitelja po ovom ugovoru od izjave o raskidu. Ugovorom o robnom kreditu za proizvodnju grožđa broj 123 od 4. veljače 2016.g. (dalje; Ugovor broj 123) ugovoreno je da tužitelj u 2016.g. proizvede grožđe sorte rajnski rizling na površini od 0,33 ha te tuženiku isporuči 3.300 kg tog grožđa koje je tuženik bio obvezan otkupiti, no nije. Ugovorom o robnom kreditu za proizvodnju grožđa broj 120 od 4. veljače 2016.g. (dalje; Ugovor broj 120) ugovoreno je da tužitelj u 2016.g. proizvede grožđe sorte graševina na površini od 3,60 ha te tuženiku isporuči 36.000 kg tog grožđa koje je tuženik bio obvezan otkupiti, no nije.

1.4. S obzirom na navedeno, tuženik je svojim odbijanjem otkupa grožđa od tužitelja sukladno navedenim ugovorima tužitelju prouzročio štetu i to:-

- u 2016.g. tuženik je bio obvezan od tužitelja otkupiti 15.000 kg grožđa sorte graševina temeljem ugovora iz 2007.g. te 3.300 kg grožđa sorte rajnski rizling temeljem ugovora 123 i 36.000 kg grožđa sorte graševina temeljem ugovora 120, a s obzirom da nije ispunio svoju ugovornu obvezu i da je tržišna cijena grožđa 4 kn za 1 kg time je tužitelju u 2016.g. nanio štetu u iznosu od najmanje 217.200,00 kn odnosno 28.827,39 EUR,

- u 2017.g. tuženik je bio obvezan od tužitelja otkupiti 15.000 kg grožđa sorte graševina temeljem ugovora iz 2007.g. a s obzirom da nije ispunio svoju ugovornu obvezu i da je tržišna cijena grožđa 4 kn za 1 kg time je tužitelju u 2017.g. nanio štetu u iznosu od najmanje 60.000,00 kn odnosno 7.963,36 EUR,

- u 2018.g. tuženik je bio obvezan od tužitelja otkupiti 15.000 kg grožđa sorte graševina temeljem ugovora iz 2007.g. a s obzirom da nije ispunio svoju ugovornu obvezu i da je tržišna cijena grožđa 4 kn za 1 kg time je tužitelju u 2018.g. nanio štetu u iznosu od najmanje 60.000,00 kn odnosno 7.963,36 EUR,

- u 2019.g. tuženik je bio obvezan od tužitelja otkupiti 15.000 kg grožđa sorte graševina temeljem ugovora iz 2007.g. a s obzirom da nije ispunio svoju ugovornu obvezu i da je tržišna cijena grožđa 4 kn za 1 kg time je tužitelju u 2019.g. nanio štetu u iznosu od najmanje 60.000,00 kn odnosno 7.963,36 EUR,

- u 2020.g. tuženik je bio obvezan od tužitelja otkupiti 15.000 kg grožđa sorte graševina temeljem ugovora iz 2007.g.., a s obzirom da nije ispunio svoju ugovornu obvezu i da je tržišna cijena grožđa 4 kn za 1 kg time je tužitelju u 2020.g. nanio štetu u iznosu od najmanje 60.000,00 kn odnosno 7.963,36 EUR,

- u 2021.g. tuženik je bio obvezan od tužitelja otkupiti 15.000 kg grožđa sorte graševina temeljem ugovora iz 2007.g., a s obzirom da nije ispunio svoju ugovornu obvezu i da je tržišna cijena grožđa 4 kn za 1 kg time je tužitelju u 2021.g. nanio štetu u iznosu od najmanje 60.000,00 kn odnosno 7.963,36 EUR,

- u 2022.g. tuženik je bio obvezan od tužitelja otkupiti 15.000 kg grožđa sorte graševina temeljem ugovora iz 2007.g., a s obzirom da nije ispunio svoju ugovornu obvezu i da je tržišna cijena grožđa 4 kn za 1 kg time je tužitelju u 2022.g. nanio štetu u iznosu od najmanje 60.000,00 kn odnosno 7.963,36 eura, ukupno 577.200,00 kn odnosno 76.607,60 EUR,

2. U odgovoru na tužbu, tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti u osnovi i visini te predlaže sudu odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevima u cijelosti. Navodi da su ugovorne strane zaključile Ugovor o kreditu 2007. za podizanje nasada i proizvodnju grožđa kojim se tužitelj obvezao u 2008.godini podići novi nasad vinograda na površini od 15000 m2 na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i zasaditi sortom graševina, a tuženik se obvezao kreditirati podizanje nasada te kada vinograd dođe u rod dalje kreditirati proizvodnju grožđa u repromaterijalu i otkupljivati grožđe. Člankom 22.st.2 navedenog ugovora iz 2007. ugovoreno je da će se pitanje kreditiranja proizvodnje grožđa u repromaterijalu i pružanju usluga u vinogradarskoj proizvodnji nakon što vinograd dođe u rod urediti posebnim ugovorom. Sukladno tome tuženik sa svim kooperantima koji su s njime sklopili ugovore o kreditu za podizanje nasada i proizvodnju grožđa u periodu od 2004. do 2009. zaključuje svake godine jednogodišnji ugovor o robnom kreditu za proizvodnju grožđa za tekuću godinu od dolaska vinograda u rod pa do isteka ugovora. Sukladno tomu, stranke su 2016. zaključile jednogodišnji ugovor broj 120 predmet kojega je robni kredit za proizvodnju grožđa sorte graševina u repromaterijalu na površini od 3,60 ha u koju površinu je uključena površina vinograda od 15.000 m2 iz osnovnog ugovora o kreditu iz 2007. Dakle tuženik je bio dužan u 2016. otkupiti od tužitelja 36.000 kg grožđa sorte graševina temeljem ugovora broj 120 i 3.300 kg grožđa sorte rajnski rizling temeljem ugovora broj 123. Tuženik 2016. nije mogao ispuniti svoju ugovornu obvezu na otkup navedene količine grožđa jer tužitelj nije dovezao grožđe na otkup niti je uopće kontaktirao tuženika u svezi otkupa. Nesporno je da je tužitelj navedene godine koristio robni kredit od tuženika u repromaterijalu za proizvodnju grožđa temeljem naprijed navedenih ugovora, koji kredit je trebao vratiti prvenstveno putem isporuke grožđa iste godine, što nije učinio. Tužitelj se protivio raskidu ugovora, ali istovremeno nije nudio ispunjenje svoje obveze iz ugovora, niti je tuženiku dao ponudu kojom bi ugovor održao na snazi. Tužitelj je samo slao dopise tuženiku kojom se tražio održavanje ugovora na snazi, ali bez stvarne volje i namjere da se ugovori održe na snazi.

2.1. S obzirom da za naredne godine 2017., 2018., 2019. 2020., 2021. i 2022. između stranaka nije zaključen jednogodišnji ugovor o kreditu, obveza tuženika bila je da otkupi samo 15.000 kg grožđa sorte graševine sa kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ARKOD ID broj parcele: 592201 temeljem ugovora iz 2007. Međutim, tuženik nije mogao otkupiti grožđe od tužitelja niti jedne od navedenih godina, jer mu tužitelj nije grožđe dovezao na otkup, niti je uopće kontaktirao tuženika u svezi navedenog. Da je tužitelj dovezao grožđe na otkup, tuženik bi ga preuzeo i kupio.

2.2. Tužitelj je svake od navedenih godina obrao grožđe s navedene parcele i grožđe prodao trećoj osobi, otkupljivaču grožđa i proizvođaču vina, a ne tuženiku. Da je tužitelj obrao grožđe s navedene parcele, i da mu grožđe nije propalo mogu posvjedočiti vlasnici susjednih vinograda na parceli kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tužitelja. Nadalje, tužitelj svake od navedenih godina za koje od tuženika potražuje štetu obrao grožđe i prodao drugomu proizvođaču vina DK, vlasniku Vinogradarstvo i vinarstvo obitelji DK iz [adresa], te stoga nije pretrpio nikakvu štetu zbog toga što grožđe nije otkupio tuženik.

2.3. Tuženik ističe da proizvođači grožđa da bi mogli prodavati grožđe moraju imati upisane vinograde u vinogradarski registar kod Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Isto tako proizvođači grožđa moraju Agenciji dostaviti svake godine izjavu o berbi grožđa i/ili izjavu o proizvodnji grožđa i/ili vina, u protivnom ne mogu ostvariti pravo na poticaj. Isto tako, niti jedan otkupljivač grožđa koji proizvodi vino ne može otkupiti grožđe od proizvođača koji nije upisan u vinogradarski registar.

2.4. Iz uvida u vinogradarski registar tužitelja vidljivo je da u vinogradarski registar tužitelja nije niti upisan vinograd koji je temeljem sklopljenog ugovora o kreditu za podizanje nasada iz 2007. trebao zasaditi tužitelj u 2008. na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i da je na navedenoj parceli ARKOD ID broj:592201 vinograd zasađen 2007. godine, a ne 2008. kako je bilo ugovoreno. Iz navedenog proizlazi da tužitelj vinograd nije zasadio 2008., jer taj vinograd nije upisan u njegov vinogradarski registar, najkasniji upis u vinogradarski registar tužitelja je vinograd iz 2007. godine. Iz navedenog proizlazi da tužitelj uopće nije ispunio svoju obvezu iz ugovora o kreditu za podizanje nasada i proizvodnju grožđa jer nije niti zasadio vinograd 2008. godine na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te tuženik temeljem navedenog nije niti u obvezi na otkup grožđa od tužitelja temeljem ugovora iz 2007. godine. Nadalje, cijena koju je tuženik plaćao za grožđe sorte graševina niti jedne od utuženih godina nije bila 4,00 kn/kg osim 2022. godine, nego mnogo manja, a kretala se u zavisnosti od kvalitete isporučenog grožđa. Prosječna cijena grožđa sorte graševina kod tuženika iznosila je 2016. – 2,90 kn/kg, 2017. – 3,02 kn/kg, 2018. – 3,12 kn/kg, 2019. – 3,56 kn/kg, 2020. – 3,10 kn/kg, 2021.

– 3,73 kn/kg i 2022. – 4,00 kn/kg. Tuženik je sam određivao cijenu grožđa kod otkupa prema tržišnim cijenama grožđa važećim za otkupljenu cijenu grožđa u vrijeme otkupa, te bi objavio cijene otkupa grožđa po sortama i kvaliteti. Prema tome, da je tužitelj grožđe prodao tuženiku, grožđe bi mu bila plaćeno prema kvaliteti grožđa i važećem cjeniku tuženika.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao priklopljeni spis ovog suda P-247/2020 i Pn-36/2016, tužbu, odgovor na tužbu, izvadke iz zemljišnih knjiga, cjenik otkupa grožđa Kutjeva d.d., dokumentaciju Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, dokumentaciju vinara EK vezanu za otkup grožđa od tužitelja, saslušao je svjedoke IK, SK, MK, ŠK, PK, EK, NK, GK, tužitelja ĆK, nalaz i mišljenje te dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka Branke Svitlica koja je također saslušana te u sve priloge i podneske koji se nalaze u spisu.

4. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14. -OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

5. Sud je kao nesporno utvrdio da je pravomoćno utvrđeno da Ugovor o kreditu za podizanje nasada i proizvodnju grožđa od 4. prosinca 2007., Ugovor o rodnom kreditu za proizvodnju grožđa br.120 od 4. veljače 2016., Ugovor o rodnom kreditu za proizvodnju grožđa br.123 od 4. veljače 2016. nisu raskinuti u travnju 2016. i da su cijelo vrijeme proizvodili pravne učinke, da je tužitelj bio dužan proizvesti i ponuditi grožđe, a tuženik ga je bio dužan otkupiti po tržišnim cijenama, da je nesporno da tužitelj obrađuje ukupno 5,09 ha vinograda upisanih u ARKOD sustav, da je nesporno da je tužitelj u razdoblju od 2017. do 2022. dio grožđa prodavao vinariji Adžić.

6. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva ( krivnja za neisporuku, postojanje štete, visina izgubljene zarade ).

7. Presudom ovog suda, poslovni broj 8 P-247/2020-4 od 6.lipnja 2022. utvrđeno je da nisu raskinuti ugovori zaključeni između tužitelja ĆK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] te tuženika Kutjevo d.d., i to: - Ugovor o kreditu za podizanje nasada i proizvodnju grožđa od 4. prosinca 2007. - Ugovor o rodnom kreditu za proizvodnju grožđa br. 120. od 4. veljače 2016. - Ugovor o rodnom kreditu za proizvodnju grožđa br. 123 od 4. veljače 2016., tako da isti proizvode sve pravne učinke između stranaka. Istom presudom odbijen je protutužbeni zahtjev Kutjeva d.d. glede toga da su raskinuti isti ti ugovori. Županijski sud u Velikoj Gorici, poslovni broj 15 Gž-652/2022-2 od 22.srpnja 2022. odbio je žalbu tuženika-protutužitelja Kutjevo d.d. [adresa] kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-247/2020-4 od 6. lipnja 2022.

8.Člankom 342. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj:

35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO) propisano je da vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio. Za štetu zbog zakašnjenja s ispunjenjem odgovara i dužnik kojemu je vjerovnik dao primjeren naknadni rok za ispunjenje. Dužnik odgovara i za djelomičnu ili potpunu nemogućnost ispunjenja, iako tu nemogućnost nije skrivio, ako je nastupila nakon njegova dolaska u zakašnjenje, za koje odgovara. Ali se dužnik oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da bi stvar koja je objekt činidbe slučajno propala i da je on svoju obvezu na vrijeme ispunio. Dok je člankom 1089. ZOO-a navedeno da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo. Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

9. Ispitana na ročištu dana 7.svibnja 2024. svjedokinja IK iskazala je da je kod tužitelja bila zaposlena na sezonskim poslovima u vinogradu, rezidba, zamitanje loze, (svi poslovi koji obuhvaćaju poslove do berbe), te je upoznata s činjenicom da je tužitelju nastala šteta 2016. godine, budući da nisu išli u berbu grožđa. U razdoblju od 2017., 2018., 2019., 2020., 2021. i 2022. godina bilo je uroda, ali znatno manje, dio grožđa bio je ubran, a ostatak je ostajao na trsu.

10. Svjedok AK iskazao je da je bio zaposlen kod tužitelja kao sezonski radnik, na poslovima od rezidbe do branja grožđa. Upoznat je s činjenicom da 2016. godine nisu brali grožđe iz razloga što je tužitelj imao spor s tuženikom. Za preostale godine od 2017. do 2022. godine, uroda je bilo ali je propalo otprilike vagon do vagona i po grožđa svake godine na području Duboka.

11. Svjedok MK iskazao je da je on voditelj vinogradarske proizvodnje u Kutjevu d.d., radi na poslovima proizvodnje grožđa na području Oljasi, Vinkomir, Hrnjevac, Vetovo, Mladica i Škomić i za tu proizvodnju je odgovoran. Za područje Duboke nije odgovoran i nije u nadležnosti opisa njegovog radnog mjesta. Budući da nije nadležan za područje Duboke, ne može se očitovati da li su ugovori ispunjeni između tužitelja i tuženika, kao i na okolnost nastanka štete.

12. Svjedokinja ŠK iskazala je da je djelatnica zaposlena u Kutjevu d.d., a trenutno obnaša dužnost direktora PJ Vinogradarstvo i vinarstvo, poslovi koje obavlja su: rukovodi nasadima Kutjeva d.d, vinogradarskom proizvodnjom, proizvodnjom vina, a u njenom segmentu je i kooperacija sa kooperantima. Od 1. 5. 2016. do 1. 8. 2017. je bila na porodiljnom dopustu, vratila se na radno mjesto 1. 7. 2017, kada je bila pomoćnik voditelja vinogradarske proizvodnje. Obavljala je sve poslove koje je navela, osim odnosa da kooperantima, sve do 2019. godine, kada je postala direktor Poslovne jedinice. Budući da je bila na porodiljnom dopustu nije upoznata sa činjenicom ispunjenja ugovora i nastanka štete tužitelju u 2016. godini. Za ostalo razdoblje od 2017. do 2022. tužitelj nije predavao grožđe tuženiku dok 2023. tužitelj je predao grožđe tuženiku. Navodi da tužitelj nije dao inicijativu za sklapanje jednogodišnjih ugovora za predaju grožđa, te nije kontaktirao niti nju, kao niti ostale kolege. Praksa je da kooperanti obavještavaju tuženika da se sklope jednogodišnji ugovori o predaji grožđa u prvom kvartalu godine.

13.Svjedokinja PK iskazala je da ima vinograd u vlasništvu površine 1,33 ha, koji se nalazi pokraj tužiteljevog vinograda u Dubokoj. Iako ima u vlasništvu vinograd koji je u susjedstvu s tužiteljevim, ne može se očitovati da li je nastala šteta istome, odnosno da li je isti brao grožđe u spornom razdoblju od 2016. do 2022. godine, jer kada svoje grožđe obere, onda u vinograd ne idem do rezidbe. Ne može se očitovati da li je grožđe predano drugom otkupljivaču.

14. Svjedok EK iskazao je da u vlasništvu ima 10 ha vinograda od kojega proizvodi vino, a grožđe otkupljuje od drugih kooperanata cca. također s 10 ha. Od tužitelja ĆK otkupljivao je grožđe od 2017. do 2023. Izjavljuje da nije otkupio grožđe od tužitelja ĆK u 2016. godini. S tužiteljem ĆK nije imao sklopljene ugovore o otkupu grožđa. Zna sve vinograde koji su u vlasništvu tužitelja. Od tužitelja je kupio vinograde na području Mačevo brdo, Vidim i Mitrovac brda. Poznata mu je lokacija vinograda u k. o. [katastarska općina]. Nije mu poznata činjenica koliki su prinosi u vinogradu u k. o. [katastarska općina]. Dostavio je u sudski spis račune iz kojih je vidljivo koliko je tužitelju isplaćeno za svaku pojedinačnu godinu otkup grožđa.

15.Na ročištu koje je održano 29.kolovoza 2024. svjedok NK iskazao je da radi na poslovima kooperacije vinogradarske proizvodnje. Što se tiče ispunjenja ugovora izjavio je da ugovor iz 2016. nije ispunjen, odnosno da grožđe nije dovezeno i predano tuženiku, a što se tiče ostalih godina također je upoznat da grožđe nije predano tuženiku, jedino je predano 2023. ali ne zna u kojoj količini. Svjedok je iskazao da su obveze tuženika kreditiranje, isporuka repromaterijala, savjeti, kontrola nasada vinograda kod kooperanta, i na kraju otkup grožđa, a obveza kooperanta je da repromaterijal koristi sukladno ugovoru, da provodi zaštitu, da održava vinograd u dobrom stanju, da o svim problemima (bolesti vinograda) mora obavijestiti tuženika, i na kraju sama predaja grožđa. Na kraju je naveo da je tužitelju isporučen repromaterijal za 2016. godinu (mineralna gnojiva i sredstva za zaštitu vinograda).

16.Svjedok GK iskazao je da je zaposlenik Ministarstva poljoprivrede, prije toga radio je u Kutjevu d.d. sa prekidima od 1989. do 2018. Upoznat je s činjenicom da tužitelj raskinuo ugovor sa tuženikom o otkupu grožđa jer je 2016. bio voditelj proizvodne jedinice Vinogradarstvo i Vinarstvo Kutjeva d.d. Naveo je da tužitelj 2016. i 2017. nije isporučio grožđe koje je bilo predmet ugovora, a o ostalim godinama nema saznanja. Izjavio je da mu nije poznato da je Kutjevo d.d. tužitelju isporučilo repromaterijal za navedene vinograde, dok za 2017. je siguran da nije.

17. Tužitelj na istom ročištu saslušan kao stranka izjavio je da su problemi s tuženikom nastali 2015. odnosno 2016. kada je bio pozvan na sklapanje novog ugovora u trajanju od samo godinu dana dok je prethodni ugovor o financiranju bio važeći. 2016. je sklopio jednogodišnji ugovor na 5,1 hektara vinograda. Prilikom samog zaključenja ugovora 2016.problem je nastao kada se verbalno, a potom i fizički sukobio s MK, koji je bio nositelj vinogradarske proizvodne kooperacije. Uzrok sukoba nisu bile odredbe navedenog ugovora, već je sukob izbio zbog privatnih razloga. On je ugovor potpisao. Zbog navedenog sukoba nakon cca mjesec dana raskinut je navedeni ugovor, kao i višegodišnji ugovor. Izjavljuje da za 2016. kao i za naredne godine do 2023. mu nije isporučen repromaterijal, kao ni ugovor o suradnji kao što to tvrdi tuženik. Budući da je bio raskinut ugovor, grožđe je od 2017.prodavao na slobodnom tržištu. Izjavio je da berba iz 2016.je cjelokupno propala, što proizlazi iz stanja spisa. Od 2017. grožđe je prodavano na slobodnom tržištu, a Agencija za plaćanje u poljoprivredi je registrirala prodaju navedenog grožđa.2023. godine sa tuženikom je sklopio jednogodišnji ugovor o otkupu grožđa sa 1,5 ha vinograda. Izjavio je da je bio spreman sklopiti jednogodišnje ugovore za sporno razdoblje da je to prihvatio tuženik, međutim tuženik ga je obavijestio da nije voljan sklopiti navedene ugovore. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja da li je u razdoblju od 2017. do 2023.prodavao grožđe privatno sa površine 1,5 ha iz ugovora iz 2007. ili je to grožđe propalo, tužitelj je izjavio da je grožđe propalo.

18. Sud prihvaća iskaze svjedoka IK i BK životnima, logičnima i sukladnima nalazu poljoprivredne vještakinje. Oni izravno dokazuju postojanje propadanja uroda uslijed tuženikovog odbijanja preuzimanja jer su oni, kao sezonski radnici tužitelja, neposredno sudjelovali u radovima u vinogradu te su imali izravna saznanja o stanju uroda na spornim lokacijama. Također je prihvaćen iskaz svjedoka EK da je od tužitelja u razdoblju od 2017. do 2022. godine otkupljivao grožđe. Međutim, izričito je naglasio da mu nije poznato s kojih točno lokacija je grožđe dolazilo, niti mu je poznato jesu li svi prinosi u vinogradu tužitelja bili pobrani. Iskaze zaposlenika Kutjeva d.d. MK, ŠK, GK, NK ocjenjuje nedovoljnima za oslobađanje tuženika od odgovornosti. Iako sud ne sumnja u istinitost njihovih navoda o redovnim procedurama (npr. da kooperant mora dovesti grožđe na vagu), Sud ih smatra pravno irelevantnima za ovaj specifičan slučaj. Sud odbacuje obranu temeljenu na ovim iskazima jer ignorira ključnu pravnu činjenicu da je Kutjevo d.d. u travnju 2016. pismeno izjavilo da raskida ugovore. S obzirom na to da je sam tuženik prekinuo suradnju i zapao u zakašnjenje vjerovnika, tužitelj nije imao obvezu niti bi to bilo razumno samoinicijativno dovoziti tone grožđa i pozivati agronome tuženika koji su ga već odbili. PK potvrdila je da ima vinograd pokraj tužiteljevog na lokaciji Duboka, izjavila je da se ne sjeća detalja o neobranom grožđu niti je imala uvid u količine koje je tužitelj eventualno prodao drugima. Stoga njezin iskaz ne utječe na utvrđeno činjenično stanje. Iskaz tužitelja ĆK ne mijenja iz temelja dosadašnje utvrđeno stanje, već ga dodatno učvršćuje i logično povezuje s ostalim dokazima, posebice s iskazima njegovih radnika i nalazom sudske vještakinje. Svjedok NK je na ročištu izjavio da je tužitelju isporučen repromaterijal za 2016. godinu mineralna gnojiva i sredstva za zaštitu vinograda. S druge strane, svjedok GK izjavio je da mu nije poznato je li repromaterijal isporučen 2016. godine, dok je sa sigurnošću potvrdio da nije isporučen 2017. godine. Sud ne može prihvatiti iskaz svjedoka NK jer ga tuženik nije potkrijepio materijalnim dokazima, iako je Kutjevo d.d. velika tvrtka, vjerovnik je dužan voditi strogu evidenciju o izdanom robnom kreditu i materijalu. Tužitelj ĆK svjedočio je da mu tuženik nije isporučio repromaterijal za 2016. godinu, na što je opunomoćenica tuženika stavila primjedbu, tvrdeći da to nije točno te je na zapisnik izričito obećala da će tuženik o tome dostaviti dokaze. Budući da tuženik do zaključenja glavne rasprave nije sudu dostavio nikakve materijalne dokaze (poput otpremnica, primki, računa ili potpisanih potvrda o preuzimanju mineralnog gnojiva i zaštitnih sredstava), Sud zaključuje da se tvrdnja tužitelja o uskrati repromaterijala mora uzeti kao istinita.. Prema članku 3. osnovnog Ugovora iz 2007. godine, kao i ugovorima iz 2016. godine, Kutjevo d.d. imalo je strogu obvezu kreditiranja i redovite isporuke repromaterijala, kao i pružanja stručne zaštite. Sud zaključuje da uskrata repromaterijala savršeno odgovara kronologiji događaja nakon osobnog sukoba agronoma i tužitelja u ožujku 2016., Kutjevo d.d. ne samo da je u travnju poslalo pismenu izjavu o raskidu ugovora, već je u praksi u potpunosti prekinulo svaki kontakt, uključujući obustavu isporuke zaštitnih sredstava. Kutjevo d.d. grubo prekršilo je svoje ugovorne obveze iz robnog kredita jer tužitelju nije omogućilo sredstva za rad. Time se dodatno ruši obrana tuženika koji je pokušavao svaliti krivnju na tužitelja (tvrdeći da grožđe nije dovezeno na otkup), budući da je sam tuženik prvi prestao ispunjavati svoje obveze isporuke materijala i stručnog nadzora.

19. U svrhu utvrđivanja visine nastale štete, Sud je proveo dokaz vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za poljoprivredu, dr. sc. Brankici Svitlici kojoj je povjeren zadatak utvrđivanja prosječnih cijena grožđa sorti graševina i rajnski rizling te prosječnih prinosa za razdoblje od 2016. do 2022. na nasadima koji su predmet ovog postupka. Precizno utvrđene prosječne cijene za sortu graševina iznosile su 0,38 EUR/ kg u 2016., 0,40 EUR/ kg u 2017., 0,41 EUR/ kg u 2018., 0,47 EUR/ kg u 2019., 0,41 EUR/ kg u 2020., 0,50 EUR/ kg u 2021. te 0,53 EUR/ kg u 2022. godini. Za sortu Rajnski rizling, prosječna cijena utvrđena za spornu 2016. godinu iznosila je 0,38 EUR/ kg. Što se tiče uroda na vinogradima, vještakinja se oslonila na prosječne ostvarene urode u Republici Hrvatskoj te maksimalno dozvoljene prinose za Zaštićenu oznaku izvornosti (ZOI) regije Slavonija, koji iznose do 12 tona po hektaru. Prema statističkim podacima DZS-a koje je vještakinja ugradila u nalaz, prosječni prinosi u regiji Slavonija kretali su se ovako: 5,3 t/ha u 2016. i 2017. godini, 7,1 t/ha u 2018., 5,5 t/ha u 2019. i 2021., 5,8 t/ha u 2020. te 5,7 t/ha u 2022. godini. Sud u cijelosti prihvaća nalaz mišljenje kao i dopunski nalaz i mišljenje imenovane vještakinje te njezin usmeni iskaz dan na ročištu, ocjenjujući iste stručnima i nepristranima, argumentiranima te izrađenima u skladu s pravilima poljoprivredne struke i objektivnim statističkim podacima.

20. Pri utvrđivanju visine dospjele imovinske štete, odnosno izgubljene dobiti sukladno odredbi članka 1089. ZOO-a, sud je uzimajući u obzir stvarni proizvodni potencijal tužiteljevih nasada, količine grožđa koje je tužitelj uspio prodati trećim osobama radi umanjenja štete, te prosječne tržišne cijene utvrđene poljoprivrednim vještačenjem, tužbeni zahtjev prihvatio djelomično. Sud ne prihvaća matematički izračun i prijedlog tuženika iznesen u podnesku od 5. rujna 2025. godine, prema kojoj tužitelj nije pretrpio štetu jer je ostvario zaradu prodajom grožđa kupcu Vinogradarstvo i vinarstvo Obitelj Antuna Adžića. Tuženik u svom izračunu pogrešno i selektivno pripisuje cjelokupnu količinu prodanog grožđa isključivo ugovorenoj površini od 1,5 ha lokacija Duboka. Sud takav izračun ocjenjuje neosnovanim jer je iz isprava Agencije za plaćanja (APPRRR) nesporno utvrđeno da tužitelj obrađuje ukupno 5,09 ha vinograda. Iz Izjave o berbi za 2022. godinu proizlazi da stvarni proizvodni potencijal cjelokupnih tužiteljevih nasada iznosi 54,58 tona grožđa. Budući da su prijavljeni urodi u razdoblju od 2017. do 2021. godine bili znatno niži od tog dokazanog potencijala npr. samo 28,00 tona u 2018. godini, sud utvrđuje da razlika između punog proizvodnog potencijala i količina uspjelih prodaja trećim osobama predstavlja upravo onaj dio uroda koji je propao na lokaciji Duboka uslijed tuženikovog odbijanja ispunjenja ugovora. Navedeni propali dio svake je godine premašivao ugovorenih 15.000 kg, čime je dokazano postojanje štete u utuženoj količini.

20.1. U odnosu na utvrđivanje konačne visine materijalne štete, sud posebno napominje da se tužitelj nije pisano očitovao na detaljan matematički izračun i navode iz podneska tuženika od 5. rujna 2025. godine. U navedenom podnesku tuženik je, analizirajući iznose ostvarene prodajom grožđa trećoj osobi vinaru EK, pokušao dokazati da je tužitelj ostvario veću dobit od one koju bi ostvario ispunjenjem ugovora s tuženikom te da šteta ne postoji. Nadalje, tužitelj tijekom postupka, a osobito nakon provođenja i očitovanja na nalaz poljoprivrednog vještačenja, nije zatražio niti predložio provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Takvo je vještačenje moglo poslužiti za strogo egzaktno računovodstveno utvrđivanje financijskih tokova, troškova proizvodnje i konačne visine izgubljene dobiti.S obzirom na izostanak takvog dokaznog prijedloga od strane tužitelja, kao i izostanak njegovog izravnog očitovanja na tuženikov izračun, Sud je samostalno utvrdio visinu pretrpljene materijalne štete. Prilikom tog samostalnog utvrđivanja, sud se rukovodio ZPP-u. Kao jedine pouzdane i objektivne parametre za taj sudski izračun, sud je uzeo podatke iz nalaza i mišljenja poljoprivredne vještakinje dr. sc. Brankice Svitlice o prosječnim tržišnim cijenama i proizvodnom potencijalu, te ih je matematički usporedio sa službenim podacima Agencije (APPRRR) i računima o prodaji grožđa izloženima u spisu. Na taj je način sud spriječio paušalno dosuđivanje fiksne cijene koju je tražio tužitelj, ali je istovremeno otklonio i pogrešnu selektivnu matematiku tuženika, utvrdivši pravedan iznos naknade štete koji odgovara stvarnom stanju na tržištu.

20.2. Tužitelj je tužbenim zahtjevom potraživao naknadu štete obračunatu po fiksnoj cijeni od 0,53 EUR/kg za cjelokupno utuženo razdoblje. Sud navedeni zahtjev djelomično odbija, ocjenjujući ga u tom dijelu neosnovanim jer bi dosuđivanje fiksne cijene, unatoč dokazanim tržišnim oscilacijama, dovelo do neopravdanog bogaćenja tužitelja. Visina štete stoga se utvrđuje primjenom prosječnih tržišnih cijena za regiju Slavoniju koje je utvrdila stalna sudska vještakinja dr. sc. Brankica Svitlica, čime je sud umanjio potraživane iznose razmjerno utvrđenim tržišnim parametrima za svaku pojedinu godinu.

20.3. Slijedom navedenog, sud je matematički utvrdio visinu izgubljene dobiti kako slijedi:

-2016. godina: Otkup je ugovoren za ukupno 54.300 kg grožđa, 15.000 kg po Ugovoru iz 2007. te 39.300 kg po ugovorima br. 120 i 123. Prema nalazu vještakinje, tržišna cijena iznosila je 0,38 EUR/kg .Obračunom ugovorenih količina i vještačkih cijena, tužitelju se dosuđuje iznos od 5.700,00 EUR (za Ugovor iz 2007.) te iznos od 14.934,00 EUR (za ugovore br. 120 i 123).

-2017. godinu: Za ugovorenih 15.000 kg grožđa (Duboka), uz utvrđenu tržišnu cijenu od 0,40 EUR/kg , dosuđuje se iznos od 6.000,00 EUR.

-2018. godinu: Za ugovorenih 15.000 kg grožđa, uz utvrđenu tržišnu cijenu od 0,41 EUR/kg dosuđuje se iznos od 6.150,00 EUR.

-2019. godinu: Za ugovorenih 15.000 kg grožđa, uz utvrđenu tržišnu cijenu od 0,47 EUR/kg dosuđuje se iznos od 7.050,00 EUR.

-2020. godinu: Za ugovorenih 15.000 kg grožđa, uz utvrđenu tržišnu cijenu od 0,41 EUR/kg dosuđuje se iznos od 6.150,00 EUR.

-2021. godinu: Za ugovorenih 15.000 kg grožđa, uz utvrđenu tržišnu cijenu od 0,50 eura/kg dosuđuje se iznos od 7.500,00 EUR.

20.4. U odnosu na tužbeni zahtjev za 2022. godinu u iznosu od 7.963,36 EUR sud isti u cijelosti odbija kao neosnovan. Uvidom u službene evidencije i račune, nesporno je utvrđeno da je tužitelj u navedenoj godini ostvario cjelokupni proizvodni potencijal od 54,58 tona te je navedenu količinu prodao trećoj osobi po cijeni od 0,66 EUR/kg). S obzirom na to da je tužitelj predmetni urod u cijelosti unovčio po cijeni koja premašuje utvrđenu prosječnu tržišnu cijenu od 0,53 EUR/kg za tu godinu, sud utvrđuje da u 2022. godini tužitelju nije nastala nikakva imovinska šteta koja bi stajala u uzročno-posljedičnoj vezi s postupanjem tuženika.

20.5. Ukupan iznos dosuđen točkom I. izreke presude predstavlja zbroj navedenih iznosa od 2016. do 2021. godine i iznosi 53.484,00 EUR, dok razlika do ukupno potraživanih 76.607,60 EUR, u iznosu od 23.123,60 EUR, predstavlja neosnovani dio zahtjeva točka II. izreke presude na temelju razlike u primijenjenim cijenama i nepostojanja štete u 2022. godini.

21. O troškovima postupka odlučeno je u smislu odredbe čl.154.st.2. u vezi s odredbom čl.155. ZPP-a te s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22, 138/2023 - dalje: Tarifa).

21.1. Tužitelj je zatražio naknadu troška u iznosu od 10.986,00 EUR plus trošak sudskih pristojbi od 995,42 EUR.

21.2. Tužitelj je uspio sa 85,00 % tužbenog zahtjeva. Naime, uspio je 100 % u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, a u odnosu na visinu 70 % ( 100 + 70 = 170 : 2 = 85,00 %. )

21.3. Tuženik je uspio sa 15,00 % tužbenog zahtjeva. Uspio je s 0% u odnosu na osnovu, a 30 % u odnosu na visinu ( 0 +30=30 : 2 =15,00 %).

21.4 Sud je zatim od postotka tužitelja oduzeo postotak tuženika, te odmjerio trošak tužitelju prema preostalom postotku koji iznosi 85 %.

21.5.Tužitelju su kao potrebni priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 1.154,00 EUR (Tbr.7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 19.04.2023., 13.12.2023., 07.05.2024., 29.08.2024., 26.08.2025. i 16.04.2026. u ukupnom iznosu od 6.924,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), trošak sastava podneska od 02.03.2023. i 05.04.2024 u iznosu od 2.308,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), trošak poljoprivrednog vještačenja u iznosu od 500,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu i odgovor na tužbu u iznosu od 995,42 EUR plaćene EUR, dakle ukupno 11.981,42 EUR.

21.6. Obzirom da je tužitelj uspio sa visinom 85 % u postupku (nakon što se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženika) to su mu priznati troškovi umanjeni za 15,00 % te odmjereni u iznosu od 8.828,10 EUR. time da je tužitelju priznat trošak poljoprivrednog vještačenja u iznosu od 500,00 EUR u cijelosti kao i troškovi sudske pristojbe u iznosu od 995,42 EUR obzirom da su iste bile potrebne bez obzira na uspjeh stranaka u postupku. Sveukupno je tužitelju priznato 10.323,52 EUR.

21.7 Budući da Sud nije priznao trošak dolaska na ročište za objavu kao i to da nije uspio 100 % u postupku , valjalo je odlučiti kao u točki IV izreke presude.

U Požegi 25.svibnja 2026.

Sudac

Davor Lovrić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Odvjetnik Leo Farkaš, Požega

2. Kutjevo d.d., [adresa]