Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-571/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Bojani Skenderović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Jasminki Franić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika RKJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Elezu, odvjetniku u Kaštel Sućurcu, radi naknade štete, odlučujući povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu od 3. travnja 2026. poslovni broj: Pn-194/2025-15, dana 25. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu od 3. travnja 2026. poslovni broj: Pn-194/2025-15.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor tužiteljice i potvrđeno je rješenje o pristojbi prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-194/2025-13 od 23. veljače 2026. kojim je tužiteljici naloženo platiti sudsku pristojbu za žalbu protiv presude u iznosu od 79,63 EUR i za prvostupanjsku presudu od 13. lipnja 2025. iznos od 79,63 EUR, odnosno ukupno iznos od 159,63 EUR.

2. U ovom predmetu nakon donošenja presude i podnošenja žalbe protiv iste tužiteljica je pozvana na plaćanje sudske pristojbe na presudu i podnesenu žalbu međutim, ona pristojbe nije platila nego je podnijela prigovor, tvrdeći da je njen pravni prednik JK bio Hrvatski ratni vojni invalid koji je zakonom oslobođen plaćanja sudskih pristojbi, zbog čega smatra da niti ona nije u obvezi platiti sudske pristojbe. Pozivom na odredbu čl. 11. st. točka 5. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, 118/18., 51/23., dalje ZSP), prvostupanjski sud iznosi stav da tužiteljica ukoliko smatra da je oslobođena od plaćanja sudske pristojbe sudu mora dostaviti dokaz da upravo ona ima status osobe koja bi prema ZSP-u bila oslobođena plaćanja sudskih pristojbi. Kako tužiteljica to nije učinila, rješenjem je odbio njen prigovor kao neosnovan.

3. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija tužiteljica uz obrazloženje da je pravni sljednik (nasljednik) ranijeg tužitelja, koja je preuzela sva prava i obveze iz predmetne parnice, a budući je pravni prednik po sili zakona bio oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi, to smatra da se oslobođenje odnosi i na nju. Tvrdi da ne postoji obveza dokazivanja da li ispunjava uvjete za oslobađanje od sudskih pristojbi, jer je oslobađanje nastupilo po sili zakona i da je ona, preuzimanjem parnice kao nasljednik svoga pok. supruga, preuzela i pravo na oslobađanje od plaćanja pristojbi.

4. Ispitujući pobijano rješenje u smislu iznijetih žalbenih navoda, kao i razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, obzirom da se u postupku radi naplate sudske pristojbe osim ZSP-a na odgovarajući način primjenjuju i odredbe Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka US RH, 84/08., 96/08. - odluka US RH, 123/08. – ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. - odluka US RH dalje: ZPP), ovaj sud utvrđuje da je sud prvog stupnja rješavajući pobijanim rješenjem o prigovoru tužitelj ice na rješenje o pristojbama od 13. ožujka 2026. donio pravilnu i zakonitu odluku.

5. Sadržajem žalbe tužiteljica nije s uspjehom dovela u pitanju pravilnost i zakonitost rješenja jer, iako ovaj sud uvažava okolnost da je njen pok. suprug bio Hrvatski ratni vojni invalid i prednik u ovom sudskom postupku, mjerodavno zakonsko uređenje ne omogućava osloboditi je zbog ove okolnosti od plaćanja predmetnih sudskih pristojbi. Hrvatski ratni vojni invalidi su oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi, a status dokazuju odgovarajućim ispravama nadležnih tijela. Međutim, ovdje treba imati na umu da za pravne slijednike osoba sa invaliditetom to ne znači da oslobođenje automatski vrijedi i za njih samo zato što su slijednici osobe s invaliditetom, kako to pogrešno tumači tužiteljica. Oslobođenje je vezano uz status osobe te je sud prvog stupnja osnovano odbio prigovor tužiteljice imajući prije svega u vidu tko je stranka konkretnog sudskog postupka i činjenicu da upravo ta osoba koja je obveznik plaćanja sudske pristojbe nema priznati status osobe s invaliditetom koje joj daje pravo na oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi.

6. Pored toga, obveza plaćanja pristojbe u smislu odredaba čl. 4. točke 1. i 4. ZSP-a za pravni lijek, nastala je u trenutku kada je žalba predana (30. lipnja 2025.), dok je za presudu nastala u trenutku kada je tužiteljici dostavljen prijepis odluke (13. lipnja 2025.). Stoga su obveze plaćanja sudskih pristojbi dospjele u vrijeme kada je stranka postupka bila tužiteljica i terete upravo nju te se nikada nisu odnosile na njenog prednika.

7. Budući da kraj navedenog nije ostvaren niti koji od žalbenih razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud je žalbu tužiteljice odbio kao neosnovanu i potvrdio pobijano rješenje, primjenom čl. 380. točka 2. ZPP-a.

U Varaždinu 25. svibnja 2026.

Sutkinja

Mr.sc. Bojana Skenderović