Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž Ovr-23/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji tog suda Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u ovršnom postupku ovrhovoditelja P2P FINANCE d.o.o. iz Zagreba, Kovinska ulica 4A, OIB:95834315072, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv ovršenika GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Peniću, odvjetniku iz Čakovca, radi ovrhe na nekretninama, povodom žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: Ovr- 636/2025-5 od 25. ožujka 2025., dana 25. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: Ovr-636/2025-5 od 25. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o ovrsi pod točkom I. izreke sud je na temelju ovršne isprave odredio predloženu ovrhu na nekretninama ovršenika sukladno prijedlogu ovrhovoditelja, a radi namirenja novčane tražbine naznačene u prijedlogu, dok je pod točkom II. izreke ovrhovoditelju odmjeren trošak u iznosu od 3.154,31 EUR-a te je naloženo ovršeniku da isti namiri ovrhovoditelju u roku od 8 dana.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedeno rješenje pobija ovršenik iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud prihvati žalbu u cijelosti, ukine pobijano rješenje, odbaci ovršni prijedlog te uputi ovršenika na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj ističe da su žalbeni navodi potpuno neosnovani i paušalni, pa istu predlaže odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje o ovrsi suda prvog stupnja
4. Žalba ovršenika nije osnovana.
5. Nije sporno da je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje o ovrsi na nekretninama ovršenika sukladno bjanko zadužnici od 20. svibnja 2025. potvrđene po javnoj bilježnici Tamari Horvat iz Varaždina 20. svibnja 2025. pod brojem OV-4284/2025, a radi naplate potraživanja ovrhovoditelja u iznosu od 150.000,00 EUR-a uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od 1. rujna 2025. do isplate.
6. Međutim, u žalbi ovršenik osporavajući činjeničnu i pravnu osnovu, a samim tim postojanje i visinu potraživanja ovrhovoditelja, tvrdi da ovrhovoditelj ničim nije dokazao postojanje tražbine u naznačenom iznosu, te da nije jasno na temelju kojeg poslovnog odnosa je sam ovršenik potpisao predmetnu zadužnicu, da li se u ovom slučaju radi o jednom ili više pravnih poslova između ovrhovoditelja i ovršenika, koji su bili eventualni uvjeti, prava i obveze iz eventualnog ugovornog ili izvanugovornog odnosa, u čemu se sastojao navedeni pravni odnos te jesu li obje strane uredno ispunile sve obveze iz predmetnog odnosa. Osim toga ovršenik tvrdi da nije jasno na temelju čega i na temelju koje osnove je sud odredio predloženu ovrhu kada se iz pobijanog rješenja ne može odrediti na što se navodno dugovanje odnosi, a da je nejasan navod o obvezi plaćanja kamata, te da nije razvidno na temelju koje osnove su određeni predmetni ovršni troškovi. Brani tezu da je sud trebao odbaciti prijedlog za ovrhu kao neosnovan, nerazumljiv, kontradiktoran i nezakonit.
7. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, valja istači da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog (ovršnog) postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ), na koju sadržajno ukazuje ovršenik, obzirom da ista nije opterećena nikakvim nedostacima ni manjkavostima zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, te ista nije nerazumljiva i u suprotnosti sa stanjem spisa, a primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a ovaj sud nije našao ni da bi u istoj bila počinjena ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Nadalje, na ostale žalbene navode kojima ovršenik uopćeno i paušalno, bez ikakvih konkretnih tvrdnji prigovora osnovu i visini tražbine u odnosu na koju je radi naplate vjerovnika određena ovrha na nekretnini ovršenika temeljem bjanko zadužnice, valja istači da je bjanko zadužnica pisana isprava koju izdaje dužnik uz javnu ovjeru svojeg potpisa kojom daje suglasnost da se radi naplate vjerovnikove tražbine zaplijene svi njegovi računi koje ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa, te da se novac s tih računa izravno isplaćuje vjerovniku na način određen tom izjavom , kao i da je uređena Ovršnim zakonom prema kojemu ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi i svojstvo ovršne isprave, sve sukladno odredbi čl. 215. st. 1. OZ-a.
9. Osim toga od podataka o vjerovniku u bjanko zadužnicu unosi se tvrtka, odnosno ime i prezime, sjedište, odnosno mjesto i adresa, osobni identifikacijski broj (OIB), s naznakom da će vjerovnik odrediti način na koji će se sredstva s računa dužnika isplatiti vjerovniku u skladu sa zakonskim propisima, jer vjerovnik na bjanko zadužnici može biti svaka fizička ili pravna osoba, dok u trenutku kada dužnik javno ovjerava svoj potpis na zadužnici, nije obvezno da vjerovnik bude naveden u njoj, jer se vjerovnik ne mora označiti odmah, ali se to može učiniti i naknadno, najkasnije do trenutka kada se banci podnosi bjanko zadužnica na naplatu, na koji način je omogućeno jednostavno kolanje bjanko zadužnice u pravnom prometu, jer se tako zadužnica može bez posebnih formalnosti prenijeti na drugu pravnu ili fizičku osobu , dok su temeljem Pravilnika o obliku i sadržaju bjanko zadužnice ("Narodne novine" broj: 115/12, 82/17 i 154/22) propisani iznosi koji se upisuju u bjanko zadužnicu i koji predstavljaju maksimalnu svotu duga koja se zadužnicom može naplatiti , pa iznosi mogu biti: do 1.000,00 EUR-a, do 2.000,00 EUR-a, do 10.000,00 EUR-a, do 20.000,00 EUR-a, do 75.000,00 EUR-a i do 150.000,00 EUR-a.
10. Stoga iz stanja spisa proizlazi da je bjanko zadužnica na osnovu koje je donijeto rješenje o ovrsi pravilno popunjena obzirom da glasi na iznos od 150.000,00 EUR-a, a naznačen je i tijek zatezne kamate počevši od 1. rujna 2025 te glasi na ovrhovoditelja kao vjerovnika.
11. Polazeći od činjenice da postoji mogućnost da obvezu dužnika iz zadužnice mogu preuzeti i druge osobe u svojstvu jamca platca, istovremeno kad i dužnik ili naknadno, te da je jamac platac osoba koja odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveze bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od oba istovremeno, sve primjenom odredbe čl. 214. st. 2. i st. 5. OZ-a, a u konkretnom slučaju iz stanja spisa proizlazi da je ovršenik bjanko zadužnicu potpisao u svojstvu jamca platca u odnosu na glavnog dužnika DRVOTRADE-ENERGI d.o.o. iz Nedelišća, Vladimira Nazora 32A, sukladno odredbi čl. 214. st. 7. OZ -a zakonito je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je donio pobijano rješenje o ovrsi obzirom da navedena bjanko zadužnica ima svojstvo ovršne isprave na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamca platca i na drugim predmetima ovrhe odnosno u konkretnom slučaju na nekretnini ovršenika.
12. Stoga su svi žalbeni navodi ocjenjeni neosnovanim , a nema mjesta, protivno žalbenim navodima ovršenika, da sud istog uputi na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom jer isti u žalbi ne ističe nijedan žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9.-11. OZ-a pa je žalbu ovršenika primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, obzirom da je i u odnosu na troškove postupka pravilno primijenjeno materijalno pravo.
U Varaždinu 25. svibnja 2026.
Sutkinja
Tatjana Ledinšćak-Babić
