Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-528/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Mladinić, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupaju punomoćnici RU, Marijana Zvizdić i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu KNEZOVIĆ & Partneri j.t.d. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući povodom žalbi tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Virovitici od 27. veljače 2026. poslovni broj: P-65/2023-30, u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: P-65/2023-30 od 27. veljače 2026. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbacuje se žalba tuženika u dijelu kojim pobija točku III. izreke kao nedopuštena.

III. O troškovima nastalim povodom žalbe odlučit će prvostupanjski sud konačnom odlukom.

IV. Pobijano rješenje prvostupanjske odluke nije bilo predmetom ispitivanja u žalbenom postupku te isto ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke utvrđen je djelomično ništetnim Ugovor o kreditu broj: 016-601/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljen između tužiteljice i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb dana 13. ožujka 2006., solemniziran kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek u Zagrebu pod poslovnim brojem OU- 555/2006 dana 15. ožujka 2006., u dijelu u kojem je tužiteljica kao korisnik kredita obvezana platiti tuženiku kao Kreditoru odobreni iznos kredita u kojem su glavnica i kamate vezane uz valutu švicarski franak i u dijelu gdje je ugovoreno da je redovna kamata tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, što je sadržano u člancima 2., 3., 4 i 6. Ugovora. Pod točkom II. izreke tuženik je dužan platiti tužiteljic i na ime više plaćenih redovnih kamata i tečajnih razlika uslijed primjene valutne klauzule po Ugovoru o kreditu broj: 016-601/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljen između tužiteljice i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb te na iznos više plaćenih iznosa po Aneksu uz Ugovor o kreditu broj: 016-601/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, solemniziranog kod javnog bilježnika Ljubice Papac u Koprivnici pod oznakom OV-892/16 dana 11. veljače 2016. iznos od 11.932.19 € sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 5.699,80 EUR i na iznos od 6.232,29 EUR na neke iznose, od dana i po stopi navedenim u toj točki izreke. Pod točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se potražuje razlika glavnice u iznosu od 10.908,78 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate. Pod točkom IV. izreke tuženik je dužan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 556,40 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 27. veljače 2026. do isplate.

1.1. Rješenjem prvostupanjske odluke dopušteno je preinačenje "tužbenog zahtjeva" (pravilno: tužbe).

2. Kako stranke žalbom ne pobijaju prvostupanjsku odluku u dijelu kojim je odlučeno rješenjem to isto nije bilo predmetom odlučivanja u žalbenom postupku primjenom članka 365. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP) te isto ostaje neizmijenjeno.

3. Prvostupanjsku presudu pravodobnim žalbama pobijaju tužiteljica i tuženik i to zbog svih žalbenih razloga određenih člankom 353. stavkom 1. toč. 1. – 3. ZPP time da tuženik prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti i zbog povreda prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17– dalje u tekstu: Konvencija za zaštitu ljudskih prava), a tužiteljica istu pobija pod točkom III. i IV. izreke.

3. Budući da tuženik nema pravni interes pobijati prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 10.908,78 EUR sa pripadajućom kamatom to je u tom dijelu njegova žalba nedopuštena u smislu članka 358. stavka 3. ZPP zbog čega je na temelju članka 367. stavka 1. ZPP valjalo u tom dijelu njegovu žalbu odbaciti.

4. Stranke nisu odgovorile na žalbu protivne stranke.

5. Žalbe su osnovane.

6. Predmet postupka zahtjev je tužiteljice za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu broj: 016-601/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenim 13. ožujka 2006. između tužiteljice kao korisnice kredita i Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. Zagreb, prednice tuženika kao kreditora (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) i to u odredbama članaka 2., 3., 4. i 6. u dijelu kojim je tužiteljica obvezana platiti tuženiku odobreni iznos kredita u kojem su glavnica i kamate vezane za valutu švicarski franak i u dijelu u kojem je ugovoreno da je redovna kamata tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika te restitucijski zahtjev za isplatu iznosa plaćenih na temelju ništetnih odredbi i to u iznosu od 5.699,80 EUR plaćenih tijekom otplate kredita do 9. siječnja 2014. s osnova povećane redovne kamate u odnosu na početnu ugovorenu kamatu od 3,99% godišnje te u iznosu od 6.232,39 EUR s osnova plaćenih iznosa na temelju ugovorne odredbe o valuti obveze vraćanja kredita vezanoj uz švicarski franak. Predmet postupka je i zahtjev tužiteljica za isplatu zatezne kamate obračunate na preplaćene iznose u iznosu od 5.536,68 EUR i isplatu razlike glavnice utvrđene konverzijom i inicijalnog otplatnog plana na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 5.372,10 EUR.

7. Između stranaka nije bilo sporno da je tuženik isplatio tužiteljici kredit u iznosu od 94.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju banke na dan korištenja s namjenom za kupnju stana i refinanciranja kredita (članak 2.), da je Ugovorom o kreditu ugovorena redovna kamata od 3,99% godišnje koja je uključena u anuitet te se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF banke na dan plaćanja (članak 3.), da je obveza vraćanje mjesečnih anuiteta vezana uz tečaj CHF prema srednjem tečaju za CHF (članak 4.) i da je u članku 6. ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 1. listopada 2006. sukladno odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe Adria bank d.d. ili drugog akta banke . Također nije sporno da su stranke sukladno odredbama Glave IV.a Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF dodane Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15 - dalje u tekstu: ZID ZPK/15) 11. veljače 2016. sklopile Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 016- 601/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje u tekstu: Aneks).

8. U ocjeni osnovanosti deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud polazi od Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj. 96/03 – dalje u tekstu: ZZP/03) kao relevantnog Zakona u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu te od utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđene presudama Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. i posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojima je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju nepoštene odredbe o ugovornoj redovnoj kamati koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, kao i da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u tim ugovorima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana , zatim odredbe članka 502.c ZPP prema kojoj presude koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa koji su pokrenuli potrošači obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite prava potrošača ako se tužitelj na ta utvrđenja pozvao te pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. prema kojem :“…u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom na to da postoji na temelju odredbe članka 502.c ZPP, a isto tako i odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14 i 110/15 - dalje: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz odredbe članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. ", a koji je stav potvrdio i Ustavni sud RH u svojoj odluci broj U-III-2233/19 od 10. lipnja 2020.

8.1. Nastavno na iznesene zakonske odredbe i pravno shvaćanje prvostupanjski sud zaključuje da potrošač u pojedinačnom postupku kao što je ovaj, ne treba ponovno dokazivati nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi ali i da nisu apsolutno isključene mogućnosti da tuženik dokaže da se konkretni Ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja i stavovi iz presude donesenih u kolektivnom sporu jer se u slučaju da tuženik to dokaže, sud ne bi mogao pozvati na takva pravna utvrđenja. No, kako tuženik tijekom postupka nije ponudio nikakve dokaze iz kojih bi proizlazile takve okolnosti odnosno da konkretne odredbe Ugovora o kreditu nisu identične onima koje su utvrđene ništetnima u kolektivnom sporu ili da se o tim odredbama, nakon što se tužiteljica obratila tuženiku sa zahtjevom za odobravanje kredita, pregovaralo, te utvrdivši tužiteljičino svojstvo potrošača iz članka 3. točke 1. ZZP/03, sud prvog stupnja utvrđuje ništetnost ugovornih odredaba u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF na način da se budući anuiteti vežu za tečaj CHF na dan plaćanja obzirom da tuženik nije dokazao da je prilikom sklapanja Ugovora jasno i transparentno upozorio tužiteljicu kao korisnika kredita na tečajni rizik valute CHF u odnosu na opći tečajni rizik kod ostalih valuta niti je tužiteljicu informirao na jasan i razumljiv način o svim potrebnim parametrima prilikom sklapanja ugovora uz valutnu klauzulu kako bi tužiteljica mogla donijeti valjanu odluku utemeljenu na potpunoj obavijesti odnosno nije ju obavijestio da je CHF specifična valuta tzv. valuta utočišta te da rizik intervalutarnih promjena u toj valuti znatno veći nego primjerice u EUR. Također je ocijenio ništetnim ugovorne odredbe kojom je ugovorena jednostrana promjena kamatne stope jer su u tom dijelu nerazumljive za tužiteljicu kao potrošača budući nisu utvrđeni nikakvi objektivni parametri prema kojima se vrši promjena te kamatne stope niti su oni prezentno objašnjeni.

9. Posljedično utvrđenju ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu, a imajući u vidu da ni jednom odredbom ZID ZPK/15 kao ni Dodatkom Ugovoru koji je sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 i u skladu s člankom 19.c tog Zakona nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu, a niti je pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli moglo biti riješeno tim Dodatkom kao ni ZID ZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne, a da je tužiteljica u otplati kredita u valuti CHF zbog povećanja stope ugovorne kamate preplatila kredit u iznosu od 5.699,80 EUR, a zbog rasta tečaja CHF u iznosu od 6.232,39 EUR te da provedenim vještačenjem nije utvrđeno da je tužiteljica kao potrošač stavljena u položaj korisnika kredita u EUR od početka otplate kredita jer joj u konverziji nisu priznate preplate pa niti podmirene cjelokupne zatezne kamate u iznosu od 5.536,68 EUR i da je vještak utvrdio da postoji razlika glavnice utvrđena konverzijom i inicijalnog otplatnog plana na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 5.372,10 EUR, zaključuje da izračunom konverzije tužiteljica nije stavljena u položaj u kojem bi se nalazila da izvorni ugovor nije sadržavao nepoštene ugovorne odredbe prema kojima je preplatila iznos od 5.699,80 EUR i 6.232,39 EUR zbog čega je tuženik obvezan tužiteljici isplatiti te iznose zajedno sa zateznom kamatom počevši od dana stjecanja primjenom članka 1015. (ispravno 1115.) Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) jer je sam u ugovor unio nepoštene ugovorne odredbe zbog čega je nesavjesni stjecatelj. Dio konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u kojem tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 10.908,78 EUR koji se sastoji od iznosa 5.536,68 EUR, a odnosi se na cjelokupne zatezne kamate koje nisu priznate konverzijom i razliku glavnice koja je utvrđena konverzijom i inicijalnog otplatnog plana na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 5.372,10 EUR sud nije našao osnovanim jer je razlika glavnice i nepriznatih kamata koja je nastala tijekom otplate kredita izravna posljedica jednostranog povećanja kamatne stope i povećanja tečaja valute CHF zbog čega je tužiteljici usvojen zahtjev za isplatu od 5.699,80 EUR i 6.232,39 EUR pa se ne može dosuditi i razlika nepriznate kamate. Ujedno ocjenjuje prigovor zastare utužene tražbine neosnovanim.

10. Drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava,

11. Ispitivanjem pobijane presude i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti i na koju bitnu povredu ukazuju i obrazlažu obje parnične stranke. Ova bitna povreda postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika .

12. Izreka presude pod točkom II. izreke je prije svega nerazumljiva u pogledu iznosa na koje se dosuđuje zatezna kamata budući su iznijeti različiti iznosi u dva reda bez naznake u kojoj se valuti iskazuju. U toj točki se tuženik obvezuje platiti tužiteljici, na ime više plaćenih redovnih kamata i tečajnih razlika uslijed primjene valutne klauzule po Ugovoru o kreditu od 13. ožujka 2006 te “na iznos više plaćenih iznosa po Aneksu Ugovoru o kreditu od 11. veljače 2016. iznos od 11.932,19 €“ sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 5.699,80 EUR i na iznos od 6.232,39 EUR dok u obrazloženju prvostupanjski sud navodi da tužiteljica ima pravo samo na razliku redovne kamate i razliku s osnove valute CHF, a ne i iznosa „plaćenih po Aneksu Ugovoru o kreditu“, a osim toga nejasno je na što bi se odnosili više iznosi plaćeni po Aneksu Ugovoru o kreditu i koji bi to iznosi bili.

13. Prvostupanjski sud u točki I. izreke utvrđuje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužiteljica kao korisnik kredita obvezana platiti tuženiku kao Kreditoru odobreni iznos kredita u kojem su glavnica i kamate vezane uz valutu švicarski franak i u dijelu gdje je ugovoreno da je redovna kamata tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužen ika i drugim internim aktima banke, što je sadržano u člancima 2., 3., 4 i 6. Ugovora o kreditu te iznosi razloge zbog kojih je ocijenio ništetnim odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF na način da se budući anuiteti vežu za tečaj CHF na dan plaćanja i odredbe kojom je ugovorena promjenjivost redovne kamate prema odluci tuženika koje odredbe su sadržane u člancima 3., 4. i 6. Ugovora o kreditu. Člankom 2. Ugovora o kreditu ugovoreno je da banka odobrava korisniku kreditu kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 94.000,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF banke važećem na dan korištenja kredita, te su nastavno ugovoreni uvjeti pod kojima tužiteljica kredit može koristiti. Dakle, tom odredbom ugovorena je obveza banke isplatiti tužiteljici kredit u ugovorenoj visini, a ne obveza tužiteljice vraćanja kredita koja je vezana uz valutu CHF, no unatoč tome prvostupanjski sud i tu odredbu utvrđuje ništetnom, a da za takvo utvrđenje ne daje nikakve razloge . Utvrđenje ništetnosti odredbe o isplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF izlazi iz okvira pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. budući u tom sporu odredba kojom se uređuje obveza banke isplatiti kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF na dan isplate, nije u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom.

14. Osnovano tužiteljica u žalbi navodi da prvostupanjska presuda nema relevantnih razloga zbog kojih je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 10.908,78 EUR, dok su razlozi izneseni pod točkom 22. i 22.1. obrazloženja pobijane presude, a interpretirani pod točkom 9. ovog obrazloženja, zbog kojih se tužiteljici ne mogu priznati iznosi obračunate zatezne kamate i razlika glavnice u tom iznosu nerazumljivi.

15. Prvostupanjski sud pod točkom 17.2. obrazloženja pobijane presude navodi da nije utvrđeno da je tužiteljica kao potrošač stavljena u položaj potrošača tj. korisnika kredita u EUR od početka otplate kredita obzirom da je vještačenjem utvrđeno kako je u konverziji nisu priznate preplate pa niti podmirene cjelokupne zatezne kamate u iznosu od 5.536,68 EUR te je utvrđeno da postoji razlika glavnice utvrđena konverzijom i inicijalnog otplatnog plana na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 5.372,10 EUR, a niti u položaj u kojem bi se nalazila da izvorni ugovor nije sadržavao nepoštene ugovorne odredbe jer je upravo iz tih odredbi u otplati kredita u valuti CHF u izvršenju svojih obveza platila više 5.699,80 EUR zbog ništetne odredbe o jednostranom povećanju kamatne stope i 6.232,39 EUR zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli . Iz takvih kontradiktornih utvrđenja proizlazi potpuno nepoznavanje načina izračuna konverzije propisan člankom 19.c. ZID ZPK/15.

16. Prvostupanjski sud propušta da je u skladu sa zadatkom vještakinja u svom mišljenju navela da je prilikom konverzije kredita iz CHF u EUR tuženik početno odobreni iznos kredita u CHF denominirao u EUR i cjelokupnu otplatu kredita u CHF izjednačio s položajem u kojem bi tužiteljica bila da je koristila kredit denominiran u EUR iste vrste i trajanja, a kako je to u skladu sa zakonskim odredbama. Nakon toga vještak utvrđuje da „međutim prilikom konverzije nisu priznate sve pretplate tužitelja utvrđene ovim nalazom čime tužitelj konverzijom nije obeštećen u odnosu na početno ugovorene uvjete“. Iznesene kontradiktornosti prvostupanjski sud nije otklonio dopunskim saslušanjem vještaka, pa ostaje nejasno da li je tuženik prilikom izračuna konverzije iz članka 19.c ZID ZPK primijenio stavak 1. točku 4. tog članka prema kojem se iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. tog stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate, odnosno da li je sve plaćene iznose pa i one plaćenih s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kao osnovu iskoristio za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu. U odnosu na kamatu točkom 2. te odredbe određeno je da umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, no iz nalaza vještaka nije razvidno da li je tuženik pri izračunu konverzije primijenio i tu zakonsku odredbu.

17. Tuženik također osnovano prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP pravilno ukazujući da je na okolnost da su stranke pojedinačno raspravljale o odredbi Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu kao i na okolnost da su te odredbe tužiteljici bile jasne i razumljive, tijekom cijelog postupka predlagao provođenje dokaza saslušanjem svjedokinje ZU pa tako prije zaključenja prethodnog postupka u podnesku 5. studenog 2019., a zadnji put na ročištu za glavnu raspravu 20. siječnja 2006. Ističe i da prvostupanjski sud nije iznio nikakve razloge zbog kojih nije proveo taj predloženi dokaz. U vezi takvog postupanja ističe i povredu raspravnog načela, pogrešnu primjenu članka 220. ZPP te pogrešno primjenu članka 338. stavka 4. ZPP.

18. U odlukama donesenim u predmetima broj: U-III-4372/2021 i U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. Ustavni sud Republike Hrvatske iznio je shvaćanje da su, kada se u pojedinačnom sporu potrošača protiv banke, odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a koja okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu vođenim pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl.br. P-1401/2012, banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formuliranim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

19. Kako prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da tuženik nije ponudio nikakve dokaze niti je dokazao da je prilikom sklapanja Ugovora jasno i transparentno upozorio tužiteljicu na tečajni rizik valute CHF iako tuženiku nije omogućio dokazivanje okolnosti da je tužiteljici njegova zaposlenica koja je predložena da se sasluša u svojstvu svjedoka ZU dala odgovarajuće obavijesti o parametrima promjene kamatne stope prije sklapanja ugovora i da je tužiteljicu u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti vezano za ugovaranje valute obveze u CHF, to je, osim što je ostvarena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP i sadržajno isticana bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP , tuženiku povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske u aspektu prava na jednakost oružja.

20. Kako zbog iznesenih nedostataka i propusta u postupanju prvostupanjskog suda pobijanu presudu nije moguće ispitati iz aspekta žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a posljedično niti iz aspekta pravilne primjene materijalnog prava, to je ovaj sud na temelju članka 369. stavka 1. ZPP istu ukinuo i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

21. U ponovnom postupku prvostupanjski sud provesti će dokaz saslušanjem svjedokinje ZU na predložene okolnosti, dopunski će saslušati sudsku vještakinju na zadatak vještačenja kako je isti određen u točki III. rješenja prvostupanjskog suda od 11. studenog 2024. pod točkom a), dakle radi utvrđenja da li je izračun konverzije izvršen u skladu sa člankom 19.c ZID ZKP (da li su sve uplate izvršene u otplati kredita s valutnom klauzulom CHF iskorištene za namirenje obveze prema novom otplatnom planu konvertiranog kredita u kredit s valutom u EUR (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) i da li postoji preplata ili manjak na dan provedbe konverzije (30. rujna 2015.) u odnosu na obveze prema otplatnom planu kredita u EUR. Potrebno je da se sudska vještakinja na nedvojben način očituje li su utvrđene razlike u odnosu na Ugovor o kreditu s valutom u CHF zbog povećanja redovne kamate u odnosu na početno ugovorenu od 3,99% godišnje plaćenih do 9. siječnja 2014. i razlike zbog promjene tečaja CHF kroz razdoblje otplate do 30. rujna 2025. u odnosu na tečaj CHF koji je vrijedio u vrijeme isplate kredita u cijelosti iskorištene za podmirenje obveze tužiteljice prema konvertiranom kreditu u EUR ugovorenom Aneksom Ugovoru o kreditu te će na temelju dopunjenog nalaza prvostupanjski sud ocijeniti da li se nakon provedene konverzije imovina tužiteljice i nadalje nalazi u imovini tuženika bez pravne osnove i koju imovinu bi tuženik na temelju članka 1111. ZOO trebao vratiti tužiteljici pri tome imajući uvidu da je sporazum o konverziji valjani pravni posao o čemu se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl.br. Gos 1/2019 od 4. ožujka 2020. Prvostupanjski sud voditi će računa da izreka nove odluke bude jasna i određena, da je stopa zatezne kamate člankom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 155/23) izmijenjena i da se ta izmijenjena stopa primjenjuje od 30. prosinca 2023. Isto tako voditi će računa o iznesenom pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske u predmetima broj:

U-III-4372/2021 i U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. time da će utvrđenje o tome da li su stranke pregovarale o spornim odredbama Ugovora o kreditu te da li su tužiteljici od strane zaposlenice tuženika objašnjene okolnosti i parametri nastupom kojih je tuženik ovlašten promijeniti stopu redovne kamate kao i rizici ugovaranja valute obveze vraćanja kredita vezane uz tečaj CHF temeljiti na ocjeni provedenih dokaza, uključujući i dokaz saslušanjem tužiteljice time da će stečeno uvjerenje o tim činjenicama biti dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Novom odlukom ujedno će ponovno odlučiti o troškovima parničnog postupka.

22. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbi stranaka ostavljena je za konačnu odluku (članak 166. stavak 3. ZPP).

U Varaždinu 20. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer