REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-1577/2018-121

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, u parničnom predmetu prvotužiteljice ŽD, OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelja HD, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Nenadu Dianiću, odvjetniku u Ivanić Gradu protiv tuženika ŽDĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 1566 W 37th st, CA 90018, zastupan po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krpan & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 19. ožujka 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Ane Čule, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika Mladena Janečića, odvjetnika, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 22. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim ugovor o zajmu sklopljen 4. veljače 2010. između prvotužiteljice ŽD, OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelja HD, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] te tuženika ŽDĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 1566 W 37th st, CA 90018, a koji je solemniziran po javnom bilježniku ŠD u predmetu OV-940/10.

II. Briše se uknjižba založnog prava upisana u predmetu Općinskog suda u Ivanić- Gradu broj Z-226/10, a ostvarena na temelju na temelju ugovora o zajmu od 4. veljače 2010. radi osiguranja tražbine u iznosu od 21.868,23 eura s godišnjim kamatama od 6,64 % plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, rokom otplate 4. prosinca 2017. te eventualnim ovršnim troškovima, a koje založno pravo je uknjiženo u korist tuženika ŽDĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 1566 W 37th st, CA 90018 u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Ivanić-Gradu na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] zgrada, dvor i oranica sa 1494 m2, a koja je u suvlasništvu prvotužiteljice ŽD, OIB [osobni identifikacijski broj] u ½ dijela i drugotužitelja HD, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] u ½ dijela.

III. Nalaže se tuženiku ŽDĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 1566 W 37th st, CA 90018 naknaditi prvotužiteljici ŽD, OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelju HD, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] trošak ovog postupka u iznosu od 4.315,59 eura sa zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji ŽD i HD (dalje u tekstu: tužitelji) u tužbi navode da su tužiteljica ŽD kao zajmoprimac i HD kao sudužnik te tuženik ŽDĆ kao zajmodavac navodno zaključili ugovor o zajmu po kojem je tuženik navodno pozajmio tužiteljima iznos od 21.868,23 eura odnosno u kunskoj protuvrijednosti iznos od 159.900,00 kuna. Ugovor je navodno zaključen 4. veljače 2010. Tužitelji nikada nisu upoznali tuženika niti su pregovarali s njim i dogovorili zaključenje ugovora o zajmu niti su ikada primili iznos od 21.868,23 eura niti su od tuženika primili bilo koji iznos novca. Naime, tužitelji su u jednoj fazi života pozajmili manji iznos novca od određenih osoba protiv kojih se vodi kazneni postupak, a zaključivali su tako ugovore o zajmu sa HDĆ iz [adresa], 1368 W. 37th St te sa LD iz [adresa]. Ugovor o zajmu od 4. veljače 2010. je ništav. Stranke se uopće ne poznaju niti su se ikada upoznali, a pitanje je tko je uopće tuženik i govori li i poznaje hrvatski jezik. Između stranaka nije postojala volja da zaključe ugovor o zajmu niti je navedeni ugovor uopće zaključen niti su tužitelji od tuženika primili bilo kakav iznos novca. Takav ugovor je protivan prisilnim propisima, Ustavu Republike Hrvatske i moralu društva. Osim toga, radi se o zelenaškom ugovoru jer su tužitelji potpisali ugovor o zajmu iz razloga da razriješe obveze po nekim ranijim ugovorima o zajmu potpisanim sa drugim osobama u kojima su tužitelji također bili prevareni jer su za vrlo mali iznos novca koji su dobili potpisivali da su dužni enormne svote novca. Dakle, tužitelji su zbog stanja nužde i svoje teške materijalne situacije u koju su zapali zbog ranijih lihvarskih ugovora formalno potpisali i ugovor o zajmu, sa tuženikom s kojim nikada nisu niti razgovarali niti su ga upoznali, koji je zelenaški i po svojoj prirodi nemoralan, a svakako ništav. Temeljem ugovora o zajmu zaključenog s tuženikom u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Ivanić-Gradu uknjiženo je pravo zaloga za navodno pozajmljeni novac na cijeloj nekretnini u suvlasništvu tužitelja svakog u ½ dijela i to na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] zgrada, dvor i oranica sa 1494 m[2] , a s obzirom na to da je ugovor o zajmu ništav, to je i navedena uknjižba neosnovana. Slijedom navedenog, predlažu donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnim ugovor o zajmu od 4. veljače 2010. te će se brisati uknjižba upisanog založnog prava upisanog na nekretnini tužitelja temeljem navedenog ugovora. Traže naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik ŽDĆ (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu ističe prigovor mjesne nenadležnosti, prigovora naznačenoj vrijednosti predmeta spora, osporava navode tužbe te se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti kako u odnosu na osnovanost tako i u odnosu na visinu. Navodi da je nesporno da je s tužiteljima 4. veljače 2010. sklopio ugovor o zajmu i da je temeljem tog ugovora uknjižena hipoteka na nekretnini u vlasništvu tužitelja. Osporava da tužiteljima ne bi bio isplaćen ugovoreni iznos što je vidljivo iz solemniziranog ugovora o zajmu u kojem su to tužitelji potvrdili. Na uknjižbu hipoteke tužitelji nisu imali bilo kakav prigovor i/ili što slično. Navodi da je točno da predmetni ugovor o zajmu nije solemniziran u odnosu na njega, no navedeno je u skladu s pozitivnim propisima jer se privatna isprava može potvrditi samo u odnosu na jednu ugovornu stranu. Ističe da okolnost da predmetni ugovor o zajmu eventualno ne bi bio potpisan od strane tuženika niti na koji način nije od utjecaja na valjanost tog ugovora prije svega imajući u vidu da je u konkretnom slučaju između stranaka nesporno da je isti sklopljen i da proizvodi pravne učinke. Nejasno je iz kojeg razloga bi bilo bitno razumijevanje ili nerazumijevanje hrvatskog jezika. Tuženiku je bilo poznato kakvu obvezu preuzima predmetnim ugovorom o zajmu. Za tuženika ne postoji zakonska obveza da navedeni ugovor prevodi niti je to bilo potrebno jer je tuženiku bio poznat sadržaj i pravne posljedice ugovora što je svojim potpisom na ugovoru nedvojbeno potvrdio. Postojanje tuženika potvrđeno je prilikom ishođenja potvrde o OIB [osobni identifikacijski broj]u. Ističe da ga se ne tiču poslovni aranžmani tužitelja i trećih osoba te iste nemaju nikakve veze s ovim sporom. Ne tiče ga se niti jesu li, kada i od koga tužitelji uzimali kredite ili zajmove te je nerazumljivo na koji način tužitelji pokušavaju dovesti u vezu tuženika s bilo kakvim ranijim obvezama tužitelja prema trećim osobama. Okolnost da bi tužitelji od pozajmljenog iznosa eventualno podmirili svoje ranije obveze prema trećim osobama različitih od tuženika nije od utjecaja na ovaj postupak jer se tuženika ne tiče na koji način su tužitelji izvršili raspodjelu pozajmljenog iznosa kojeg su isti nedvojbeno primili. Osporava navode tužitelja da bi predmetni ugovor o zajmu bio ništetan. Navod tužitelja da istime eventualno ne bi bio isplaćen cjelokupan iznos temeljem ugovora o zajmu nije razlog ništetnosti ugovora. Ako tužitelji smatraju da tuženik nije ispunio ugovornu obvezu, imaju pravo zahtijevati ispunjenje obveze ili raskid predmetnog ugovora. Smatra da tužitelji nisu dostavili ikakve dokaze da su zbog stanja nužde i svoje teške materijalne situacije potpisali predmetni ugovor. Tuženik nikada nije iskoristio stanje nužde nit bilo koje od stanja propisanih odredbom čl. 329. Zakona o obveznim odnosima jer mu takva stanja na strani tužitelja nisu bila poznata. Tuženiku nije poznato koliki iznos provizije su tužitelji nakon primitka ugovorenog iznosa platili posredniku niti bilo kakve pojedinosti dogovora između tužitelja i ranijih vjerovnika. Ističe da se protiv njega ne vodi nikakav kazneni postupka u Republici Hrvatskoj. Upoznat je s kaznenim postupkom u tijeku, međutim ukazuje da je nakon provedene istrage u trajanju od 18 mjeseci, USKOK utvrdio postojanje 660 oštećenika. Optužnica se ne odnosi na tuženika, već isključivo na 19 osoba koje su bili zaposlenici kreditnih ureda odnosno posrednika. Iz svega navedenog u cijelosti je razvidno kako okolnost da bi tužitelji eventualno bili oštećeni kaznenim djelom koji je stavljen na teret trećim osobama različitim od tuženika niti na koji način ne može biti od utjecaja na ovaj parnični postupak tim više što eventualni imovinsko-pravni zahtjev tužitelja nije predmet ovog postupka niti može biti predmet odlučivanja u ovom postupku. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži naknadu parničnog troška.

2.1. Uz podnesak od 3. studenoga 2017. tuženik, između ostalog, dostavlja Opće uvjete, odredbe i klauzule posuđivanja novca-zajmovi kreditnog ureda HZ-sistem d.o.o. potpisane od strane tužitelja te navodi da je razvidno kako se radi o kreditnom uredu koji je bio posrednik tužitelja, a ni u kakvoj vezi s tuženikom iz kojeg razloga je u ugovoru o zajmu unesena odredba članka 10. prema kojoj se tužitelji obraćaju izravno tuženiku u slučaju bilo kakvih prigovora ili što slično.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao: izvadak iz zemljišne knjige (list 4-5 spisa), ugovor o zajmu 100204ČJ (list 6-10 spisa), dopis USKOK-a od 20. siječnja 2014. (list 11 spisa), ugovor o zajmu VMLD/09 (list 12-16 spisa), ugovor o zajmu br. ČJ/2009-04-28 (list 17 spisa), službenu bilješku USKOK-a od 4. travnja 2013. (list 18 spisa), dopis USKOK-a od 28. ožujka 2017. (list 68-69 spisa), isplatnicu od 4. veljače 2010. (list 93 spisa), izjave korisnika zajma (list 94-95 spisa), Opće uvjete, odredbe i klauzule posuđivanja novca- zajmovi kreditnog ureda HZ-sistem d.o.o. (list 96-99 spisa), punomoć od 4. veljače 2010. (list 100-101 spisa), mišljenje prof. dr.sc. KD od 7. studenoga 2013. (list 123- 125 spisa), mišljenje prof. dr. sc. ZD (list 126-128 spisa), spis OV-940/10 javnog bilježnika ŠD, saslušana je prvotužiteljica ŽD (list 131-133 spisa i list 1385-1386 spisa) i drugotužitelj HD (list 133-134 spisa), saslušani su svjedoci ŠD (list 203-204 spisa i list 1395-1396 spisa), ĆD ranije Ž (list 204-205 spisa), TD (list 1418 -1419 spisa), dopis USKOK-a od 24. rujna 2019. (list 217-218 spisa), presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K- US-22/16, K-Us-16/16, K-Us-22/15, KOV-US-52/14, KOV-US-38/14, KOV-US-36/14, KOV- US-35/14 (list 306-1241 spisa), dopis MUP-a Službe za državljanstvo i statusna pitanja stranaca (list 1254 i 1319 spisa), dopis Županijskog suda u Zagrebu od 4. kolovoza 2023. (list 1402 spisa). Sud je pročitao i dokumentaciju-uplatnice (list 144-154 spisa), izvod iz poslovnih knjiga (list 155-156 spisa), dopis od 20. ožujka 2013. (list 157-159 spisa), dopis od 22. rujna 2018. (list 160-162 spisa), evidencija uplata (list 163-164 spisa) iako je navedena dokumentacija dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka ocjenjujući da tužitelji iste nisu mogli predložiti do zaključenja prethodnog postupka s obzirom na to da su tek kasnije došli u njezin posjed imajući uvidu da su nakon zaključenja prethodnog postupka dobili tužbu iz predmeta ovoga suda poslovni broj P-2425/16. Ovo navode tužitelja sud je provjerio uvidom u eSpis predmeta P-2425/2016 iz kojeg je vidljivo da je tužba u tom predmetu dostavljena ovdje tužiteljima na odgovor 30. kolovoza 2018., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka. Također, pročitana je i dokumentacija koju je tuženik dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka-potvrda o raskidu ugovora o cesiji (list 201-212 spisa) s obzirom na to da istom tuženik odgovora na dokaze tužitelja dostavljene nakon zaključenja prethodnog postupka pa su isti prihvaćeni sukladno čl. 299. st. 2. ZPP-a. Nije proveden dokaz dopunskim saslušanjem svjedoka ŠD, PD i GD te financijsko vještačenje jer su stranke odustale od tih dokaznih prijedloga. Odbijen je prijedlog za saslušanjem svjedoka AD, ĐD, BD, ED, ČD, VD, OD, MD, FD, ID i SD jer se njihovim saslušanjem ne bi utvrdile činjenice bitne za donošenje odluke u ovom predmetu imajući u vidu pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu. Osim toga, predloženi svjedoci nisu saslušavani niti stoga što je njihova uloga i način postupanja i u odnosu na ovdje tužitelji jasno vidljiva iz pravomoćnih kaznenih presuda kojima su isti osuđeni. Nije proveden dokaz grafološkim vještačenjem jer je navedeni dokaz predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, a sud nije našao da su ispunjeni uvjeti iz čl. 299. st. 2. ZPP-a za njegovim naknadnim usvajanjem. Nije saslušan tuženik jer se isti odrekao prava na svoje saslušanje.

4. Rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj P-204/15-28 od 29. studenoga 2017. (list 105 spisa) taj je sud odlučio o prigovoru mjesne nenadležnosti tuženika iz odgovora na tužbu te se oglasio nenadležnim i odlučio po pravomoćnosti proslijediti predmet ovom sudu. Navedeno rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-118/2018- 2 od 8. veljače 2018.

5. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP – a te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu sklopljenog 4. veljače 2010. između stranaka te zahtjev tužitelja za brisanjem uknjižbe prava zaloga na nekretnini tužitelja upisanog kao osiguranje za naplatu predmetnog spornog zajma.

7. Tužitelji smatraju da sporni ugovor uopće nije zaključen niti im je tuženik stvarno predao iznos naveden u ugovoru, odnosno smatraju da je navedeni ugovor protivan prisilnim propisima, Ustavu Republike Hrvatske i moralu društva, da je isti zelenaški ugovor kojeg su tužitelji sklopili zbog stanja nužde i svoje teške materijalne situacije u koju su zapali zbog ranijih lihvarskih ugovora pa su formalno potpisali i ugovor o zajmu sa tuženikom s kojim nikad nisu razgovarali niti su ga upoznali. Također ističu i da je predmetni ugovor rezultat počinjenja kaznenog djela.

8. Tuženik spori navode tužitelja te ističe da je tužiteljima isplatio ugovoreni iznos zajma. Ističe da ga se ne tiču poslovni aranžmani između tužitelja i trećih osoba niti od koga su tužitelji još uzimali zajmovi niti na što su tužitelji utrošili primljeni novac od njega. Osporava da bi iskoristio stanje nužde ili bilo koje drugo stanje propisano odredbom čl. 329. Zakona o obveznim odnosima prilikom sklapanja predmetnog ugovora kao i da bi sporni ugovor bio ništetan. Upoznat je s vođenjem kaznenog postupka, ali ističe da se taj postupak ne odnosi na njega, već isključivo u odnosu na 19 osoba koje su bili zaposlenici kreditnih ureda odnosno posrednika.

9. Čitanjem ugovora o zajmu broj 100204ČJ od 4. veljače 2010. utvrđeno je da su istog sklopili tuženik, kao zajmodavac te prvotužiteljica, kao zajmoprimac i založni dužnik te drugotužitelj kao sudužnik i založni dužnik. Kao iznos zajma naveden je iznos od 21.868,23 eura, a sklopljen je na razdoblje od 94 mjeseca odnosno od 4. veljače 2010. do 4. prosinca 2017. Navedeno je da kunska protuvrijednost zajma po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan zaključivanja ugovora iznosi 159.900,00 kn. U članku 3. je navedeno da tužitelji zalažu nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao osiguranje vraćanja zajma. Ugovoreno je da su zajmoprimac i sudužnik dužni vratiti 94 anuiteta svaki u iznosu od 299,00 eura koji se uvećavaju za godišnju stopu inflacije u Republici Hrvatskoj. U članku 11. navedeno je da zajmoprimac i sudužnik neosporivo izjavljuju i garantiraju da će u pisanom obliku obavijestiti zajmodavca i kreditni ured u slučaju osporavanja, žalbi ili primjedbi ili bilo kojih zahtjeva tako da će preporučeno poslati dopis na adresu kreditnog ureda i na adresu zajmodavca. Također je navedeno da su zajmoprimac i sudužnik svjesni da bilo koja radnja bez poštivanja gore navedenih koraka, uključujući podnošenje žalbi bilo kojoj državnoj instituciji može rezultirati prijavom zbog krive prijave ili protiv zajmodavca ili protiv kreditnog ureda što je kažnjivo prema KZ RH čl. 302. Takav postupak može dovesti do trenutnog raskida ugovora na licu mjesta s potpunom naplatom garancije. Ugovoreno je i da zajmoprimac plaća sve troškove u vezi ovog ugovora – javnobilježničke troškove, troškove uknjižbe založnog prava na nekretninama kao i sve ostale troškove u vezi sklapanja i ispunjenja obveza po ovom ugovoru. Također je ugovoreno i da su zajmoprimac i sudužnik dužni za osiguranje zajama uručiti zajmodavcu bjanko zadužnicu kao i suglasnost o zapljeni do 1/3 svojih primanja.

10. Čitanjem ugovora o zajmu VMLD/09 od 30. travnja 2009. utvrđeno je da su istog sklopili LD, kao zajmodavac i prvotužiteljica kao korisnik zajma i založni dužnik te drugotužitelj kao solidarni jamac i založni dužnik. Kao iznos zajma je naveden iznos od 13.036,82 eura, a sklopljen je na razdoblje od 36 mjeseci odnosno od 30. travnja 2009. do 30. travnja 2012. Navedeno je da kunska protuvrijednost zajma po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan zaključivanja ugovora iznosi 96.800,00 kn. Ugovoreno je da su korisnik zajma i jamac dužni vratiti 36 anuiteta svaki u iznosu od 399,95 eura koji se uvećavaju za godišnju stopu inflacije u Republici Hrvatskoj. U članku 15. navedeno je da korisnik zajma i jamac neosporivo izjavljuju i garantiraju da će u pisanom obliku obavijestiti zajmodavca i kreditni ured u slučaju osporavanja, žalbi ili primjedbi ili bilo kojih zahtjeva tako da će preporučeno poslati dopis na adresu kreditnog ureda i na adresu zajmodavca. Također je navedeno da je korisnik zajma svjestan da bilo koja radnja bez poštivanja gore navedenih koraka, uključujući podnošenje žalbi bilo kojoj državnoj instituciji može rezultirati prijavom zbog krive prijave ili protiv zajmodavca ili protiv kreditnog ureda što je kažnjivo prema KZ RH čl. 302. Takav postupak može dovesti do trenutnog raskida ugovora s potpunom naplatom garancije. Ugovoreno je i da zajmoprimac plaća sve troškove u vezi ovog ugovora – javnobilježničke troškove, troškove uknjižbe založnog prava na nekretninama kao i sve ostale troškove u vezi sklapanja i ispunjenja obveza po ovom ugovoru. Također je ugovoreno i da su zajmoprimac i sudužnik dužni za osiguranje zajama uručiti zajmodavcu bjanko zadužnicu kao i suglasnost o zapljeni do 1/3 svojih primanja. U članku 4. je navedeno da tužitelji zalažu nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao osiguranje vraćanja zajma.

11. Čitanjem ugovora o zajmu br. ČJ/2009-04-28 utvrđeno je da je isti zaključen 28. travnja 2009. između ŠDĆ kao davatelja zajma i prvotužiteljice kao korisnika zajma, a kao iznos zajma je naveden iznos od 403,87 eura. Zajam je ugovoren na rok od 1 mjeseca s dospijećem 28. svibnja 2009. Navedeno je i da su zajmoprimac i zajmodavac suglasni da zajam kao i njegov povrat nemaju značenje nerazmjerne imovinske koristi između njih, kao i da se zajmoprimac ne nalazi u nuždi. Kao osiguranje vraćanja zajma su ovjerena i potpisana bjanko zadužnica. Navedeno je i da se može koristiti zadužnica koja je već prije ovjerena.

12. Iz dopisa Državnog odvjetništva, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 28. ožujka 2017. (list 68-69 spisa) proizlazi da je taj ured nakon provedene istrage 14. siječnja 2014. pred Županijskim sud u Zagrebu podigao optužnicu protiv I. okr. DD i dr. (18) zbog kaznenog djela udruživanja za počinjenje kaznenog djela iz čl. 333. st. 1. Kaznenog zakona/97 i jednog produljenog kaznenog djela lihvarskog ugovora iz čl. 233. st. 1. i 2. Kaznenog zakona/97. Iz rezultata provedene istrage proizlazi da su se optuženici za počinjenje inkriminiranih kaznenih djela služili s preko stotinu trgovačkih društava i više fizičkih osoba, među kojima je i LDĆ, kao fiktivnim zajmodavcima, radi sklapanja ugovora o zajmovima pod lihvarskim uvjetima. Navedenom optužnicom obuhvaćeni su i ovdje tužitelji kao oštećenici, a u dosadašnjem tijeku postupka donesene su pravomoćne presude u odnosu na V. otp. AD **.**.2016. pod poslovnim brojem K-US-22/16; III. opt. ĐD **.**.2016. pod poslovnim brojem K-US-16/16, VI. opt. RD **.**.2015. pod poslovnim brojem K-US-36/15, IV. opt. TD **.**.2015. pod poslovnim brojem K-US-22/15,; XVI opt. ED **.**.2014. pod poslovnim brojem KOV-US-52/14, VII. opt. CD, IX. opt. VD, XV. opt. OD, XVII. opt MD **.**.2014. pod poslovnim brojem KOV-US-39/14, X. opt. UD i XII. opt. ID **.**.2014. pod poslovnim brojem KOV-US-36/14 te XVIII opt. SD **.**.2014. pod poslovnim brojem KOV-US-35/14, dok je u odnosu na ostale optuženike u tijeku rasprava. Ugovor o zajmu broj 100204 ČJ sklopljen između ovdje stranaka naveden je u predmetnoj optužnici kao dokaz pod brojem 7052 te se u sudskom spisu nalazi na listovima 26903-26909 te ej rezultat počinjenja kaznenog djela koje se inkriminira predmetnim optuženicima i dokaz na kojem su temeljene navedene presude. Podaci za tuženika u spisu USKOK-a identični su podacima u ovom parničnom spisu.

13. Čitanjem isplatnice br. 100204ČJ utvrđeno je da je u istoj navedeno da je ista izdana za isplatu po ugovoru 100204ČJ na iznos od 159.900,00 kn 4. veljače 2010., ispod primatelja nalazi se potpis '' ŽD', a ispod blagajnik nečitak potpis.

14. Čitanjem izjave korisnika zajma od 4. veljače 2010. utvrđeno je da su navedene izjave tužitelji dali tuženiku kao zajmodavcu u ulozi korisnika zajma kojima izjavljuju da nisu u nuždi, nisu u teškoj financijskoj situaciji, nemaju nekih teških imovinskih neprilika, nemaju smanjenu sposobnost rasuđivanja, samosvjesno prihvaćaju svojim potpisom sve uvjete iz ugovora koje su detaljno proučili, pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavljuju da su potpuno sposobni svaki mjesec podmiriti ratu po ugovoru (ili potpuni povrat ukoliko je sklopljen zajam na mjesec dana) te se odriču zahtjeva za poništenjem ugovora sa zajmodavcem nakon što su dobili iznos zatraženog zajma.

15. Čitanjem Općih uvjeta, odredbe i klauzule posuđivanja novca-zajmovi kreditnog ureda HZ-sistem d.o.o. utvrđeno je da je istim propisano da navedeni ured pomaže osobama ostvariti zajmove preko različitih zajmodavaca na tržištu. Navedeno je da su zajmoprimci odgovorni za svoje izjave kao i da se kreditni ured izričito suzdržava obrade zajmovnih aranžmana od bilo kojeg zajmoprimca ako je u bilo kakvom stanju nužde te da svaki zajmoprimac izjavljuje da nije u bilo kakvoj nuždi, da ima osiguran stambeni status i da ima prihode za osnovne potrebe, da ima prihode i imovinu kojima može otplaćivati podignuti zajam, da ima odgovarajuće iskustvo u provođenju iskustvo u provođenju osobnih financijskih transakcija, da je zdravstveno sposoban donositi odluke oko uzimanja zajma te da je u potpunosti suglasan i odgovoran za potpisivanje ugovora i ostalih dokumenata vezanih za izdavanje zajma. Navedeno je i da se zajmoprimac potpisivanjem uvjeta odriče svih kasnijih žalbi o stanju nužde, izjava o krivoj procjeni obveza, izjava o obmani, kako je svakom zajmoprimcu dana prilika da prouči cijelu ponudu, odbaci je ili ne potpiše dokumente vezane za zajam. Također je navedeno i da u slučaju da zajmoprimac plati bilo kakvu naknadu posredniku ili trećoj osobi koja pomaže sa zajmom da je to potpuno odvojeno od obveza sa zajmodavcem ili kreditnim uredom. Navedeno je i da zajmoprimac pristaje platiti minimalnu naknadu od 50,00 kuna za spajanje sa zajmodavcem i zajmoprimce nakon primanja računa, a ako se traži veća naknada, kreditni ured će to posebno objasniti s ponudom zajma. Konačno, navedeno je i da zajmoprimac neosporivo izjavljuje i garantira da će u pisanom obliku obavijestiti zajmodavca i kreditni ured u slučaju osporavanja, žalbi i primjedbi ili bilo kojih zahtjeva tako da će preporučeno poslati dopis na adresu zajmodavca i kreditnog ureda kao i da je svjestan da bilo koja radnja bez poštivanja gore navedenih koraka, uključujući žaljenje bilo kojoj državnoj instituciji može rezultirati prijavom zbog krive prijave ili protiv zajmodavca ili protiv kreditnog ureda što je kažnjivo KZ RH čl. 302 te da takav postupak može dovesti do prekida ugovora na licu mjesta s potpunom naplatom elementa garancije. Ujedno je navedeno i da zajmoprimac mora biti svjestan da je potpisivanjem ovih uvjeta upoznat da naplaćivanje jamstva u potpunosti ne znači da je potraživanje do kraja podmireno. Obaveza prema zajmodavcu proizlazi iz pisane odredbe ugovora, a na osnovi elementa garancije i da, u slučaju da element garancije, ne pokrije ugovorene obveze u cijelosti, zajmoprimac još duguje iznos. Takvi opći uvjeti dani su na potpis tužiteljima koji su ih potpisali.

16. Čitanjem punomoći od 4. veljače 2010. utvrđeno je da istom tuženik opunomoćuje PD da u njegovo ime sklopi, potpiše, ovjeri i solemnizira ugovore o cesiji sa Usluge Axia d.o.o. u odnosu na sporni zajam.

17. Dostavljene presude između drugih osoba koje je tuženik dostavio tijekom postupka kao i pravna mišljenja profesora KD i ZD nisu posebno cijenjeni jer je riječ o odlukama donesenim u odnosu na druge osobe te se iste ne mogu dovesti u vezu s ovim postupkom, dok pravno mišljenje profesora nije obvezujuće u ovom predmetu, a je li ili nije počinjeno kazneno djelo i koje kazneno djelo ovlašten je jedino utvrđivati nadležni sud što je i učinio u predmetima Županijskog suda u Zagrebu broj K-US-22/16, K- Us-16/16, K-Us-22/15, KOV-US-52/14, KOV-US-38/14, KOV-US-36/14, KOV-US-35/14.

18. Čitanjem presuda Županijskog suda u Zagrebu broj K-US-22/16, K-Us-16/16, K- Us-22/15, KOV-US-52/14, KOV-US-38/14, KOV-US-36/14, KOV-US-35/14 utvrđeno je da su istima osuđeni AD, ĐD, RD, TD, ED, CD, ND, OD, MD, UD, ID i JD zbog kaznenog djela zločinačkog udruživanja iz čl. 328. st. 1. Kaznenog zakona te kaznenog djela lihvarskog ugovora iz čl. 242. st. 1. i 2. KZ-a jer su u razdoblju od početka 2007. do 17. svibnja 2012., na području Republike Hrvatske s drugim osobama u cilju sklapanja što većeg broja pod lihvarskim uvjetima i tako pribavljanjem protupravne imovinske koristi na štetu većeg broja građana Republike Hrvatske, povezali se u zajedničko djelovanje prilikom davanja zajmova zainteresiranim osobama uz ugovaranje nerazmjerne koristi iskorištavanjem njihovih teških životnih uvjeta i materijalnih prilika, pri čemu je ugovaran povrat zajma na način da su u pisanim ugovorima navedeni iznosi veći od stvarno danog zajma, te ugovorene i obračunate kamate na iznos ugovorenih, a ne stvarno isplaćenih iznosa, te je ugovoreno i osiguranje povrata zajma među ostalom i zalaganjem nekretnina, pri čemu su osnovali brojna trgovačka društva među kojim su i Napredak poslovanje d.o.o., Ekstenzija d.o.o., Tramontana nautika d.o.o., Optimus Artis d.o.o., Usluge axia d.o.o. i druga te su nudili strankama sklapanje ugovora o zajmu čiji je povrat bio osiguran nekretninama ili osobnim vozilima te su sačinjavali tekstove ugovora o zajmu i dogovarali sa zajmoprimca njihovo potpisivanje te predavali strankama novac na ime zajma sklopljenog pod lihvarskim uvjetima i od zajmoprimca zahtijevali sklapanje daljnjih ugovora, koji su glasili na veće iznose bez stvarnog daljnjeg davanja novca u navedenim iznosima, uz osiguravanje povrata dodatnom imovinom, a sve kako bi stvorili što veći iznos duga, na što su zajmoprimci pristajali zbog prijetnje aktiviranja već nesrazmjerno ugovorenih sredstava osiguranja, bez obzira na iznos već do tada izvršenog povrata duga, a na koji način su pozajmili novac najmanje 660 zajmoprimaca od kojih su na ime povrata tih zajmova danih pod lihvarskim uvjetima pribavili korist od najmanje 91.350.523,48 kn te su svi proglašeni krivima radi kaznenih djela protiv javnog reda- zločinačkim udruženjem, opisano i kažnjivo po čl. 328. st. 1. KZ-a i protiv imovine-lihvarskim ugovorom, iz čl. 242. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, te su osuđeni na kazne zatvora koje su im zamijenjene radom za opće dobro, odnosno uvjetnom osudom. Iz svih dostavljenih pravomoćnih odluka razvidno je da su navedene osobe na takav način u više navrata sklopili takve ugovore o zajmu i sa ovdje tužiteljima pri čemu su im stvarno pozajmili sveukupno 42.010,00 kuna, a temeljem tih ugovora su od njih pribavili novac i drugu imovinu u iznosu od najmanje 226.776,42 kuna čime su ih oštetili za najmanje 180.926,61 kuna za koji iznos su se okoristili.

19. Iskaz svjedokinja ŠD te ŽC sud je cijenio istinitim jer su iste jasno i logično iskazivale o načinu solemnizacije ugovora u uredu javnog bilježnika. Vjeruje im i da prilikom solemnizacije ugovora o zajmu o kakvom je u konkretnom slučaju riječ nije potrebna prisutnost i zajmodavca jer navedeno i proizlazi iz potvrde koja je učinjena u tom uredu. Sud vjeruje svjedokinji ŠD da je upoznala tuženika jer suprotno tvrdnji tužitelja da ta osoba ne postoji, sud je uvjerenja da postoji osoba koja se zove KDĆ, da je osobi tog imena dodijeljen osobni identifikacijski broj i da je ta osoba bila u konačnici u uredu predmetne javne bilježnice.

20. Iskaz svjedokinje HC nije prihvaćen u dijelu u kojem navodi da nije radila direktno sa kreditima, već da je bila zaposlena u tzv. back officeu i da nije imala kontakt sa strankama, već je radila analize jer suprotno proizlazi iz ranije navedenih pravomoćnih presuda Županijskog suda u Zagrebu iz kojih proizlazi da je njezina uloga u kreditnim uredima bila znatno veća jer je ista organizirala i nadzirala djelovanje osoba iz kreditnih ureda te drugih osoba koje su neposredno obavljale pojedine radnje u cilju sklapanja i naplate zajmova, vršila njihovu edukaciju kao i odobravala sklapanje pojedinih zajmova na male iznose nakon čega bi obavljanje poslova preuzele druge osobe. Ne vjeruje joj niti u dijelu u kojem navodi da nitko ugovor nije sklopio pod prijetnjom ili prisilom jer suprotno proizlazi iz pravomoćne presude kojom je i navedena svjedokinja, kao i druge povezane osobe, osuđena u kojoj jasno stoji da su zajmoprimci pristajali na veće iznose duga u ugovorima zbog prijetnje aktiviranja već nerazmjerno ugovorenih sredstava osiguranja. Sud joj vjeruje da su u ugovore o zajmovima upisivani znatno veći iznosi od onih iznosa koje su zajmoprimci primali, no ne vjeruje joj da se taj ostatak koji nisu dobivali odnosio na razne troškove- troškovi ureda, posredovanja, obrade kredita jer ti troškovi ni u jednom od ugovora koje je tužiteljica dostavila nisu navedeni. Ugovori tužiteljice, pa tako i sporni obuhvaćeni su pravomoćnim presudama Županijskog suda u Zagrebu i u odnosu na ovu svjedokinju. Sud vjeruje svjedokinji da je tuženik bio jedan od ''kreditora'' odnosno osoba koja je imala ulogu zajmodavca.

21. Iskaz prvotužiteljice cijenjen je istinitim, uvjerljivim, a njezin je iskaz potvrđen i dokumentacijom u spisu. Tako je potvrđeno da je prvotužiteljica sklopila ugovor o zajmu sa LD **.**.2009. Sud joj vjeruje i da je njoj i njezinom suprugu trebao zajam zbog financijskih poteškoća jer je suprug bio u invalidskoj mirovini, njezina plaća je bila opterećena kreditima, kći im se razboljela pa su trebali plaćati lijekove i razne liječničke preglede. Vjeruje joj i da su upravo zbog takve teške financijske situacije i kreditne nesposobnosti, odlučili uzeti zajam preko kreditnog ureda na čiji su oglas naišli. Naime, tužiteljica je uvjerljivo iskazivala o okolnostima pod kojima je došlo do sklapanja zajma sa LD, a tuženik sudu nije predočio dokaze da je tužiteljica imala sredstava i da nije bila u lošoj financijskoj situaciji (teret dokaza takve suprotne tvrdnje je na njemu u smislu odredbe čl. 7., čl. 219. i čl. 221. ZPP). Osim toga, životno je nelogično da bi osoba koja je dobre financijske situacije uzimala zajmove, a osobito je nelogično da bi se zbog zajma obraćala nekim kreditnim uredima i sklapala ugovore s nepoznatim osobama da je u dobroj financijskoj situaciji. Upravo suprotno, jedino logično i životno uvjerljivo što se može zaključiti iz okolnosti sklapanja takvog zajma je da je prvotužiteljica bila kreditno nesposobna zbog čega nije mogla podići kredit u nekoj od banaka pa se obratila kreditnom uredu, upravo kako je i sama prvotužiteljica iskazala. Sud, nadalje, vjeruje prvotužiteljici da je do sklapanja spornog ugovora o zajmu s tuženikom došlo nakon što nije mogla platiti ratu, već je platila samo pola rate, u dogovoru s kreditnim uredom, no unatoč tome posjetila su ih četvorica muškaraca, navečer, koji su im rekli da se moraju pojaviti ujutro u kreditnom uredu ili će ih pojesti mrak ili će za 7 dana ostati bez kuće. Iskazu prvotužiteljice sud vjeruje i u dijelu da su upravo zbog straha za život djece i unuka kao i straha da će ostati bez nekretnine potpisali i ovaj sporni ugovor u kojem je kao zajmodavac naveden tuženik iako stvarno tom prilikom (od njega) nisu dobili novac.

22. O navedenom je suglasno iskazivao i drugotužitelj te je i njegov iskaz cijenjen istinitim i uvjerljivim.

23. Sve okolnosti o kojima je prvotužiteljica vrlo jasno i detaljno iskazivala, a drugotužitelj potvrdio proizlaze i iz dokumentacije u spisu, počev od sklapanja ugovora o zajmu sa LD do koje su tužitelji došli preko ''kreditnog ureda'', pri čemu je i u tom ugovoru bio naveden veći iznos zajma (13.036,82 eura), nego što je stvarno isplaćen (28.500,00 kn kako to prvotužiteljica iskazuje), zatim otplate tog zajma ne zajmodavcu nego kreditnom uredu, nakon toga dolasci osoba iz ''kreditnog ureda'' te upozoravanja na ''mrak'' i ostanak bez kuće ako ne dođu u ured gdje im se nudi potpisivanje snopa papira među kojima je i sporni ugovor o zajmu s tuženikom u kojem je naveden još veći iznos od iznosa navedenog u prvom ugovoru i svakako veći od iznosa nevraćenog dijela ranijeg zajma te potpisivanja novog ''ugovora o zajmu'' sa svim pripadajućim izjavama, otplata tog ''zajma'' ponovno u gotovini preko ''kreditnih ureda'' pa poziva da se plaća na račune različitih firmi, jedna od tih i Tramontana Nautica sve dok se ljudi iz ''kreditnog ureda'' nisu prestali javljati i dok nije nestao ured pa su se javili ljudi iz Slovenije koji su tražili novac, no tada su saznali da je slučaj preuzeo USKOK i više ništa nisu plaćali. Sve ovo u potpunosti ukazuje na svojevrsni modus operandi koji je bio standardiziran i na koji način su tužitelji navedeni na sklapanje ovih ugovora u kojima se oštećeni time što su zajmodavci, u konkretnom slučaju tuženik, zajedno s nizom povezanih osoba s kojima su surađivali za sebe ugovorili nerazmjernu korist u odnosu na ono što su dali, a kako je to jasno opisano u ranije navedenim kaznenim presudama Županijskog suda u Zagrebu u kojima su i tužitelji navedeni kao oštećenici.

24. Iz navedenih presuda proizlazi kako zajmoprimcima-oštećenicima nikada prilikom sklapanja ugovora o zajmu nije isplaćen iznos koji je bio naveden u ugovoru o zajmu, već manji iznos, u najboljem slučaju polovina, dok se neisplata pravdala troškovima, provizijama, kamatama i sl. Nakon toga bi od zajmoprimaca zahtijevali sklapanje daljnjih ugovora, koji su glasili na veće iznose bez stvarnog daljnjeg davanja novca u navedenim iznosima, uz osiguravanje povrata dodatnom imovinom, a sve kako bi stvorili što veći iznos duga.

25. Iako tuženik tijekom postupka tvrdi da ovi kazneni postupci nemaju apsolutno nikakve veze s ovim postupkom niti s njim, a on da je postupao u dobroj vjeri i nije sudjelovao u bilo kakvim pregovorima te da su tužitelji ovlašteni usmjeriti svoj tužbeni zahtjev prema trećim osobama- posrednicima ako smatraju da oni nisu bili u dobroj vjeri, ovaj sud je suprotnog stava. Tuženik tijekom postupka ne spori postojanje pravomoćnih presuda kojima su osuđene osobe i u odnosu na sklapanje ugovora o zajmu s ovdje tužiteljima kao oštećenicima, međutim ističe da donošenju tih presuda nije prethodio dokazni postupak, već su donesene na temelju priznanja pojedinih okrivljenika pa smatra da su takve presude često praktično rješenje radi izbjegavanja troškova i postupka s obje strane te s obzirom na to ne moraju odgovarati stvarnom činjeničnom stanju. Navedeni stav tuženika nije prihvatljiv jer su presude donesene, iste su pravomoćne i ono što je njima utvrđeno kao takvo postoji, odnosno pravomoćno je utvrđeno da su tužitelji oštećenici grupe ljudi koja se povezala u zajedničko djelovanje radi pribavljanja protupravne imovinske koristi iskorištavajući teške životne i materijalne prilike oštećenika, a s tom grupom ljudi je tuženik surađivao i s njima je davao zajmove trećim osobama te sklapao ugovore o zajmu kao u konkretnom slučaju sa ovdje tužiteljima. Stoga tuženiku nije mogao ostati nepoznat modus operandi koji je primjenjivan prilikom davanja zajmova kao i da su zajmoprimci bili u teškim životnim i materijalnim prilikama zbog čega su i pristajali na sve uvjete koje su ''kreditni uredi'' postavljali. Pritom pozivanje tuženika na to da su tužitelji potpisali izjave da nisu u nuždi, da nisu u teškoj financijskoj situaciji, da nemaju teških imovinskih prilika nema takav značaj kakvim mu pridaje tuženik, već upravo suprotno ukazuje na znanje i svijest tuženika o uvjetima u kojima su predmetni ugovori sklapani (kreditna nesposobnost tužitelja, niska primanja, teške životne okolnosti-bolest u obitelji i povećani izdaci), a takvim su se izjavama tuženik i osobe s kojima je surađivao (pravomoćno osuđene osobe iz ''kreditnih ureda'') pokušali zaštiti u budućim postupcima. Da su tuženik i osobe s kojima je surađivao (pravomoćno osuđene osobe iz ''kreditnih ureda'') bili svjesni da zajmove daju pod lihvarskim uvjetima ukazuju upravo sve te izjave koje su davali zajmoprimcima na potpis, u konkretnom slučaju i tužiteljima, kao i odredbe općih uvjeta trgovačkih društava koje su sastavili. Čak je i iz spornog ugovora o zajmu vidljivo da je u istom navedeno da se tužitelji obvezuju obavijestiti tuženika kao zajmodavca i kreditni ured o bilo kakvoj žalbi podnesenoj bilo kojoj državnoj instituciji i da to rezultira trenutnim raskidom ugovora. I iz ovog je vidljivo da su tuženik i osobe s kojima je surađivao (pravomoćno osuđene osobe iz ''kreditnih ureda'') već u samom ugovoru prijetili tužiteljima da će raskinuti ugovor ako se bilo kome obrate i aktivirati sredstva garancije, a te prijetnje su se nastavile i prilikom prve nemogućnosti plaćanja rate.

26. Stoga je i više nego evidentno da je tuženik, premda nije optužen u navedenim kaznenim predmetima, imao ulogu u toj mreži davanja zajmova pod lihvarskim uvjetima, a osporavanjem tužbe u ovom postupku i nadalje odobrava postupke zločinačkog udruženja.

27. Sklapanje spornog ugovora posljedica je korištenja teškog materijalnog stanja obitelji tužitelja (kreditna nesposobnost prvotužiteljice, drugotužitelj u invalidskoj mirovini, bolest njihove kćeri i zbog toga povećani troškovi). Činjenica da su tužitelji potpisali izjavu da nisu u nuždi, da nisu u teškoj materijalnoj situaciji, da nemaju teških imovinskih prilika, da nemaju smanjenu sposobnost rasuđivanja, da prihvaćaju sve uvjete ugovora, nema nikakvog utjecaja na ocjenu suda da su isti bili teškog materijalnog stanja jer je potpisivanje ovakvih izjava neuobičajeno za sklapanje ovakve vrste posla osim ako se ne očekuju brojni sudski postupci u kojima se takvim izjavama želi ishoditi bolja pravna pozicija.

28. Prema čl. 329. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZOO) ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Dakle za postojanje zelenaškog ugovora potrebno je utvrditi dvije pretpostavke:

-iskorištavanje tuđeg stanja nužde ili teškog materijalnog stanja drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću,

-ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

29. Na temelju izvedenih dokaza, ovaj sud utvrđuje kako su ostvarene sve pretpostavke- ponajprije nužda i teško materijalno stanje tužitelja, ali i njihovo nedovoljno iskustvo pri čemu je i ugovorena korist za tuženika u očitom nerazmjeru s onim što je tužiteljima dao. Tužitelji su kasnili s otplatom rate ranijeg zajma, četvorica muškaraca im je prijetila pokretanjem postupka ovrhe na kući u kojoj žive odnosno da će ih ''pojesti mrak'', pri čemu nisu imali sredstava za podmiriti ratu ranijeg zajma, a sve ovo što im je prijetilo, mogli su spriječiti jedino potpisivanjem ovog novog ugovora o zajmu s tuženikom. Pritom sud vjeruje tužiteljima da po ovom novom ugovoru nisu fizički primili iznos novca jer je modus operandi u ovakvim slučajevima i bio da se zajmoprimcima ne isplaćuje stvarno navedeni iznos zajma, već da se stvarno stvori nova uvećana obveza koju su dužni vratiti. Kada se uzme u obzir da su po ranijem zajmu s LD, tužitelji bili dužni vratiti iznos od 13.036,82 eura (iako niti to nije bio stvarni iznos kojeg su primili, već manji), a da je po ovom spornom ugovoru o zajmu ugovorena obveza 21.868,23 eura te da je i za ovaj iznos zasnovano založno pravo na njihovoj nekretnini, očito je da je, prema općepoznatim činjenicama o približnim cijenama nekretnina na području Republike Hrvatske, založena nekretnina vrijedila više od iznosa zajma.

30. Po shvaćanju ovoga suda sve gore navedeno u zbiru čini ništetnim sporni ugovor u smislu odredbe čl. 329. ZOO jer, kao što je već ranije navedeno, iako tuženik nije optužen ranije citiranim presudama Županijskog suda u Zagrebu, sudionik je davanja zajmova tužiteljima pod lihvarskim uvjetima pa ni proizvod (lihvarski ugovor) tih pravomoćno utvrđenih kaznenih djela, bez obzira na to što sam tuženik nije pravomoćno osuđen za to kazneno djelo, ne može predstavljati valjani ugovor.

31. Stoga je, nedvojbeno utvrđeno da je predmetni ugovor o zajmu ništetan sukladno čl. 329. st. 1. ZOO zbog čega je odlučeno kao u izreci stavak. I.

32. Člankom 150. Zakona o zemljišnim knjigama (''Narodne novine'', broj 63/2019., 128/2022., 155/2023. i 127/2024., dalje u tekstu: ZZK) propisano je da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe, ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. Brisovnoj tužbi ne može se udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim:

- ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu, odnosno

- ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine od kad je ta uknjižba bila zatražena.

33. U ovom je predmetu utvrđeno da se tuženik upisao u zemljišne knjige temeljem ništetnog ugovora o zajmu zbog čega je određena uspostava zemljišno knjižnog stanja, kakvo je bilo prije ove nevaljane uknjižbe odnosno brisanje uknjižbe založnog prava u korist tuženika pa je odlučeno kao u izreci stavak II.

34. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP – a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (1.327,36 eura) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/2023, dalje u tekstu: OT).

35. Tužiteljima zastupanim po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT - 100 bodova), zastupanje na ročištima 19.03.2026., 18.12.2024., 03.09.2024., 02.06.2023., 24.02.2023., 25.11.2022.., 05.07.2022., 27.04.2022., 02.07.2020., 11.12.20218., 12.09.2018., 23.05.2018. (Tbr 9. toč. 1. OT - 100 bodova svako), zastupanje na ročištima 24.10.2018., 03.02.2016. (Tbr. toč. 5. OT- 25 bodova svako), zastupanje na ročištu 28.11.2017. (Tbr. 9. toč. 2. OT-50 bodova), sastav podneska 19.01.2026., 30.10.2022. (Tbr. 8. toč. toč. 4. OT- 25 bodova svako), sastav podneska od 09.10.2018. (Tbr. 8. toč. 1. OT-100 bodova), uz uvećanje od 10% za zastupanje dvije osobe (Tbr.40. toč.1. OT), vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54. OT), trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 852,50 eura, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura, ukupno 4.315,59 eura, sukladno čl. 155. ZPP - a.

36. Nije priznat trošak zastupanja na ročištu 16.06.2026. jer toga dana u ovom predmetu ročište nije održano kao niti sastav podneska od 15.05.2026. jer takvog podneska nema u spisu. Nije priznat trošak sastava podnesaka od 03.02.2023., 04.11.2019., 21.05.2018. jer sastav istih nije bio potreban za vođenje ovog postupka sukladno čl. 155. st. 1. ZPP – a s obzirom na to da su sve te navode iz podnesaka tužitelji mogli iznijeti na ročištima koja su već bila zakazano za datume ubrzo nakon dostave predmetnih podnesaka. Nije priznat trošak sastava žalbe od 22.12.2017. jer tužitelji s navedenom žalbom nisu uspjeli. Nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu jer u spisu nema dokaza da su tužitelji istu platili.

37. S obzirom da su tužitelji tražili zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od 22. svibnja 2026. do isplate.

38. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO.

39. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 22. svibnja 2026

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju po pun. uz rj.- za s.p. na presudu

- tuženiku po pun.