Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-48/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja AN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Bobinac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva na pokretnini, VPS: 300,00 eura, nakon održane glavne javne rasprave 22. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i tuženika osobno, istoga dana, javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj AN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao kupac, temeljem usmenog ugovora o kupoprodaji sklopljenog 1987. godine sa tuženikom LN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao prodavateljem, stekao pravo vlasništva traktorske jednoosovinske prikolice proizvođača IMT, broja šasije: [broj šasije], država proizvodnje: Srbija, godine proizvodnje: 1980., slijedom čega je tuženik dužan trpjeti da tužitelj, temeljem ove presude ishodi evidentiranje i upis prava vlasništva na predmetnom vozilu na svoje ime u službenim evidencijama i upisnicima Ministarstva unutarnjih poslova i drugih nadležnih tijela.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na prikolici pobliže opisanoj u izreci ove presude, navodeći da je tužitelj zaključio usmeni ugovor o kupoprodaji 1987. godine kojim je od tuženika kupio predmetnu traktorsku prikolicu. Od dana sklapanja usmenog ugovora da se tužitelj nalazi u samostalnom, mirnom i neprekinutom posjedu predmetne prikolice te mu nikada nitko nije osporavao pravo korištenja niti posjeda iste. Inače, da je predmetnu prikolice predmetnu prikolicu tuženik kupio izravno od proizvođača, no, da ju nikada nije registrirao, a u međuvremenu su tijekom vremena izgubljeni svi papiri vezano za kupoprodaju i porijeklo vozila. Kako tužitelj nema isprave podobne za upis prava vlasništva kod nadležnih institucija na navedenom vozilu, predlaže se donošenje presude kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se ne protivi tužbi i tužbenom zahtjevu jer da su navodi iz tužbe točni.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u fotografiju pločice sa brojem šasije kao i u fotografije predmetne prikolice, list 3 – 8 spisa te su saslušani svjedoci IN i VN te tuženik u svrhu dokazivanja, list 17 i 18 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Na temelju izvedenih dokaza kao i neosporavanja tuženika proistječe da je tužitelj na temelju pravnog posla – usmenog ugovora o kupoprodaji stekao pravo vlasništva na predmetnoj prikolici koja je i predana tužitelju kao stjecatelju u samostalan posjed, slijedom čega je valjalo presuditi kao u izreci, a temeljem čl. 115. st. 1i. 116. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/012).

6. Naime, Sud je punu vjeru poklonio iskazima saslušanih svjedoka, čiji su iskazi uvjerljivi i logični te međusobno podudarni kao što su podudarni i sa navodima odgovora na tužbu samog tuženika.

7. Tako svjedok IN navodi da pamti iz djetinjstva da AN, odnosno tužitelj, ima u posjedu predmetnu prikolicu te pojašnjava da su njegovi roditelji često znali od tužitelja posuđivati ovu prikolicu. Svjedok navodi da je rođen 1979. godine te se sjeća da je ova prikolica kod tužitelja još prije Domovinskog rata, a sjeća se da je tužitelj govorio da je tu prikolicu kupio od KN, tj. tuženika. Navodi da je ova prikolica i sada kod tužitelja, a nikada nije čuo da bi netko osporavao vlasništvo ili posjed iste.

8. Svjedok VN navodi da je njegova roditeljska kuća u [adresa], odnosno da su njegovi sada pok. roditelji bili susjedi tužitelju te se sjeća predmetne prikolice koja je bila u posjedu tužitelja i to još od 80-ih godina prošlog stoljeća. Navodi da je njegov sada pok. brat često znao posuđivati ovu prikolicu upravo od tužitelja kako bi nešto obavio za sebe. Sjeća se da je tužitelj znao pričati da je ovu prikolicu kupio od tuženika koji sada živi na [adresa] te da je inače rodom iz [adresa], iz [adresa]. Ni ovaj svjedok nema saznanja da bi bilo tko svojatao ovu prikolicu ili "pravio neki problem tužitelju".

9. Tuženik u svome iskazu navodi da je inače rodom iz [adresa] gdje mu je roditeljska kuća, no da je radio kao konobar u Karlobagu, na Plitvicama, Oštarijama i Lošinju. Predmetnu prikolicu da je kupio još dok je radio na Plitvicama te navodi da se sjeća da mu je ponudio sada pok. A L koji je također radio na Plitvicama da mu doveze novu prikolicu iz tvornice iz Srbije. Pojašnjava da je on imao neke prijatelje te mu je stvarno dovezena nova prikolica. Kada je 1987. godine počeo raditi u Karlobagu da je tada odlučio prodati ovu prikolicu tužitelju od kada je ista kod njega. Naposljetku navodi da više nema bilo kakvu dokumentaciju od ove prikolice jer da je prošlo previše vremena, no, da se sjeća da ju je imao u vrijeme kupnje.

10. Iz preslike pločice sa podacima o prikolici razvidno je da je ista identična podacima koji su naznačeni u tužbenom zahtjevu.

11. S obzirom na izneseno ukazuje se osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja te je stoga presuđeno kao u izreci.

U Otočcu 22. svibnja 2026.

Sutkinja:

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest:

1. pun. Ana Bobinac, odvjetnica u Zagrebu

2. LN, [adresa]