REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj PR-678/2026-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice (dalje: tužiteljica) AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Borisu Pivcu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik) Val-Metal d.o.o. iz Zagreba, Ilica 427, OIB: 10433991487, zastupan po punomoćnici Karli Latin, odvjetnici iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 22. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:
"Utvrđuje se da je izvanredni otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 02.09.2014., izmijenjen Dodatkom I od 01.03.2018., Dodatkom II od 03.12.2018., Dodatkom III od 20.01.2021. i Dodatkom IV od 29.04.2022., kojeg je tuženik dao tužiteljici dana 30.11.2022. nezakonit i nedopušten.
Ugovor o radu od dana 02.09.2014., izmijenjen Dodatkom I od 01.03.2018., Dodatkom II od 03.12.2018., Dodatkom III od 20.01.2021. i Dodatkom IV od 29.04.2022., sklopljen između tužiteljice AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika VAL-METAL d.o.o., Zagreb, Ilica 427, OIB: 10433991487, sudski se raskida s danom 23.01.2023..
Nalaže se tuženiku VAL-METAL d.o.o., Zagreb, Ilica 427, OIB: 10433991487, isplatiti tužiteljici AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu iznos od 15.849,95 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.“
II./ Nalaže se tužiteljici AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku VAL-METAL d.o.o., Zagreb, Ilica 427, OIB: 10433991487 naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom imala sklopljeni Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 02.09.2014.. Ovaj osnovni Ugovor je mijenjan s ukupno 4 Dodataka s time da se svi Dodaci odnose samo na odredbu o visini plaće, a zadnja izmjena je bila dana 29.04.2022. i to Dodatkom Ugovora o radu broj IV. Dana 30.11.2022. tuženik je donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice navodeći kako je tužiteljica neopravdano izostala s radnog mjesta u trajanju od 3 radna dana te ju je odjavio s HZMO-a, a o čemu je tužiteljica saznala putem sustava e- građani. Tužiteljica je, ne znajući o čemu se radi i zbog čega je odjavljena s HZMO -a odmah sljedećeg dana 01.12.2022. ujutro, uputila mail tuženiku i to direktoru društva g. JB u kojem je zatražila obrazloženje zbog čega je izvršena njezina odjava te je tada direktor društva obavijestio tužiteljicu kako je ona neopravdano izostala s posla jer da ima pokriveno bolovanje do dana 25.11.2022. te da je time izostala neopravdano duže od tri dana, a što predstavlja grubu povredu radne obveze te je zbog toga izvanredno raskinuo Ugovor o radu. Tužiteljica je, iako nije zaprimila pisanu Odluku o izvanrednom otkazu, unutar roka od 15 dana od saznanja za povredu njezinih prava uputila tuženiku Zahtjev za zaštitu prava radnika dana 14.12.2022.. Kako tuženik nije u zakonskom roku od 15 dana odgovorio na zahtjev tužiteljice to je ona u daljnjem roku od 15 dana radi zaštite svojih prava podnijela ovu tužbu. Tužiteljica ističe kako joj je temeljem Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad od dana 29.11.2022. odobreno bolovanje do ponedjeljka 28.11.2022., a o čemu je uredno obavijestila tuženika slanjem istoga Izvješća u zakonskom roku od 3 dana. Tuženik nesporno potvrđuje kako je upoznat s bolovanjem tužiteljice i to u mail prepisci od 01.12.2022., pa je nejasno temeljem čega tuženik iznosi tvrdnju da je tužiteljica bila na bolovanju do 25.11.2022. godine te da je neopravdano izostala s posla 3 radna dana. U istome mailu direktor tuženika također sumnja i na zakonitost bolovanja tužiteljice navodeći kako su po tom bolovanju rađene neke korekcije. Tužiteljici je nevjerojatan i potpuno neshvatljiv ovaj odgovor direktora tuženika, s obzirom da je isti posve paušalan i nije potkrepljen nikakvim dokazima. S obzirom da je tužiteljica imala opravdanu odsutnost s rada zbog uredno prijavljenog bolovanja do navedenog datuma, proizlazi da je tuženik već u srijedu 30.11.2022. odnosno drugi dan po isteku bolovanja donio Odluku o izvanrednom otkazu i isti dan izvršio odjavu s mirovinskog osiguranja. Sukladno sudskoj praksi neopravdani izostanak radnika s posla manje od tri dana ne predstavlja grubu povredu radne obveze te ne može biti razlog za izvanredni otkaz. S obzirom da je odjava tužiteljice s HZMO-a i Odluka o izvanrednom otkazu donesena u srijedu 30.11.2022., nesporno je kako je tužiteljici dan izvanredni otkaz tek što je prošao jedan jedini radni dan i to utorak 29.11.2022., a za koji tužiteljica ne spori da nije došla na posao. Zbog svega navedenog tužiteljica smatra da joj je pobijanom odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu povrijeđeno pravo iz radnog odnosa . Stoga tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 27.12.2023. zahtijeva da sud utvrdi da je izvanredni otkaz kojeg je tuženik dao tužiteljici dana 30.11.2022. nezakonit i nedopušten, da sud odredi sudski raskid ugovora o radu s danom 23.01.2023.. da tuženik tužiteljici isplati na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu iznos od 15.849,95 EUR, te parnični trošak, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti iz razloga što su isti neosnovani. Prvenstveno ističe prigovor nepravodobnosti tužbe budući da je ista podnesena nakon proteka prekluzivnog roka iz čl. 133. Zakona o radu. Nadalje, ističe kako je netočan navod tužiteljice da nije znala zbog čega je odjavljena s HZMO-a, a uzevši u obzir da više činjenica i dokaza upućuje na to da je tužiteljica Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30.11.2022. zaprimila putem e-maila istog dana kad je ista donesena. Tuženik je Odluku o otkazu pokušao dostaviti putem pošte tri puta (od čega u dva navrata na adresu prebivališta tužiteljice: [adresa]), ali mu se pismeno vratilo s oznakom: ”obaviješteni nije podigao pošiljku”. Predlaže da sud pozove tužiteljicu da se očituje kojeg dana (datuma) je zaprimila Odluku o otkazu, a s obzirom da tužiteljica nigdje u tužbi nije navela ovu odlučnu činjenicu. Nadalje, ističe kako je tužiteljica propustila iznijeti sve bitne činjenice koje se tiču okolnosti ovog predmeta. Naime, dana 21.07.2022. tuženik je tužiteljicu temeljem čl. 119. st. 1. Zakona o radu pisano upozorio na obveze iz radnog odnosa i ukazao joj na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede tih obveza, te je tužiteljica protiv istog 29.07.2022. podnijela zahtjev za zaštitu prava, na koji se tuženik očitovao 04.08.2022. Dana 04.10.2022. tužiteljica je tuženika putem e-maila zatražila pripremu sporazumnog raskida ugovora o radu s danom 31.10.2022. tražeći da do raskida iskoristi godišnji odmor u trajanju od 20 dana. Tuženik pojašnjava da je do 29.06.2022. kad je opozvana odlukom skupštine tuženika, VB, majka tužiteljice, bila jedan od dva člana uprave (direktora) tuženika. S obzirom da je tužiteljici majka VB do 29.06.2022., kao direktor bila nadređena osoba, tuženik opravdano sumnja u tvrdnju tužiteljice da do listopada 2022. nije iskoristila niti jedan dan godišnjeg odmora za 2022. godinu, od ukupno 20 dana, koliko joj pripada temeljem ugovora i Zakona o radu. Usprkos navedenom, tuženik je izišao u susret tužiteljici, suglasio se s njezinim prijedlogom i odobrio joj korištenje čitavog godišnjeg odmora od 20 dana te joj istog dana javio da će pripremiti sporazumni raskid s predloženim danom. Tuženik je 06.10.2022. obavijestio tužiteljicu da je pripremio sporazumni raskid ugovora o radu te da ga tužiteljica može potpisati u sjedištu društva od ponedjeljka 10.10.2022.. Također ju je obavijestio da istom prilikom treba napraviti primopredaju stvari koje se nalaze u njezinom posjedu, a vlasništvo su tuženika. Budući da tužiteljica nije pristupila u sjedište društva ni potpisala sporazumni raskid, tuženik joj je 25.10.2022. poštom poslao pisani dopis u kojem ju poziva da do kraja tjedna (28.10.2022.) pristupi u prostorije društva i potpiše pripremljeni sporazumni raskid ugovora o radu, kao i da razduži svu opremu u vlasništvu tuženika. Tužiteljica međutim nije pristupila u društvo niti potpisala sporazumni raskid nego je 28.10.2022. putem e-maila obavijestila tuženika da je otvorila bolovanje. Također je u e-mailu navela da želi dostavu prijedloga sporazumnog raskida na uvid prije potpisivanja. Dakle, tužiteljica je 28.10.2022. i dalje željela sporazumno raskinuti radni odnos s tuženikom. Tuženik joj je 31.10.2022. odgovorio te predložio da 04.11.2022. dođe u firmu potpisati sporazumni raskid i napraviti primopredaju stvari, na koji poziv se tužiteljica oglušila te je u odgovoru na e- mail tuženika navela da će se tuženiku, u svezi ostalog, javiti njezin odvjetnik. Tuženik može pretpostaviti zašto je tužiteljica u konačnici odustala od (vlastitog) prijedloga da sporazumno raskine radni odnos s tuženikom. Naime, majka tužiteljice VB je u svojstvu člana društva tuženika zajedno s drugim članom g. ZB protiv tuženika tijekom 2021. i 2022. godine pokrenula čak pet sporova radi utvrđenja ništetnosti odluka skupštine tuženika koji se trenutno vode pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. brojevima: P-1387/2022, P-1199/2021, P-573/2022, P-2153/2021 te P-205/2022. VB protiv tuženika pred ovim sudom pod posl. brojem Pr- 1668/2022 vodi postupak radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu. Brat tužiteljice ŠB, je također tužio tuženika na utvrđenje nedopuštenosti otkaza, koji spor se pred ovim sudom vodi pod brojem Pr-1824/2022, a tuženik je nedavno zaprimio i tužbu RB, u svojstvu bivšeg radnika koji spor se pred ovim sudom vodi pod posl. brojem Pr-2329/2022. Svrha svih navedenih postupaka, baš kao i ovog, je vršenje pritiska na tuženika, kako bi se ostvarili neki drugi interesi navedenih osoba. Mjesec dana nakon što je tužiteljica u e-mailu navela da će se tuženiku javiti njezin odvjetnik, tuženik je u utorak 29.11.2022., od računovodstva primio obavijest da je tužiteljica zatvorila bolovanje s danom 25.11.2022. (petak). Ovo jasno proizlazi iz izvješća HZMO-a o privremenim nesposobnostima za rad tužiteljice i izvoda iz evidencije bolovanja za tužiteljicu. Budući da tužiteljica nije pristupila na rad od ponedjeljka 28.11.2022. do srijede 30.11.2022. godine, niti opravdala izostanak, dakle sveukupno neopravdano izostala s rada tri dana, tuženik je 30.11.2022. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice. Tuženik je istog dana u 15:33 sati tužiteljici dostavio Odluku o otkazu putem e-maila na adresu elektronske pošte: [adresa elektroničke pošte]. Istog dana kad je tuženik tužiteljici dostavio Odluku o otkazu (30.11.2022.) stornirano je bolovanje tužiteljice u trajanju od 01.11. do 25.11.2022. godine te je kao novi datum završetka bolovanja, umjesto 25.11.2022. stavljen 28.11.2022. Ovo jasno proizlazi iz izvješća HZMO-a i evidencije bolovanja tužiteljice gdje se kao datum storniranja navodi 30.11.2022. Dakle, tužiteljica je, nakon što je primila Odluku o otkazu i uočila da je neopravdano izostala s rada tri dana, stornirala prethodno bolovanje zatvoreno s 25.11.2022. i produžila ga do 28.11.2022. što svakako predstavlja zloupotrebu prava bolovanja. Tužiteljica je dana 01.12.2022. godine tuženiku s adrese elektronske pošte: [adresa elektroničke pošte] poslala nove doznake (za bolovanje koje je zatvoreno 28.11.2022.) uz upit temeljem čega je odjavljena s mirovinskog zavoda. S obzirom da je tužiteljica tuženiku e -mail i nove doznake poslala s iste adrese elektroničke pošte na koju joj je tuženik dan ranije poslao Odluku o otkazu ([adresa elektroničke pošte]), jasno da je tužiteljica otkaz zaprimila 30.11.2022. U svakom slučaju netočno je da bi tuženik, već drugog dana po isteku bolovanja, donio Odluku o otkazu, kako tužiteljica tvrdi. Točno je da je tužiteljica, dana 30.11.2022., u trenutku kad je tuženik donio Odluku o otkazu, neopravdano izostala s rada čak tri radna dana te je tuženik imao opravdan i zakonit razlog za izvanredni otkaz. Naknadne korekcije bolovanja rađene od strane tužiteljice ne mogu opravdati njezin izostanak s rada od 25. do 30.11.2022., a dovode i u sumnju opravdanost čitavog bolovanja. Sukladno čl. 5. Ugovora o radu tužiteljice od 02.09.2014., radnik će raditi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, a prema čl. 9. Ugovora o radu, sva ostala prava i obveze radnika i poslodavca koja nisu definirana Ugovorom o radu reguliraju se na temelju Zakona o radu. Prema čl. 7. Zakona o radu, radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada osobno obavljati preuzeti posao. Prema čl. 37. Zakona o radu radnik je dužan, što je moguće prije, obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od tri dana dužan mu je dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinu očekivanom trajanju. Ukoliko radnik zbog opravdanog razloga nije mogao ispuniti obvezu dužan je to učiniti što je moguće prije, a najkasnije u roku od tri dana od dana prestanka razloga koji ga je u tome onemogućavao. Sukladno čl. 7. Ugovora o radu tužiteljice, ukoliko radnik dođe na posao u alkoholiziranom stanju: ako ne čuva poslovne tajne i druge povjerljive podatke vezane za tvrtku, ili na bilo koji drugi način izvrši povredu radne discipline, direktor će momentalno raskinuti ugovor o radu uručenjem izvanrednog otkaza radniku. Neopravdanim izostankom s rada u trajanju od tri radna dana, tužiteljica je grubo povrijedila radnu disciplinu i obvezu prisutnosti na radnom mjestu propisanu Ugovorom o radu i Zakonom o radu uslijed čega je tuženik u potpunosti izgubio povjerenje u tužiteljicu. Čak i kad bi tuženik prihvatio da je bolovanje tužiteljice stvarno trajalo do 28.11.2022., ostaje nesporna činjenica da tužiteljica nije pristupila na rad 29. i 30.11.2022. godine te da svoj izostanak u te dane nije ničime opravdala, što samo po sebi predstavlja povredu radne discipline (čl. 7. Ugovora o radu tužiteljice) te opravdani razlog za izvanredni otkaz. Također, tuženik je tužiteljicu u srpnju 2022. godine upozorio da će joj u slučaju novih povreda radnih obveza Ugovor o radu biti otkazan bez dodatnih upozorenja. Iz svega navedenog jasno proizlazi da je, kod neopravdanog izostanka tužiteljice s rada u trajanju od tri dana, tuženik imao opravdani razlog za izvanredni otkaz te da je stoga Odluka o otkazu zakonita i dopuštena, a osporavanje Odluke od strane tužiteljice sasvim neosnovano. Osnovni argument kojim tužiteljica nastoji osporiti dopuštenost Odluke o otkazu je tvrdnja da neopravdani izostanak radnika u trajanju od tri dana (ili manje) ne može biti razlog za izvanredni otkaz. Zakon o radu ne propisuje broj dana neopravdanog izostanka koji bi bili razlog za izvanredni otkaz već navedeno, prema sudskoj praksi, treba procjenjivati ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Tuženik smatra da okolnosti predmetnog slučaja dodatno govore u prilog tome da je Odluka o otkazu opravdana. Naime, u konkretnom slučaju tužiteljica je dobila upozorenje na obveze iz radnog odnosa u srpnju 2022. godine. Tužiteljica je zatim u listopadu 2022. godine tražila tuženika da sporazumno raskinu radni odnos da bi potom 28.10.2022. otvorila bolovanje, premda je i dalje ustrajala na sporazumnom raskidu, što jasno proizlazi iz njezinog e-maila od istog datuma. Predmetno bolovanje tužiteljica je zatvorila s danom 25.11.2022. godine te se nije pojavila na radu 28., 29. i 30.11.2022. godine. Nakon što je tuženik 30.11.2022. godine donio i poslao Odluku otkazu zbog neopravdanog izostanka s rada od tri dana, tužiteljica je 30.11.2022. stornirala datum zatvaranja postojećeg bolovanja (25.11.2022.) te je 28.11.2022. godine unesen kao novi datum zatvaranja bolovanja. Tužiteljica se potom 01.12.2022. obratila tuženiku putem e-maila tvrdeći da ne zna temeljem čega je odjavljena s HZMO-a. Tuženik smatra da sve navedene okolnosti upućuju na činjenicu da tužiteljica ne samo da je neopravdano izostala s rada, nego da je i manipulirala bolovanjem, što dodatno narušava povjerenje tuženika u tužiteljicu i govori u prilog da je u konkretnom slučaju tuženik donio pravilnu i zakonitu Odluku o otkazu. Tuženik dodatno u prilogu dostavlja sudsku praksu koja potvrđuje da izostanak radnika s rada u trajanju od samo dva dana može predstavljati opravdan razlog za izvanredni otkaz. Tuženik ujedno osporava valjanost i vjerodostojnost svih dodataka Ugovoru o radu tužiteljice. Naime, predsjednik uprave tuženika FB nema nikakvih saznanja da bi takvi dodaci bili sklopljeni. S obzirom da je sve dodatke na strani društva tuženika potpisala majka tužiteljice gđa VB, bez znanja i obavijesti FB Hvala kao drugom članu uprave, upitno je kako vrijeme njihovog sklapanja tako i njihov sadržaj. S obzirom da iz svih dokaza priloženih uz odgovor na tužbu nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica neopravdano izostala s rada tri radna dana, čime je grubo povrijedila obveze iz radnog odnosa propisane Ugovorom o radu te Zakonom o radu jasno je da je Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužiteljice od 30.11.2022. u cijelosti dopuštena i zakonita. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te da tužiteljici naloži da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o radu od 2.9.2014. (list 5-6 spisa), Dodatak I, II, III i IV Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme (list 7-10 spisa), Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30.11.2022. (list 11-12 spisa), e-mail korespondenciju (list 13-14, 54-65 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 14.12.2022. s povratnicom (list 15-16 spisa), Izvješće o privremenom nesposobnosti za rad od 28.11.2022. (list 17 spisa), slike vraćenih pismena (list 28 spisa), povratnica trećeg pokušaja dostave od 20.12.2022. (list 29 spisa), Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice (list 30-32 spisa), Očitovanje na zahtjev za zaštitu prava radnice od 4.8.2022. (list 33 spisa), Zapisnik sa skupštine tuženika od 2.6.2022. (list 34-53 spisa), sudsku praksu (list 6-76 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 23.1.2023. (list 93-96 spisa), saslušan je zakonski zastupnik tuženika FB i tužiteljica (list 84-86 spisa).
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.
5. Tužiteljica je podneskom od 22.12.2023. preinačila tužbu tako da umjesto vraćanja na rad zahtijeva sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete. Budući da je u čl. 125. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine broj; 93/14. dalje: ZR) propisano da poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu, na način iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, (sudski raskid i naknadu štete zbog sudskog raskida) podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja, to je dopuštena navedena preinaka tužbe.
6. Županijski sud u Šibeniku je rješenjem poslovni broj Gž R-20/2025 od 17.3.2026. ukinuo presudu ovog suda od 28.11.2024. u dijelu pod točkom I. i III. te je predmet u tom dijelu vraćan ovom sudu na ponovno sušenje sa slijedećom uputom:
- u pravu je žaliteljica kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja činjenica, i to činjenice trajanja neopravdanog izostanka s posla zanemario dokumentaciju priloženu spisu, čime sadržajno ističe bitnu povredu iz čl. 354. st.1. u svezi s čl. 8. ZPP-a, te da je pogrešno kao relevantnu okolnost utvrdio ne sklapanje sporazumnog raskida jer nije cijenio okolnosti zbog kojih do ne sklapanja istog nije došlo, a niti smisao sporazuma da bi se njegovo nesklapanje stavljalo tužiteljici na teret,
- prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica neopravdano izostala sa posla 29. i 30. studenog 2022.g., ali pri tome gubi iz vida da prihvaća iskaz tužiteljice da ju je liječnica, koja joj je prethodnog dana 28. studenog produljila bolovanje, 29. studenog 2022. obavijestila da više nema osnove za daljnje bolovanje i da je isto zatvoreno 28.11.2022.; da je storniranje bolovanja u sustavu provedeno s danom 30. studenog 2022. te iako u okviru dokaznog postupka kao dokaze izvodi isprave zavedene na str. 54. -65. spisa, među kojima i ispis izvješća evidencije bolovanja tužiteljice – str. 61. spisa) u obrazloženju ne daje njihovu ocjenu, a iz čega bi proizlazilo da je kako to žaliteljica navodi u žalbi, do trenutka donošenja predmetne odluke o izvanrednom otkazu, tužiteljica sa posla neopravdano izostala jedan dan,
te je imajući u vidu naprijed navedeno potrebno odlučiti o tužbenom zahtjevu.
7. Sud je izveo sve predložene dokaze, te su punomoćnici stranaka u ponovnom postupku, na ročištu 28.4.2026. suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su suglasno predložili zaključenje glavne rasprave.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenosti pobijanog izvanrednog otkaza ugovora o radu, određivanje sudskog raskida ugovora o radu i naknada štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.
9. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz dokumentacije u spisu, da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme od dana 2.9.2014., te joj je tuženik otkazao ugovor o radu na temelju Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30.11.2022.
10. Tuženik je dostavio e-mail od 30.10.2022. kojim tužiteljici dostavlja odluku o izvanrednom otkazu (list 64-65 spisa), međutim, u spisu nema dokaza o tome kada je tužiteljica navedeni e-mail zaprimila. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tuženik u e- mailu od 1.12.2022. objasnio razloge otkaza (a vjerojatno joj je uz isti dostavio i odluku o otkazu) te je isti pročitala istog toga dana (1.12.2022.) pa je sud utvrdio da je tužiteljica 1.12.2022. saznala za otkaz i razloge otkaza. Protiv pobijane odluke o otkazu tužiteljica je podnijela zahtjev za zaštitu prava i to preporučenom pošiljkom dana 14.12.2021. kada je ista predana na pošti (list 15-16 spisa), pa je ovaj sud utvrdio da je tužiteljica pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava u roku od 15 dana. Podredno, čak i u slučaju da se prihvate navodi tuženika da je tužiteljici dostavio pobijanu odluku o otkaz dana 30.10.2022., i tada bi zahtjev za zaštitu prava bio pravovremeno podnesen. Kako tuženik o navedenom zahtjevu nije odlučio u roku od 15 dana (a niti kasnije), to je tužiteljica pravovremeno u daljnjem roku od 15 dana podnijela predmetnu tužbu dana 12.1.2023., čime je postupila u zakonskim rokovima iz čl. 133. st. 1. i 2. ZR.
11. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30.11.2022. proizlazi da je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa. U obrazloženju se navodi da je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 02.09.2014. kojim je zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme s početkom rada 02.09.2014. te je Ugovor o radu mijenjan Dodatkom I, Dodatkom II te Dodatkom III sklopljenim 20.01.2021. (u nastavku: Ugovor o radu). Temeljem predmetnog Ugovora o radu Radnica kod Poslodavca obavlja poslove komercijalnog referenta nabave i prodaje. Radnica je 04.10.2022. putem e-maila tražila Poslodavca da pripremi sporazumni raskid Ugovora o radu s time da je predložila da do raskida radnog odnosa ne radi nego da iskoristi godišnjih odmor u trajanju od 20 dana. Poslodavac se suglasio s prijedlogom A te pripremio sporazumni raskid kojim se Ugovor o radu A raskida s 31.10.2022. Poslodavac je ujedno J izašao u susret, odobrio joj korištenje godišnjeg odmora do raskida Ugovora (31.10.2022.) premda V u tom trenutku nije imala 20 dana neiskorištenog godišnjeg odmora jer je dio tog odmora iskoristila ranije, tijekom 2022. Umjesto da potpiše sporazumni raskid Ugovora o radu, čiju pripremu je sama tražila, V je dana 28.10.2022. otvorila bolovanje. Predmetno bolovanje Radnica je zatvorila s danom 25.11.2022. Radnica od dana 28.11.2022. do 30.11.2022. nije pristupila na rad kod Poslodavca niti je opravdala svoj izostanak. U čl. 9. Ugovora o radu određeno je da sva ostala prava i obveze radnika i poslodavca koja nisu definirana Ugovorom o radu reguliraju se na temelju Zakona o radu. Sukladno čl. 7. Zakona o radu, radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada osobno obavljati preuzeti posao. Sukladno čl. 5. Ugovora o radu, radnik će raditi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno. Prema čl. 37. Zakona o radu radnik je dužan, što je moguće prije, obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od tri dana dužan mu je dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinu očekivanom trajanju. Ukoliko radnik zbog opravdanog razloga nije mogao ispuniti obvezu dužan je to učiniti što je moguće prije, a najkasnije u roku od tri dana od dana prestanka razloga koji ga je u tome onemogućavao. Sukladno čl. 7. Ugovora o radu, ukoliko radnik dođe na posao u alkoholiziranom stanju: ako ne čuva poslovne tajne i druge povjerljive podatke vezane za tvrtku, ili na bilo koji drugi način izvrši povredu radne discipline, direktor je momentalno raskinuti ugovor o radu uručenjem izvanrednog otkaza radniku. Neopravdanim izostankom s rada u trajanju od 3 radna dana, Radnica je grubo povrijedila obveze iz radnog odnosa propisane Ugovorom o radu i Zakonom o radu uslijed čega je Poslodavac u potpunosti izgubio povjerenje u Z. Uzevši u obzir sve gore navedeno, J se otkazuje Ugovor o radu zbog postojanja osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih stranaka, radni odnos više nije moguć (čl. 116. stavak 1. Zakona o radu). Obzirom da se ugovor otkazuje temeljem članka 116. Zakona o radu Radnici ne pripada pravo na otkazni rok, te radni odnos prestaje danom dostave odluke.
12. Dakle, tuženik tvrdi da je tužiteljica zatvorila bolovanje s danom 25.11.2022., te od 28.11.2022. do 30.11.2022. nije pristupila na rad, niti je opravdala svoj izostanak pa je tuženik obzirom na naprijed opisane okolnosti u istu izgubio povjerenje.
13. Zakonski zastupnik tuženika FB je izjavio da je tužiteljica putem e- maila tražila sporazumni zahtjev za raskid radnog odnosa te je tuženik pripremio predloženi sporazumni raskid te je isti čekao tužiteljicu u uredu, te je i u e-mailu tužiteljici odgovoreno da ju navedeni sporazumni raskid čeka u uredu. Tužiteljica je najprije tražila korištenje 20 dana godišnjeg odmora, te joj je to odobreno, te je nakon toga trebala potpisati sporazumni raskid, ali je ona zatim otvorila bolovanje, a nakon toga tri dana nije došla na posao, niti je opravdala izostanak, pa je tuženik donio izvanredni otkaz. Tužiteljicu su zvali iz ureda ali se ona nije javljala na telefon, te nije podizala poštu koju su slali i nije odgovarala na e-mailove tuženika, te nije znao zbog čega ona ne dolazi na posao. Tužiteljica mu je na e-mail dostavila doznaku za bolovanje za razdoblje do 25.11.2022., dok mu za kasnije razdoblje iste nije dostavila. Nakon što je zz tuženika pročitan njegov e-mail od 1.12.2022. isti navodi da smatra da je bolovanje za 28.11.2022. bilo lažirano. Smatra da on nije bio ovlašten zvati liječnika i provjeravati bolovanje. Ne sjeća se da li je radio posebnu kontrolu bolovanja tužiteljice za 28.11.2022. Tužiteljica je predložila da joj nacrt sporazuma dostave putem e-maila te joj je odgovorio da neka osobno dođe kod tuženika i uzme si vrijeme da pročita sporazum jer je htio odmah napraviti i primopredaju svih stvari. Zaposlenike u smjeni je tražio da telefonom kontaktiraju tužiteljicu kada nije dolazila na posao i to na njen službeni telefon. Prije otkaza tužiteljici, nije bila ukinuta službena e-mail adresa. Nadalje, navodi da za tuženika nije prihvatljiv nastavak radnog odnosa s tužiteljicom i to ne samo zbog toga što je i ona sama predlagala sporazumni raskid već je tužiteljica ranije više puta bila upozoravana da ne izvršava naloge, te ju je putem e-maila znao tražiti neke osnovne stvari i podatke te bi ona nešto na široko odgovarala tako da zapravo ne bi dobio odgovor, te mu je čak i prijetila govoreći da je to gore nego u Južnoj Koreji, te da će istina doći na vidjelo. Jednom ju je i putem e-maila tražio podatke o kontaktnim osobama banke koju je tuženik imao, te je ona taj e-mail dostavila svojoj majci tj. drugoj direktorici, te mu je odgovorila da to može tražiti direktno ali da nju i majku mora obavijestiti kada to bude radio. Tužiteljicu je tražio da izvrše primopredaju u sklopu koje bi ona tuženiku predala i vratila lozinke ali to nije učinila. Tuženik od travnja do studenog 2022. nije dostavljao podatke o količini otpada , što je tuženik bio dužan raditi, a za to je bila odgovorna tužiteljica. Tužiteljica je imala lozinke tuženika za googl maps putem čega se je tuženik reklamirao, te je tužiteljica nakon završenog bolovanja, putem toga oglašavala da je tuženik zatvoren i sl. Navodi da on nikada ne bi zaposlio osobu kao što je tužiteljica već je ona zaposlena na temelju ranijeg dogovora njegovog pokojnog oca i tužiteljičine majke te u tužiteljicu nema povjerenja kao u svoju radnicu.
14. Tužiteljica je u svom iskazu izjavila da je bila zaposlena kod tuženika od 2014. na radnom mjestu komercijaliste. Tuženik je bio u 70% vlasništvu firme od oca od zz tuženika, dok je manjinski vlasnik od 25% bila njena majka, a 5% još jedna osoba iz Zagreba. Nakon smrti oca zz tuženika 2016. godine, sadašnji zz tuženika je postao direktor, ali se je 2020. godine povukao i za direktora imenovao mlađeg brata, te se je u ožujku 2021. vratio te je postao ponovno direktorom , te je tada prvi puta sazvana skupština. Nakon toga se sve promijenilo, te je zz tuženika stalno podnosio neke besmislene zahtjeve, iako je on kao direktor imao pristup svemu. Nekoliko mjeseci kasnije, zbog svega toga je završila na bolovanju, te joj je direktor poslao kontrolu i angažirao privatne detektive. On je smijenio njenu majku, otkazao je ugovor o radu njenom bratu, te je njoj bio zabranjen pristup, te joj je oduzet službeni e-mail dok je bila na godišnjem odmoru. Predložila je sporazumni raskid te je direktora tražila da joj sporazum dostavi na uvid, ali je on tražio da fizički dođe kod tuženika i pročita sporazum, a na to nije pristala jer je htjela da isti pročita odvjetnik. Bila je na bolovanju do 28. studenog 2022. te je doznake poslala poštom. Naime, bolovanje joj je određeno do 25.11.2022. te je 28.11.2022. bila kod doktorice koja joj je sa tim danom zatvorila bolovanje, te joj je rekla za zdravstvene probleme te ju je ona uputila na pregled kod liječnika u Vrapče jer da sada nema osnove za daljnje bolovanje. Dana 30.11.2022. je putem e-građanina pokušala naći doktora u Vrapču kod kojeg je prije bila kako bi se naručila na pregled te je tada vidjela da je dana 30.11.2022. odjavljena kod tuženika. Zbog toga je slijedećeg dana direktoru poslala e-mail s upitom o razlozima odjave te joj je odgovorio da nije 3 dana došla na posao te je naveo insinuacije i muljanje s bolovanjem pa ju je zbog toga odjavio. Dana 29. i 30. studenog 2022. nije bila na bolovanju i nije došla na posao kod tuženika, a niti se javljala nekome kod tuženika. Naime, 29.11.2022. je bila kod liječnika i osjećala se loše te ju je doktorica poslala u Vrapče i rekla da za sada nema osnove za daljnje bolovanje. Smatra da je namjera direktora bila da makne manjinske suvlasnike pa je zbog toga i njoj otkazao ugovor o radu. Ako je jedini način da uspije s otkazom vraćanje na rad, tada bi se vratila na rad kod tuženika. Navodi da je dana 28.11.2022. bila kod doktorice i rekla joj da je loše te joj je ona otvorila bolovanje i za 28.11.2022., ali joj je 29.11.2022. rekla da više nema osnove za daljnje bolovanje i da je isto zatvoreno 28.11.2022. Tražila je sporazumni raskid iz razloga što je smatrala da ako će direktor sada ovdje raditi, da neće htjeti raditi sa njom i da će za nju biti kaos, a to je smatrala zbog toga što je on potjerao cijelu garnituru koja je tamo prije radila, zajedno s njenom majkom. Naime, izvanredne otkaze su dobili i njena majka i brat i g. RB koji je bio suvlasnik u 5%. Na ranijem bolovanju je bila zbog mobinga. Dok sadašnji zz tuženika nije postao direktor, nije bilo primjedbi na njen rad te je firma dobro poslovala. Nakon što je njen brat dobio otkaz i vodio sudski spor zbog otkaza u spis je dostavljen izvještaj detektiva koji je pratio nju, majku i mog brata a to je bilo izvan radnog vremena. Tuženiku je putem pošte poslala doznake za bolovanje dana 29.11.2022., te je iste poslala i putem e- maila dana 01.12.2022. Ne sjeća se e-maila tuženika od 30.11.2022. ali se sjeća njegovog e-maila od 01.12.2022. u kojem joj objašnjava razloge otkaza. Bolovanje joj je bilo stornirano 30.11.2022. Navodi da je dana 01.12.2022. pročitala e-mail tuženika u kojem se navode razlozi otkaza ali do tada nije zaprimila odluku o izvanrednom otkazu već je istu vjerojatno prvi put vidjela kada su pisali zahtjev za zaštitu prava. Pretpostavlja da je uz e-mail od 01.12.2022. dobila i odluku o izvanrednom otkazu.
15. Sud je prihvatio iskaze stranaka u dijelu u kojem su jasni i međusobno suglasni, te su suglasni i s materijalnim dokazima u spisu. Tako je iz iskaza stranaka, kao i iz materijalnih dokaza u spisu, sud utvrdio činjenice koje su prethodile otkazu, te je utvrdio:
- da je tužiteljica putem e-maila od 4.10.2022. (list 54) tražila sporazumni raskid radnog odnosa s tuženikom s danom 31.10.2022. sa zahtjevom da će do tada koristiti 20 dana godišnjeg odmora,
- da se je tuženik u e-mailu od 6.10.2022. suglasio s prijedlogom tužiteljice te je naveo da tužiteljica može doći potpisati sporazumni raskid od 10.10.2022. uz primopredaju stvari,
- da je tužiteljica e-mailom od 28.10.2022. obavijestila tuženika da ne može doći u firmu jer je otvorila bolovanje i tražila je da joj tuženik dostavi sporazumni raskid,
- da je e-mailom od 31.10.2022. tužiteljica dostavila doznake za bolovanje za listopad te je navela da je bolovanje i dalje otvoreno,
- da je e-mailom od 31.10.2022. tuženik predložio da tužiteljica do 4.11.2022. dođe potpisati sporazumni raskid uz primopredaju stvari te je tražio dostavu doznaka za bolovanje, ali do potpisivanja sporazumnog raskida na kraju nije došlo, već je tuženik donio pobijanu odluku o otkazu.
16. Dakle, ovaj sud je utvrdio da su stranke vodile pregovore oko sklapanja sporazuma o prestanku radnog odnosa, ali isti nisu sklopile, pa za stranke nisu nastale nikakva prava i obveze iz istoga, a niti je radni odnos tužiteljice kod tuženika temeljem istoga prestao, a pregovori koje su stranke vodile, kao i razlozi zbog čega isti nije sklopljen, nemaju nikakvog utjecaja na donošenje odluke o (ne)dopuštenosti pobijanog otkaza.
17. Nadalje, iz Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (list 17 spisa) koje je ovaj sud prihvatio kao mjerodavno i vjerodostojno, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica zbog bolesti bila privremeno nesposobna za rad od 1.11.2022. do 28.11.2022.
18. Kako iz iskaza tužiteljice i Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad proizlazi da je tužiteljica bila na bolovanju do zaključno 28.11.2022. , to je ovaj sud utvrdio da je tužiteljica dana 28.11.2022. bila na bolovanju pa toga dana nije neopravdano izostala s posla.
19. Međutim, kako je tužiteljica u svom iskazu jasno i nedvojbeno priznala da dana 29. i 30. studenog 2022. nije bila na bolovanju ali nije došla na posao kod tuženika, a niti se javljala nekome kod tuženika, te je zz tuženika izjavio da su tužiteljicu zvali ali se ona nije javljala na telefon i nije odgovarala na e-mailove tuženika, te nije znao zbog čega ona ne dolazi na posao, to je ovaj sud nedvojbeno utvrdio da tužiteljica dva dana i to 29. i 30. studenog 2022. nije bila na bolovanju te je neopravdano izostala s posla.
20. Nadalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj je bolovanje određeno do 25.11.2022. te je 28.11.2022. bila kod doktorice i rekla joj da je loše te jo j je doktorica otvorila bolovanje i za 28.11.2022. te joj je sa tim danom zatvorila bolovanje, te joj je doktorica rekla da nema osnove za daljnje bolovanje, te je tužiteljica 29.11.2022. bila kod liječnika jer se osjećala loše te ju je doktorica poslala u Vrapče i rekla da za sada nema osnove za daljnje bolovanje i da je isto zatvoreno 28.11.2022., te joj je bolovanje (otvoreno do 25.11.2022.) bilo stornirano 30.11.2022. (jer je otvoreno do 28.11.2022.), a tuženiku je putem pošte poslala doznake za bolovanje dana 29.11.2022., te je iste poslala i putem e-maila dana 1.12.2022. Navedeno proizlazi i iz navoda tuženika u odgovoru na tužbu i iz izvješća HZMO-a i evidencije bolovanja tužiteljice (priloženi uz odgovoru na tužbu) iz kojih proizlazi da je tužiteljici prvotno otvoreno bolovanje u trajanju od 1.11.2022. do 25.11.2022. te je dana 30.11.2022. isto stornirano, te je kao novi datum završetka bolovanja, umjesto 25.11.2022. stavljen 28.11.2022. Dakle, ovaj sud je utvrdio da dana 28.11.2022. tužiteljica nije neopravdano izostala s posla jer je bila na bolovanju, a činjenica što je tužiteljici naknadno stornirano ranije bolovanje i produljeno ranije određeno bolovanje i za dan 28.11.2022. nije odlučno u ovom postupku, te iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi bolovanje za dan 28.11.2022. bilo lažirano.
21. Sud nije prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu da joj je tuženik otkazao ugovor o radu jer je namjera direktora bila da makne manjinske suvlasnike, budući tužiteljica nije bila manjinski suvlasnik, a u pobijanoj odluci o otkazu su jasno navedeni razlozi otkazivanja te je sud ispitivao opravdanost upravo tih razloga koji su navedeni u pobijanoj odluci o otkaz. Sud nije posebno cijenio iskaze stranaka u dijelu u kojem iskazuje o činjenicama koje nisu odlučne u ovom predmetu. Sud nije prihvatio iskaz zz tuženika u dijelu da je bolovanje za dan 28.11.2022. lažirano jer to ne proizlazi niti iz jednog dokaza izvedenog tijekom postupka.
22. Sukladno uputi drugostupanjskog suda, ovaj sud je ponovno pregledao dokumentaciju na listu 54-65 spisa, te je utvrdio slijedeće:
- iz e-mailova tužiteljice i zz tuženika od 4.10.2022. proizlazi da je tužiteljica tražila da tuženik pripremi sporazumni raskid radnog odnosa sa danom 31.10.2022. uz uključivanje 20 dana godišnjeg odmora,, te je zz tuženika odgovorio da će isti pripremiti i poslati,
- iz e-maila zz tuženika od 6.10.2022. proizlazi da je istim tužiteljica pozvana da dođe u firmu radi potpisa sporazuma i primopredaje stvari,
- iz e-maila tužiteljice od 28.10.2022. proizlazi da je tužiteljica obavijestila tuženika da ne može doći u firmu jer je na bolovanju, te će doznake za bolovanje naknadno dostaviti, te traži dostavu sporazumnog raskida,
- iz e-mailova tužiteljice i zz tuženika od 31.10.2022. proizlazi da je zz tuženika tražio tužiteljicu da dostavi doznake za bolovanje i predložio je da tužiteljica do 4.11.2022. dođe u firmu radi potpisivanja sporazumnog raskida i primopredaje stvari, te je tužiteljica dostavila doznake za bolovanje za 10. mjesec te je navela da će se u vezi ostalog javiti njen odvjetnik,
- iz podataka HZZO-a o datumima evidentiranja ili storna za privremenu nesposobnost za rad proizlazi da je 2.11.2022. upisano da je tužiteljica bila privremeno nesposobna za rad od 1.10.2022. do 10.10.2022., od 11.10.2022. do 14.10.2022. i od 28.10.2022. do 31.10.2022., zatim je dana 23.11.2022. upisano da je tužiteljica bila privremeno nesposobna za rad od 1.11.2022. do 25.11.2022., te je 30.11.2022. to stornirano i upisano da je tužiteljica bila privremeno nesposobna za rad od 1.11.2022. do 28.11.2022.,
- da iz e-maila zz tuženika od 30.11.2022. u 15,33 sati proizlazi da je istim tužiteljici dostavljen izvanredni otkaz.
23. Nakon što je ovaj sud ponovno pregledao i analizirano navedenu dokumentaciju na listu 54-65 spisa, ovaj sud nije utvrdio niti jednu novu činjenicu u odnosu na radniju presudu, te dodatno ističe:
- da su stranke vodile pregovore o sklapanju sporazuma o prestanku radnog odnosa (kako je to naprijed navedeno), ali isti nije sklopljen, a činjenice vezane za vođenje pregovora o sklapanju sporazuma i činjenice zbog kojih isti nije sklopljen, nisu odlučne u ovom predmetu, budući to nije bio razlog otkaza sukladno obrazloženju pobijane odluke o otkazu (a kojim razlozima je ovaj sud vezan),
- da je tužiteljica bila na bolovanju od 1.11.2022. do 28.11.2022.,
- da dana 29.11.2022. i 30.11.2022. tužiteljica nije bila na bolovanju te je ta dva dana neopravdano izostala s posla, a što proizlazi i iz iskaza tužiteljice i iz navoda tuženika i iz cjelokupne dokumentacije u spisu,
- da iz navedene dokumentacije proizlazi da je tužiteljica bila privremeno nesposobna za rad te joj je otvoreno bolovanje od 1.11.2022. do 25.11.2022., te iz iskaza tužiteljice proizlazi da je 28.11.2022. bila kod doktorice koja joj je sa danom 28.11.2022. zatvorila bolovanje i rekla joj da nema osnove za daljnje bolovanje, te je tužiteljica 29.11.2022. bila kod liječnika jer se osjećala loše te ju je doktorica poslala u Vrapče i rekla da za sada nema osnove za daljnje bolovanje i da je isto zatvoreno 28.11.2022., te iz navedene dokumentacije proizlazi da je navedeno bolovanje, koje je bilo otvoreno do 25.11.2022., dana 30.11.2022. u sustavu HZZO-a stornirano i upisano je da je tužiteljica bila privremeno nesposobna za rad od 1.11.2022. do 28.11.2022.,
- da u ovom predmetu nije odlučna činjenica da je tužiteljica dana 29.11.2022. bila kod doktorice koja joj je rekla da nema osnove za daljnje bolovanje i da je isto zatvoreno 28.11.2022., jer iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ona i dana 28.11.2022. bila kod doktorice koja joj je već tada rekla da nema osnove za daljnje bolovanje i da je isto zatvoreno sa danom 28.11.2022.,
- da je u ovom predmetu utvrđeno da je bolovanje tužiteljice koje je bilo zatvoreno 25.11.2022. stornirano te je dana 30.11.2022. u sustavu HZZO-a upisano da je isto zatvoreno 28.11.2022., te je temeljem toga ovaj sud utvrdio da je tužiteljica dana 28.11.2022. bila na bolovanju pa je toga dana opravdano izostala s posla, međutim, činjenica storniranja i upisivanja novog datuma zatvaranja bolovanja u sustavu HZZO- a ne može opravdati tužiteljičin izostanak s posla za dana 29. i 30. studenog 2022.,
- da je za tuženika kao poslodavca i za tužiteljicu kao radnicu, mjerodavna dokumentacija nadležnih tijela (doznaka za bolovanje tj. izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, a iz kojih proizlazi da je tužiteljica bila na bolovanju do 28.11.2022., dok dana 29. i 30. studenog 2022. tužiteljica nije bila na bolovanju te je neopravdano izostala s posla,
- da u ovom predmetu nisu odlučne želje i očekivanja tužiteljice da će joj doktorica otvoriti i daljnje bolovanja nakon 28.11.2022., te je tužiteljica kao savjestan i odgovoran radnik bila dužna pravovremeno se informirati kod svoje liječnice o svom bolovanju odnosno o trajanju bolovanja, te sukladno tome dalje postupati, pa kako iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj je doktorica i dana 28.11.2022. i dana 29.11.2022. rekla da nema osnove za daljnje bolovanje i da je isto zatvoreno sa danom 28.11.2022., to je tužiteljica bila dužna doći na posao dana 29. i 30. studenog 2022. ili eventualno sa poslodavcem dogovoriti godišnji odmor,
- da tužiteljica nije bila na bolovanju dana 29. i 30.2022., a niti je dokazala da je i te dane bila privremeno nesposobna za rad, a niti je u tom smislu predložila daljnje dokaza (npr. vještačenje po vještaku medicine rada).
24. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica nedvojbeno dana 29. i 30. studenog 2022. neopravdano izostala s posla, te se nije javljala na telefonske pozive tuženika, a niti je odgovarala na e-mailove tuženika.
25. Tužiteljica tvrdi da je izostala s posla samo jedan dan tj. 29.11.2022. te da se njen neopravdani izostanak s posla dana 30.11.2022. ne može uzeti u obzir kao razlog za otkaz jer je pobijana odluka o otkazu donesena toga dana tj. 30.11.2022. Ovaj sud ne može prihvatiti ovako iskonstruirane navode tužiteljice jer isti nemaju uporište niti u izvedenim dokazima, a niti u odredbama ZR-a, te su protivni smislu i cilju instituta izvanrednog otkaza ugovora o radu, te su usmjerene isključivo na otklanjanje tužiteljičine odgovornosti.
26. Naime, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je tužiteljica neopravdano izostala s posla i dana 29.11.52022. i dana 30.11.2022. Iz e-maila zz tuženika od 30.11.2022. poslanog u 15,33 sati proizlazi da je istim tužiteljici dostavljen izvanredni otkaz, te ovaj sud utvrđuje da je tuženik prije slanja tog maila tj. pri kraju radnog vremena donio pobijanu odluku o izvanrednom otkazu, te ovaj sud smatra da je tuženik istu donio nakon što je utvrdio da je tužiteljica i toga dana (30.11.2022.) neopravdano izostala s posla. Dakle, ovaj sud smatra da poslodavac nije bio dužan čekati slijedeći dan ili neki od slijedećih dana za donošenje pobijane odluke o otkazu, već je imao pravo istu donijeti nakon što je utvrdio da postoji opravdan razlog za izvanredni otkaz, a tuženik je to utvrdio 30.11.2022. pri kraju radnog vremena. Dakle, ovaj sud i nakon ponovnog postupka, ostaje kod svog mišljenja da je tužiteljice neopravdano izostala s posla dva dana 29.11.52022. i 30.11.2022., te je i za poslodavca bilo odlučno da je tužiteljica neopravdano izostala s posla 29.11.52022. i 30.11.2022., te je i tužiteljica priznala da je tih dana izostala s posla i da izostanak nije opravdala, te ovaj sud smatra da je tuženik bio ovlašten donijeti pobijanu odluku o izvanrednom otkazu već dana 30.11.2022. pri kraju radnog vremena kada je nedvojbeno utvrdio da je tužiteljica neopravdano izostala s posla. Podredno, kako je tužiteljica u vrijeme donošenja pobijane odluke o izvanrednom otkazu, a koji je donesen 30.11.2022. pred kraj radnog vremena nešto prije 15,33 sati, nedvojbeno izostala cijeli dan 29.11.2022. i veći dio dana 30.11.2022. (do pred kraj radnog vremena kada je donesena odluka o otkazu), to po ocjeni ovog suda i ovakav izostanak predstavlja opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. U svakom slučaju, ovaj sud ne može prihvatiti iskons truirane navode tužiteljice da je neopravdano izostala samo jedan dan.
27. Prema čl. 116. st. 1. ZR poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
28. Imajući u vidu sve okolnosti slučaja i to da je tužiteljica tuženiku predložila sporazumni raskid ugovora o radu s danom 31.10.2022. uz zahtjev za korištenje godišnjeg odmora 20 dana do kraja radnog odnosa, čemu je tuženik udovoljio, ali je tužiteljica tri dana prije dogovorenog dana prestanka radnog odnosa, otvorila bolovanje dana 28.10.2022., te nakon zaključenog bolovanja 28.11.2022., dva dana i to 29.11.2022. i 30.11.2022., odnosno cijeli dan 29.11.2022. i skoro cijeli dan 30.11.2022. neopravdano nije došla na posao, niti je poslodavca obavijestila o razlozima izostanka, te se nije javljala na pozive tuženika (niti putem telefona, niti putem e -maila), a u te dane tužiteljica više nije bila niti na godišnjem odmoru, niti na bolovanju, a niti je bio sklopljen sporazum o prestanku radnog odnosa, to ovaj sud smatra da ovakvo postupanje tužiteljice predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog čega je tuženik opravdano izgubio povjerenje u tužiteljicu kao svoju radnicu, zbog čega uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovorn ih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Pri tome nije odlučno što se tužiteljici u pobijanoj odluci o otkazu neosnovano stavlja na teret neopravdani izostanak i za dan 28.11.2022. tj. neopravdani izostanak tri dana, jer je i bez toga dana, odnosno jer i neopravdani izostanak s posla dva dana (29.11.2022. i 30.11.2022.) obzirom na naprijed opisane okolnosti, predstavlja opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.
29. Kako je ovaj sud utvrdio da je tuženik imao opravdan razlog za izvanredni otkaz u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR, te je isti donio u zakonskom roku iz čl. 116. st. 2. ZR, te je pravilno proveo postupak otkazivanja sukladno odredbama ZR-a, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, kao neosnovan.
30. Kako je sud odbio zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenosti otkaza, to je sud odbio i daljnji zahtjev tužiteljice za sudskim raskidom ugovora o radu i za naknadu štete (u visini pet plaća).
31. Međutim, podredno, valja reći da prema čl. 125. st. 1. ZR ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
32. Tužiteljica je predložila da sud odredi sudski raskid ugovora o radu tužiteljice kod tuženika sa danom 23.1.2023. sukladno čl. 125. st. 1. ZR, budući iz ugovora o radu 23.1.2023. (list 93) proizlazi da se je tužiteljica tada ponovno zaposlila kod novog poslodavca. Međutim, kako je u postupku utvrđeno da je pobijani otkaz dopušten, to je tužiteljici prestao ugovor o radu izvanrednim otkazom ugovora o radu pa nije osnovan zahtjev tužiteljice za sudskim raskidom ugovora o radu s danom 23.1.2023.
33. Nadalje, valja reći da je ovaj sud utvrdio da je tužiteljica u vrijeme donošenja pobijane odluke o izvanrednom otkazu imala 42 godinu života (rođena **.**.1980.), da je bila zaposlena kod tuženika 8 godina (sukladno ugovoru o radu od 2.9.2014.), da nema obvezu zakonskog uzdržavanja, te je utvrđeno da je imala ugovorenu plaću bruto 23.870,00 kn tj. 3.168,09 eura sukladno Dodatku IV. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 29.4.2022., pri čemu nisu odlučni navodi tuženika da taj ugovor ne vrijedi, jer isti nije niti poništen niti je utvrđen ništetnim. Međutim, kako je ocijenjeno da je pobijana odluka o otkazu dopuštena, to nije bilo osnove za dosuđivanjem naknade štete sukladno čl. 125. st. 1. ZR.
34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti predmeta spora. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, to ista nema pravo na naknadu parničnog troška, već je isti dužna naknaditi tuženiku. Tako je tuženiku priznat trošak postupka i to za radnje poduzete do preinake tužbe (22.12.2023.) jednokratnu nagradu po Tbr. 7/2 – 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 500,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 625,00 eura. Vala reći da tuženiku za ovu fazu postupka nisu priznati troškovi za svaku pojedinu radnju kako je to zatražio, jer je predmet spora bio zahtjev za nedopuštenost otkaza i vraćanje na rad, ali je sud odlučio u granicama postavljenog zahtjeva. Nadalje, tuženiku su za daljnju fazu postupka nakon preinake tužbe (22.12.2023.) priznati troškovi prema vrijednosti predmeta spora od 15.849,95 eura pa je tako tuženiku priznat trošak za sastav podneska od 12.3.2024. po Tbr. 8/1
– 250 bodova i za ročište 16.10.2024. i 28.4.2026. po Tbr. 9/1 – po 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 2.000,00 eura, a uvećano za trošak PDV- a iznosi 2.500,00 eura. Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio nužan za vođenje parnice sukladno čl. 155 st. 1. ZPP. Također, tuženiku nije priznat trošak ročišta za objavu presude, jer isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave, a nije izvjesno da li će ista na to ročište pristupiti ili ne.
U Zagrebu, 22. svibnja 2026.
Sudac:
Monika Ferić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u roku 15 dana.
Dna:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženika
3. spis
