Poslovni broj: Us I-168/2026-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja EĆ iz [adresa] ([adresa]), [adresa].b. Republike Bosna i Hercegovina, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Tomislavu Gambiraži, odvjetniku u Zadru, Špire Brusine 4/II, protiv Ministarstva unutarnjim poslova, Policijske uprave zadarske, Postaje pomorske i aerodromske policije Zadar, Gaženička cesta 28 C, Zadar, zastupanog po opunomoćeniku VĆ, zaposleniku, prema generalnoj punomoći, radi protjerivanja iz RH i EGP-a, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 23. travnja 2026. godine u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, 22. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Postaje prometne i aerodromske policije Zadar, KLASA: UP/I-216- 04/26-01/31, URBROJ:511-18-16-26-1 od 05. siječnja 2026. godine i da se predmet vrati na ponovni postupak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1.U pravodobnoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-04/26-01/31, URBROJ:511-18-16-26-1 od 05. siječnja 2026. godine tužitelj je u bitnom naveo da u konkretnom slučaju nije ispunjen ni jedan uvjet iz članka 189. stavak. 1. i 2. Zakona o strancima koji bi opravdavao donošenje odluke o protjerivanju tužitelja iz Republike Hrvatske i EGP-a; da tuženik svoju odluku temelju na činjenici da postoje određene okolnosti koje bi mogle upućivati da je tužitelj počinio kazneno djelo pa da zbog postojanja takve okolnosti tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak. Međutim da tužitelj u trenutku donošenja osporenog rješenja, kao i u trenutku podnošenja tužbe, nevina osoba; da se ne vodi nikakav kazneni postupak, već je tužitelju u vezi s navodnim počinjenjem kaznenog djela koje se opisuje u obrazloženju osporenog rješenja uručena pouka o pravima osumnjičenika i da je tužitelj u svojstvu osumnjičenika ispitan pred MUP-om pri čemu je isti negirao učin kaznenog djela:

Dakle, da tužitelj nije pravomoćno osuđen za nikakvo kazneno djelo. Poziva se na članak 183. Zakona o strancima; da tužitelj nije cijenio činjenicu da tužitelj u RH boravio neprekidno od mjeseca ožujka 2018. godine i da u RH je zasnovao izvanbračnu zajednicu, da u RH živi i njegov otac; da nije cijenjena ni činjenica da je PU Zadarska 2018. godine tužitelju izdala dozvolu za boravak i rad u trajanju od jedne godine za poslove zidara i da mu se ta dozvola kontinuirano svake godine produžava; da je tuženik u obrazloženju rješenja trebao navesti razloge zbog čega nije primijenio blaži oblik procesuiranja tužitelja, odnosno zbog čega mu rješenjem nije odredio primjereni rok reguliranje statusa u RH; da je tuženik tužitelju izrekao najtežu mjeru – protjerivanje uz zabranu ulaska bez provođenja testa razmjernosti, iako je bio dužan uzeti u obzir duljinu boravka tužitelja u RH njegovu radnu i društvenu integraciju, činjenicu da protiv tužitelja ne postoji pravomoćna osuđujuća presuda za kazneno djelo, te činjenicu da nije predstavljao nikakav sigurnosni problem; da je od vremena dolaska u RH tužitelj poštivao sve propise RH, ishodio sve potrebne dozvole, bio prijavljen na sva zakonom određena osiguranja; da u konkretnom slučaju protjerivanje nije obavezno bilo potrebno a da tuženik u obrazloženju rješenja nije naveo razloge zbog kojih smatra da je potrebno. Tužbenim zahtjevom je zatraženo je da se poništi osporeno rješenje tuženika.

2.Tuženik je po pozivu suda dostavio odgovor na tužbu u kojem je među ostalim naveo da je uvidom u službene evidencije utvrđeno da je tužitelj evidentiran kao višestruki počinitelj prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama među kojima se ističu: izazivanje prometne nesreće (čl.293. ZSPC-a), neprilagođena brzina (čl.51. ZSPC-a), vožnja prije stjecanja prava na upravljanje (članak 216.ZSPC-a), upravljanje pod zabranom (čl. 289. ZSPC-a), upravljanje neregistriranim vozilom (čl. 238. ZSPC- a), vožnja pod utjecajem droga (čl. 199. ZSPC-a) i odbijanje testa na droge (čl. 282. ZSPC-a). Također da je protiv tužitelja podnesena kaznena prijava radi kaznenog djela iz članka 190. Kaznenog zakona RH-e-Neovlaštena proizvodnja i promet drogama; da je također utvrđeno da je tužitelj u RH-oj boravio nezakonito, odnosno da je prekoračio dopušteni boravak od 90 dana u posljednjih 180 dana, budući da je tužitelj u RH-oj boravio 148 dana umjesto dozvoljenih 90 dana. Slijedom navedenog da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje sukladno članku 189. Zakona o strancima, zbog čega je donijeto predmetno rješenje.

3.Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-04/26-01/31, URBROJ: 511-18-16-26-1 od 05. siječnja 2026. godine među ostalim je određeno da se tužitelj protjeruje iz Republike Hrvatske i da mu se određuje zabrana ulaska i boravka u EGP- u u trajanju od dvije godina, da je dužan u roku od 3 dana od dana uručenja istog rješenja napustiti RH ili će protekom roka o svom trošku biti prisilno udaljen.

4.Na raspravi od 26. ožujka 2026. godine zamjenik opunomoćenika je u bitnom naveo da ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva, te je naveo da iz sadržaja obrazloženja tuženika nije razvidno koji je konkretan uvjet iz članka 189. Zakona o strancima primijenjen u konkretnom slučaju, niti da je vidljivo na koji način utvrđene činjenice upućuju na zaključak da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje. Naveo je da osporava navode iz odgovora na tužbu navodeći da u odgovoru na tužbu tuženik iznosi nove podatke o prekršajima koje bi počinio tužitelja ali da odgovor nije dostavljen nikakvu pravomoćnu sudsku odluku iz koje bi bilo vidljivo da je tužitelj zaista i počinio prekršaje koji se navode u odgovoru na tužbu. Opunomoćenik tuženika je iskazao da ostaje pri odgovoru na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja. U odnosu na primjedbe zamjenika opunomoćenika, netom iznijete, da nisu navedene oznake odluka te datumi pravomoćnosti tih odluka u kojima je tužitelj osuđen. opunomoćenik tuženika je naveo da tuženik raspolaže navedenim podacima i takvim odlukama i da ih može dostaviti sudu u najkraćem roku, a da iste odluke nisu dostavljene jer da je tuženik smatrao da je dovoljno ono što je napisano u odgovoru na tužbu.

Sud je na istom ročištu naložio opunomoćeniku tuženika da dostavi sve pravomoćne odluke na koje se poziva u odgovoru na tužbu, odredivši mu rok za dostavu.

5.Tuženik se je po navedenom očitovao dostavivši sudu dana 10. travnja 2026. godine podnesak u kojem je naveo da uvidom u službene evidencije utvrđeno koje je prometne prekršaje tužitelj počinio, za koje su mu od policije izdani obvezni prekršajni nalozi, ili optužni prijedlozi, te koji postupak je pravomoćno dovršen. Osim navedenog navedeni su i drugi postupci koji su u tijeku.

6.Opunomoćenik tužitelja je dana 17. travnja 2026. godine dostavio podnesak kojim se je očitovao na navode iz podneska tuženika dostavljenog sudu dana 10. travnja 2026. godine. U navedenom podnesku je u bitnom ostao kod tužbenih navode te je naveo da tuženik nije postupio po nalogu suda budući da u spis predmeta nije dostavio nijednu pravomoćnu odluku na koju se poziva, te je istakao da u navedenom podnesku tuženik navodi određene prekršaje bez navođenja brojeva predmeta ili druge identifikacijske oznake. Navodi da je za neke prekršaje tužitelj platio izrečenu novčanu kaznu, čime je pokazao da prihvaća odgovornost. Istakao je da podnošenje kaznene prijave ne može predstavljati osnovu za zaključak o postojanju razloga za protjerivanje, te da slijedom navedenog u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz članka 189. stavka 1. i 2. Zakona o strancima koje bi opravdavale donošenje odluke o protjerivanju tužitelja iz RH i EGP-a.

7.Na ročištu od 23. travnja 2026. godine zamjenica opunomoćenika tužitelja je iskazala da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva, te kod sveg iskazanog na prethodnom ročištu te podnesku opunomoćenika od 17. travnja 2026. godine. U spis je priložila popis troška kojim je zatražen trošak sastava tužbe, zastupanje na ročištu od 26. ožujka 2026. godine, za sastav obrazloženog podneska od 17, travnja 2026. godine, te zastupanje na ročištu od 23. travnja 2026. godine, za svaku radnju u visini od po 500 bodova (1.000,00 eura), sve uvećano za PDV od 25 % te trošak sudskih pristojbi po nalogu suda.

Opunomoćenik tuženika je iskazao da ostaje pri odgovoru na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja. Naveo je da je tuženik sukladno raspravnom rješenju s prethodnom ročištu i nalogu tuženiku da dostavi pravomoćne odluke na koje se poziva u odgovoru na tužbu, tuženik prije dva dana dostavio pravomoćne odluke ali da ne zna da li su iste zaprimljene kod suda i unesene u e-spis, da da radi opreza u spis prilaže te odluke koje su navedene u odgovoru na tužbu, nakon čega je u spis priložio više odluka na kojima je iskazana pravomoćnost.

8.U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 05.siječnja 2026. godine, odgovor na tužbu, podnesak tuženika od 10. travnja 2026. godine, tužitelja od 17. travnja 2026. godine, te je pregledan sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

9.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10.Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-04/26-01/31, URBROJ:511-18-16-26-1 od 05. siječnja 2026. godine. Sporno je prvenstveno da li je postupak donošenja predmetnog rješenja tuženika proveden zakonito i da li su u postupku donošenja rješenja počinjene neke postupovne povrede na štetu tužitelja.

11.Člankom 184. stavak 1. i 2. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20, 114/22,151/22. i 40/25, dalje: ZoS-a) propisano je da će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi u [adresa] ili mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj rješenjem odrediti rok u kojem je dužan napustiti EGP-a (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako državljanin treće zemlje ne napusti EGP-a te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno prijelazu prilikom napuštanja

Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a

Člankom 189. stavak 1. ZoS-a propisano je da se državljanina treće zemlje može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje ako pomaže u nezakonitom ulasku, tranzitu ili boravku, iz koristi sklopi brak ili životno partnerstvo, počini prekršaj iz propisa o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja, propisa o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, propisa o javnom redu i miru, oružju, zlouporabi droga te propisa iz područja carinskih i drugih poreznih davanja, počini prekršaj s elementima nasilja, počini kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti ili ponavlja činjenje prekršaja.

Člankom 190. stavak 1. ZoS-a je propisano da se državljanin treće zemlje može protjerati ako nije napustio EGP-a odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji je određen rješenjem, zbog nezakonitog boravka i nezakonitog prelaska ili pokušaja prelaska državne granice, različitih od razloga od stavka 1. ovoga članka.

Člankom 191. stavkom 1. ZoS-a propisano je da će se prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturna integracija u Republici Hrvatskoj i veze državljanina treće zemlje s državom podrijetla.

Člankom 183. stavak 1. točka 2. ZoS-a propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak.

Člankom 192.stavak 1. ZoS-a propisano je da će se rješenjem o protjerivanju utvrditi da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i da je dužan napustiti EGP-a, odredit će se rok za dragovoljni odlazak i vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak u EGP i boravak u EGP-u, zaprijetit će se prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP-a i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti. Stavkom 5. istog Zakona propisano je da se rješenjem o protjerivanju državljaninu treće zemlje određuje zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 189. Zakona o strancima ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 5 godina. Stavkom 7. istog članka propisano je da se zabrana ulaska i boravka računa od napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske u roku koji je određen.

12.Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj državljanin treće zemlje i da je u RH-u došao temeljem dozvole za boravak i rad. Tužitelj je od 2023. godine radio za tvrtku Rodul gradnja te je imao važeću dozvolu za boravak i rad, te je isti poslodavac 2024. godine produžio navedenu dozvolu za boravak i rad, međutim, ta dozvola za boravak i rad je istekla 20. travnja 2025. godine.

Poslodavac kod kojeg je tužitelj radio je u zakonskom roku prije isteka dozvole zatražio produljenje ali je isti zahtjev odbijen iz razloga iz razloga što je u tom postupku utvrđeno da tužitelj krši odredbe ZoS-a koje se odnose na ulazak, boravak i rad. Slijedom navedenog, tužitelj je nakon isteka dozvole za boravak i rad u RH-oj dana 20. travnja 2025. godine nezakonito boravio u [adresa]-oj, pa kako je tužitelj nezakonito boravio u [adresa]-oj, zakonito je donijeto predmetno rješenje kojim se tužitelj protjeruje iz EGP-a odnosno RH-e, jer nezakoniti boravak predstavlja zakonitu osnovu da se tužitelja protjera iz RH-e odnosno EGP-a. U postupku je također utvrđeno da je tužitelj prekoračio dopušteni boravak od 90 dana u posljednjih 180 dana, budući da je tužitelj u RH-oj boravio 148 dana umjesto dozvoljenih 90 dana.

13.Opunomoćenik tužitelja je na ročištu od 23. travnja 2026. godine u spis priložio: - Obvezni prekršajni nalog Postaje pomorske i aerodromske policije Zadar, KLASA:211-07/24-4/38473, URBROJ:511-18-16-24-1 od 6.svibnja 2024, godine na kojem je stavljena klauzula pravomoćnosti da je isti pravomoćan 29. svibnja 2024. godine; - Obvezni prekršajni nalog Postaje prometne policije Zadar, KLASA:211-07/24- 2/37445, URBROJ:511-18-15-24-1 od 25.kolovoza 2024, godine na kojem je stavljena klauzula pravomoćnosti da je isti pravomoćan 04. rujna 2024. godine; - Obvezni prekršajni nalog Postaje prometne policije Zadar, KLASA:211-07/24-1/12781, URBROJ:511-18-15-24-1 od 28.kolovoza 2024, godine na kojem je stavljena klauzula pravomoćnosti da je isti pravomoćan 10. rujna 2024. godine; - Obvezni prekršajni nalog Postaje prometne policije Zadar, KLASA:211-07/24-1/2021, od 31.prosinca 2021, godine na kojem je stavljena klauzula pravomoćnosti da je isti pravomoćan 01.veljače 2022. godine, te još tri prekršajna naloga za prometne prekršaje koji su pravomoćni 23. siječnja 2026., 14. siječnja 2026.i 14. siječnja 2026. godine, te presudu Općinskog suda u Zadru broj: Pp-6465/22 od 13. prosinca 2022. za počinjenje prekršaja iz članka 51. st. 5. u svezi članka 293. st. 1 ZSPC-a, na kojoj nije stavljena klauzula pravomoćnosti.

14.Temeljem navedenih dokaza priloženih spisu je vidljivo da je tužitelj vise puta pravomoćno kažnjavam za počinjenje prometnih prekršaja iz ZSPC-a. Odredbom članka 189. stavak 1. ZoS-a propisano da se državljanina treće zemlje može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje ako ponavlja činjenje prekršaja. Slijedom navedenog postoji zakonska osnova da se je tužitelja predmetnim rješenjem protjeralo iz EGP-a odnosno RH, budući da kao višestruki počinitelj prekršaja (recidivist), tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje sukladno članku 189. stavak 1. ZoS-a.

15.Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

16.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu 22. svibnja 2026.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Tomislavu Gambiraži, odvjetniku u Zadru, Špire Brusine 4/II,

- tuženiku, MUP, Policijske uprave zadarske, Postaje pomorske i aerodromske policije Zadar, Gaženička cesta 28 C, Zadar,

- u spis.