REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Povrv-236/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji tog suda Marini Caren Smolčić, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, koje zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u ODVJETNIČKO DRUŠTVO ZEC I PARTNERI d.o.o., protiv prvotužene JČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], drugotuženog JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i trećetužene PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. travnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja te odsutnosti tuženih, 22. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Gordane Frković, sa sjedištem u [adresa], poslovni broj Ovrv-1978/2021 od 23. lipnja 2021., u dijelu u kojem se nalaže VČ, OIB [osobni identifikacijski broj], predniku sada prvotužene JČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotuženog JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i trećetužene PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], namiriti tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., OIB 29524210204, novčanu tražbinu u iznosu od 42,39 EUR (slovima: četrdesetdvaeura i tridesetdevetcenta) sa zakonskom zateznom kamatom koja:

-na iznos od 10,62 EUR teče od 21.07.2023.

-na iznos od 10,62 EUR teče od 21.08.2023.

-na iznos od 10,62 EUR teče od 21.09.2023.

-na iznos od 10,62 EUR teče od 21.10.2023.

-na iznos od 10,62 EUR teče od 21.11.2023.

-na iznos od 10,62 EUR teče od 21.12.2023.

-na iznos od 10,62 EUR teče od 21.01.2024.

-na iznos od 10,62 EUR teče od 21.02.2024. pa do isplate

po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se prvotuženoj JČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotuženom JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i trećetuženoj PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., OIB 29524210204, troškove parničnog postupka u iznosu od 156,50Eur (slovima: jednustotinupedesetšesteura i pedesetcenta) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204 (ranije ovrhovoditelj; dalje u tekstu: tužitelj) podnio je Javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv prednika prvotužene JČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotuženika JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i trećetužene PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: tuženi), VČ (dalje u tekstu: ovršenik/prednik tuženih) radi naplate novčane tražbine u iznosu 319,36kuna/42,39Eur uz naknadu troškova postupka, sve zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

2. U povodu istog prijedloga javna bilježnica Gordana Frković, sa sjedištem u [adresa], donijela je 23. lipnja 2021. rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-1978/2021 na temelju vjerodostojne isprave, protiv kojeg rješenja je prednik tuženih pravodobno izjavio prigovor te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-231/2021 od 27. prosinca 2021. stavljeno izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu prednik tuženih je osporio predmetnu tražbinu kako po osnovi tako i visini. Navodi kako je 28. rujna 2018. s VIPnet d.o.o., Zagreb zasnovao ugovorni odnos potpisivanjem Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa za korištenje komunikacijske usluge za mobitel br. [broj telefona] uz minimalno trajanje ugovora na 24 mjeseca, što proizlazi iz samog Zahtjeva u dijelu ,,Podaci o ugovorenim uslugama''. Protekom dvije godine djelatnici tužitelja (kao pravnog slijednika poduzeća VIPnet d.o.o.) od početka rujna svakodnevno, po nekoliko puta dnevno (4-5 puta) su na njegov mobitel slali obavijesti o produljenju ugovora obzirom mu uskoro istječe. Međutim on je već ranije odlučio ne produ ljiti ugovornu obvezu i raskinuti bilo kakav poslovni odnos s tužiteljem zbog nekorektnog odnosa prema njegovoj tvrtki koja je također bila korisnik usluga tužitelj, a iz istog razloga ugovornu obvezu nisu produžili niti njegova supruga i sin. Nakon mnogobrojnih opetovanih zahtjeva za produženje ugovorne obveze najprije je telefonski obavijestio djelatnika Službe za korisnike tužitelja da raskida bilo kakav poslovni odnos s njima te je zatražio djelatnika za e-mail adresu na koju je 28. rujna 2020. tužitelju poslao "Obavijest o neproduživanju ugovora". Unatoč istome tužitelj je nastavio svaki mjesec slati račune sve do proljeća 2021. kada je u ožujku njegova supruga nazvala Službu za korisnike i razgovarala s djelatnikom J o navedenoj situaciji, a J joj je odgovorio da tužitelj nema ili nije primio navedeni mail "Obavijest o neproduživanju ugovora" te zamolio njegovu suprugu da mu isto pošalje još jednom, ali ovog puta Službi za korisnike što je ista i učinila. Isti dan (22. ožujka 2021.) Služba za korisnike tužitelja poslala je mail kojim potvrđuje primitak njihovog e-mail-a i kako će se potruditi odgovoriti što prije na isti. Gospođa RČ iz [adresa] za upravljanje korisničkim prigovorima tužitelja 30. ožujka 2021. poslala je mail u kojem ga obavještava kako je napravila provjeru i utvrdila da je u rujnu 2020. dostavio mail u kojem je naveo kako ne želi produljivati Ugovor na broju 091-6053-365. Dodala je da se pretplatnički ugovori sklapaju na neodređeno razdoblje trajanja, stoga isti ne može isteći, nego se može samo raskinuti temeljem Zahtjeva jedne strane Ugovora, a kako im on nije dostavio Zahtjev za raskidom Ugovora, to isti nije niti realiziran, već je nastavio teći po uvjetima bez ugovorne obveze sve do 4. ožujka 2021. kada je isključen zbog neplaćanja… Ujedno, Povjerenstvo za rješavanje pritužbi potrošača tužitelja je 27. travnja 2021. razmotrilo njegov prigovor i navelo gotovo isto kao i gospođa RČ te dodatno navodi da između njega i tužitelja ne postoji ugovorni (pretplatnički) odnos, kao i "Dana 28. rujna 2020. poslali ste e-poruku u kojoj ste A1 Hrvatska d.o.o. obavijestili da nakon isteka ugovorne obveze ne želite novo produljenje pretplatničkog odnosa. Na navedenu obavijest odgovoreno je isti dan te Vam je sugerirana samo promjena tarife…" . Smatra kako je nejasna povezanost promjene tarife s njegovom obavijesti o prekidu pretplatničkog odnosa, a dodatno nije prihvatio ni novu tarifu, ni bilo kakav drugi poslovni odnos s tužiteljem iz kojeg razloga smatra da nije dužan podmiriti predmetnu tražbinu za razdoblje kada je njegova Ugovorna obveza prestala. Nadalje ukazuje na neobično postupanje tužitelja u odnosu na prigovor o kojem je odlučivalo Povjerenstvo kada piše: "Kao ustupak, izvršeno je knjižno odobrenje računa za listopad, studeni i prosinac 2020. u ukupnom iznosu 314,51 kunu. Molimo vas da dugovanje po računima za kolovoz i rujan podmirite u ukupnom iznosu 319,36 kuna…". Takvo postupanje tužitelja označava postupanjem "kao na placu", dakle daj što daš. Iako je provjerio stanje naplate računa i dobio telefonsku potvrdu da su svi računi do isteka Ugovora podmireni, tužitelj još čini "ustupak", pa prepolovljuje navodni dug i evidentira dug za kolovoz i rujan 2020. kada je još trajala ugovorna obveza. U odnosu na prigovor visine tražbine ističe kako je s tužiteljem sklopio Ugovor s tarifom od 124,00 kune mjesečno, pa bi za dva mjeseca bio dužan 248,00 kuna, a ne kako je utuženo 319,36 kuna.

4. U podnesku od 3. siječnja 2022. tužitelj je naveo kako se osnovanost predmetnog potraživanja temelji na ugovornom odnosu proizašlom iz Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 28. rujna 2018., s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca za pretplatnički broj [broj telefona]. Visinu konkretne novčane tražbine dokazuje i vjerodostojnim ispravama u vidu prijepisa mjesečnih računa za razdoblje koje je predmet ovog postupka, sa specifikacijama usluga, naknada i poziva. Vezano za navode tuženika kako je predmetni ugovor zaključen na rok od 24 mjeseca tužitelj navodi kako je predmetni ugovor zaključen uz obvezno minimalno trajanje 24 mjeseca. Međutim, navedeno ne znači da ugovor ističe protekom roka od 24 mjeseca, već se ugovor sklapa na neodređeno vrijeme, sukladno čl. 5.1.2. Općih uvjeta poslovanja tužitelja, a koje Opće uvjete je tuženik prihvatio potpisivanjem predmetnog ugovora te se smatra kako se s istima i suglasio. Isti se na ugovorni odnos parničnih stranaka primjenjuju kao lex specialis sve sukladno čl. 42. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, br. 73/08. do 71/14., dalje: ZEK). Dakle, budući se radi o ugovoru sklopljen na neodređeno vrijeme isti nije mogao isteći nego je samo mogao biti raskinut. Tuženik nije zatražio raskid ugovora pa je isti nastavio teći po uvjetima bez obveznog trajanja ugovora tj. bez ostvarenih popusta. Dodatno, tužitelj ističe kako prijepisi detaljnih ispisa poziva koji prileže predmetnim računima nesporno dokazuju kako je tuženik koristio usluge tužitelja, odnosno obavljao telefonske razgovore i koristio druge usluge u razdoblju za koje su predmetni računi ispostavljeni. Uvidom u poslovnu dokumentaciju tužitelja utvrđeno je kako tuženik predmetne račune do danas nije namirio, a ukoliko isti tvrdi suprotno, na njemu je teret dokaza u smislu odredbe čl. 219. Zakona o parničnom postupku. Predlaže sudu održati na snazi platni nalog u cijelosti kao i tuženiku naložiti da nadoknadi trošak ovog postupka.

5. Prednik tuženih se na navode iz podneska tužitelja nije očitovao.

6. Rješenjem poslovni broj Povrv-231/2021 od 26. veljače 2024. prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari jer je tuženik VČ, OIB [osobni identifikacijski broj], preminuo, a postupak je nastavljen s nasljednicima sada prvotuženom JČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotuženim JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i trećetuženom PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: tuženi) koja činjenica je utvrđena ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv-231/2021 od 7. listopada 2025.

7. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 01.04.2021. (list 3 spisa), Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 29.09.2018. (list 11-13, 43-44 spisa), E-mail poruka naslova "Obavijest o neproduživanju Ugovora" od 28.09.2020. (str. 14 spisa), E-mail prepiska (str. 15-17 spisa), SMS komunikacija (str. 18-19 spisa), dopis A1 Hrvatska d.o.o., Povjerenstvo za rješavanje pritužbi potrošača od 30.04.2021. (str. 20 -21 spisa), Opomena – poziva na plaćanje od 22.12.2020. (str. 22 spisa), Opći uvjeti poslovanja A1 Hrvatska d.o.o. (str. 40-42 spisa), računi (str. 45-48 spisa).

8. Izvedene dokaze sud je ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje ZPP) koji se primjenjuje u konkretnom predmetu obzirom je postupak započeo 15. srpnja 2021 .

9. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. ZPP-a) budući se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn odnosno 1.320,00€.

10. Predmet spora predstavlja utvrđenje da li je tuženik u obvezi platiti tužitelju utuženi novčani iznos s osnove neplaćenih računa za pružene telekomunikacijske usluge za kolovoz 2020. u iznosu 170,85kn/22,68€ i rujan 2020 . u iznosu 148,51kn/19,71€.

11. Među strankama nije sporno postojanje obveznopravnog odnosa koji je nastao potpisivanjem Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 28. rujna 2018., s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca za pretplatnički broj [broj telefona]. Međutim, sporno je da li je obzirom na razdoblje minimalnog trajanja ugovora tuženik u obvezi podmiriti predmetnu tražbinu kao i visina iste.

12. Temeljem tako sudu predočenih i izvedenih dokaza u postupku proizlazi:

- da su tužitelj i tuženik zasnovali pretplatnički odnos potpisivanjem Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa 28. rujna 2018., s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca za pretplatnički broj [broj telefona] (utvrđeno temeljem Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 29.09.2018. (list 11-13, 43-44 spisa))

- da je tuženik email porukom od 28. rujna 2020. (u 13:48sati) poslao tuženiku obavijest kako ne želi produžiti ugovor za pretplatnički broj [broj telefona] nakon isteka 29. rujna 2020.

- da je tuženik u e-mail poruci od 22. ožujka 2021. (u 18:42 sati) naveo da isti upućuje tužitelju nakon prethodnog razgovora s operaterom J vezano za navodni dug ponovno šalje e-mail poruku kojom je obavijestio da neće produžiti Ugovor nakon njegovog isteka 29. rujna 2020. te u privitku dostavlja istu e-mail poruku i osporava navodni dug pri čemu ističe kako nije naveden niti iznos niti broj računa, kao niti razdoblje na koji se dug odnosi

- da je Služba za korisnike tužitelja e-mail od 30. ožujka 2021. (u 09:10 sati) odgovorila na prigovor tuženika u kojem ga obavještavaju da je izvršena provjera i rezultat koje je utvrđenje da je u rujnu 2020. dostavio mail u kojem navodi kako ne želi produljivati Ugovor za pretplatnički broj [broj telefona], a da mu je u odgovoru dostavljena informacija o dostupnim tarifama i uvjetima kao i da se pretplatnički Ugovori sklapaju na neodređeno razdoblje trajanja uslijed čega isti ne može isteći nego se može samo raskinuti temeljem zahtjeva jedne strane Ugovora, a kako nije dostavio zahtjev za raskidom Ugovora, to isti nije niti realiziran i nastavio teći sve do 4. ožujka 2021. kada je isključen zbog neplaćanja; ujedno, tuženiku je potvrđena ispravnost izdanih računa te ukupnog dugovanja koje se odnosi na račune za kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2020. u iznosu 633,87 kuna te da je sporni dug potrebno podmiriti; u potpisu stoji RČ (list 6 spisa)

- da je tužitelj dopisom od 30. travnja 2021. odgovorio tuženiku na pritužbu kojim je izrazio nezadovoljstvo dugovanjem za pretplatnički broj [broj telefona] i, između ostalog, naveo da je provjerom sustava utvrđeno da je usluga za navedeni pretplatnički broj korišten do 1. listopada 2020. te da je 4. prosinca 2020. aktivirana suspenzija radi neplaćenog računa za kolovoz 2020., a trajno isključenje radi neplaćanja računa je izvršeno 8. ožujka 2021. te da kao ustupak je izvršeno knjižno odobrenje računa za listopad, studeni i prosinac 2020. u ukupnom iznosu 314,51 eura te se poziva tuženika na podmirenje duga po računima za kolovoz i rujan u iznosu 319,36 eura (list 20 -21 spisa)

- da je tužitelj za ugovorenu uslugu tuženiku izdao račune i to na iznose kako slijedi:

račun br. 0000537985092020 za mjesečnu naknadu za kolovoz 2020. (s dospijećem 15.09.2020.) u iznosu sveukupno 170,85 kuna/22,66 eura, a iz kojeg proizlazi da su osim mjesečne naknade tuženiku naplaćen poziv po posebnoj tarifi (količina 1), slanje 4 SMS po posebnoj cijeni, slanje 3 MMS-a te dodatne usluge drugih tvrtki (NTH Mobile d.o.o. 19. kolovoza 2020. u iznosu 24,00 kune) te je uz isto dostavljena i specifikacija poziva s vremenom trajanja istih kao i specifikacija dodatnih obračunatih usluga

račun 0000560673102020 za mjesečnu naknadu za rujan 2020. (s dospijećem 15. listopad 2020.) u iznosu sveukupno 148,51 kuna/19,71 eura, a iz kojeg proizlazi da su osim mjesečne naknade tuženiku naplaćen poziv po posebnoj tarifi (količina 1), slanje 2 SMS po posebnoj cijeni, slanje 3 MMS-a te usluga (količina 2) mParkinga 15. rujna 2020. u [adresa], zona 1. u iznosu 8,00 kuna kao i naknada za uslugu izvršenja platnih transakcija te je uz isto dostavljena i specifikacija poziva s vremenom trajanja istih kao i specifikacija dodatnih obračunatih usluga

- da je tužitelj pokrenuo ovršni postupak u kojem je javna bilježnica Gordana Frković, sa sjedištem u [adresa], odredila ovrhu rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-1978/2021, od 23. lipnja 2021.

- da je protiv rješenja o ovrsi tuženik kao ovršenik uložio prigovor.

13. Odredbom čl. 6.2.1. Općih uvjeta poslovanja tužitelja, koji su u primjeni od siječnja 2020., je propisano da je krajnji korisnik obvezan platiti ukupan iznos neosporenih troškova i dugovanja nastalih za vrijeme trajanja pretplatničkog odnosa, uključujući i troškove usluga.

14. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: ZOO) je propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni ispuniti svoju obvezu i odgovaraju za njezino ispunjenje.

15. Sud u postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP), te su stranke u postupku dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP-a).

16. Nadalje, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (čl. 220. st. 1. ZPP-a), a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice, zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a ZPP-a).

17. Tuženik prigovorom osporava platni nalog kako po pitanju osnove tako i visine ističući kako je istekom ugovorne obveze (24mjeseca) prestala njegova obveza na podmirivanje tražbina koje tužitelj ima prema njemu. Međutim, istovremeno ne spori činjenicu da je ugovorna obveza nastala potpisivanjem Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa 28. rujna 2018., s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca za pretplatnički broj [broj telefona] prestala 28. rujna 2020. te je čak i istome obavijestio tužitelja u e-mail poruci od 28. rujna 2021.

17.1. Obzirom na činjenicu da tuženik potvrđuje da je prilikom izdavanja predmetnih računa (za kolovoz i rujan 2020.) još uvijek bio u ugovornoj obvezi s tužiteljem odnosno navodi kako je obavijestio tužitelja da ugovornu obvezu ne želi produljiti nakon rujna 2020. (a istu obavijest ovaj sud smatra obaviješću o raskidu ugovora) to je razvidno da niti sam tuženik ne čini spornim svoju obvezu na podmirenje usluge koju mu je tužitelj izvršio u vremenu dok je Ugovor još bio na snazi odnosno unutar ugovorenih 24 mjeseci trajanja, a to su u konkretnom slučaju dug po računu za kolovoz i rujan 2020. Ujedno, iz specifikacije potrošnje razvidno je da je tuženik u utuženom razdoblju doista koristio uslugu tužitelja pa i usluge drugih pružatelja poput npr. usluge parkiranja koje se naplaćuju putem usluge tužitelja.

17.2. Takvi navodi tuženika uz dostavljenu dokumentaciju nedvosmisleno ukazuju na činjenicu da je u utuženom razdoblju ugovorni pretplatnički odnos bio aktivan te je tuženik koristio ugovorene usluge koje mu je tužitelj pružio.

18. U odnosu na visinu potraživanja, valja ponoviti da je iz dostavljenih računa za kolovoz i rujan 2020. razvidno da je tužitelj predniku tuženih pružio uslugu koja nije plaćena. Iz istih je jasno i razumljivo na što se odnose, pri čemu prednik tuženih niti tuženi nisu niti ukazivali da takve usluge njihov prednik ne bi koristio.

19. S obzirom da prednik tuženih kao niti tuženi nisu dokazali dokazao da bi podmirili potraživanje tužitelja po utuženim računima za kolovoz i rujan 2020., a osnovanost i visinu istog je sud utvrdio uvidom u račune te izvod iz poslovnih knjiga kao vjerodostojne isprave u smislu članka 31. stavka 1. OZ, to su tuženi u obvezi podmiriti daljnje dugovanje po utuženim računima za kolovoz i rujan 2020. koji se odnose na ugovorene tarife za svaki pojedini mjesec.

19.1. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno članku 29. stavku 1. ZOO.

19.2. Zatezne kamate na dosuđeni iznos 42,39Eur teku od idućega dana od dana dospijeća svakog pojedinog računa do isplate s obzirom da prednik tuženih nije podmirio utužene račune do dana dospijeća naplate istih (čl. 183. st. 1. ZOO) po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

21. Sukladno zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu broj Su-IV-204/17 o troškovima ovršnog postupka odlučeno je zajedno s ostalim troškovima nastalim u ovom parničnom postupku.

22. Po ocjeni ovog suda tužitelj ima pravo na naknadu troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 24,86Eur temeljem odredbi čl. 5.- 8. Pravilnika te čl. 14. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/2022., 6/2024.; dalje u tekstu: OZ) te na jednokratnu naknadu za čitav postupak – 50bodova pomnoženih s 2,00Eur uvećano za 25%PDV-a ukupno 125,00Eur (Tbr. 7./8. u svezi Tbr. 46. i 54. Tarife) kao i troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 6,64Eur, u skladu s Tbr. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi kao sastavnog dijela Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine"- broj 118/18., 51/2023.).

22.1. Neosnovan je zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na presudu preko dosuđenog, a potraživanog iznosa od 13,27Eur budući ne može na teret tužen ih ići činjenica da tužitelj nije platio pristojbu na presudu u roku od tri dana od dana elektroničke dostave ove odluke koja mogućnost mu je ostavljena odredbom čl. 7. st. 1. t. 3. ZSP. Naime, ukoliko tužitelj iskoristi istu mogućnost, a sud mu dosudi potraživani trošak u iznosu 13,27Eur u trenutku kada tužitelj još nije u obvezi platiti sudsku pristojbu na presudu to bi sud tužitelju dosudio više no što mu pripada.

22.2. Isto tako neosnovan je zahtjev za ,,ovršni trošak'' preko dosuđenog iznosa (24,86Eur) budući je postavljen protivno odredbe čl. 5.-8. Pravilnika i OZ, a ukoliko se odnosi na sastav ovršnog prijedloga tada se ukazuje kako je taj trošak obuhvaćen troškom jednokratne naknade.

23. Temeljem navedenog, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu 156,50Eur (točka II. izreke rješenja).

24. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati i kamatnoj stopi na dosuđeni iznos troška temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO.

U Velikoj Gorici 22. svibnja 2026.

Sutkinja:

Marina Caren Smolčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri (3) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu.

Dn-a:

1. Tužitelju, po pun.

2. Prvotuženoj

3. Drugotuženiku

4. Trećetuženoj