Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-33/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Miličević kao predsjednika vijeća, te Klaudije Grubišić i Nikole Bešenski kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ive Draganić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika IC, zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda – kleveta, opisano i kažnjivo po članku 149. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19. - dalje KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika IC protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: K-864/2023-18. od 15. svibnja 2024., dana 22. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika DC kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci proglasio je krivim okrivljenika DC zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda – klevete iz članka 149. stavka 2. KZ/11 te ga osudio na novčanu kaznu od 30 (trideset) dnevnih iznosa po 10,00 (deset) eura, što iznosi ukupno 300,00 eura, a potom je temeljem članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljeniku izrečena uvjetna osuda na način da se novčana kazna na koju je osuđen neće izvršiti ako okrivljeniku u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje ZKP/08) privatna tužiteljica PC se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje na parnicu.

1.2. Na temelju članka 151. stavak 1. i 2. KZ/11 izreka presude objavit će se u dnevnom listu „Novi list“ o trošku okrivljenika u roku od 30 (trideset) dana od dostave pravomoćne presude.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. nalaže se okrivljeniku IC da podmiri troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 200,00 (dvije stotine) eura, trošak svjedoka u iznosu od 13,27 eura (trinaest eura dvadeset sedam centi), te nužne izdatke privatne tužiteljice i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatne tužiteljice o visini kojih troškova će sud sukladno članku 148. stavak 4. ZKP/08. donijeti posebno rješenje.

2. Protiv navedene presude žalbu i dopunu žalbe podnio je okrivljenik po branitelju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kaznenopravnoj sankciji, troškovima kaznenog postupka i javnog objavljivanja presude s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljenik oslobodi optužbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu podnijela je privatna tužiteljica s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba okrivljenika nije osnovana.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj ne precizira o kojim se bitnim povredama radi, međutim iz sadržaja žalbe proizlazi da sadržajno upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 12. ZKP/08 smatrajući da je pobijanom presudom povrijeđeno pravo okrivljenika na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

5.1. Naime, žalitelj ističe da je prvostupanjski sud u ranijem postupku donio oslobađajuću presudu, dok je nakon ukidbenog rješenja drugostupanjskog suda i iznesenih pravnih shvaćanja u ponovljenom postupku donio osuđujuću presudu, pri čemu smatra da takva promjena pravnog zaključka nije rezultat samostalne i nepristrane ocjene dokaza, već posljedica utjecaja pravnog shvaćanja izraženog u ukidbenom rješenju drugostupanjskog suda.Time žalitelj u suštini dovodi u pitanje objektivnu nepristranost prvostupanjskog suda te tvrdi da okrivljeniku nije osigurano pravično suđenje u smislu prava na odluku donesenu na temelju slobodne i samostalne sudske ocjene svih izvedenih dokaza.

5.2 Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, sama činjenica da je prvostupanjski sud nakon ukidanja ranije oslobađajuće presude u ponovljenom postupku donio osuđujuću presudu ne znači da je bio povrijeđen zahtjev nepristranosti niti pravo okrivljenika na pravično suđenje.

5.3. Naime, prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku ponovno ocijenio sve izvedene dokaze te dao jasne i logične razloge zbog kojih je promijenio ranije pravno shvaćanje, stoga iz same činjenice promjene pravnog stajališta prvostupanjskog suda ne proizlazi povreda prava okrivljenika na pravično suđenje niti nedostatak objektivne nepristranosti suda.

6. Nije osnovan ni žalbeni navod da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da je okrivljenik znao da su njegove činjenične tvrdnje neistinite, budući se okrivljenik nije obratio novinaru po saznanju za pravomoćnu građevinsku dozvolu, nego tek kada je dobio rješenje o pokretanju obnove postupka u kojem je izdana građevinska dozvola.

6.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, iz rješenja kojim se pokreće obnova postupka u kojem je izdana građevinska dozvola ne proizlazi da su razlozi dopuštanja obnove postupka odnosili na nezakonitost same gradnje niti na odstupanje građevine od izdane dozvole. Iz sadržaja upravnog rješenja proizlazi da je obnova postupka dopuštena isključivo zbog procesnih razloga, odnosno zato što javni poziv nije bio objavljen na mrežnim stranicama te okrivljeniku nije bilo omogućeno sudjelovanje u postupku i uvid u spis predmeta. Dakle, iz navedenog rješenja ne proizlazi da građevina ima etažu više, da je izgrađena protivno građevinskoj dozvoli, da se nalazi preblizu susjednim parcelama i da je bazen izgrađen uz rub ceste protivno projektu i propisima. Unatoč tome, okrivljenik je novinaru iznio upravo takve konkretne činjenične tvrdnje, i to ne kao sumnje ili osobne procjene, nego kao kategoričke tvrdnje o stvarnom stanju građevine. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da okrivljenik nije imao objektivnu osnovu za iznošenje takvih tvrdnji.

7. Žalitelj nadalje navodi da je postupao u dobroj vjeri jer je vjerovao da postoje nepravilnosti u postupku izdavanja građevinske dozvole. Međutim, pravilno prvostupanjski sud razlikuje postojanje procesnih prigovora u upravnom postupku, od tvrdnji o konkretnim fizičkim odstupanjima građevine od dozvole. Činjenica da je donijeto rješenje kojim se pokreće obnova postupka u kojem je izdana građevinska dozvola, koja dozvola nije poništena već je odgođeno njeno izvršenje, okrivljeniku nije davala osnovu za javno iznošenje konkretnih tvrdnji da građevina ima dodatnu etažu, odstupa od dozvole, nalazi se preblizu susjednim parcelama i da je bazen izgrađen uz cestu, jer tijekom postupka nije utvrđeno da bi u trenutku davanja izjave postojala inspekcijska odluka, nalaz nadležnog tijela, pravomoćna upravna ili sudska odluka ili druga vjerodostojna stručna dokumentacija, iz koje bi proizlazila točnost takvih tvrdnji. Stoga se žalbeni navodi da je okrivljenik postupao u dobroj vjeri ukazuju neosnovanima.

8. Žalitelj nadalje osporava da bi privatna tužiteljica bila jasno identificirana u predmetnom članku, koji žalbeni navod nije osnovan. Naime, iz sadržaja članka, okolnosti lokalne sredine, opisa nekretnine i investicije te povezanosti privatne tužiteljice s predmetnim projektom proizlazi da je privatna tužiteljica bila prepoznatljiva krugu osoba kojima je članak bio namijenjen. Pravilno je stoga prvostupanjski sud zaključio da su iznesene tvrdnje bile podobne štetiti njezinoj časti i ugledu, jer okrivljenik nije iznosio samo mišljenje ili kritiku rada upravnih tijela, kako to navodi u žalbi, nego je iznio konkretne činjenične tvrdnje koje impliciraju nezakonito postupanje privatne tužiteljice kao investitora i gradnju protivno izdanoj dozvoli i propisima, stoga prvostupanjski sud osnovano nije prihvatio iskaz svjedoka NC kao autora predmetnog članka. Okolnosti koje žalitelj navodi u žalbi ukazujući na razlike u iskazu privatne tužiteljice i svjedoka GC u pogledu načina na koji je privatna tužiteljica saznala za predmetni članak nisu od utjecaja na kaznenu odgovornost okrivljenika, jer se radi o neistinitim činjeničnim tvrdnjama koje su iznijete putem tiska, kao što nije relevantno ni to da li je Novi list objavio ispravku netočnog navoda ili je tekst privatne tužiteljice objavljen u rubrici reagiranja.

9. Žalitelj osobito ističe dio odluke USKOK-a u kojem se navodi da je „glavni projekt nije u skladu s važećom prostorno planskom dokumentacijom“, smatrajući da navedeno potvrđuje istinitost tvrdnji okrivljenika i isključuje njegovu namjeru. Međutim, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda navedena okolnost ne dovodi u pitanje kaznenopravnu odgovornost okrivljenika. Naime, iz sadržaja odluke USKOK-a proizlazi da su tijekom izvida razmatrana određena pitanja vezana uz zakonitost izdavanja građevinske dozvole i usklađenost projekta s prostorno-planskom dokumentacijom, međutim nije donesena odluka kojom bi bilo utvrđeno da je predmetna građevina nezakonita, nije utvrđeno da objekt ima dodatnu etažu, nije utvrđeno da je bazen izgrađen protivno dozvoli i da objekt u naravi odstupa od građevinske dozvole na način kako je to tvrdio okrivljenik. Dakle, iako odluka USKOK- a potvrđuje postojanje određenih prijepora i procesnih pitanja vezanih uz izdavanje građevinske dozvole, ona ne potvrđuje istinitost konkretnih tvrdnji koje je okrivljenik iznio novinaru, stoga se okrivljenik ne može uspješno pozivati na sadržaj navedene odluke kao dokaz da je imao stvarnu i objektivnu osnovu za kategoričke tvrdnje o konkretnim nezakonitostima gradnje koje je iznio u javnosti.

10. Neosnovano žalitelj osporava i postojanje subjektivnog elementa kaznenog djela, jer je pravilno od strane prvostupanjskog suda kao dokaz njegove svijesti o neistinitosti iznesenih činjeničnih tvrdnji cijenjeno da je okrivljenik bio upoznat sa sadržajem građevinske dozvole, s razlozima obnove postupka i da dozvola nije bila poništena, ali je unatoč tome iznosio tvrdnje koje iz navedenih akata nisu proizlazile. Stoga je pravilno utvrđeno da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom.

11. Okrivljenik se također žali zbog odluke o kazni ne obrazlažući ovaj žalbeni razlog. Prilikom donošenja odluke o izboru vrste i visini kazneno pravne sankcije prvostupanjski sud je okrivljeniku kao olakotno cijenio raniju neosuđivanost i stariju životnu dob, dok mu otegotnih okolnosti sud nije našao.

12. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, kao što je pravilno utvrdio da na strani okrivljenika nema otegotnih okolnosti i temeljem tako utvrđenih okolnosti donio pravilnu i na zakonu utemeljenu odluku kojom će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja kako je to propisano člankom 41. KZ/11.

13. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11, obzirom da je kazneno djelo počinjeno putem tiska jer se svrha zaštite prava privatne tužiteljice ne bi mogla u potpunosti ostvariti samo izricanjem kaznenopravne sankcije.

14. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da je okrivljenik dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka sukladno odredbi članka 148. stavak 1. ZKP/08 i to troškove svjedoka u iznosu od 13,27 eura i paušalni iznos od 200,00 eura, a plaćanje kojeg iznosa po mišljenju ovog drugostupanjskog suda neće ugroziti uzdržavanje okrivljenika, dok će odluku o visini nužnih izdataka privatne tužiteljice, visini nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika privatne tužiteljice sud sukladno članku 148. stavak 4. ZKP/08. donijeti posebnim rješenjem.

15. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, te kako ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. nije našao da bi bila ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je sukladno članku 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

Vukovar, 22. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Goran Miličević