Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 174 K-345/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Petri Kaštropil, kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Ane Vidaković kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog AD, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. - dalje u tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru (dalje: ODO Zadar) broj KO-DO-89/2023 od 20. veljače 2023., nakon javne rasprave održane 10. ožujka 2026. i zaključene 19. svibnja 2026. u prisutnosti državnoodvjetničke savjetnice ODO Zadar PD, okrivljenog AD i punomoćnice oštećenog djeteta ADP, odvjetnice u [adresa], **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. A i P rođene Đ, rođen **.**.1962. u [adresa], gdje i prebiva u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, završena SSS, brodski električar, oženjen, oca dvoje punoljetne djece, zaposlen u Marex Elektrostroj, s primanjima od 1.200 eura, srednjeg imovnog stanja, bez vojnog čina i odlikovanja, prekršajno kažnjavan i kazneno neosuđivan,

k r i v  j e

što je 23. lipnja 2022. oko 20:30 sati, u Zadru, u Ulici Andrije Mohorivčića 4, u dvorištu obiteljske kuće, verbalno napao ošt. žrtvu dijete ĐD (2006.), iako svjestan da se radi o djetetu koje je znatno mlađe i fizički slabije od njega te u razdoblju fizičkog i emotivnog sazrijevanja što ga čini osobito osjetljivim, govoreći da više ne dolazi u njihov kvart, a potom u cilju da ga ustraši, rekao da će ga zavezati za auto i vući po Ričinama, da će ga zgaziti i ubiti ako ga vidi u Ričinama, koje su kod tog ošt. žrtve izazvale osjećaj nelagode,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi,

pa da je time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. - dalje u tekstu: KZ/11).

II. Okrivljeni AD se na temelju članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI.

III. Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljenom AD se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 okrivljeni AD dužan je platiti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu troška kaznenog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura u korist državnog proračuna, sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, 22. veljače 2023., podnijelo je optužnicu broj KO-DO-89/2023 protiv I. okrivljenog ZD i II. okrivljenog AD, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje, opisanog i kažnjivog po članku 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11.

2. Na temelju čl. 26. ZKP/08 na raspravi održanoj u predmetu pod poslovnim brojem 88 K-144/23, razdvojen je postupak protiv II. okrivljenog AD tako da se u odnosu na II. okrivljenika kazneni postupak vodi pod novim poslovnim brojem (K-345/23), dok je za I. okrivljenika postupak dovršen pod poslovnim brojem K-144/23.

3. Iznoseći stav o osnovanosti optužbe okrivljeni AD je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju u spisu i to zapisnik o zaprimanju kaznene prijave (l.s.2), zapisnik o ispitivanju ZD sa DVD snimkom (l.s. 6-12), zapisnik o ispitivanju okrivljenog AD s DVD snimkom (l.s. 13 - 19) zapisnik o ispitivanju svjedoka ND (l.s. 34-35), zapisnik o ispitivanju svjedokinje ED (l.s. 38-39), zapisnik o ispitivanju oštećenika/žrtve ĐD s DVD snimkom (l.s. 41-42). Sud je u svojstvu svjedoka ispitao zakonsku zastupnicu oštećenog djeteta ED, te ND i ŽD. Pročitani su izvodi iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenog AD i prije završetka dokaznog postupka je ispitan okrivljeni AD.

5. Okrivljeni AD je u svojoj obrani naveo da su se ĐD i njegov unuk potukli na igralištu. Njegov unuk je došao kući cijeli krvav. Inače ĐD maltretira svih , ne samo njegovog unuka. Nije ĐD poznavao od ranije. On i SD, njegova kćer, odlučili su otići kod Nikine obitelji da porazgovaraju s njima. Tu je bilo vikanja, urlikanja i slično, ali nije bilo prijetnji. Nije nikome rekao da će ga ubiti, vuči i slično. Niko nije bio potišten već je u jednom trenu nasrnuo na njega. On i SD su otišli od njih, a nakon toga je došao njegov zet Z. On je na sudu priznao da je prijetio ĐD. Za ĐD da će se još čuti.

5.1. Na upit zastupnice optužbe, okrivljenik je odgovorio da je njegov unuk imao 11 ili 12 godina, a ĐD 16 godina. Tek kasnije doznao je da ĐD maltretira i drugu djecu te da je dolazio u njihov kvart kako bi ih maltretirao. SD je s njegovim unukom bila na Hitnoj te je prijavila ovaj događaj. On je te prigode prostačio, svašta je govorio, ali nije prijetio. N da je SD zvala Nikina majka da će povući prijavu, ali evo postupak protiv njega se i danas vodi. Ne sjeća se je li bilo kakve isprike.

5.2. Na upit suda svjedok je odgovorio da nije znao točno koliko ĐD tada ima godina, ali mogao je naslutiti, bio je dijete, maloljetnik. Nakon toga je nadodao da je ĐD godinu i pol dana bio u Domu i da je nedavno izašao.

6. Ispitana u svojstvu svjedoka zakonska zastupnica djeteta ED je iskazala da joj je poznato zbog čega je pozvana u svojstvu svjedoka. Taj događaj zbio se prije četiri godine, početkom ljeta u popodnevnim satima. Bila je na igralištu sa svojom djecom koja su u dobi od 4-7 godina, kada ju je nazvao otac i rekao joj da su neki ljudi u dvorištu jer se ĐD posvađao na igralištu i da galame. Uputila se prema kući, te je vidjela da joj je SD poslala poruku da su se ĐD i njezino dijete posvađali pa je iz toga shvatila da su oni u dvorištu. Na pola njihove ulice čula je galamu. Napomenula je da je s njom bilo dijete od četiri godine. U dvorištu su bili ovdje okrivljenik, SD i njezin suprug. U dvorištu su još bili ĐD i njezini roditelji. Njezin otac je cijelo vrijeme pokušavao smiriti situaciju. Napomenula je on srčani bolesnik. Zvao ih je da sjednu i porazgovaraju, međutim oni nisu prestajali galamiti. Njezino dijete od četiri godine je plakalo. Zatim su počeli sa prijetnjama da će ubi ti ĐD, da se više ĐD ne dira u njihovog sina odnosno unuka, da će ĐD vezati za auto i vuči ga po Ričinama. Ovo za auto je konkretno rekao okrivljenik i cijelo vrijeme je ponavljao da će ga ubiti. Rekla mu je da će pozvati policiju i da izađe iz dvora, što je on i učinio, ali je nastavio galamiti. Osjećala se užasno, prvenstveno jer je SD neko vrijeme ĐD bila učiteljica. ĐD je u to vrijeme prolazio teško razdoblje jer su suprug i ona prolazili kroz rastavu, bio je u pubertetu i bilo je jako teško sa njim. Vezano za ovaj događaj ĐD nije htio puno pričati, samo je rekao da više neće ići u taj kvart. Prvih dana ĐD je bio uznemiren zbog ove situacije.

6.1. Na upit punomoćnice oštećenika, svjedokinja je odgovorila da s obzirom na to da joj nikad nitko u životu nije prijetio, zbog okrivljenikovih prijetnji osjećala se ugroženo, nije joj ga bilo ugodno sresti, te je napomenula da nakon ovog događaja, kada bi ga susreli znao se beljiti i slagati neke face. Okrivljenika od ranije nije poznavala, a supruga od SD je poznavala, bili su više poznan ici jer je SD par godina mlađa od nje.

6.2. Na upit okrivljenika svjedokinja je navela da joj se okrivljenik beljio kad je u Uvali Bregdetti postavljao stupiće na cesti dok je obavljao svoj posao.

6.3. Okrivljenik je imao primjedbu na iskaz svjedokinje te je naveo da nije istinit u dijelu koji se odnosi na prijetnje.

7. Ispitana u svojstvu svjedoka ŽD je navela da zna zbog čega je pozvana u svojstvu svjedoka. Taj događaj zbio se pred ljeto, predvečer. Ovdje okrivljenik je došao sa svojom kćerkom u njihov dvor, počeli su galamiti. Ona i suprug nisu razumjeli o čemu oni govore. Rekli su da je ĐD udario njihovo dijete. Zvala je kćer da dođe. Oni su vikali, prijetili, bilo je strašno. Misli da su cijeli E to čuli. Okrivljenik je prijetio da će ubiti ĐD, govorio da se više ne pojavljuje u Ričinama, govorio da će ga vuči autom. Prijetio je i kćeri da će je ubiti. U međuvremenu je došao i zet od okrivljenika koji je također prijetio. Rekli su da će ići na policiju prijaviti ĐD. S obzirom na protek vremena molim da se pročita njezin iskaz koji je dala pred policijom.

7.1. Nakon pročitanog zapisnika o ispitivanju svjedokinje ŽD od 15. siječnja 2023. svjedokinja je dodala da ostaje kod svog iskaza, osim u onom djelu u kojem stoji da misli da prijetnje nisu bile ozbiljne. Smatra da su prijetnje bile ozbiljne, to je bilo strašno. Ne sjeća se je li s ĐD razgovarala o ovom događaju, ali sjeća se da se ĐD osjećao grozno. Ona je bila toliko uznemirena da je otišla u kuću.

7.2. Na upit zastupnice optužbe svjedokinja je navela da misli da u policijskoj postaji nije izjavila da prijetnje nisu ozbiljne naravi jer nakon što sam opisala ovaj događaj ne zna zašto bi izjavila tako nešto. Ne može se sjetiti svih detalja ovog događaja zbog proteka vremena, ĐD je vidjela samo sa strane, uz nju je bila curica od tri godine.

7.3. Okrivljenik je imao primjedbu na iskaz svjedokinje te je naveo da nije istinit u dijelu koji se odnosi na prijetnje.

8. Ispitan u svojstvu svjedoka ND je naveo da ostaje kod svog iskaza koji je dao u policiji 15. siječnja 2023. Ne sjeća se točno riječi koje je izgovarao okrivljenik jer je prošlo dosta vremena, sjeća se samo da je svašta govorio i da je prijetio. To je bio šok za njega jer je srčani bolesnik. ĐD je tada imao petnaest godina, ali ne sjeća se kako se on tada osjećao. Svašta se tada govorilo, ali izgovorene riječi shvatio je kao prijetnju. Nitko im do tada nikada nije prijetio, bilo mu je teško zbog toga.

9. Pročitan je zapisnik o ispitivanju djeteta žrtve ĐD od 1. veljače 2023., te je pregledana DVD snimka, a dijete žrtva je te prigode iskazao da su kritične prigode kod njega u kući došli okrivljenik AD s kćerkom, a poslije da je došao i GD te su mu prijetili što je napravio njihovom unuku -sinu, a s kojim je imao konflikt i kojem je dao trisku pa se malo prepao, ali nije mislio da će mu nešto ozbiljno napraviti. Naveo je da ih otprije ne poznaje, samo poznaje ženu MD koja mu je bila razrednica. Nadalje je naveo da mu je okrivljenik AD prijetio da će , ako ga još jednom vidi u Ričinama, zavezati za auto i vući po Ričinama, dok se za ZD ne sjeća. Nadalje je naveo da su bili ljuti, da su se zadržali 20 -30 minuta, a u kući da su bili njegova majka, djed i sestra.

10. Na temelju izvatka iz kaznene evidencije utvrđeno je da okrivljenik AD nije do sada kazneno osuđivan.

11. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, na temelju savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi te uspoređujući iste s obranom okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da je okrivljenik svojim postupanjem ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11.

12. Nije sporno da se događaj dogodio u inkriminirano vrijeme i na inkriminiranom mjestu te da je došlo do verbalnog sukoba.

13. Sporno je bilo je li inkriminirane prigode, okrivljenik uputio djetetu žrtvi riječi navedene u činjeničnom opisu optužnice.

14. U pogledu same činjenice izricanja riječi navedenih u činjeničnom opisu optužnice da će dijete žrtvu ĐD zavezati za auto i vući po Ričinama, da će ga zgaziti i ubiti ako ga vidi u Ričinama, iskazi zakonske zastupnice djeteta žrtve ED, njegove bake ŽD i djeda ND su međusobno suglasni te svi navode da je okrivljenik izgovorio navedene riječi. Iskaz djeteta žrtve ĐD koji je dao pred Županijskim sudom 20. prosinca 2022., suglasan je s iskazima svjedoka. S druge strane, okrivljenik poriče prijetnje, ali priznaje da došlo do verbalnog sukoba u dvorištu obiteljske kuće u kojoj stanuje dijete žrtva. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika u dijelu u kojem poriče izricanje prijetnji, ocijenivši je usmjerenom na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti. Iako među svjedocima postoje određena odstupanja u pogledu njihove naknadne procjene ozbiljnosti prijetnji te osjećaja ugroženosti, navedene razlike ne odnose se na odlučnu činjenicu je li prijetnja izrečena, već na njihov subjektivni doživljaj događaja. Činjenica da su svjedoci neposredno nakon događaja smatrali da su navedene riječi izgovorene u afektu ili ljutnji te da ih tada nisu ocijenili ozbiljnima, ne dovodi u pitanje vjerodostojnost njihovih iskaza o samom sadržaju izgovorenih riječi.

15. Za postojanje kaznenog djela prijetnje je odlučno jesu li izgovorene riječi, promatrane objektivno i u kontekstu svih okolnosti konkretnog događaja bile podobne izazvati osjećaj straha i ugroženosti. U konkretnom slučaju okrivljenik je došao u dvorište obiteljske kuće u kojoj stanuje dijete žrtva ĐD zbog sukoba s njegovim unukom, vikao je te je u takvim okolnostima djetetu žrtvi rekao da će ga zavezati za auto i vući po Ričinama, da će ga zgaziti i ubiti ako ga vidi u Ričinama. Takve riječi, izgovorene na opisan način i u opisanim okolnostima su po svojoj naravi objektivno podobne izazvati strah i osjećaj ugroženosti. Dijete žrtva ĐD je u svom iskazu pred Županijskim sudom od 20. prosinca 2022., naveo da se malo prepao, ali da nije mislio da će mu ozbiljno nešto napraviti. Sud smatra da takav iskaz ne umanjuje ozbiljnost prijetnje niti dovodi u pitanje ostvarenje obilježja kaznenog djela jer sama činjenica da se dijete žrtva prepalo potvrđuje da je izgovorene riječi doživio kao prijetnju i da je da je to dovoljan pokazatelj da je prijetnja bila podobna izazvati strah. Za kazneno djelo prijetnje nije nužno da je oštećenik stvarno vjerovao da će prijetnja biti ostvarena niti da je bio u ozbiljnom strahu za život, već je bitno da je prijetnja objektivno podobna izazvati osjećaj ugroženosti kod prosječne osobe u takvim okolnostima.

16. Vezano za kvalifikatorni oblik djela – ovaj sud zaključuje da kazneno djelo počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog svoje dobi imajući u vidu da je dijete žrtva ĐD u inkriminirano vrijeme imao 15 godina i 7 mjeseci, dakle da je bio u ranjivoj fazi odrastanja, da je prema iskazu majke u to vrijeme prolazio kroz teško razdoblje zbog rastave roditelja, da je okrivljenik kritične prigode prijetio djetetu žrtvi od kojeg je 44 godine stariji te psihofizički nadmoćniji, čega je bio svjestan jer iz same njegove obrane proizlazi da je da je isti bio svjestan da se radi o djetetu, maloljetniku, slijedom čega je sud nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik ostvario obilježja kvalificiranog oblika prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11.

17. S obzirom na sve izneseno sud je nedvojbeno utvrdio da su se u ponašanju okrivljenika u odnosu na dijete žrtvu ĐD ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje, kako mu je stavljeno na teret optužnim aktom, jer riječi koje je okrivljenik uputio djetetu žrtvi, da ga zavezati za auto i vući po Ričinama, da će ga zgaziti i ubiti ako ga vidi u Ričinama, su takve da mogu izazvati strah i prepast da će ova prijetnja biti i ostvarena, pa su tako objektivno podobne da izazovu uznemirenost i bojazan za život.

18.Kazneno djelo opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, čini onaj tko, između ostalih modaliteta radnje propisanih tim člankom, prema osobi osobito ranjivoj zbog njezine dobi izrekne prijetnju da će tu osobu ili njoj bliske osobe usmrtiti. S obzirom da je u postupku utvrđeno da je okrivljenik izrekao navedenu prijetnju prema djetetu, na taj je način svojom radnjom ostvario sva bitna zakonska obilježja predmetnog kaznenog djela.

19. Okrivljenik je kriv za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret kriv budući da je bio ubrojiv, postupao je s namjerom, bio je svjestan da je njegovo ponašanje zabranjeno i ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Naime, ubrojivost okrivljenika je utvrđena na temelju obrane okrivljenika, koji nije osporavao ubrojivost, niti je predložio izvođenje dokaza na tu okolnost. Nadalje, isti je postupao s izravnom namjerom, a budući da nema sumnje da je bio svjestan obilježja kaznenog djela prijetnje i htio je njegovo ostvarenje, a o čemu je sud zaključio iz sadržaja izgovorenih riječi i okolnosti cjelokupnog događaja u okviru kojega je počinio kazneno djelo. Također u postupku nije dovedena u pitanje njegova svijest o zabranjenosti postupanja jer svaka odrasla i razumna osoba zna da je zabranjeno ponašanje opisano u činjeničnom supstratu. Sud nije našao da postoji neki od ispričavajućih razloga budući da se okrivljenik na njih nije pozivao u svojoj obrani, a niti to proizlazi iz tijeka događaja koji je predmet ovog postupka.

20. Dakle, u dokazanom ponašanju okrivljenog AD opisanom u izreci presude ostvarena su sva bitna, kako subjektivna tako i objektivna, obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, za koje ga je sud i proglasio krivim.

21. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na okrivljenika ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

22. Kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika sud je cijenio činjenicu da je okrivljenik kazneno neosuđivana osoba, bez ikakvih evidencija o bilo kakvom kriminalnom ili protuzakonitom ponašanju, dok posebno otegotnih okolnosti sud nije našao.

23. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, istog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, ali je potom okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 2 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud smatra da kaznu zatvora u trajanju 6 mjeseci, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela, nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao okrivljeniku. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest okrivljenika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Također će okrivljeniku ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje, te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani okrivljenika, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju okrivljenika da postupa protivno zakonu. Stoga sud smatra da je rok kušnje 2 godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku okrivljenik ne počini novo kazneno djelo upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja i stjecanja imovinske koristi, te da je na vrijeme shvatio neprimjerenost takvog načina postupanja, odnosno imat će priliku opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti.

24. Odluka o troškovima se temelji na članku 148. stavku 1. ZKP/08 u vezi članka 145. stavak. 2. točka 6. ZKP/08. Okrivljeniku je naloženo platiti paušalnu svotu troška kaznenog postupka u iznosu od 50,00 eura, a sve razmjerno složenosti i trajanju postupka te izvedenim dokazima. Ocjena je suda da ovim iznosom neće biti dovedena u pitanje okrivljenikova osnovna životna egzistencija i egzistencija osoba koje po zakonu dužan uzdržavati.

25. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci.

U Zadru 22. svibnja 2026.

Sutkinja

Petra Kaštropil

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. O žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru na broj KO-DO-89/2023,

2. Okrivljenik: AD,

3. Punomoćnica oštećenog djeteta/žrtve: ADP,

4. Zz oštećenog djeteta/žrtve: ED.