Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Povrv-250/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja ČB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Željki Radoš Radičević, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Općina Kneževi Vinogradi, Hrvatske Republike 3, Kneževi Vinogradi, OIB 35938293122, zastupanog po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović u Osijeku, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 22. travnja 2026. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika parničnih stranaka, te uz javnu objavu presude, 22. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju ovrsi donesenom po Javnoj bilježnici Lidiji Perić iz Osijeka broj Ovrv-1546/14 od 14. listopada 2014. u dijelu u kojem je tuženiku Općina Kneževi Vinogradi, Hrvatske Republike 3, Kneževi Vinogradi, OIB 35938293122, naloženo da tužitelju ŽB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], plati iznos od 5.789,30 EUR-a (pettisućasedamstoosamdesetdeveteura-tridesetcenti) sa zateznim kamatama tekućim od 28. rujna 2014. pa do isplate po stopi do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju ovrsi donesenom po Javnoj bilježnici Lidiji Perić iz Osijeka broj Ovrv-1546/14 od 14. listopada 2014. u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa od 5.789,30 EUR-a sa zateznim kamatama, odnosno za iznos od 76.887,05 EUR-a sa zateznim kamatama, kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju plati trošak ovršnog postupka, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju ŽB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Općina Kneževi Vinogradi, Hrvatske Republike 3, Kneževi Vinogradi, OIB 35938293122, plati trošak postupka u iznosu od 18.841,83 EUR-a (osamnaesttisućaosamstočetrdesetjedaneuro-osamdesettricenta), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, podnio protiv tuženika, kao ovršenika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa broj 172/UR1/1 od 23. rujna 2014., radi naplate iznosa od 622.925,00 kn sa zateznim kamatama, a potraživao je i naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od 14.075,00 kn, te predvidivi trošak u iznosu od 33.418,75 kn. Javni bilježnik Lidija Perić iz Osijeka donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj poslovni broj Ovrv-1546/14 od 14. listopada 2014.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi ovršenik je naveo da rješenje o ovrsi pobija u cijelosti. U obrazloženju prigovora navedeno je da je između ovršenika i ovrhovoditelja postojala suradnja, odnosno ovrhovoditelj je zastupao ovršenika na temelju Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga od 24. ožujka 2005., u kojem je bio ugovoren i način plaćanja odvjetničkih usluga. Tražbinu navedenu u rješenju o ovrsi osporava u cijelosti (kako navedenih potraživanja, tako i utvrđenih troškova ovrhe). Račun broj 172/UR1/1 od 23. rujna 2014. je ovrhovoditelju vraćen i osporen 29. rujna 2014. jer sadrži dio usluga koje su naplaćene po sudskoj odluci i isplaćene odvjetniku, kao i usluge i postupke odvjetnika za radnje u sporu koji još nije okončan. U poslovnim knjigama Općine Kneževi Vinogradi nije evidentirano navedeno potraživanje – tražbina ovrhovoditelja u navedenom iznosu i po navedenom računu.

3. Povodom prigovora ovršenika, sada tuženika, sud je rješenjem broj Povrv- 1231/2024-3 od 18. studenog 2014. stavio izvan snage rješenje o ovrsi, u dijelu u kojem je određena ovrha, te ukinuo provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Očitujući se o prigovoru, sada odgovoru na tužbu, tužitelj je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku. Rješenjem ovoga suda broj Povrv- 1231/2014-6 od 23. prosinca 2014. ovaj sud se oglasio mjesno nenadležnim i predmet ustupio mjesno nadležnom sudu u Belom Manastiru. Predmet je vođen pred Općinskim sudom u Belom Manastiru do 14. svibnja 2018. kada je sutkinja koja je do tada radila na predmetu podnijela zahtjev za izuzeće, a koji je usvojen, te je predmet raspoređen automatskom dodjelom predmeta.

5. Tijekom postupka tužitelj je navodio da je predmet postupka naplata tužitelja prema tuženiku u visini od 622.925,00 kn, a temeljem računa broj 172/UR1/1 od 23. rujna 2024. i to za obavljanje radnji zastupanja u predmetu pred Općinskim sudom u Belom Manastiru broj Ovr-853/12. Tužitelj je u navedenom ovršnom postupku zastupao tuženika temeljem punomoći, a sukladno Ugovoru o pružanju odvjetničkih usluga od 24. ožujka 2005. Nadalje, naveo je da je zastupao tuženika u sporu koji je vođen protiv Republike Hrvatske pod brojem P-8/05 na temelju ugovora stranaka od 21. ožujka 2005., kojim je ugovorena naknada za radnje učinjene do pravomoćnog okončanja parnice. Nadalje, navodi da nije točan navodi tuženika da je 70% troškova nije dospjelo jer da nisu naplaćeni troškovi od protivnika, pozivajući se na čl. 4. st. 3. Ugovora od dana 24. ožujka 2005. Tuženik je 1. srpnja 2014. opozvao tužitelju punomoć za zastupanje, između ostalog, u predmetu Ovr-853/2012, te je izjavom od 1. srpnja 2014. otkazao Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga od 24. ožujka 2005. Navedene izjave tužitelj je zaprimio dana 1. rujna 2014. Nadalje, tuženik je podneskom od 10. travnja 2015. izvijestio Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru broj predmeta Pu Ovr-198/15 (ranije Općinski sud u Belom Manastiru broj Povrv-853/2012) da je tužitelju opozvao punomoć za zastupanje u tom predmetu. Kako je ugovor o pružanju odvjetničkih usluga od 24. ožujka 2005. tuženik raskinuo i opozvao punomoć za zastupanje, sva potraživanja temeljem tog ugovora su time dospjela, zbog čega je tuženik dužan tužitelju naknaditi nagradu i troškove za učinjene radnje u cijelosti. Osim toga, tuženik je tužitelju izdao posebnu punomoć za navedenu ovrhu u kojoj je navedeno da se punomoć izdaje bez obzira na ishod postupka po reviziji. Zbog gore navedenog, tužitelj smatra da ima pravo na cjelokupni trošak za radnje učinjene u ovršnom postupku broj Ovr-853/12. Nadalje, tužitelj je naveo da je vrijednost predmeta spora u prijedlogu za ovrhu označena upravo po nalogu tuženika, a što potvrđuje i činjenica da je tužitelj protiv rješenja o ovrsi, također po izričitom nalogu tuženika, kao njegov punomoćnik podnio žalbu upravo vezano za vrijednost predmeta spora, te je naveo da je na računu naznačen datum dospijeća od 28. rujna 2014.

5.1. Nadalje, tijekom postupka tužitelj navodi da tuženik pogrešno interpretira odredbu čl. 35. ZPP-a, te navodi da čak kada bi se navedena zakonska odredba čl. 35. ZPP-a primjenjivala u ovrsi, upravo iz navedene zakonske odredbe proizlazi da je u prijedlogu za ovrhu bila pravilno određena vrijednost predmeta spora u iznosu od 17.000.000,00 kn jer ako kamate, parnični troškovi i drugi sporedni zahtjevi čine glavni zahtjev, kao u konkretnom slučaju, tada se isti uzimaju u obzir prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora. Nadalje, navodi da prema izračunu vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke Bernarde Hunjadi od 20. studenog 2012. na dan 19. studenog 2012.dug ovršenika Republike Hrvatske prema tuženiku na ime glavnice, kamata i troškova i zateznih kamata na troškove iznosi 20.176.600.35 kn. Tuženik je tužitelju dao nalog da prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu ukupan dugovani iznos umanji za iznos od 3.068.857,80 kn. Dakle, na dan 19. studenog 2012. Republika Hrvatska je tuženiku dugovala iznos od 17.107.742.85 kn koji je predstavljao glavni zahtjev kad je ovrha pokrenuta. Nadalje, navodi da je sve radnje poduzeo sukladno nalogu tuženika. Nadalje, navodio je da tuženik nije tužitelju isplatio nikakav trošak ovršnog postupka u predmetu broj Ovr-853/12, odnosno da mu po predmetnom računu nije ništa plaćeno.

6. Tijekom postupka tuženik je naveo da je nesporno među strankama da je između njih sklopljen 24. ožujka 2005. ugovor o pružanju odvjetničkih usluga temeljem kojih je uspostavljen odnos iz ugovora o nalogu između parničnih stranaka pri čemu je tužitelj kao nalogoprimac zastupao Općinu Kneževi Vinogradi u sporu, pa tako i u ovršnom postupku protiv Republike Hrvatske. Odredbom čl. 4. st. 3. ugovora da će 70% vrijednosti odvjetnik fakturirati tuženiku nakon naplate potraživanja. U vezi s troškovima u računu broj 172/UR1/1 od 23. rujna 2014. tuženik je naveo da je vidljivo da je tužitelj specificirao troškove za radnju ovršnog prijedloga, te odgovora na žalbu u iznosu od 89.000,00 kn odnosno 111.250,00 kn sa PDV-om. Navedeni iznos odvjetnik je evidentno označavao na temelju vrijednosti predmeta spora iz ovršnog prijedloga koji se vodio pred Općinskim sudom u Belom Manastiru broj Ovr-853/12 od 17.000.000,00 kn. Međutim, tužitelj je u tom predmetu pogrešno označio vrijednost predmeta spora s obzirom da je iz donesenog rješenja o ovrsi i odredbi ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika vidljivo da se radi o vrijednosti predmeta spora od 6.951.298,03 kn, pa sukladno navedenom tužitelju je sud i priznao trošak u iznosu od 38.000,00 kn. Sukladno navedenom, vidljivo je da je prilikom sastavljanja računa tužitelj pogrešno primijenio odredbe Tarife i ZPP-a, ali i suprotno ugovorenim obvezama. Nadalje, tuženik je naveo da su pojedini troškovi u navedenom predmetu nepotrebni i da ovrhovoditelj nema pravo na naknadu tih troškova sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, a uzimajući u obzir da su troškovi nastali kao posljedica zastupanja gdje su odnosi određeni ugovorom nema pravo niti naplatiti 70% navedenih troškova, dok se u predmetu ne okonča postupak ovrhe i Općina Kneževi Vinogradi od Republike Hrvatske ne naplati predmetne troškove. Konačno, tužitelj osporava i dospijeće predmetne odluke s obzirom da je u prijedlogu za ovrhu tužitelj naznačio da je predmetni trošak dospio s danom 28. rujna 2014. što je suprotno samom računu i ugovoru. Naime 70% troškova nije dospjelo budući nisu naplaćeni troškovi od protivnika, a sa druge strane sam račun je izdan 23. rujna 2014. i naznačen je rok dospijeća osam dana, pa je evidentno da dospijeće nije nastupilo 28. rujna 2014.

6.1. Nadalje, tuženik je tijekom postupka navodio da se sukladno čl. 35. ZPP-a kao vrijednost predmeta spora uzima samo vrijednost glavnog zahtjeva, pa se stoga kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna potraživanja ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtjev, te se u ovršnom postupku kao vrijednost predmeta spora može uzeti samo vrijednost glavnog zahtjeva. Tužitelj, koji je odvjetnik, je sukladno odredbama ZPP-a i Ovršnog zakona bio dužan kao vrijednost predmeta spora uzeti samo vrijednost glavnog zahtjeva u iznosu od 3.086.857,50 kn, pa je tužitelj postupio nezakonito te je glavnoj tražbini pripojio kamate te je došao do iznosa od 17.000.000,00 kn. Nadalje, tuženik je naveo da je netočno da mu je tuženik naložio da kao vrijednost predmeta spora označi iznos od 17.000.000,00 kn, te tuženik ne bi imao interesa takvo što naložiti, nego bi korist od takve vrijednosti predmeta spora imao tužitelj a ne tuženik. Osim toga, sud je odredio naknadu za zastupanje po vrijednosti predmeta spora od svega 3.882.440,53 kn. Umjesto da je tužitelj to prihvatio kao pravilno i zakonito, dopisom od 19. prosinca 2012. izvijestio je tuženika o rješenju suda te, umjesto da je priznao svoje nezakonito postupanje, faktički je ucijenio tuženika na način da, ili će mu dozvoliti da piše žalbu protiv sudskog rješenja, ili će mu sam tuženik morati platiti trošak. Posljedica toga je bilo da je podnio žalbu za koju je znao da je neosnovana i da nema zakonskog uporišta a sada traži da mu se plati naknada za sastav te žalbe. Osim, spomenute žalbe, tuženik smatra kako još neke radnje koje je poduzimao tužitelj u ovršnom postupku nisu bile potrebne pa mu zbog toga ne pripada pravo potraživati naknadu za njih. Tako nije bilo razloga sastavljati odgovor na žalbu 10. siječnja 2013., odgovor na žalbu 5. veljače 2013., podnesak od 6. veljače 2013., podnesak od 5. prosinca 2013. i podnesak od 5. travnja 2014. U krajnjem slučaju, pitanje naknade troškova odvjetniku za radnje poduzete u postupku regulirano je odredbama Tbr. 11. do 13. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika. One propisuju kako je od svih radnji koje tužitelj potražuje naknadu ovlašten potraživati naknadu samo za sastav prijedloga za ovrhu, sastav ostalih podnesaka uključujući i odgovore na žalbu (Tbr.8, -25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife, ali ne više od 250 bodova), zastupanje na ročištu. Tuženik smatra da tužitelju pripada naknada prijedloga za ovrhu prema stvarnoj vrijednosti predmeta spora, za sve ostale radnje u postupku ne pripada mu naknada jer je do tih radnji došlo na inzistiranje tužitelja da se vrijednost predmeta spora utvrdi na nezakonit način, te ističe da nije postojao nikakav sporazum tužitelja i odgovornih osoba tuženika oko toga da se vrijednost predmeta spora utvrdi u nezakonitom iznosu.

6.2. Na ročištu održanom 22. studenog 2016. tuženik navodi da tužitelj potražuje naknadu za sastava prijedloga za ovrhu a koji iznos mu je tuženik platio 25. veljače 2013. do iznosa određenog u rješenju o ovrsi iz predmeta Ovr-853/12. Dodaje da je sud pravomoćnim rješenjem odmjerio troškove ovrhovoditelja u iznosu od 53.147,50 kn. Nadalje, tijekom postupka tuženik ističe da iz podneska koji je Općina Kneževi Vinogradi uputila Ministarstvu financija RH ali i tužitelju dana 6. studenog 2012. vidljivo je da se Općina Kneževi Vinogradi obraća istima sa zahtjevom za naplatu iznosa prema pravomoćnoj presudi u visini od 6.951.298,03 kn, te da će od tog iznosa kada se on naplati zajedno s kamatama i troškovima biti navedeni iznos umanjen za priznato potraživanje Republike Hrvatske od 3.068.857,50 kn.

7. Sud je 4. travnja 2025. donio presudu Povrv-348/2018-31, koju je Županijski sud u Puli-Pola 4. studenog 2025. ukinuo rješenjem broj Gž-742/2025-2 te vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje, kako bi pravilno i potpuno utvrdio odlučno činjenično stanje u pogledu visine tužbenog zahtjeva. U ukidbenoj odluci županijskog suda navedeno je da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje u pogledu visine tužbenog zahtjeva, a osobito jer je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio priložene isprave i to račun R1 broj 17/UR1/1 od 25. ožujka 2013. u dijelu u kojem se poziva na predračun broj 14-1821/01/02/13 od 1. veljače 2013. i napomenu uz njega).

7.1. U ponovljenom postupku, tužitelj je predložio da se izvrši uvid u materijalnu dokumentaciju, priklop spisa P-413/2015 ovog suda, Stalne službe Beli Manastir, isto tako Č420/2015 istog suda i Stalne službe Beli Manastir, P-356/2019 ovog suda i P-229/2014 ovog suda, Stalna služba Beli Manastir. Nadalje, predložio je da se u daljnjem tijeku postupka izvrši uvid u zaključak Općinskog vijeća o isplati odvjetnika koji je Općina vodila s RH, preostale dokaze kao uvid u Nalaz vještaka Bernarde Hunjadi, te predlaži da se zatraži od HOK-a vještaka kao odvjetnika jer u sporovima u vezi troškovnika HOK može dati svoje mišljenje te predlaže provođenje financijsko- knjigovodstveno vještačenje. Tužitelj je predložio priklop navedenih spisa jer je RB, koji je u navedenim predmetima saslušan kao svjedok te u istima drugačije iskazivao, te PB, čiji je iskaz u navedenim predmetima bio jezgrovitiji pa bi sud uvidom u iskaze navedenih svjedoka u navedenim predmetima mogao utvrditi koji nalog sam kao tužitelj dobio od tuženika. U spis je priložio presudu ŽS Osijek br. Gž-121/15, zapisnik OS u Belom Manastiru P-229/14 od 15.1.2015., zapisnik u predmetu P-356/19 od 6.11.2019. te zapisnik u predmetu Povrv-420/15 od 5.5.2015., te prepisku između Općine Kneževi Vinogradi i njega, kao odvjetnika od 19.12.2012. iz kojeg se vidi da je obavještavao tuženika te tražio dozvolio za podnošenje žalbe te prilaže već priložene dopise koje je upućivao on, kao tužitelj tuženiku sa datumom 31.1.2013. te odgovor Općine na tužiteljeve dopise od 31.1.2013. Nadalje, predložio je dopunsko saslušanje RB.

8. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao račun br. 172/UR1/1 (list spisa 7-8), prijedlog za ovrhu podnesen od strane Općine Kneževi Vinogradi putem punomoćnika ŽB, odvj. u [adresa] protiv RH i rješenje o ovrsi Ovr- 853/12 (list spisa 24-26, isto i na listu spisa 43 te na listu spisa 108-109, 134-136), Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga sklopljen između ZOU Nediljka i Domagoja Rešetara i Općine Kneževi Vinogradi od 24.3.2005. (list spisa 27-29), Ugovor od 21.3.2005. (list spisa 35 i 99), dopis – otkaz punomoći od 1.7.2014. (list spisa 36),

dopis – otkaz Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga od 1.7.2014. (list spisa 37), dopis odvj. ŽB upućen Općini Kneževi Vinogradi od 1.9.2014. (list spisa 38), preslike Prijemne knjige-list 804439/13 (list spisa 39), dopis – opoziv punomoći od 10.4.2015. (list spisa 40), Punomoć od 10.12.2012. (list spisa 41 i 98), dopis, ovdje tužitelja, od 19.12.2012. upućen, ovdje tuženiku (list spisa 42), podnesak od 19.12.2012. u predmetu Ovr-853/12 s prilogom (list spisa 44-45), žalbu, odgovore na žalbu u predmetu, podneske i zapisnik u predmetu Ovr-853/12 (list spisa 46-54), Nalaz od 20.11.2012. – obračun zateznih kamata na glavnicu prema presudi P-362/09 od 17.11.2009. vještakinje Bernarde Hunjadi (list spisa 61, kao i na listu spisa 97), dopis, ovdje tužitelja od 31.1.2013. upućen tuženiku (list spisa 70), preslik presude i rješenja VSRH broj Rev-1663/11-4 od 21.9.2016. (list spisa 86-90), prijedlog za ovrhu podnesen od strane Općine Kneževi Vinogradi putem punomoćnika ŽB, odvj. u [adresa] protiv RH od 8.6.2011. (list spisa 92), rješenje o obustavi ovrhe Ovr-625/11 od 12.8.2011. (list spisa 93), Sporazum o uređenju međusobnih odnosa od 4.8.2011. (list spisa 94-95 i 164-166), dopis tuženika od 6.11.2012. upućen Ministarstvu financija (list spisa 96), račun br.: 17/UR1/1 od 25.2.2013. (list spisa 102 i 137), dopis tuženika – obračun nagrade i parničnih troškova od 31.1.2013. upućen tužitelju (list spisa 103 i 138), dopis tužitelja od 31.1.2013. upućen tuženiku (list spisa 104 i 139), Predračun broj: 13- 182A/01/02/13 (list spisa 105 i 140), dopis tuženika – obračun nagrade i parničnih troškova upućen tužitelju od 31.1.2013. (list spisa 106 i 132, 141), Zaključak o isplati odvjetnika u sporu RH od 18.2.2013. (list spisa 107 i 133), rješenje Ovr-198/2015-15 od 25.1.2017. (list spisa 142-143), dopis – naplata potraživanja Općine Kneževi Vinogradi od Belja, odnosno, RH od 6.11.2012. i Sporazum o uređenju međusobnih odnosa u sporu Općina Kneževi Vinogradi i RH (list spisa 163-166), ), dopis tužitelja upućen tuženiku od 19.12.2012. (list spisa 277), zapisnik ovog suda posl.br. P- 356/2019-10 od 6.11.2019. (list spisa 278-283), Zapisnik o održanim raspravama pred Općinskim sudom u Osijeku broj P-356/2019 od 6. studenog 2019., presudu Županijskog suda Osijeku broj Gž-1212/2015-8 od 7. siječnja 2016., zapisnik o održanoj raspravi pred Općinskim sudom u Belom Manastiru u predmetu broj P- 229/14-9 od 15. siječnja 2015., i u predmetu Povrv-420/15-13 od 5. svibnja 2015.te je saslušao svjedoke, tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika. Sud je izvršio uvid u priklopljeni spis Općinskog suda u Belom Manastiru posl.br. Pu Ovr-198/2015 (ranije Ovr-853/2012).

9. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika za isplatu iznosa od 622.925,00 kn sa kamatama, a koji iznos se odnosi na trošak zastupanja tužitelja u predmetu tuženika protiv Republike Hrvatske koji se vodio pred Općinskim sudom u Belom Manastiru broj Ovr-853/12 (poslije Pu Ovr-198/2015).

11. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj zastupao tuženika u parničnim i ovršnim predmetima temeljem punomoći koju mu je tuženik dao i na temelju Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga sklopljenog između Zajedničkog odvjetničkog ureda Nediljka i Domagoja Rešetara i Općine Kneževi Vinogradi od 24. ožujka 2005. i tuženika.

11.1. Među parničnim strankama je sporno je li tuženik, odnosno tadašnji načelnik Općine Kneževi Vinogradi dao tužitelju nalog da odredi vrijednost predmeta spora u ovršnom predmetu broj Ovr-853/2012, kasnije broj Pu Ovr-198/2015, u iznosu od 17.000.000,00 kn, te je li tuženik dao odobrenje za poduzimanje daljnjih radnji u tom postupku, te je sporno prema kojoj vrijednosti predmeta spora se trebaju priznati potrebne radnje, ako se priznaju. Nadalje, sporno je je li tuženik platio tužitelju trošak za zastupanje u ovršnom predmetu broj Ovr-853/2012, ako je izvršio plaćanja koje radnje su plaćene i što je njima plaćeno.

12. Iz računa br. 172/UR1/1 (list spisa 7-8) proizlazi da se odnosi na trošak sastava prijedloga za ovrhu 12. prosinca 2012. u iznosu od 111.250,00 kn, podneska od 19. prosinca 2012. u iznosu od 3.125,00 kn, žalbe od 27. prosinca 2012. u iznosu od 55.625,00 kn, odgovora na žalbu od 10. siječnja 2013., odgovora na žalbu od 5. veljače 2013. i odgovora na žalbu od 6. veljače 2013., svaki odgovor na žalbu u iznosu od 111.250,00 kn, obrazloženog podneska od 5. prosinca 2013. u iznosu od 3.125,00 kn, trošak zastupanja na ročištu 7. travnja 2014. u iznosu od 111.250,00 kn, obrazloženi podnesak od 15. travnja 2014. u iznosu od 3.125,00 kn, poštarina 125,00 kn, trošak puta u iznosu od 262,50 kn, izbivanje iz pisarnice 625,00 kn, pribava klauzule pravomoćnosti i ovršnosti , za svaku iznos od 312,50 kn, materijalni troškovi u iznosu od 37,50 kn, što sveukupno iznosi 622.925,00 kn.

13. Iz prijedloga za ovrhu podnesenog od strane Općine Kneževi Vinogradi putem punomoćnika ŽB, odvj. u [adresa] protiv Republike Hrvatske i rješenje o ovrsi Ovr-853/12 (list spisa 24-26, isto i na listu spisa 43 te na listu spisa 108-109, 134-136) proizlazi da je prijedlog za ovrhu sastavio odvjetnik ŽB, kao punomoćnik [adresa], te da je u istom naznačena vrijednost predmeta spora 17.000.000,00 kn. U prijedlogu je navedeno da ovršenik Republika Hrvatska duguje ovrhovoditelju iznos od 6.951.298,03 kn sa zateznim kamatama tekućim od 7. veljače 2002. pa do isplate, te iznos parničnih troškova od 954.366,94 kn sa zateznim kamatama koja teče od 17. studenog 2009. pa do isplate, što se sve umanjuje za iznos od 3.068.857,50 kn.

14. Iz Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga sklopljen između Zajedničkog odvjetničkog ureda Nediljka i Domagoja Rešetara i Općine Kneževi Vinogradi od 24. ožujka 2005. (list spisa 27-29) proizlazi da ugovorne strane suglasno iskazuju da će Zajednički odvjetnički ured Nediljka i Domagoja Rešetara svoje usluge naplaćivati po Odvjetničkoj tarifi s tim što će za svaku učinjenu radnju naplaćivati u visini od 30% vrijednosti navedene u Odvjetničkoj tarifi. 70% vrijednosti odvjetnički ured fakturirat će Općini Kneževi Vinogradi nakon naplate potraživanja prema trećima, dakle, kada Općina Kneževi Vinogradi u cijelosti naplati svoja potraživanja u pojedinom predmetu zbog kojega je i zatražila pomoć odvjetničkog ureda.

15. Iz Ugovora od 21. ožujka 2005. (list spisa 35 i 99) proizlazi da je sklopljen između odvjetnika Nediljka Rešetara i ŽB te [adresa] proizlazi da se navedeni ugovor sklapa zbog velike vrijednosti predmeta spora u predmetu Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-8/05 i zbog iznosa naknade za odvjetnički rad koji bi se trebao plaćati po svakoj obavljenoj radnji. Stranke ugovaraju da naknada ovisi od uspjeha u postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Belom Manastiru a vezano za zakupninu poljoprivrednog zemljišta. Stranke sporazumno ugovaraju da će odvjetnicima u slučaju spora pripasti 18% od ukupno polučenog iznosa u presudi koji čini glavnica s kamatama, kao i parnični trošak koji sud u presudi bude dosudio, umanjen za plaćenu akontaciju i plaćene troškove vještačenja, te sudske pristojbe koje budu plaćene.

16. Iz dopisa – otkaz punomoći od 1. srpnja 2014. (list spisa 36) proizlazi da sukladno čl. 7. Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga od 24.ožujka 2005. Općina Kneževi Vinogradi dostavlja izjavu o opozivu generalne punomoći i to pojedinačne punomoći u sudskim predmetima Ovr-853/12 i P-362/09.

17. Iz dopisa – otkaz Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga od 1.7.2014. (list spisa 37) proizlazi da Općina Kneževi Vinogradi obavještava odvjetnika ŽB da im dostavljaju izjavu o otkazu Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga od 24. ožujka 2005., te da s obzirom na trenutne sudske postupke, ovim putem izjavljuju da nije nužno poduzimanje bilo kakvih radnji, a ako bude nužno izvršit će ih samostalno.

18. Iz dopis odvjetnika ŽB upućenog Općini Kneževi Vinogradi od 1.9.2014. (list spisa 38) proizlazi da su primili na znanje otkaz Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga od 24. ožujka 2005., te opoziv generalne punomoći i punomoći za zastupanje u predmetima za koje je sklopljen Ugovor o nagradi.

19. Iz dopisa – opoziv punomoći od 10.4.2015. (list spisa 40) proizlazi da Općina Kneževi Vinogradi obavještava Općinski sud u Belom Manastiru da je ista 1. srpnja 2014. otkazala punomoć odvjetniku ŽB.

20. Iz punomoći od 10.12.2012. (list spisa 41 i 98) proizlazi da Općina Kneževi Vinogradi ovlašćuje odvjetnika ŽB da je zastupa u ovršnom postupku pred Općinskim sudom u Belom Manastiru radi pokretanja postupka ovrhe i naplate potraživanja prema Republici Hrvatskoj, a temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-362/09 od 17. studenog 2009. i Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa u sporu Općine Kneževi Vinogradi i Republike Hrvatske.

21. Iz dopisa, ovdje tužitelja, od 19.12.2012. upućen, ovdje tuženiku (list spisa 42) proizlazi da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Belom Manastiru broj Ovr-853/12 od 17. prosinca 2012. vrijednost predmeta spora smanjena sa 17.000,00 kn na 3.882.440,53 kn, a to znači da je ovršni trošak smanjen sa 111.903.13 kn na 48.147,50 kn, te navodi da bi trebalo izjaviti žalbu na rješenje o ovrsi i to u dijelu obrade troška, što bi možda imalo utjecaja na brzinu naplate, te moli da ga izvijeste dali da izjavi žalbu ili ne. S time da ga obavještava da će ured njemu morati platiti iznos od 111.903,13 kn s tim da će Republika Hrvatska Općini Kneževi Vinogradi morati platiti iznos od 48.147,50 kn ako ne izjavi žalbu.

22. Iz podneska od 19.12.2012. u predmetu Ovr-853/12 s prilogom (list spisa 44-45) proizlazi da odvjetnik ŽB obavještava Općinski sud u Belom Manastiru o broju računa Općine Kneževi Vinogradi, te da je Općina Kneževi Vinogradi navedene podatke dostavila tužitelju.

23. Iz žalbe proizlazi da je odvjetnik ŽB podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Belom Manastiru broj Ovr-853/12 i da je istu podnio 27. prosinca 2012. Žalba je podnesena u dijelu u kojem je određena vrijednost predmeta spora, te je predloženo drugostupanjskom sudu da preinači predmetno rješenje o ovrsi na način da odredi vrijednost predmeta spora u visini od 17.000.000,00 kn, te preinači odluku o troškovima na način da se ovrhovoditelju odmjere troškovi u iznosu od 111.903,13 kn.

24. Iz odgovora na žalbe u predmetu Ovr-853/12 proizlazi da su podneseni kao odgovor na žalbu Republike Hrvatske protiv rješenja o ovrsi Ovr-853/12 od 17. prosinca 2012. i to dana 10. siječnja 2013.

25. Nadalje, iz odgovora na žalbu od 5.veljače 2013. proizlazi da je podnesena kao odgovor na žalbu Republike Hrvatske protiv rješenja broj Ovr-853/12 od 15. siječnja 2013. a kojim rješenjem je odlučeno o ovršenikovom prijedlogu za odgodu ovrhe. Iz

1 0

podneska punomoćnika odvjetnika ŽB od 6. veljače 2013. proizlazi da isti podnosi podnesak kojim dostavlja preslike izvatka iz zemljišnih knjiga a koje spominje u podnesku- odgovor na žalbu od 5. veljače 2013.

26. Iz podneska od 5. prosinca 2013. proizlazi da isto podnosi nakon što je odlukom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-436/2013 od 21. studenog 2013. ukinuto rješenje Općinskog suda u Belom Manastiru kojim je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, te da ponavlja navode iz žalbi i odgovora na žalbe u navedenom predmetu (što sam navodi u podnesku).

27. Iz zapisnika o održanom ročištu pred Općinskim sudom u Belom Manastiru broj Ovr-853/2012-19 od 7. travnja 2014. proizlazi da je tuženika u navedenom predmetu na navedenom ročištu zastupala odvjetnička vježbenica iz ureda odvjetnika ŽB. Nakon održanog ročišta, tužitelj dostavlja podnesak sudu, a sukladno zaključku suda da se isti očituje, te se očituje na navode ovršenika s ročišta kao i upute Županijskog suda u Osijeku iz ukidbene odluke.

28. Iz Nalaza od 20.11.2012. – obračun zateznih kamata na glavnicu prema presudi P-362/09 od 17.11.2009. vještakinje Bernarde Hunjadi (list spisa 61, kao i na listu spisa 97), koji nalaz je vještakinja sačinila za potrebe tužitelja, proizlazi da obračun zateznih kamata na glavnicu u iznosu od 6.951.298,03 kn iznosi 11.809,733 kn, te da je ukupan iznos glavnica i kamatama 18.761.032,00 kn. Nadalje, iz obračuna zateznih kamata na parnični trošak iz predmeta P-362/09 iznosi 954.366,94 kn glavnica i iznos od 461.201,41 kn kamata.

29. Iz preslike presude i rješenja VSRH broj Rev-1663/11-4 od 21.9.2016. (list spisa 86-90) proizlazi da je odbijena revizija protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-114/2010-5 od 28. travnja 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Belom Manastiru poslovni broj P-362/09-48 od 17. studenog 2009. u dijelu odluke o glavnoj stvari kojom je tužitelju dosuđen iznos od 6.951.298,03 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. veljače 2002.

30. Iz prijedloga za ovrhu podnesenom od strane Općine Kneževi Vinogradi putem punomoćnika ŽB, odvj. u [adresa] protiv RH od 8.6.2011. (list spisa 92) proizlazi da je ista podnesena protiv Republike Hrvatske a radi naplate tražbine iz presude Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-362/09 od 17.studenog 2009., te da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 7.905.664,97 kn, a koji iznos čini iznos od 6.951.298,03 kn na ime glavnog duga i iznos od 954.366,94 kn na ime troška postupka. Ovrha određena na temelju navedenog prijedloga za ovrhu obustavljena je rješenjem broj Ovr-625/11 od 12.8.2011. (list spisa 93),

31. Iz Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa od 4.8.2011. (list spisa 94-95 i 164-166) proizlazi da je sklopljen između Republike Hrvatske i Općine Kneževi Vinogradi, te da se na temelju toga sporazuma Općina Kneževi Vinogradi obvezala povući prijedlog za ovrhu, te je izjavila da neće podnositi nove prijedloge.

32. Iz dopisa tuženika od 6.11.2012. upućenog Ministarstvu financija (list spisa 96 i 163) proizlazi da Općina Kneževi Vinogradi zahtjeva da se postupi po Sporazumu o uređenju međusobnih odnosa.

1 1

33. Iz dopisa tuženika – obračun nagrade i parničnih troškova upućen tužitelju od 31.1.2013. (list spisa 106 i 132, 141) proizlazi da Općina Kneževi Vinogradi ne osporava tužiteljev izračun nagrade iz dopisa od 22. siječnja 2013. u iznosu od 3.097.199,13 kn, osporava tužiteljev izračun parničnog troška u iznosu od 954.366,94 kn jer da se u dosuđenom parničnom trošku nalazi i trošak u iznosu od 279.899,64 kn koji je Općina Kneževi Vinogradi ranije isplatila, te smatraju da tužitelju pripada iznos umanjen za navedeni iznos, odnosno iznos od 674.467,30 kn, osporavaju i zatezne kamate na parnični trošak, ne prihvaćaju trošak revizije koja nije okončana, kao niti trošak po predračunu broj 9č-182/22/0113-OKV u iznosu od 281.934,38 kn, ali prihvaćaju već dosuđeni trošak u ovrsi u iznosu od 53.147,50 kn s kamatama umanjen za iznos od 5.000,00 kn plus kamate uplaćen od strane Općine Kneževi Vinogradi, odnosno iznos od 48.839,28 kn, a trošak žalbe nakon okončanja postupka po žalbi. Nadalje, navode da priznaju trošak u ukupnom iznosu od 4.973.837,28 kn.

34. Iz dopisa tužitelja upućenog tuženiku 31. siječnja 2013. (list spisa 104, 70) proizlazi da su tvrdnje tuženika iz dopisa od 31. siječnja 2013.neprihvatljive, te tužitelj navodi da je postojao dogovor tužitelja i načelnika da će troškove priznati u cijelosti, kao i da su naplatili iznos od 17.000.000,00 kn te da isto predstavlja vrijednost predmeta spora po kojem se obračunava trošak sastavljanja ovršnog prijedloga i ostalih radnji.

35. Iz dopisa Općine Kneževi Vinogradi od 31.1.2013. upućen tužitelju (list spisa 103 i 138) proizlazi da Općina ne spori troškove iz podneska tužitelja od 31. siječnja 2013. i to troškove pod rednim brojem 4. i 5., ali da će navedeni troškovi biti plaćeni nakon završetka postupaka.

36. Iz predračuna tužitelja od 1. veljače 2013. (list spisa 105 i 104) proizlazi da se odnosi na radnje obavljene u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Belom Manastiru broj P-362/09, te se račun odnosi na iznos od 4.973.837,28 kn.

37. Iz Zaključaka Općinskog vijeća Općine Kneževi Vinogradi o isplati odvjetnika u sporu s RH od 18.2.2013. (list spisa 107 i 133) proizlazi da se prihvaća ukupni obračun troškova odvjetničkog zastupanja odvjetnika ŽB temeljem Ugovora o zastupanju od 21.ožujka 2005. i to nagrade odvjetniku 18% od presuđenog polučenog iznosa s kamatama s PDV-om:3.907.199,13 kn, dosuđenih parničnih troškova s kamatama u iznosu od 1.017.798,87 kn, dosuđenih parničnih troškova ovrhe s kamatama u iznosu od 48.839,28 kn, te da će nepriznati troškovi ovrhe od strane Općinskog suda, za koje je uložena žalba, kao i revizijski troškovi, biti naplaćeni nakon dovršetka sporova i dosude navedenih troškova.

38. Iz računa br.: 17/UR1/1 od 25.2.2013. (list spisa 102 i 137) proizlazi da je izdan račun za zastupanje u predmetu Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-362/09, na ukupan iznos od 4.973,837,28 kn s napomenom da je plaćeno dana 25. veljače 2013, po predračunu broj 14-182a/01/02/13 od 1. veljače 2013.

39. Iz rješenja Ovr-198/2015-15 od 25.1.2017. (list spisa 142-143) proizlazi da je određena vrijednost predmeta spora u iznosu od 6.951.298,03 kn.

1 2

40. Uvidom u priklopljeni spis Općinskog suda u Belom Manastiru posl.br. Pu Ovr- 198/2015 (ranije Ovr-853/2012) ovaj sud je utvrdio da je prijedlog za ovrhu podnesen radi naplate dosuđenog iznosa po presudi Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-362/09-48 od 17. studenog 2009. Sud je donio rješenje o ovrsi broj Ovr-853/12 od 17. prosinca 2012., žalbu protiv tog rješenja podnijela je ovršenica Republika Hrvatska, tužitelj je podnio odgovor na žalbu. Sud je odbio ovršenicin prijedlog za odgodu ovrhe, te je ovršenica podnijela žalbu, a tužitelj je podnio odgovor na žalbu, kao i podnesak kojim dostavlja dokumentaciju koju je naveo u odgovoru na žalbu. Žalba ovršenika je usvojena kao osnovana te je ukinuto rješenje kojim je odbijen ovršenicin prijedlog za odgodu ovrhe. Rješenjem broj Ovr-198/2015-15 od 25. siječnja 2017. određena je vrijednost predmeta spora na iznos od 6.951.298,03 kn. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž Ovr-379/2017-2 od 9. lipnja 2017. preinačeno je rješenje o ovrsi broj Ovr-853/12 te je naloženo ovršeniku platiti iznos od 3.882.440,53kn, te platiti zatezne kamate na iznos od 6.951.298,03 kn, te je prvostupanjsko rješenje potvrđeno u dijelu u kojem je naloženo ovršeniku platiti trošak postupka u iznosu od 53.147,50 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2012. pa do isplate (a koji se sastoji od troška sastava prijedloga za ovrhu u iznosu prema vrijednosti predmeta spora od 3.882.440,53 kn, i to iznos od 48.147,50 kn i pristojbom od 5.000,00 kn) te da je ovrhovoditelj dužan ovršeniku platiti trošak žalbenog postupka u iznosu od 38.000,00 kn.

41. lz iskaza svjedokinje FB proizlazi da je radila kao tajnica u odvjetničkom uredu ŽB, i da je tamo zaposlena, i tog se predmeta sjeća kao jednog od najvećih, a poznat joj je g. RB, a isto tako zna da je postojala jedna ovrha i to prva koja je išla negdje početkom ljeta 2011. između Općine Kneževi Vinogradi i Republike Hrvatske na nekih 7.000.000,00 kn. Nakon toga bilo joj je poznato da je Općina ovdje tuženik sklopio sporazum sa RH u svezi potraživanja, međutim upravo zbog tog sporazuma ovrha je bila povučena, da li u cijelosti to ne zna, a negdje pred Božić u prosincu je ponovno išla nova ovrha. Upravo ta druga ovrha je bila prema uputi g. RB i zna da je tada prema njegovoj uputi taj VPS bio označen. Tada je bio određen VPS od 17.000.000,00 kn, vrata sobe u kojoj je sjedio odvjetnik ŽB kada je došao g. RB su bila otvorena i još je ona morala neki dopis kopirati, odnosno nije čula da su oni govorili od tih 17.000.00,00 kn, ali to je proizlazilo iz tog dopisa koji je kopirala, a onda joj je još poslije odvjetnik rekao da to pošalje mailom vještakinji, misli da se radilo o Bernardi Hunjadi da ona izračuna kamate i ostalo i kasnije je ona izračunala na tih 17.000.000,00 kn. Zna samo da su na tih 17.000.000,00 kn pokrenuli ovrhu. Dopis koji je kopirala nije nikome slala, to je bio neki podnesak koji Općina Kneževi Vinogradi je slala ministarstvu, jer je to predao g. RB. Prijedlog za ovrhu je sastavljala odvjetnica Ivana Pilon i taj prijedlog je nosila osobno na sud jer je bio veliki predmet. Predmetni prijedlog za ovrhu je napisala odvjetnica Pilon i on je išao na odobrenje Općini Kneževi Vinogradi a da li ga je slala poštom ili ga je fizički odnijela u općinu ne zna, s tim da svjedokinja navodi da misli da je to išlo mailom jer obično to tako šalje. Ona šalje mailove samo kad joj odvjetnik šalje. Na poseban upit suda na temelju čega tvrdi da je odvjetnica Pilon morala prijedlog za ovrhu slati na odobrenje Općini Kneževi Vinogradi, svjedokinja ponovno navodi da kaže da je slala na odobrenje, dakle odvjetnica Pilon. Na ponovni upit suda na temelju čega to tvrdi, svjedokinja ne odgovara. Nakon toga, navodi da ona kao tajnica može samo reći da je za sve radnje je uvijek traženo odobrenje od stranke. Na poseban upit pun. tuženika kako joj je poznato da je sve, odnosno da su sve radnje slane na odobrenje, svjedokinja navodi neke radnje je ona slala na

1 3

odobrenje, a neke je odvjetnik slao, ovisi kako je tko radio. Ne može 100% tvrditi da su i drugi slali na odobrenje. Poznato joj je da je druga ovrha išla na 17.000.000,00 kn jer je tako pisalo na prijedlogu za ovrhu. Izreku rješenja o ovrsi nije gledala i nije vidjela da je tu neki drugi iznos odnosno 6 milijuna i nešto.

41.1. Iskaz svjedokinje ovaj sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je navela da vrijednost predmeta spora u drugoj ovrsi bila određena prema nalogu gospodina RB. Naime, svjedokinja navodi da je gospodin RB dao nalog, ali nema pisan trag da je dao nalog, a ista nije bila niti neposredno prisutna prilikom davanja takvog naloga od gospodina RB, te sama navodi da nije čula da je dao takav niti usmeni nalog, nego da to proizlazi iz dopisa koji je kopirala i da je to nekakav dopis koji je Općina slala ministarstvu, ali ne zna točno odrediti o kojem dopisu se radi. Isto tako, iskaz svjedokinje sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem navodi da je prijedlog za ovrhu odvjetnica Pilon morala slati na odobrenje Općini i da je isti poslan na odobrenje, jer svjedokinja ne može sa sigurnošću reći na koji način je navedeno slano na odobrenje, mailom, poštom ili na neki drugi način, a i nije odgovorila na upit suda na temelju čega tvrdi da je navedeni prijedlog išao na odobrenje.

41.2. U preostalom dijelu iskaz svjedokinje je sud ocijenio vjerodostojnim jer se u bitnom odnosi na nesporne činjenice – kronološki slijed događaja u vezi zastupanja Općine Kneževi Vinogradi, te je u tom dijelu u skladu s ostalim iskazima svjedoka i materijalnom dokumentacijom u spisu.

42. Iz iskaza svjedoka RB proizlazi da je Općinu Kneževi Vinogradi prije zastupao otac ČBN, a zatim je tužitelj preuzeo te predmete i zna da je Općina Kneževi Vinogradi tužila Republiku Hrvatsku na nekih 6.000.000,00 kn i sada se ne sjeća da je išla ovrha ili ne. Nadalje, navodi da je bio, između ostalog i saborski zastupnik i zna da je postojao jedan sporazum sa Republikom Hrvatskom jer i Općina Kneževi Vinogradi je dugovala Republici Hrvatskoj pa je tadašnja ministrica molila da ne blokiraju državni proračun sa tim novcima koje su potraživali iz presude i tako je i došlo do tog sporazuma. Ne zna je li taj sporazum bio u cijelosti ispoštovan ili je još ostalo nekih novčanih potraživanja s bilo koje strane svjedok, ali želi reći da je sve tražio da bude po zakonu i da se na taj način ispoštuje i pod cijenu da Općina dobije i manji iznos. Ne sjeća se je li bio u uredu ŽB, a sve operativne stvari je on rješavao sa pročelnicom, to je bila PB, a i dan danas ona radi jer ona je pravnica. Nadalje, navodi da on nema saznanja i ne zna da li je bilo kakav prijedlog za ovrhu od strane Općine išao protiv Republike Hrvatske. PB je komunicirala sa odvjetnikom i on ju je uvijek upozoravao i rekao joj da svaku odluku koju pripremi kako bi išla na općinsko vijeće da ne ispada da on nešto osobno sam "solira". Navodi da mu ne pada na pamet da daje određene naloge što konkretno treba ŽB napraviti. Ne zna je li mu poznata svjedokinja MB te svjedok navodi da nije, možda iz viđenja. Nadalje, navodi da Općini u to vrijeme novac nije bio neophodan i onda je prihvatio prijedlog ministrice Ž da ne blokiraju državni proračun, a o tome je i obavijestio i pravnicu i ostale u općini, o tome svemu je obavijestio naravno i odvjetnika ŽB. Svjedoku je predočen dopis od 6. studenog 2012. sa str. 163 koji je bio upućen Ministarstvu financija, te svjedok navodi da se istoga ne sjeća. Ne sjeća se da li je KB nešto po njegovom nalogu potpisivao, ali bitne stvari sigurno ne. Isto tako, svjedok navodi da se ne sjeća je li potpisao punomoć koja mu je predočena. ŽB je zastupao u tom sporu Općinu protiv Republike Hrvatske a šta je

1 4

trebao raditi sve kao odvjetnik ne zna. U ime Općine samo je on mogao potpisati punomoć i svojevremeno je dao njegovom ocu a zatim njemu.

42.1. Iskaz svjedoka RB sud je ocijenio vjerodostojnim jer je uvjerljiv, jasan, bez proturječnosti i nejasnoća, te je logičan i životan, osobito u dijelu da nije davao naloge punomoćniku kako da isti odredi vrijednost predmeta spora, jer isti je radi pružanja pravne pomoći i dao punomoć odvjetniku koji je trebao zastupati interese Općine. Ovdje je potrebno reći da nije jasno koji je interes Općine bi bio da se odredi vrijednost predmeta spora kakva je naznačena u prijedlogu za ovrhu.

43. Iz iskaza svjedokinje PB proizlazi da je gospodin ŽB zastupao Općinu protiv Republike Hrvatske i u tom sporu je on uspio, međutim Republika Hrvatska nije njima taj novčani iznos platila i tada je morala krenuti ovrha, s tim da su s gospodinom ŽB imali ugovor o zastupanju u kojem je koliko se sjeća bilo dogovoreno da mu se isplati trošak po presudi i još 18 ili 14 % polučenog iznosa, ali sada ne zna točan postupak. Tužitelju je cjelokupni trošak po pravomoćnoj presudi plaćen i ovaj postotak koji je bio ugovoren. Kako Republika Hrvatska po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općini nije naknadila ništa, tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu, međutim taj prijedlog je naknadno povučen jer je došlo do dogovora Vlade Republike Hrvatske i Općine. Kako država nije u dogovorenom roku platila Općini dogovoreno dugovanje tada je tužitelj ponovo ustao s prijedlogom za ovrhu. Prije podnošenja drugog prijedloga za ovrhu oni su državi umanjili 3.000.000,00 kn njihovo dugovanje, a tada je krenula druga ovrha, bilo je na iznos od 17.000.000,00 kn ili 20.000.000,00 kn. Uglavnom zna da je išlo umanjenje za 3.000.000,00 kn. Temeljem druge ovrhe i prijedloga za ovrhu Općini su svi ti novci sjeli na račun, a koliko je to bilo novaca ne zna, moglo je biti ili 17.000.000,00 kn ili 14.000.000,00kn. Sve dogovore sa tužiteljem je vršio gospodin RB – načelnik. Kako je tužitelj naplatio svoje troškove ove druge ovrhe to ne zna, ali to se može provjeriti u računovodstvu. Nakon što je svjedokinji predočen zaključak o isplati odvjetniku u sporu s Republike Hrvatske na stranici 133 spisa od 18. veljače 2013. svjedokinja navodi da joj je taj zaključak poznat i da je to sve bilo nakon naplate po ovrsi kada je Republika Hrvatska isplatila Općinu. Nepriznati troškovi koji se spominju u točki 2. istog zaključka koji joj je predočen, ne zna da li su oni postojali, ako jesu na čega su se odnosili osim ako su se eventualno odnosili na jedan dopis koji je tužitelj njima dostavio, a istim je on specificirao svoje troškove i na taj dopis su se oni njemu očitovali i zna da su mu priznali 1. točku na 3.900.000,00 i nešto kuna, 2. točka je bila na 900 i nešto tisuća, te da su mu priznali 600 i nešto tisuća jer mu je već ranije bila plaćena ta prva ovrha i bile su još 2 stavke, ali ne zna na koji iznos su glasile, ali se odnosilo na reviziju i trošak postupanja nakon žalbe koju je uložila Republika Hrvatska. Trošak revizije i ovaj trošak postupanja nakon žalbe, što ne zna koliki su iznosi, bili su rekli da će mu to naknaditi, ali kada bude sve okončano. Kako je to sve riješeno, ne zna jer se još vodi spor sa Republikom Hrvatskom. Načelnik i upravni odjel pripremaju svu dokumentaciju za sjednicu, a na upit suda tko je napisao sadržaj zaključka na stranici 133 navodi da misli da ga je ona fizički napisala, ali sadržaj je sigurno pisan u konzultaciji s načelnikom. Na sjednicu vijeća se ništa nije moglo staviti ako načelnik to nije rekao ili potvrdio. Nadalje navodi da se poslije 15 godina više ne može očitovati na čega se odnosi u točki 2. zadnja rečenica glede nepriznatih troškova ovrhe. Trošak ovrhe kako je navela onih 17.000.000,00 kn ili 14.000.000,00 kn ne zna kako su došli do tog iznosa. Nakon što je svjedokinji predočena naplata potraživanja na str. 163 spisa, svjedokinja navodi da joj je taj dopis poznat i zna da je isti poslan, te ne zna tko ga je

1 5

pisao, ne može tvrditi da ga je ona pisala ili netko treći. Ne zna niti je li načelniku bilo poznato na koji iznos će se pokretati ovrha, sjeća se da se govorilo da će se umanjiti za 3.000.000,00 kn i da će novac sjesti na račun. Iza tih 3.000.000,00 kn umanjen je iznos po presudi. Ne zna je neki vještak izračunavao troškove, kamate ili nešto drugo, osim dopisa tužitelja gdje su se očitovali. Nadalje, navodi da kad je tužitelj dostavio svoj dopis kojim traži troškove, oni su se očitovali, a onda kad se postigao sporazum došlo je do zaključka Općinskog vijeća, koji joj je predočen na ročištu. Navodi i da je prvo obavljala poslove administrativnog tajnika, onda poslove tajnika Općine Kneževi, pa v.d. pročelnika i pročelnica je zadnjih 5 godina. U vrijeme kad se vodio spor protiv RH i ovrhe bila joj je poznata komunikacija između Općine i tužitelja. U vrijeme kada se vodila druga ovrha Općina nije određivala kako će tužitelj te sporove voditi i koju će vrijednost spora označavati i slično. Kad je podignuta druga ovrha tužitelj ih je obavijestio o izjavljivanju žalbe, odnosno rekao da ima prostora za žalbu jer se i Republika Hrvatska žalila. Zbog troškova je naveo da treba naplatiti, jer glavnica je bila sva naplaćena. Gospodin ŽB im je dostavio dopis u kojem govori o vrijednosti spora, a kada je to točno bilo ne zna, je li na taj njegov dopis nešto odgovoreno, to ne zna. Nema saznanja o tome da je tužitelj podnio drugu ovrhu na vrijednost od 17.000.000,00 kn. Na pitanje tužitelja da li je Općina Kneževi Vinogradi prije druge ovrhe uputila dopis odnosno prijedlog mirnog rješenja spora Ministarstvu financija RH da se isplati iznos od 17.000.000,00 svjedokinja navodi da je to dopis koji joj je sada bio predočen, nakon čega se ponovo predočava svjedokinji dopis na str. 163, te ista navodi da tu ne piše 17.000.000,00 kn. Nadalje, navodi da ne zna koliki je bio iznos glavnice i kamate do dopisa, odnosno do tog datuma dopisa 6. studenog 2012. po pravomoćnoj presudi, a iznos od 3.068.857,50 kn ne zna od kojeg iznosa se trebao odbiti. Dakle od svih dosuđenih troškova trebalo se umanjiti za ovih 3.000.000,00. Ne zna kako je tužitelj kao tadašnji punomoćnik Općine Kneževi Vinogradi trebao postupiti prilikom podnošenja predmeta za ovrhu sukladno ponesenom prijedlogu mirnog rješenja spora od 6. studenog 2012. Poznato joj je da je Općina dala punomoć odvjetniku, ali se ne sjeća punomoći od 10. prosinca 2012,, ali zna da je bila punomoć. Nije joj poznato da se na Općinskom vijeću razgovaralo o nepriznatim troškovima, a sve prijedloge na Općinsko vijeće stavlja načelnik. Navodi i da nije bila direktno na razgovoru između gospodina RB i tužitelja, te ističe da ono što je išlo pismeno to se moglo vidjeti, ali da li je tužitelj nešto usmeno imao s gospodinom RB, to ne zna, poznato joj je samo ono što je prošlo kroz dokumentaciju Općine.

43.1. Iskaz svjedokinje PB sud je ocijenio vjerodostojnim. Naime, iskaz svjedokinje u dijelu u kojem navodi kronološki tijek događaja u sporu između Općine Kneževi Vinogradi i Republike Hrvatske, kao i u dijelu u kojem iskazuje o zastupanju tužitelja i tuženika, je uvjerljiv, detaljan, jasan, bez proturječnosti i nejasnoća. Nadalje, iskaz svjedokinje je sud ocijenio vjerodostojnim i u dijelu u kojem navodi da se ne može sjetiti na što se sve odnose troškovi navedeni u zaključku od 18. veljače 2013. (list spisa 133), jer je logično da se s obzirom na protek vremena od 2013., kao i količinu postupaka, svjedokinja ne može jasno i precizno sjetiti svih detalja i troškova navedenih u zaključku i na što se točno isti odnose. Isto tako, iskaz svjedokinje sud je ocijenio vjerodostojnim i u dijelu u kojem je navela da Općina Kneževi Vinogradi nije određivala kako će tužitelj voditi sporove i određivati vrijednost predmeta spora jer je u tom dijelu sukladna iskazu svjedoka HB.

1 6

44. Iz iskaza svjedokinja ŽBN, navodi da nije bila punomoćnica tužitelja u predmetu Pu Ovr-198/2015 (Ovr-853/2012), nego je bila zaposlena u njegovom odvjetničkom uredu. Sjeća se ovršnog predmeta između Republike Hrvatske i Kneževih Vinograda jer im je to bio jedan o značajnijih predmeta u uredu. Sjeća se da je bila značajna komunikacija s načelnikom Općine Kneževi Vinogradi a koji je često dolazio u ured. Misli da je ona sastavljala prijedlog za ovrhu u navedenom predmetu, a vrijednost predmeta spora je napravila sukladno nalogu koji je dobila. Nalog je išao preko načelnika. Sjeća se da je bila prvo jedna ovrha, pa je nakon toga išla nagodba Republike Hrvatske i Općine, a nakon što je Republika Hrvatska nije postupila po nagodbi išla je druga ovrha. Sjeća se da je bio sporazum između Općine i Republike Hrvatske da će se trošak i glavnica i kamate umanjiti za nekih 3.000.000,00 kn, pa je u tom smislu i išao novi prijedlog za ovrhu. Sjeća se da je bila prisutna na nekim sastancima i da je dan nalog da se tako sačini prijedlog za ovrhu, odnosno, tako da se sračunaju i glavnica i troškovi i kamate i da se umanji za 3.000.000,00 kn, sjeća se da je u tu svrhu bilo provedeno i vještačenje kako bi se utvrdio točan iznos kamata. Općina je bila upoznata s prijedlogom jer je načelnik Općine svakodnevno dolazio u ured. Sjeća se da je prijedlog za ovrhu predala u sud u Belom Manastiru. Sjeća se da je bilo i drugih radnji u tom predmetu i za svaku radnju su se konzultirali s načelnikom. Nakon što je napravljeno vještačenje sračunali su glavnicu, kamate i trošak jer je tako bilo navedeno u sporazumu te su od tog iznosa oduzeli 3.000.000,00 kn sukladno sporazumu i dobili su iznos oko 17.000.000,00 kn, a koji iznos je činio vrijednost predmeta spora. Načelnik je bio upoznat s tim iznosom vrijednosti spora i sa vrijednosti svake radnje, kao što je bio upoznat sa svakom sitnicom u tom predmetu te vrijednosti svake radnje u sporu. Nakon što je svjedokinji predočen dokument na str. 163 spisa, odnosno, prijedlog za mirno rješenje spora, na upit da li joj je poznat, odgovora da joj je poznato, to je ono što je spomenula da je išao prijedlog za mirno rješenje spora prije ovrhe gdje je u zadnjem pasusu bilo navedeno kako da se postupa da se sračunaju glavnica, kamate i trošak i da se umanji. Općina je to tako tražila i od RH, kao i od njih. Načelnik je upoznat s vrijednosti predmeta spora na tim sastancima. Nadalje, navodi da je bila prisutna na nekoliko sastanaka, a g. HB (načelnik) je dolazio svakodnevno u ured, a i tužitelj je odlazio kod njega u Kneževe Vinograde. Bila je prisutna kod njih u uredu na sastancima. Ona je pisala prijedlog za ovrhu iako su se načelnik i odvj. ŽB oko svega dogovarali, jer je zaposlena u tom uredu pa je došlo do takve podijele posla. Navodi da je bilo davno i da se ne sjeća tko je dao nalog i končanu odluku da se ide na taj iznos 17.000.000,00 kn, sjeća se da je bilo vještačenje upravo zbog toga da se odredi vrijednost predmeta spora, konačna odluka je išla od Općine, sjeća se da je svaka radnja bila detaljno raspravljena i da je Općina dala odobrenje. Može reći da joj je Općina dala nalog da se vrijednost predmeta spora odredi u visini u kojoj je određena odnosno u visini od 17.000.000,00 kn. Ne sjeća se je li načelnik Općine neposredno njoj dao takav nalog u vezi vrijednosti predmetna spora ili joj je to tužitelj rekao. Ne zna kako je došlo do toga da se da nalog i zadatak vještaku i tko je dao nalog vještaku, a zna da je vještačenje je radila g. Hunjadi. Nadalje, navodi da je na tim sastancima bio nazočan samo načelnik, možda jednom ili dva puta je bila pročelnica, uglavnom je bio načelnik i dolazio je sam. Kod njih u uredu nije bilo podijele da netko vodi jedan predmet, nego jednostavno bio je predmet od ureda i odrađivao ga je onaj tko ga je dopalo, a u to vrijeme je u uredu bila i ĆB ali se ne sjeća je li tada bila vježbenica ili odvjetnica. Navodi da dopis (s lista spisa 70) nije ona sastavljala. U odnosu na dopis s lista spisa 42, a koji se predočio i tužitelju danas na raspravi, može reći da joj je to

1 7

nešto poznato, ali ga nije pisala. Kad kaže da joj je dopis poznat misli pod tim da misli da ga je vidjela. Na sastancima su uglavnom usmeno dogovarali detalje vezano za njihove radnje u navedenom predmetu. Ali podneske koji su joj predočeni nije sastavljala. Ne zna zašto su ta dva dopisa išla pisano ako je sva komunikacija tekla usmeno i bez pisanog traga. Ne zna što je načelnik po struci, u to vrijeme je bio političar. Zna da je Općina platila troškove zastupanja u predmetu koji je prethodio ovom postupku, ali ne sve. Sjeća se da je Općina donijela zaključak o isplati troškova da će se svi troškovi koji nisu bili priznati će se priznati i da će se isplatiti naknadno, te bi rekla da Općina nije postupila po zaključku.

44.1. Iskaz svjedokinje ŽBN sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem iskazuje o odlučnim činjenicama, a osobito u dijelu u kojem iskazuje da je postojao nalog načelnika općine kako da ona, koja je sastavljala predmetni prijedlog za ovrhu odredi vrijednost predmeta spora. Naime, svjedokinja ne navodi na koji način, usmeno ili pisano, je načelnik dao nalog da se tako odredi vrijednost predmeta spora kako je ona odredila, niti dostavlja dokaz da je takav nalog dobila pismeno, a niti kada i u kojim okolnostima i kome je načelnik dao takav nalog, nego paušalno navodi da je načelnik o tome bio obaviješten jer su imali svakodnevnu komunikaciju. Potrebo je istaknuti da svjedokinja potom u svom iskazu pojašnjava da je isto bilo davno te da se ne sjeća tko je dao nalog i konačnu odluku da se ide na iznos od 17.000.000,00 kn, pa potom navodi da je konačnu odluku dala općina, pa stoga sud zaključuje da je svjedokinja u svom iskazu konfuzna i proturječna sama sebi, te neuvjerljiva, pa je time i njezin iskaz nevjerodostojan u pogledu odlučnih činjenica.

44.2. U preostalom dijelu u kojem svjedokinja ŽBN iskazuje o koronološkom tijeku događaja u vezi sporova između Općine i Republike Hrvatske iskaz je vjerodostojan jer je suglasan materijalnoj dokumentaciji i iskazima drugih svjedoka.

45. Iz iskaza svjedoka GB proizlazi da nikada nije radio u Općini Kneževi Vinogradi, ali je surađivao s njima, imao je pilanu te im je dostavljao stolove i sl. Misli da je Općinu Kneževi Vinogradi u sporu protiv RH zastupao odvj. ŽB. Sjeća se da ga je jednom prilikom kad je bio kod načelnika RB u njegovoj kancelariji kada su dogovarali njihove poslove, RB zamolio da skuha fiš poslije posla i to je prihvatio. Nakon što je napravio fiš kod njega na pilanu došao je RB, OB i njegov sin ŽB i oko fiša su pričali. Čuo je da je RB razgovarao s ŽB o sporu i da mu je ŽB rekao da će mu troškovi koštati oko 80.000,00 do 100.000,00 kn po jednoj radnji i RB se s tim složio, ali je rekao da moraju voditi računa i o Sporazumu i šta je dogovoreno u Sporazumu i potom to dati na Općinsko vijeće. Kasnije je s prijateljima vijećnicima čuo da je bilo vijeće i da je odluka donesena. Na upit sutkinje da li zna što su radnje u sudskim postupcima, odgovara da nije pravnik, ali da misli da je to sve ono što se dogovori i napravi. Nadalje iskazuje da je i sada u dobrim odnosima s R, te da je bio fasciniran s cifrom koja je spominjanja jer je on u to vrijeme radio i zarađivao otprilike 2.000,00 kn. Na upit pun. tuženika s obzirom na znatan period koji je protekao od tog fiša kako je zapamtio navedeni iznos, tu rečenu i taj razgovor, odgovorio je da u se i sad vrti ta cifra, jer mu je nepojmljiv taj iznos. Rečenicu je zapamtio, ne zna kako.

1 8

45.1. Iskaz svjedoka UB sud je ocijenio nevjerodostojnim. Naime, svjedok je iskazivao o trošku zastupanja i visini pojedine radnje ali ne zna o kojem sporu je bilo riječ, o troškovima zastupanja u parničnom predmetu ili o troškovima zastupanja u ovršnom predmetu, te kojem ovršnom predmetu budući da je dva puta bio podnosen prijedlog za ovrhu, niti o kojem sporazumu se mora voditi računa. Svjedok nije niti naveo vremenski okvir događaja iz kojega bi sud mogao utvrditi na što se odnosi ono o čemu je iskazivao svjedok. Osim toga, iskaz svjedoka je nevjerodostojan i iz razloga što je životno nelogično da osoba bez pravnog znanja, nakon proteka dugog niza godina (sud niti ne može utvrditi kada je bio navedeni događaj o kojem je isti svjedočio, ali sigurno je bio za vrijeme dok je tužitelj bio punomoćnik tuženika) zna što su pravne radnje i da spominje trošak zastupanja po radnji, te da se točno sjeća navodno dogovorenog iznosa a koji se na njega nije odnosio i koji samo usputno čuo.

46. Iz iskaza tužitelja ŽB proizlazi da su i tada njegov otac sklopili sa Općinom Kneževi Vinogradi Ugovor o nagradi, s tim da su za njih vodili spor protiv Republike Hrvatske, radilo se o zakupu poljoprivrednog zemljišta, dakle o neisplaćenoj zakupnini, i oni su taj spor dobili, s tim da je bilo ugovoreno da im se treba dati nagrada 18% od glavnice i kamata, dakle od ukupno polućenog iznosa navedenog u presudi, dakle glavnica plus kamate do isplate. Dakle, spor u kojem su uspjeli i presuda koja je donesena postala je pravomoćna, s tim da se ne sjeća kojeg datuma i tada su dakle trebali kod naplate dobiti tih 18% nagrade. Kako država nije htjela platiti po pravomoćnoj presudi pokrenuli su ovrhu protiv Republike Hrvatske, međutim za vrijeme ovrhe RB se sporazumio sa Republikom Hrvatskom i dao je nalog da se ta ovrha mora povući i tada on kao odvjetnik slušajući svog nalogodavca povlači ovrhu, a ta se ovrha vodila pod brojem Ovrv-463/06. Kako je dakle, gospodin RB imao sporazum sa Republikom Hrvatskom da Republika Hrvatska Općini do određenog datuma isplati dugovane novce, to Republika Hrvatska nije učinila i tada gospodin RB ponovno govori da pokrene ovrhu, s tim da želi istaći da je **.**.2011. RB dakle u ime Općine Kneževi Vinogradi sa Republikom Hrvatskom sklopio Sporazum o uređenju međusobnih odnosa u sporu Općine Kneževi Vinogradi i Republike Hrvatske radi nadoknade štete. Temeljem tog sporazuma koji je priložio u spis, a prije pokretanja ove druge ovrhe, Općina Kneževi Vinogradi je podnijela prijedlog Ministarstvu financija da se sukladno sporazumu na miran način riješi taj spor, odnosno izvrši isplata po ranije donesenoj pravomoćnoj presudi. Tim prijedlogom za mirnim rješenjem spora Općina Kneževi Vinogradi traži od RH da joj se isplate svi iznosi utvrđeni pravomoćnom presudom 6.951.298,00 kn plus zakonske zatezne kamate na taj iznos koja teče od 7. veljače 2002. do isplate, kao i parnični trošak koji je iznosi 954.366,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od pravomoćnosti presude što je bio 28. travnja 2011. do isplate te da se od tog iznosa odbije iznos priznat sporazumom između Općine i RH a taj priznati iznos iznosio je 3.068.857,50 kn. Temeljem tog dopisa RB daje mu nalog da putem vještaka izračuna kolika je dakle bila glavnica, zakonske zatezne kamate i parnični trošak i zakonske zatezne kamate na trošak te da se kada se taj iznos zbirno dobije da se onda odbije iznos od 3.068.857,50 kn. Taj nalaz i izračun je sačinila vještakinja Bernarda Hunjadi i to je predao načelniku RB, išao je baš u općinu i na temelju tog izračuna on je njemu dao nalog da sada pokrene ponovno ovrhu protiv RH dakle sa jasnim nalogom kao što je napisano u dopisu Ministarstva financija. Povodom danog naloga pokreće drugu ovrhu protiv RH. Do spora između njega i Općine dolazi u trenutku kada mu RB

1 9

RB nije vratio pozajmicu koju je njemu dao kao fizičkoj osobi a u iznosu od 320 i nešto tisuća kuna. Kada je protiv njega pokrenuo postupak i kada je do svega toga došlo tada je on raskinuo bilo kakav ugovor sa njim da ga dalje zastupa. Te navodi da kada je ispostavio predmetni račun i ove ovrhe Općinsko vijeće je bilo suglasno s tim računom i to je vidljivo iz zaključka Općinskog vijeća od 18. veljače 2013. a o isplati odvjetniku u sporu s RH, te je u predzadnjem redu vidljivo gdje stoji priznaje se a isti će biti isplaćen nakon dovršetka spora i dosude navedenih troškova, dakle jasno stoji ispred toga da nepriznati troškovi ovrhe od strane Općinskog suda se priznaju. Dakle, tijekom ovršnog postupka koji je drugi puta pokrenut jednostavno više nije radio na tom predmetu, jer je tako rekao RB. Za vrijeme dok se vodio parnični postupak između općine i RH nije se isticao nikakav prigovor prijeboja i nije znao da je i općina nešto dugovala Republici Hrvatskoj jer njemu to nitko nije rekao, a nakon pravomoćnog okončanja istog postupka se za to saznalo, jer o tome se može tek vidjeti u ovom sporazumu koji je priložio. Ne može se sjetiti koliko je bila označena vrijednost predmeta spora u drugoj ovrsi, a isto mora pisati u prijedlogu, a koliko je bilo potraživanje točno. Ne može se sjetiti da li je sud odredio troškove ovrhe, odnosno u kojem iznosu, ali neki nisu bili priznati i onda je i došlo do sporazuma i općinsko vijeće je to u zaključku priznalo. Vrijednost predmeta spora je odredio sukladno vještačkom nalazu i nalogu općine jer vještački nalaz je bio rađen po nalogu općine kako bi se sve to uskladilo sa prijedlogom gdje se tražilo mirno rješenje spora. Takav nalog mu je dao gospodin RB. Dakle već je naveo da je s prijedlogom mirnog rješenja spora bilo to sve navedeno i tako je glasio i nalog prema njemu. Usmeno mu je rekao RB da sukladno tom prijedlogu gdje je dakle napisano pismeno postupim, a misli da je i u punomoći bilo tako napisano. Nadalje navodi da je g. RB jasno objasnio koja je razlika u vrijednosti predmeta spora i u odnosu na to trošak. Pisani nalog nije bio dan, ali mu je bilo rečeno, da postupi po prijedlogu za mirno rješenje, da se angažira vještak i da tada to iznosi vrijednost predmeta spora, a nakon vještaka i vještačenja dan mu je u Općini Kneževi Vinogradi pisani nalog u formi punomoći da tako postupi. U punomoći mu nije bilo označeno, odnosno ne zna da li je bila označena vrijednost predmeta spora. Gospodin RB je obrazložio svaku svoju radnju do u detalje i nije mogao ništa postupiti mimo njegove naredbe. Nadalje navodi da su on i njegov otac gospodinu RB sve objasnili što god ih je pitao pa mu je tako objasnio i ovu ovrhu. Ne sjeća se je li se službeno obraćao Općini kada je dobio rješenje o ovrsi, u pisanoj formi, a u usmenoj formi se sigurno obraćao, jer se tog sjeća. Tužitelj ne spori da je pisao pismeno dopis Općini Kneževi Vinogradi vezano uz doneseno rješenje o ovrsi i troškova i vrijednosti predmeta spora da je bilo smanjeno od strane suda, međutim taj dopis nema veze sa nalogom koji je njemu dan od strane Općine za pokretanje ovrhe, a u pravo na temelju tog dopisa je svejedno Općina donijela ovaj zaključak koji sam predočio sudu da će mu se isplatiti svi troškovi sukladno određenom VPS-u. Na upit pun. tuženika zašto u sljedećem podnesku od 31. siječnja 2013. koji je uputio Općini Kneževi Vinogradi naglašenim tamnijim slovima i podcrtano navodi da je vrijednost predmeta spora, odnosno točno se navodi: "vi ste naplatili preko 17.000.000,00 kn i to je vrijednost predmeta spora po kojem se obračunava trošak sastavljanja ovršnog prijedloga i ostalih radnji!" Tužitelj navodi da je isto očitovanje na dopis tuženika od 31. siječnja 2013. Dakle, samo se očitovao na njihov dopis, s tim da ponovno ističe da mu je dan nalog za općinu da ga uskladi s nalazom i mišljenjem vještaka odnosno s prijedlogom za mirnim rješenjem spora a što je predao u sudski spis. Nadalje navodi da je pisao žalbu i tri odgovora na žalbu, i da to ne bi pisao da nije dobio nalog od RB.

2 0

46.1. Iskaz tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je iskazivao o zastupanju tuženika u parničnom predmetu protiv Republike Hrvatske i radnjama nakon toga, jer u tom dijelu se iskaz tužitelja odnosi na činjenice koje nisu niti sporne.

46.2. Iskaz tužitelja sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da mu je RB dao nalog temeljem dopisa koji je Općina Kneževi Vinogradi podnijela kao zahtjev za mirno rješenje spora Ministarstvu financija, da vještakinja izračuna vrijednost, te da nakon izračuna od strane vještakinje da je RB dao tužitelju nalog da se tako odredi vrijednost predmeta spora i podnese prijedlog za ovrhu, jer je taj dio iskaza u suprotnosti s iskazom svjedoka RB, čiji iskaz je sud ocijenio vjerodostojnim, a iz čijeg iskaza ne proizlazi da bi isti dao takav nalog tužitelju. Osim toga, tužitelj nije naveo je li mu RB nakon nalaza vještakinje Bernarde Hujadi dao izričit, jasan i nedvosmislen usmeni nalog za određivanje vrijednosti predmeta spora u navedenom iznosu – po vještačenju (tužitelj navodi da mu je RB dao usmeni nalog i to na način da se postupi po prijedlogu za mirno rješenje spora, te da se angažira vještak, ne navodeći da je i nakon nalaza vještaka dobio navedeni nalog od RB, nego zaključuje da je navedeni nalog dobio u formi punomoći da tako postupi). Nadalje, iskaz tužitelja je nevjerodostojan i u dijelu u kojem navodi da je iz zaključka Općinskog vijeća od 18. veljače 2013. vidljivo da su priznali sve predmetne troškove, jer navedeni troškovi, koji su utuženi se odnose na račun ispostavljen u rujnu 2014., te se u navedenom zaključku ne spominje na koje sve se radnje odnose nepriznati troškovi i u kojem iznosu, pa se stoga ne može utvrditi da je navedenim zaključkom Općinskog vijeća a prije nego je ispostavljan račun i specificirani troškovi isti o tome odlučivali na način kako to tužitelj tvrdi.

47. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika KB proizlazi da je u Kneževim Vinogradima već dosta dugo, a od 2009. do 2017. je bio zamjenik Općine Kneževi Vinogradi kada je načelnik bio RB a sada je on načenik, a RB zamjenik. Nije sudjelovao u svemu ovome, već jedino ono što je čuo od načelnika, a s tužiteljem se možda jednom u životu vidio i to na ulici. Bio je informiran da se vodi spor, ali kako na koji način, to nije znao. Znao je da imaju spor sa Republikom Hrvatskom, znao je da postoji nekakvi sporazum o međusobnim potraživanjima, to je vidio iz dokumentacije i onoga što mu je pričao RB i znao je da zastupa Općinu gospodin ŽB. Uglavnom znao je da je do problema došlo glede visine potraživanja od strane odvjetnika, to mu je rekao gospodin RB, dakle usmeno, ali konkretno o tome ne zna, detalje i na koji način, ne zna. U to vrijeme gospodin RB je bio saborski zastupnik pa je on tako došao do nekih informacija. Nije sudjelovao u međusobnoj komunikaciji između odvjetnika ŽB i RB. Ne može se sjetiti i nije mu poznat zaključak kojim se priznaju troškovi odvjetnika, odnosno nepriznati troškovi u ovrsi odvjetniku od 2013. Predočenjem naplate potraživanja Općine Kneževi Vinogradi od Belja, odnosno RH, navodi da je to njegov potpis pod zamjenik načelnika, a od 6. studenog 2012. s tim da navodi da je vjerojatno tada gospodin RB bio u Saboru pa je on umjesto njega potpisivao. Sadržajno tog podneska se ne može sjetiti zašto je tako pisan, po čijem nalogu i u kojem kontekstu je sadržaj tog cijelog podneska, ne zna. Od PB nije mogao dobiti ovakav nalog, ona je bila pročelnica. Nadalje, navodi da se ne može sjetiti ni tko je pisao taj dopis ni sadržaja, ali ne spori da ga je on potpisao. Nadalje, navodi da je isti diplomirani pravnik. Ne sjeća se da je prijedlog za ovrhu usklađen sa prijedlogom mirnog rješenja spora a koji je on potpisao, navodi da se ne sjeća. Ne sjeća se je li Općina Kneževi Vinogradi ikad odvjetnika prijavila komori s obzirom da je prijedlog za ovrhu po njima

2 1

podnesen izvan naloga, z.z. tuženika navodi da se ne sjeća. PB kao pročelnik je također pored gospodina RB bila upoznata sa svim ovim.

47.1. Iskaz svjedoka KB sud je ocijenio vjerodostojnim jer je jasan, detaljan i bez proturječnosti.

48. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno sud je utvrdio da:

- je tužitelj imao punomoć Općine Kneževi Vinogradi za poduzimanje pravnih radnji i zastupanja u postupcima pred sudom, te punomoć od 10. prosinca 2012. kojom je Općina Kneževi Vinogradi ovlastila odvjetnika ŽB da je zastupa u ovršnom postupku pred Općinskim sudom u Belom Manastiru radi pokretanja postupka ovrhe i naplate potraživanja prema Republici Hrvatskoj a temeljem presude toga suda broj P-362/09 od 17. studenog 2009. i Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa u sporu Općine Kneževi Vinogradi i Republike Hrvatske,

- da je tuženik temeljem navedene punomoći podnio prijedlog za ovrhu radi naplate tražbine temeljem presude toga suda broj P-362/09 od 17. studenog 2009. i Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa u sporu Općine Kneževi Vinogradi i Republike Hrvatske,

-da je u prijedlogu za ovrhu naznačena vrijednost predmeta spora 17.000.000,00 kn,

- da je prijedlogu navedeno da ovršenik Republika Hrvatska duguje ovrhovoditelju iznos od 6.951.298,03 kn sa zateznim kamatama tekućim od 7. veljače 2002. pa do isplate, te iznos parničnih troškova od 954.366,94 kn sa zateznim kamatama koja teče od 17. studenog 2009. pa do isplate, što se sve umanjuje za iznos od 3.068.857,50 kn,

- da su Ugovorom o pružanju odvjetničkih usluga sklopljenim između Zajedničkog odvjetničkog ureda Nediljka i Domagoja Rešetara i Općine Kneževi Vinogradi od 24. ožujka 2005. (list spisa 27-29) ugovorne strane suglasno odredile da će Zajednički odvjetnički ured Nediljka i Domagoja Rešetara svoje usluge naplaćivati po Odvjetničkoj tarifi,

- da tuženik Općina Kneževi Vinogradi nije dala nalog tužitelju da odredi vrijednost predmeta spora u prijedlogu za ovrhu iz prosinca 2012. iznosu od 17.000.000,00 kn, nego je istu odredio samoinicijativno tužitelj.

48.1. Ovaj sud je utvrdio da tuženik, odnosno tadašnji načelnik Općine RB nije dao tužitelju nalog da odredi vrijednost predmeta spora u iznosu od 17.000.000,00 kn. Ovaj sud smatra potrebnim navesti da tužitelju nije dan nalog da odredi vrijednost predmeta spora niti na način, kako to tužitelj tvrdi, da se postupi po prijedlogu za mirno rješenje spora, odredi vještak, te da se po nalazu vještaka onda odredi vrijednost predmeta spora, te da je nalog dan u obliku punomoći. Naime, davanje konkretne punomoći nije podrazumijevalo da je dan nalog o vrijednosti predmeta spora, nego da je tužitelj kao punomoćnik ovlašten poduzimati pravne radnje u navedenom predmetu, osim toga, navedeno ne proizlazi niti iz punomoći. Isto tako, iskaz tužitelja (a kako je to prethodno obrazloženo) sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da mu je rečeno da se po nalazu vještaka odredi vrijednost predmeta spora. Nadalje, iz dopisa koji šalje tužitelj tuženiku u kojem ga obavještava da je sud smanjio troškove ovrhe, te da je potrebno pisati žalbu jer je vrijednost predmeta spora 17.000.000,00 kn a ne kako to sud smatra, ne proizlazi pristanak tuženika na tako određenu vrijednost predmeta spora, a niti tužitelj u svom iskazu ne navodi što mu je tuženik odgovorio na navedeni podnesak. Osim

2 2

toga, iz navedenog podneska proizlazi da tužitelj predočava tuženiku vrijednost predmeta spora za koju on – tužitelj smatra da je vrijednost predmeta spora, a ne da to predlaže tuženik (a kako to tužitelj neosnovano navodi).

49. Odredbom čl. 763. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., u nastavku: ZOO) propisano je da se ugovorom o nalogu obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove. Nalogoprimac ima pravo na naknadu troškova za svoj trud, osim ako je drugačije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa.

49.1. Odredbom čl. 765. ZOO-a propisano je da je nalogodavac dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama, s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu skrbiti o interesima nalogodavca i njima se rukovoditi. Kad nalogoprimac smatra da bi izvršenje naloga po dobivenim uputama bilo od štete za nalogodavca, dužan je skrenuti na to njegovu pozornost i tražiti nove upute. Ako nalogodavac nije dao određene upute o poslu koji treba obaviti, nalogoprimac je dužan, rukovodeći se interesima nalogodavca, postupiti kao dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin, a ako je nalog bez naknade, kako bi u istim okolnostima postupio u vlastitoj stvari.

50. Odredbom čl. 35. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., u nastavku: ZPP) propisano je da kad je za utvrđenje stvarne nadležnosti, sastava suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ZPP-u mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev.

51. U konkretnom slučaju, tužitelj kao nalogoprimac bio je dužan prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu odrediti vrijednost predmeta spora prema vrijednosti glavnog zahtjeva a sukladno čl. 35.ZPP-a. Osim toga, iz samog sadržaja prijedloga za ovrhu i kondemnatornog dijela koji isti sadrži, proizlazi da je vrijednost predmeta spora – glavni zahtjev – u iznosu od 6.951.298,03 kn sa zateznim kamatama tekućim od 7. veljače 2002. pa do isplate, te iznos parničnih troškova od 954.366,94 kn sa zateznim kamatama koja teče od 17. studenog 2009. pa do isplate, što se sve umanjuje za iznos od 3.068.857,50 kn.

52. Budući da je tužitelj postupao bez naloga tadašnjeg načelnika općine prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora, kao i da je sukladno odredbama čl. 763. i 765. ZOO-a dužan kao nalogodavac postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika, ovaj sud je utvrdio da tužitelj nije postupao s pažnjom dobrog gospodarstvenika, pa mu stoga tuženik nije dužan platiti naknadu za izvršene usluge prema vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj samoinicijativno odredio, i koja je suprotna odredbi čl. 35. ZPP-a.

53. Potrebno je reći da je vrijednost konkretnog predmeta spora određena rješenjem broj Ovr-198/2015-15 od 25. siječnja 2017. i iznosi 6.951.298,03 kn (što je sud utvrdio uvidom u priklopljeni spis Pu-Ovr-198/2015-15 od 25. siječnja 2017., list spisa 106), a koji iznos predstavlja iznos glavnog duga a što je u skladu sa čl. 35. ZPP-a.

2 3

Osim toga, potrebno je reći, da suprotno navodima tužitelja, tužitelj u prijedlogu za ovrhu nije uglavničio kamate pa stoga iste niti ne čine glavni zahtjev i vrijednost predmeta spora se ne može odrediti prema iznosu neuglavničenih zateznih kamata a na temelju obračuna koje je tužitelj izvan postupka dao sačiniti.

53.1. Nadalje, rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž-379/2017-2 od 9. lipnja 2017. preinačeno je rješenje o ovrsi u stavku I. rješenja o ovrsi, dok je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Belom Manastiru broj Ovr-853/12 od 17. prosinca 2012. u odluci o ovršnom trošku u iznosu od 53.147,50 kn sa zateznim kamatama od 17. prosinca 2012. ( spis Pu-Ovr-198/2015, list 109).

54. Nadalje, u odnosu na Zaključak Općinskog vijeća od 18. veljače 2013. koji zaključak tužitelj tijekom cijelog postupka ističe navodeći da mu je istim zaključkom priznato pravo na naknadu predmetnih troškova, ovaj sud ističe da iz Zaključka Općinskog vijeća od 18. veljače 2013. nije vidljivo da su priznali svi navedeni troškovi iz predmetnog računa, jer navedeni troškovi, koji su utuženi se odnose na račun ispostavljen u rujnu 2014. a odluka općinskog vijeća je od godinu i pol ranije. Osim toga, u navedenom zaključku se ne spominju na koje sve se radnje odnose troškovi i u kojem iznosu, pa prema ocjeni ovoga suda tužitelj neosnovano ističe da su mu navedenim zaključkom Općinskog vijeća priznati svi predmetni troškovi u iznosu kako ih on navodi.

54.1. Isto tako, između tužitelja i tuženika nije postojao dogovor da će se naplaćivati troškovi ovršnog postupka drugačije nego kako je to predviđeno odredbama tarife, a što proizlazi iz Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga od 24. ožujka 2005. Ističe se da se ugovor koji sklopljen između stanaka 21. ožujka 2005. odnosio na uređenje naknade troškova iz parničnog postupka, kako je to izričito navedeno u tom predmetu, ali ne i troškova ovrhe.

55. Nadalje, sud je utvrdio da je tadašnji načelnik općine RB od tužitelja zahtijevao da sastavi predmetni zahtjev za ovrhu, te podnesak od 19. prosinca 2012. kojim je Općina Kneževi Vinogradi zahtijevala od tuženika da obavijesti sud o broju računa općine, kao i da je tužitelj zastupao tuženika na ročištu 7. travnja 2014., a na koje ročište je isti trebao pristupiti, te je isti sukladno zaključku sa ročišta održanog 7. travnja 2014. suda bio dužan sastaviti podnesak od 15. travnja 2014.

55.1. Kao što je prethodno navedeno, tužitelj je dokazao da je opravdano podnio prijedlog za ovrhu, jer je isto od njega zahtijevao tuženik.

55.2. U vezi s troškom sastava prijedloga za ovrhu potrebno je reći da je trošak sastava prijedloga za ovrhu priznat u rješenju o ovrsi broj Ovr-853/12 od 17. prosinca 2012. u iznosu od 48.147,50 kn (uz navedeno priznat je i trošak sudske pristojbe u iznosu od 5.000,00 kn). Ovdje se još jednom ističe da je navedena odluka o navedenom ovršnom trošku – trošak sastava prijedloga za ovrhu pravomoćna a sukladno odluci Županijskog suda u Osijeku broj Gž-379/2017-2 od 9. lipnja 2017. ( spis Pu-Ovr-198/2015, list 109).

55.3. Na temelju sadržaja dopisa Općine Kneževi Vinogradi od 31. siječnja 2013. (list spisa 103) upućenog tužitelju, sud je utvrdio da je Općina Kneževi Vinogradi priznala tužitelju iznos od 4.973.837,28 kn, a koji iznos se odnosi na trošak nagrade za

2 4

zastupanje u parničnom predmetu sa zateznim kamatama (prihvaćen trošak za izračun nagrade od 22. siječnja 2013. u iznosu od 3.907.199,13 kn, parnični trošak u iznosu od 674.467,30 kn, kamate na parnični trošak u iznosu od 343.331,57 kn te trošak dosuđen u rješenju o ovrsi – trošak sastava prijedloga za ovrhe u iznosu od 53.147,50 kn s kamatama umanjen za sudske pristojbe u iznosu od 5.000,00 kn s kamatama, iznosi 48.839,28 kn).

55.4. Nadalje, iz tužiteljevog predračuna broj 13-182A/01/02/13 od 1. veljače 2013. (list spisa 105) proizlazi da se odnosi na iznos od 4.973.837,28 kn a koji odgovara iznosu koji je Općina Kneževi Vinogradi navela u svom dopisu od 31. siječnja 2013.

55.5. Nakon navedenog predračuna, Općinsko vijeće Općine Kneževi Vinogradi 18. veljače 2013. donosi Zaključak o isplati odvjetnika u sporu s RH (list spisa 107) a iz kojeg proizlazi da se prihvaća ukupni obračun troškova odvjetničkog zastupanja ŽB temeljem Ugovora o zastupanju od 21. ožujka 2005. i to: nagrade odvjetniku 18% od presuđenog i polučenog iznosa s kamatama (bez umanjenja potraživanja RH) s PDV-om u iznosu od 3.907.199,13 kn, parnični trošak ukupnom iznosu od 1.017.798,87 kn te trošak ovrhe s kamatama u iznosu od 48.839,28 kn. Dakle, zbroj priznatih troškova po Zaključku iznosi 4.973.837,28 kn. I konačno, nakon navedenog Zaključka, tužitelj ispostavlja račun od 25. veljače 2013. broj 17/UR1/1 na iznos od 4.973.837,28 kn, s napomenom da je plaćeno 25. veljače 2013. po predračunu od 1. veljače 2013.

55.6. Imajući na umu kronološki slijed događaja od 31. siječnja 2013. do 25. veljače 2013., a osobito Zaključak od 18. veljače 2013. iz kojega proizlazi da se tužitelju priznaje i trošak ovrhe s kamatama u iznosu 48.839,28 kn (koji čini iznos od 48.147,50 kn koji se odnosi na trošak sastava prijedloga za ovrhu uvećan za kamate), te osobito napomenu na računu od 25. veljače 213., ovaj sud je utvrdio da je tuženik Općina Kneževi Vinogradi postupila po Zaključku od 18. veljače 2013. te tužitelju isplatila iznos od 4.973.837,28 kn, a u kojem iznosu je sadržan i trošak sastava prijedloga za ovrhu sa dosuđen sukladno rješenju o ovrsi uvećano za kamate. Dakle, tuženik je platio tužitelju trošak sastava prijedloga za ovrhu s kamatama u iznosu od 48.839,28 kn, i to dana 25. veljače 2013. Stoga tužitelj neosnovano potražuje naknadu navedenog troška sastava prijedloga za ovrhu.

56. Nadalje, tijekom postupka tužitelj je dokazao da je opravdan trošak sastava podneska od 19. prosinca 2012. kojim je Općina Kneževi Vinogradi zahtijevala od tuženika da obavijesti sud o broju računa općine, kao i trošak zastupanja tuženika na ročištu 7. travnja 2014., a na koje ročište je isti trebao pristupiti, i sastav podneska od 15. travnja 2014.

56.1. Tužitelju pripada trošak navedenih radnji sukladno vrijednosti predmeta spora koja je određena u tom predmetu rješenjem broj Ovr-198/2015-15 od 25. siječnja 2017. i iznosi 6.951.298,03 kn (što je sud utvrdio uvidom u priklopljeni spis) i kao što je prethodno obrazloženo (jer nije postojao nalog tuženika za određivanjem drugačije vrijednosti predmeta spora). Sukladno navedenoj vrijednosti predmeta spora tužitelju pripada naknada troška sastava podneska od 19.prosinca 2012. u iznosu od 250 bodova sukladno Tbr.11. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012.), sukladno Tbr. 50 vrijednost boda tada je iznosila 10 kn, što iznosi 2.500,00 kn, te trošak zastupanja na ročištu 7. travnja

2 5

2014. na kojem se nije raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 2.987,75 bodova (50%), odnosno u iznosu od 29.877,50 kn sukladno Tbr. 12. toč. 1. Tarife, te trošak sastava podneska od 15. travnja 2014. u iznosu od 250 bodova sukladno Tbr.11. toč. 8. Tarife, što iznosi 2.500,00 kn, ukupno tužitelju pripada naknada troška u iznosu od 34.877,50 kn uvećano za 25% PDV-a iznosi 43.496,87kn/5.789,30EUR-a.

56.2. Budući da je tuženik otkazao punomoć i Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga, za tuženika je nastala obveza platiti navedene troškove po dospijeću računa na kojemu su isti obračunati (a ne kako to tuženik tvrdi, nakon pravomoćnog završetka spora, a koji je pravomoćno završen odlukom Županijskog suda u Osijeku broj Gž Ovr-379/2017-2 od 9. lipnja 2017.), odnosno 28. rujna 2014. (dospijeće naznačeno na poleđini računa), stoga tužitelju na navedeni iznos od 5.789,30 EUR-a pripadaju zatezne kamate tekuće od 28. rujna 2014. pa do isplate sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

56.3. S obzirom na to da je tužitelj temeljem valjane punomoći i po zahtjevu tuženika obavljao radnje a za kojem mu tuženik nije platio trošak, i to tužitelj je sastavio obrazložene podneske od 19. prosinca 2012. i 15. travnja 2014., te zastupao tuženika na ročištu 7. travnja 2014., tužitelju kao nalogodavcu sukladno čl. 763. st. 2. ZOO-a pripada naknada za rad u iznosu od 5.789,30 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 28. rujna 2014. do isplate, te je stoga, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a u tom dijelu održao na snazi platni nalog, te je odlučeno kao pod toč. I. izreke.

56.4 Tuženik je tijekom postupka navodio da je tužitelju platio sve usluge, međutim tuženik tijekom postupka sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao osnovanost svojih navoda, niti je predlagao dokaze na te okolnosti - da je tuženik platio tužitelju trošak zastupanja, i to trošak za radnje koje mu je ovaj sud priznao.

57. Za ostale radnje koje su sadržane u predmetnom računu ne proizlazi da je iste radnje odobrio tuženik, pa tako u spisu ne prileži niti dokaz da je tuženik dao odobrenje da tužitelj piše žalbu na odluku o troškovima sadržanu u rješenju o ovrsi iako iz dopisa tužitelja od 19. prosinca 2012. (list spisa 42) proizlazi da traži od tuženika da se izjasni treba li podnijeti žalbu ili ne. Isto tako, tužitelj nije dokazao da je imao odobrenje tuženika za sastavljanje tri odgovora na žalbe, kao niti obrazloženi podnesak od 5. prosinca 2013. U vezi s navedenim odgovorima na žalbe, potrebno je reći da navedene radnje nisu radnje od kojih ovisi postupak, odnosno i da nisu poduzete navedene radnje, za tuženika ne bi nastala šteta, odnosno izostanak navedenih radnji ne povlači za sobom posljedice za postupak, pa tužitelj iste nije niti bio dužan podnijeti, osobito ako za podnošenje istih nije imao odobrenje tuženika i to u tom broju radnji (3 odgovora na žalbe). Osim toga tužitelj tijekom postupka nije dokazao materijalne troškove koje je imao, kao niti za koje odluke su pribavljene klauzule pravomoćnosti i ovršnosti. Slijedom navedenoga, ovaj sud je odbio tužbeni zahtjev u navedenom dijelu, odnosno dijelu koji se odnosi na trošak sastava žalbe od 27. prosinca 2012., odgovora na žalbu od 10. siječnja 2013., odgovora na žalbu od 5. veljače 2013. i odgovora na žalbu od 6. veljače 2013., obrazloženog podneska od 5. prosinca 2013., poštarina 125,00 kn, trošak puta u iznosu od 262,50 kn, izbivanje iz pisarnice 625,00 kn, pribava klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, materijalni troškovi, trošak sastava prijedloga za ovrhu (jer mu je navedeni trošak plaćen) kao i u dijelu koji prelazi dosuđene iznose za radnje zastupanja tužitelja, pa je stoga sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog ukinut u tom dijelu i to preko dosuđenog iznosa od

2 6

5.789,30 EUR-a sa zateznim kamatama, odnosno za iznos od 76.887,05 EUR-a sa zateznim kamatama.

57.1. Sud nije održao platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kojemu je tuženiku naloženo da tužitelju plati trošak ovršnog postupka. Naime, iz Zaključka sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. (broj: Su-IV-204/17) proizlazi da presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim na tom dijelu parničnog troška, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Slijedom navedenog, sud je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a u navedenom dijelu kojim je odlučeno o troškovima ovršnog postupka ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenom po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka broj Ovrv-1546/14 od 14. listopada 2014..

57.2. Slijedom navedenoga, odlučeno kao pod toč. II. izreke.

58. U ponovljenom postupku, nakon ukidbene odluke Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-742/2025-2 tužitelj je sudu uz podneske i na ročištu održanom 22. travnja 2026. dostavio slijedeće isprave: dopis odvjetnika ŽB od 19. prosinca 2012. upućeno Općini Kneževi Vinogradi s dostavnicom (list spisa 277, 314 i 315), zapisnik o održanim raspravama pred Općinskim sudom u Osijeku broj P- 356/2019 od 6. studenog 2019., presudu Županijskog suda Osijeku broj Gž- 1212/2015-8 od 7. siječnja 2016., zapisnik o održanoj raspravi pred Općinskim sudom u Belom Manastiru u predmetu broj P-229/14-9 od 15. siječnja 2015., i u predmetu Povrv-420/15-13 od 5. svibnja 2015., dopisi Općine Kneževi Vinogradi upućen odvjetniku ŽB od 31. siječnja 2013. (list spisa 316 i 317), dopis odvjetnika ŽB od 31. siječnja 2013. upućen Općini Kneževi Vinogradi (list spisa 318). Tužitelj je naveo da sve navedeno prilaže u svrhu utvrđivanja naloga koje je on kao odvjetnik dobio od tuženika kod pokretanja druge ovrhe, te je naveo da kod prve ovrhe Općina nije tražila niti punomoći niti nalogom da uskladi prijedlog za ovrhu sa Sporazumom koji je Općina sklopila sa RH i pravomoćnom presudom. Kod drugog pokretanja ovrhe Općina je tražila da prijedlog za ovrhu uskladi sa pravomoćnom presudom, sa Sporazumom koji je sklopila sa RH i toč. IV. Sporazuma, te sa prijedlogom za mirno rješenje spora kakav je sama Općina prije pokretanja ovrhe uputila RH, tj. Ministarstvu financija.

58.1. Prije svega potrebno je reći da dio dokumentacije koju je tužitelj dostavio na ročištu 22. travnja 2026. se već nalazi u spisu, odnosno da je dostavljana u spis prije donošenja prvostupanjske presude u ovom predmetu a koja je ukinuta odlukom Županijskom suda u Puli broj Gž-742/2025. Naime, u spisu se već nalazila sljedeća dokumentacija: dopis odvjetnika ŽB od 19. prosinca 2012. upućeno Općini Kneževi Vinogradi (list spisa 42), dopisi Općine Kneževi Vinogradi upućen odvjetniku ŽB od 31. siječnja 2013., dopis odvjetnika ŽB od 31. siječnja 2013. upućen Općini Kneževi Vinogradi, a koju dokumentaciju je ovaj sud uzeo u obzir prilikom donošenja odluke. Nadalje, isto tako u spisu se nalazio i u Zaključak Općinskog vijeća o isplati odvjetnika koji je Općina

2 7

vodila s RH, i Nalaz vještaka Bernarde Hunjadi, koje je sud imao u na umu prilikom donošenja odluke.

58.2. Nadalje, tužitelj je na raspravi održanoj 22. travnja 2026. predložio da se izvrši priklop spisa P-413/2015 ovog suda, Stalne službe Beli Manastir, isto tako Č 420/2015 istog suda i Stalne službe Beli Manastir, P-356/2019 ovog suda i P- 229/2014 ovog suda, Stalna služba Beli Manastir. Sud je na ročištu održanom 22. travnja 2026. upitao tužitelja zašto ranije tijekom postupka nisu predlagani priklopi predloženih spisa, te je tužitelj odgovorio da je iste predložio jer smatra da je navedeno u skladu sa nalogom ukidbene odluke ŽS u Puli, iz koje po njegovom proizlazi da je potrebno utvrditi kakav nalog je dobio tužitelj od tuženika za pokretanje ovrhe.

58.3. Ovaj sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za priklopom spisa P-413/2015 ovog suda, Stalne službe Beli Manastir, isto tako Povrv-420/2015 istog suda i Stalne službe Beli Manastir, P-356/2019 ovog suda i P-229/2014 ovog suda, Stalna služba Beli Manastir, a koji su predloženi radi utvrđenja naloga kojega je tužitelj dobio a vezano za utvrđenje predmeta spora. Naime, da nije postojao nalog načelnika Općine Kneževi Vinogradi u vezi određivanja vrijednosti predmeta spora u predmetnom ovršnom predmetu a kako to tvrdi tužitelj, ovaj sud je utvrdio na temelju iskaza svjedoka u ovom postupku (a kako je to prethodno obrazloženo) te je činjenično stanje dovoljno raspravljeno pa nije bilo potrebno da se priklope spisi sa iskazima svjedoka u navedenim predmetima. Osim toga, dokazni prijedlozi - za priklopom navedenih spisa, nisu predlagani do zaključenja prethodnog postupka, nego su prvi put predloženi nakon ukidbene odluke. Ovdje se ističe da iz ukidbene odluke Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-742/2025-2 ne proizlazi da se predmet vraća u stadij pripremnog postupka. Iz istih razloga sud je odbio i dokazni prijedlog za dopunskim saslušanjem RB.

58.4. Nadalje, u vezi preostale dokumentaciju koju je tužitelj sudu dostavio na ročištu održanom 22. travnja 2026. i to: Zapisnik o održanim raspravama pred Općinskim sudom u Osijeku broj P-356/2019 od 6. studenog 2019., presudu Županijskog suda Osijeku broj Gž-1212/2015-8 od 7. siječnja 2016., zapisnik o održanoj raspravi pred Općinskim sudom u Belom Manastiru u predmetu broj P-229/14-9 od 15. siječnja 2015., i u predmetu Povrv-420/15-13 od 5. svibnja 2015., potrebno je reći da sud ovu odluku nije temeljio na navedenim zapisnicima sa iskazima soba koje su ovom predmetu saslušane kao svjedoci, jer su navedeni zapisnici dostavljeni sudu tek nakon ukidbene odluke županijskog suda, a prije toga nisu predlagani. Još jednom se ističe da je ovaj sud neposredno izvodio dokaze saslušanjem svjedoka i tužitelja te je odluku u ovoj pravnoj stvari donio na temelju iskaza danih u ovom postupku.

58.5. Nadalje, tužitelj je predložio da se odredi vještačenje po Hrvatskoj odvjetničkoj komori radi sačinjenja troškovnika. Navedeni dokazni prijedlog sud je odbio jer su odlučne činjenice dovoljno raspravljene i odluka se može donijeti na temelju dokaza provedenih u dosadašnjem tijeku postupka. Sud je odbio i dokazni prijedlog za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja a koje je predloženo radi utvrđenja je li tuženik plaćanjem za koje tvrdi da je izvršio, platio potraživanje prve ili druge ovrhe. Naime, što je tužitelj platio plaćanjem na koje se poziva (a vezano za Zaključak Općine Kneževi Vinogradi od 18. veljače 2013.) sud je utvrdio na temelju

2 8

dokumentacije u spisu, a kako je to već prethodno obrazloženo, pa nije bilo potrebe provoditi vještačenje.

59. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da ako stranka djelomično uspije u parnicu, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovaraju postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u pogledu dokazivanja osnove tužbenog zahtjeva.

59.1. U konkretnom slučaju, tužitelj je u sporu uspio 7% (tužitelj je sa osnovom i sa visinom uspio 7%, vrijednost predmeta spora u iznosu od 82.676,36 EUR-a (622.925,00 kn), a uspio u iznosu od 5.789,30 EUR-a). Nadalje, tuženik je u sporu uspio 93%.

59.2. Nadalje, od uspjeha tuženika koji je u većoj mjeri uspio u sporu oduzet je postotak uspjeha tužitelja, pa uspjeh tuženika iznosi 86%. Tuženiku je priznat trošak sastava podneska od 13. listopada 2015., 12. studenog 2015., 29. lipnja 2018. i 11. travnja 2018. u iznosu od 622 boda sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknada za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., u nastavku: Tarifa) što ukupno iznosi 2488 bodova, trošak zastupanja na ročištu 21. rujna 2016., 22. studenog 2016., 1. travnja 2021., 16. lipnja 2021., 5. rujna 2022., 22. siječnja 2025. i 28. veljače 2025. za svako ročište 622 boda sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što iznosi 4354 bodova, te trošak zastupanja na ročištu 4. veljače 2020. u iznosu od 311 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife, što ukupno iznosi 7153 boda, odnosno 14.306,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a iznosi 17.882,50 EUR-a, te trošak pristupa na ročište za objavu presude od 4. travnja 2025. u iznosu od 125,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, što iznosi 18.007,50 EUR-a. Nadalje, navedenom trošku pridodan je trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 663,61 EUR-a, što iznosi 18.671,11 EUR-a. Nadalje, tuženiku je priznat trošak sastava podneska od 15. travnja 2026. sukladno Tbr.7.toč. 1. Tarife i to ukupno 622 boda odnosno 1.244,00 EUR-a, trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 bodova odnosno 650,00 EUR-a (sukladno troškovniku) i Tbr. 10. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 22. travnja 2026. i to 622 boda odnosno 1.244,00 EUR-a sukladno Tbr.8. toč. 1. Tarife, što sveukupno iznosi 21.809,11 EUR-a. Tuženiku je priznata i naknada troška za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč.3. Tarife, a što sveukupno iznosi 21.909,11 EUR-a. Budući da je tuženik u sporu uspio 86% pripada mu naknada troška postupka u iznosu od 18.841,83 EUR-a. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod toč III. izreke.

59.3. Tuženiku nije priznata naknada troška sastava podneska od 17. ožujka 2016., 27.rujna 2016., jer navedeni podnesci nisu bili potrebni za parnicu sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a, a i tuženik je u navedenim podnescima ponavljao navode iznesene tijekom postupka. Nadalje, sud tuženiku nije priznao naknadu troška sastava podneska od 21. studenog 2016. jer je tuženik navedeni podnesak s prilozima predao na ročištu održanom 22. studenog 2016. a za koje ročište je tuženiku priznata naknada troška postupka. Nadalje, sud tuženiku nije priznao naknadu troška sastava podneska od 29. lipnja 2018. jer nije bio potreban za parnicu. Naime, tuženik u

2 9

navedenom podnesku ponavlja navode iznesene tijekom postupka i u podnesku od 21. studenog 2016. (koji podnesak je predao sudu na ročištu održanom 22. studenog 2016.). Nadalje, tuženik nije platio sudsku pristojbu na žalbu protiv prvostupanjske presude, pa mu sud nije niti dosudio navedeni trošak.

Osijek, 22. svibnja 2026.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika