Posl.br. P-687/2023-36

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Trg slobode 14A, 49250 Zlatar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, po sucu Jeleni Habulin kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LG, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa odvjetnik Hrvoje Škalić iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217, Jurišićeva ulica 4, Zagreb, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 27. travnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno i njegovog punomoćnika, odvjetnika Hrvoja Škalića, dana 22. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217 isplatiti tužitelju LG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 105,84 EUR, koji se odnosi na preplatu zbog ništetnih promjena kamatnih stopa, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 2,52 EUR od 29.10.2009. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 30.12.2009. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 28.01.2010. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 26.02.2010. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 31.03.2010. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 20.04.2010. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 19.05.2010. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 30.06.2010. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 29.07.2010. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 30.08.2010. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 30.09.2010. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 28.10.2010. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 23.12.2010. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 31.01.2011. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 28.02.2011. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 29.03.2011. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 22.04.2011. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 31.05.2011. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 29.06.2011. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 19.07.2011. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 29.08.2011. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 29.09.2011. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 28.10.2011. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 15.11.2011. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 28.12.2011. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 31.01.2012. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 13.02.2012. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 20.04.2012. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 15.05.2012. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 12.06.2012. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 24.07.2012. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 21.08.2012. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 27.09.2012. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 27.09.2012. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 19.11.2012. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 13.12.2012. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 24.01.2013. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 20.02.2013. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 20.03.2013. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, isplatiti tužitelju LG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.075,05 EUR, koji se odnosi na preplatu zbog ništetne ugovorne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) s pripadajućim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 9,69 EUR od 14.11.2008. do isplate,

- na iznos od 12,16 EUR od 22.01.2009. do isplate,

- na iznos od 13,68 EUR od 24.02.2009. do isplate,

- na iznos od 14,79 EUR od 27.03.2009. do isplate,

- na iznos od 12,80 EUR od 10.04.2009. do isplate,

- na iznos od 12,37 EUR od 20.05.2009. do isplate,

- na iznos od 10,02 EUR od 23.06.2009. do isplate,

- na iznos od 7,01 EUR od 20.07.2009. do isplate,

- na iznos od 8,05 EUR od 21.08.2009. do isplate,

- na iznos od 9,57 EUR od 29.09.2009. do isplate,

- na iznos od 7,96 EUR od 29.10.2009. do isplate,

- na iznos od 7,60 EUR od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 10,35 EUR od 30.12.2009. do isplate,

- na iznos od 12,81 EUR od 28.01.2010. do isplate,

- na iznos od 14,69 EUR od 26.02.2010. do isplate,

- na iznos od 14,23 EUR od 31.03.2010. do isplate,

- na iznos od 18,82 EUR od 20.04.2010. do isplate,

- na iznos od 17,42 EUR od 19.05.2010. do isplate,

- na iznos od 19,82 EUR od 30.06.2010. do isplate,

- na iznos od 31,31 EUR od 29.07.2010. do isplate,

- na iznos od 28,51 EUR od 30.08.2010. do isplate,

- na iznos od 38,32 EUR od 30.09.2010. do isplate,

- na iznos od 33,34 EUR od 28.10.2010. do isplate,

- na iznos od 28,87 EUR od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 41,69 EUR od 23.12.2010. do isplate,

- na iznos od 48,61 EUR od 31.01.2011. do isplate,

- na iznos od 42,28 EUR od 28.02.2011. do isplate,

- na iznos od 43,05 EUR od 29.03.2011. do isplate,

- na iznos od 40,26 EUR od 22.04.2011. do isplate,

- na iznos od 43,46 EUR od 31.05.2011. do isplate,

- na iznos od 53,54 EUR od 29.06.2011. do isplate,

- na iznos od 56,22 EUR od 19.07.2011. do isplate,

- na iznos od 72,88 EUR od 29.08.2011. do isplate,

- na iznos od 67,62 EUR od 29.09.2011. do isplate,

- na iznos od 57,25 EUR od 28.10.2011. do isplate,

- na iznos od 57,47 EUR od 15.11.2011. do isplate,

- na iznos od 56,58 EUR od 28.12.2011. do isplate,

- na iznos od 61,29 EUR od 31.01.2012. do isplate,

- na iznos od 62,34 EUR od 13.02.2012. do isplate,

- na iznos od 62,44 EUR od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 62,61 EUR od 20.04.2012. do isplate,

- na iznos od 63,44 EUR od 15.05.2012. do isplate,

- na iznos od 64,67 EUR od 12.06.2012. do isplate,

- na iznos od 63,35 EUR od 24.07.2012. do isplate,

- na iznos od 63,46 EUR od 21.08.2012. do isplate,

- na iznos od 62,24 EUR od 27.09.2012. do isplate,

- na iznos od 59,98 EUR od 27.09.2012. do isplate,

- na iznos od 62,73 EUR od 19.11.2012. do isplate,

- na iznos od 63,73 EUR od 13.12.2012. do isplate,

- na iznos od 63,33 EUR od 24.01.2013. do isplate,

- na iznos od 59,31 EUR od 20.02.2013. do isplate,

- na iznos od 62,10 EUR od 20.03.2013. do isplate,

- na iznos od 62,93 EUR od 08.04.2013. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, naknaditi tužitelju LG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.150,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22.svibnja 2026.g.do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio18 .ožujka 2008. Ugovor o kreditu , kojim je ugovoreno da će tuženik staviti na raspolaganje tužitelju iznos CHF u kunskoj protuvrijednosti i ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja se kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom tuženika.

2.Tužitelj navodi da njegov zahtjev za isplatu proizlazi iz pravomoćne presude u postupku kolektivne zaštite koji se protiv tuženika vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12., te je presudom od 4. srpnja 2013. utvrđeno kako je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita na način da je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke te je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Dodaje da je presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. navedena prvostupanjska presuda potvrđena u odnosu na dio tužbenog zahtjeva o ništetnosti promjenjive kamatne stope, ali je preinačena u odnosu na valutnu klauzulu, pa je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u citiranom dijelu potvrđena i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Nadalje, navodi da je stav da su ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima se kamatna stopa mijenja temeljem jednostrane odluke potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju poslovni broj Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. te Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj U-III-2521/215, U-III-

2536/215, U-III-2547/215, U-III-2565/215, U-III-2603/215, U-III-2604/215, U- III-2605/215 od 13. prosinca 2016. U odnosu na ništetnost CHF tečaja prvostupanjska presuda potvrđena je i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kao i u presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev - 2221/18-11 od 03. rujna 2019.

3.Nadaljeističe da prema čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem Tuženika. Obzirom da je ugovor o kreditu sklopljen 18 . ožujka 2008. kolektivna presuda obvezuje i u ovome postupku.

4.Tužitelj navodi da je on s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu na unaprijed formuliranom standardnom obrascu tuženika na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, a u kojem Ugovoru je ugovorena kamatna stopa na način da je utvrđena njezina promjenjivost i to tako da na visinu kamatne stope i način njezinog obračuna utječe isključivo tuženik svojom jednostranom odlukom. Obzirom da tuženik nije na transparentan način objasnio razloge i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, na način da bi tužitelj na temelju jasnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, tuženik je nesavjesnim postupanjem povrijedio primjenjive zakonske odredbe o zaštiti potrošača, kao i odredbe Zakona o obveznim odnosima, što su potvrdile i ranije navedene presude.

5.Nadalje navodi kako je ugovaranje zaštitne klauzule u valuti CHF utvrđeno ništetnim, odnosno ugovorna odredba kojom se ugovara vezanje iznosa kredita u CHF nije valjana, pa se smatra kao da nikada nije niti ugovorena. Imajući u vidu da je tuženik tužitelju isplatio iznos kredita po Ugovoru o kreditu u valuti HRK, smatra se kako je predmetni ugovor o kreditu od samog potpisivanja bio ugovor u kojem je ugovorena valuta HRK, pa slijedom navedenog, tužitelj smatra da je mu tuženik je ništetnim (i pogrešnim) ugovornim odredbama koje se tiču valutne klauzule naplatio iznose mjesečnih anuiteta koji su višestruko veći od ugovorenih.

6.Stoga smatra da mu je tuženik na temelju članka 323. Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti sve iznose koje je preplatio na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, pa se on obratio tuženiku sa zahtjevom za dostavom dokumentacije o kreditu, a koja dokumentacija je neophodna za precizno vođenje ovog sudskog postupka, a pogotovo za izradu nalaza i mišljenja od strane financijskog vještaka, ali mu tuženik do dana podnošenja tužbe nije dostavio zatraženu dokumentaciju, pa tužitelj predlaže da sud na temelju odredbi članka 186.b., u vezi s člankom 325.a. Zakona o parničnom postupku donese rješenje kojim će naložiti tuženiku da mu preda : knjigovodstvenu karticu odnosno promet po kreditu – dakle evidenciju tuženika iz koje je vidljivo na koji je način tuženik uplatu tužitelja koristio za zatvaranje anuiteta odnosno koliki iznos uplate je označio kao otplatu kamate, a koliki iznos je označio kao otplatu glavnice, potvrdu tuženika o svim promjenama kamatnih stopa za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, Aneks kojim je regulirana konverzija iz valute CHF u valutu EUR kao i obračunsku tablicu takve konverzije te početni otplatni plan kao i svu ostalu dokumentaciju koja je po traženju vještaka potrebna radi izrade nalaza i mišljenja , da se provede financijsko vještačenje i da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu isplati iznos koji će tužitelj specificirati nakon što bude udovoljeno traženju iz rješenja o polaganju i pregledu isprava te nakon provođenja potrebnih vještačenja u ovom predmetu zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od svakog pojedinačnog iznosa do isplate i da mu naknadi troškove postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.

7.Nakon što je tuženik u skladu s rješenjem suda od 11.studenog 2024.g. dostavio traženu dokumentaciju tužitelj je podneskom od 18.12.2024. specificirao tužbeni zahtjev u skladu s istom te na ime preplate zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi potražuje iznos od 100,32 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svako anuiteta, a zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF potražuje iznos od 1.814,72 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svako anuiteta .

8.Po provedenom financijskom vještačenju tužitelj je podneskom od 17.travnja 2026. precizirao tužbeni zahtjev kako je to navedeno u izreci ove presude.

9.U odgovoru na tužbu tuženik je, prije upuštanja u raspravljanje, istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda .

10.Tuženik ne osporava da su tužitelj i pravni prednik tuženika sklopili 18.03.2008. ugovor o kreditu na razdoblje od 84 mjeseca u iznosu od 19.825,00 CHF.

11.Tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, te navodi da je potraživanje tužitelja u zastari, da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, a sve kada bi i bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz navedene presude. Navodi da sve kada bi presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene predmetnom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač, a tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Prema mišljenju tuženika, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača budući je ista jasno i lako uočljiva.

12.Prema mišljenju tuženika, odredba ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa nije ništetna, budući da članak 26. ZOO-a predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope, te je ta mogućnost predviđena i u Zakonu o zaštiti potrošača, te prema mišljenju tuženika, ne postoji uporište niti u jednom pravnom propisu iz kojeg bi proizlazila i najmanja sumnja da je tuženik postupao protivno prisilnim propisima ili Ustavu RH. Tuženik smatra da nije točno da je on donosio proizvoljne odluke s kojima tužitelj nije bio ili nije mogao biti upoznat. Tužitelju je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni Odlukom o kamatama banke, što je interni akt tuženika i dostupan je svima, pa je stoga očito da se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo, prvenstveno s obzirom na to da su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika (koja je odluka bila dostupna svima) te da je tužitelj u svakom trenutku bio slobodan odabrati neki drugi model kredita od onih koji su u to vrijeme bili dostupni na tržištu.

13.Opreza radi, tuženik u odnosu na načelo savjesnosti i poštenja i nepostojanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana napominje da je iz samog pogleda na to na koji način se kamatna stopa mijenjala vidljivo da nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu njega i tužitelja.

14.Nadalje tuženik navodi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača , jer je već samim pregledom Ugovora moguće zaključiti kako su ispunjene dvije pretpostavke , jer je ova odredba jasna i lako uočljiva , budući je u čl. 1. Ugovora jasno propisano da se kredit odobrava u valuti CHF te da će isti biti plasiran tužitelju u kunskoj protuvrijednosti. Također, odredbama članka 4. ugovorena je valutna klauzula, a člankom 8. predviđeno je da će se mjesečni anuiteti plaćati uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, prema prodajnom tečaju Kreditora za devize važećem na dan dospijeća pojedinog anuiteta. Navedene odredbe jasno su koncipirane Ugovorom te unesene u Ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, tuženik ukazuje da je tužitelj prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obaveze iz Ugovora, a uz to prethodno sklapanju Ugovora tužitelj je od strane raspoloživih službenika tuženika u svakom momentu mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana.

15.Stoga tuženik predlaže tužitelj odbiti s tužbenim zahtjevom i traži troškove parničnog postupka.

16.U toku postupka izvršen je uvid u ugovor o kreditu broj 215733 sklopljen dana 18.03.2008., između Volksbank d.d. kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, otplatnu tablicu po navedenom ugovoru, karticu prometa po navedenom ugovoru, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. i saslušan je tužitelj.

17.Precizirani tužbeni zahtjev u cijelosti je osnovan.

18.Kako je tuženik istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, koji prigovor je tužitelj osporio, sud je na pripremnom ročištu 09.prosinca 2024. odbio navedeni prigovor i odmah je nastavio s raspravljanjem , jer je tužitelj tužbu podnio mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, a predmet je rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:

Su-IV-223/2023-6. od 25. rujna 2023.g., ustupljen ovome sudu na daljnje postupanje, slijedom čega je ovaj sud temeljem navedene odluke predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske nadležan u ovom postupku .

19.Nadalje, rješenjem suda na pripremnom 09.prosinca 2024.g. utvrđeno je da je Nova hrvatska banka d.d. pripojena Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., te da je Hrvatska poštanska banka d.d. kao sveopći pravni slijednik Nove hrvatske banke d.d. stupila u ovu parnicu kao tuženik.

20.Nesporna je činjenica da su tužitelj kao korisnik kredita i Volksbank d.d. (čiji je pravni slijednik bila Sberbank d.d., a čiji je pravni slijednik Nova banka d.d., a koja je u međuvremenu pripojena tuženiku), kao kreditor, sklopili 18.03.2008. ugovor o kreditu broj 215733 kojim se prednik tuženika obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 13.468,66 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za CHF važećem na dan isplate, dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom u 60 mjesečnih anuiteta; plativo u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.

21.Nije sporno da se radilo o tipskom ugovoru, kakav je Volksbank d.d. u to vrijeme sklapala sa većim brojem korisnika kredita, te da je u čl. 2.1. ugovoreno da će tužitelj plaćati redovnu kamatu koja je tijekom obveze po ugovoru promjenjiva, a skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, a koja kamatna stopa je na dan sklapanja ugovora iznosila 6,40 % godišnje, te da je u čl.8. ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 262,90 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća

22.Nadalje, nesporna je činjenica da je tužitelj u cijelosti ispunio svoje obveze iz navedenog kredita, te da je kredit otplaćen .

23.Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je on 2008.godine trebao kupiti automobil za svoje privatne potrebe te se kod prednika tuženika , tadašnje Volksbank d.d., raspitivao o uvjetima kreditiranja i ponuđen mu je samo ugovor s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom. Tužitelj navodi da njemu u banci nisu ništa posebno objašnjavali što je to valutna klauzula i na koji način će se mijenjati kamatna stopa i da ga nitko nije upozorio da bi tečaj CHF u odnosu na kunu mogao nešto jače oscilirati nego tečaj eura te da ga nisu upozorili ni da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF kao što to štiti u odnosu na euro. Tužitelj ističe da mu je u banci ponuđen gotov tekst ugovora i da on ni o čemu nije mogao pregovarati. Navodi da su mu tijekom otplate kredita rate zbog rasta tečaja i redovne kamate počele jako rasti i ističe da on ovaj kredit sigurno ne bih uzeo da je znao da će tečaj CHF i kamata toliko rasti. Kredit je otplatio, a u vrijeme sklapanja ugovora, a i danas, zaposlen je u poduzeću te nikada nije imao obrt, niti je bio vlasnik nekog poduzeća.

24.Sud je prihvatio iskaz tužitelja, jer je isti iskazivao logično i uvjerljivo, njegov iskaz je životan i u skladu je s dokumentacijom u spisu, napose s Ugovorom o kreditu, a iz kojeg je vidljivo da se radi o tipskom ugovoru, kakav je banka u to vrijeme sklapala s većim brojem korisnika, a tuženik ničim nije dokazao da se nije radilo o tipskom ugovoru, niti je predložio dokaze na ovu okolnost.

25.Kako je tužitelj Ugovor o kreditu sklopio kao fizička osoba, za kupnju osobnog vozila za privatne potrebe, to je tužitelj prilikom sklapanja Ugovora imao status potrošača u skladu s odredbom čl. 3.st.1.t.1. Zakona o zaštiti potrošača.

26.Temeljem odredbe čl.322.st.1. 1. Zakona o obveznim odnosima (Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 83/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, 155/2023 –ZOO-a), ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, a temeljem odredbe čl. 328. istog Zakona, pravo na isticanje ništavosti se ne gasi.

27.U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivo j stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu , koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je, između ostalog, pod 8.izreke utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom prednika tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora prednik tuženika, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time prednik tuženika postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

28.Navedena presuda u tom dijelu, pod 8.izreke, u cijelosti je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.Pž-6632/2017-10 od 14.lipnja 2018.g., nakon čega je Vrhovni sud Republike Hrvatske dana 03.rujna 2019.g. donio presudu poslovni broj Rev- 2221/2018-11 kojom je, pod III izreke odbijena revizija prednika tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012, od 4. srpnja 2013. godine, u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva i valutnu klauzulu u CHF.

29.Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je da je prednik tuženika u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, u kojim je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, te je u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta , uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

30.Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredbe o valutnoj klauzuli.

31.Stoga je sud u ovome postupku vezan pravnim utvrđenjem iz navedene presude Trgovačkog suda prema kojem je ništetna odluka iz ugovora o kreditu koja sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, a čija promjena se vrši u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke , te odredba o valutnoj klauzuli.

32.Uz to i prema mišljenju ovog suda sporne odredbe iz čl.2.1. i čl.8. Ugovora o kreditu sklopljenog između prednika tuženika i tužitelja dana 18.03.2008. su ništetne, jer je u njima ugovorena promjenjiva kamatna stopa koju jednostrano određuje tuženik sukladno svojoj odluci, te je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a tuženik tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu evidentno nije tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke vezano uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu.

33.Naime, ugovorna kamata u svojoj biti predstavlja naknadu koju se tužitel j obvezao platiti za korištenje isplaćenih novčanih iznosa na određeno vremensko razdoblje, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca u skladu s ugovorom o kreditu. Stoga ugovorna kamata mora biti određena odnosno, odrediva u skladu s čl. 269.st.2. i 272. ZOO.To stoga što je ugovor o kreditu dvostrani pravni posao za koji vrijedi temeljna načela obveznog prava, kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo jednake vrijednosti činidbe, savjesnosti i poštenja, te načelo zabrane zlouporabe prava. Stoga je unošenje u ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope kako je to opisano u čl. 2.1. pobijanog ugovora, suprotno navedenim načelima obveznog prava, jer je istima tužitelj kao korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj u odnosu na prednika tuženika, pošto je formulacijom ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi mogao znati samo kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, te on nije mogao ni približno ocijeniti kada će se, zašto i kako tijekom budućeg kreditnog razdoblja ta kamatna stopa kretati, jer kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila ni određena, a niti odrediva.

34.Stoga je ništetna odredba ugovora o kreditu , kojom je ugovoreno da se visina redovne kamatne stope koja je promjenjiva utvrđuje Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora. Kako je prednik tuženika jednostranim promjenama kamatnih stopa mijenjao dužni iznos mjesečnih anuiteta tuž itelja, a odredbe ugovora kojima su ugovorene promjenjive kamatne stope su utvrđene ništetnima, to je za tužitelja jedina kamatna stopa s kojom je on bio upoznat, te koja je bila razumljiva, kamatna stopa koja se primjenjivala u vrijeme sklapanja ugovora, a koja je iznosila 6,40 % godišnje, slijedom čega je tuženik stekao bez osnove iznose kamate koje je tužitelj preplatio u anuitetima preko iznosa kamatne stope od 6,40 % godišnje.

35.Nadalje, na temelju ugovora o kreditu i druge dokumentacije, koju su stranke dostavile u spis, te iskaza tužitelja sud je utvrdio da je i ugovorna odredba iz čl.8. kojom se mjesečni anuiteti vežu za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljiva, nepoštena, pa prema tome ništetna, jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati tužitelja kao korisnika kredita i potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro ( jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, te je su iz istih razloga ništetna i odredbe čl.8 .

36.Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

37.Stoga je i sama nerazumljivost i nepoštenost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak, prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetnih odredbi nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima.

38.Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a nuđenjem najniže ugovorne kamate ( prilikom sklapanja ugovora) za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

39.S obzirom na sve naprijed navedeno, ocjenjujući ugovorne odredbe čl.2.1. i čl.8. predmetnog ugovora o kreditu ovaj sud zaključuje da su takve odredbe za tužitelja kao prosječnog klijenta banke nerazumljive, jer mu nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok je banka kao trgovac bila svjesna rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope, slijedom čega su navedene odredbe ništetne.

40.Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 83/15, 29/18, 126/21.,114/22.,156/22.,155/23 - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom.

41.Radi utvrđivanja kolika je razlika u mjesečnim anuitetima kredita između iznosa koje je tužitelj otplatio prema promjenjivoj kamatnoj stopi po ugovoru o kreditu, te iznosa koji bi otplaćivao da je kamatna stopa ostala nepromijenjena i da je za čitavo vrijeme trajanja ugovora iznosila 6,40 %, kao i radi utvrđivanja iznosa koji je tužitelj preplatio zbog valutne klauzule, u odnosu na iznose da je kroz čitavo ugovoreno vrijeme tečaj CHF bio kao na dan puštanja kredita 4,651000 CHF, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., iz čijeg nalaza i mišljenja je utvrđeno da ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj više platio, tada razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1.5.2008.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 171,36 CHF, odnosno 105,84 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p'' Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR) (samo pozitivni iznosi), a razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1.5.2008.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene tečaja u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 2.075,05 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 's'' Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR) (samo pozitivni iznosi), a ako se promatraju svi iznosi (pozitivni i negativni), tada razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1.5.2008.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 171,36 CHF, odnosno 105,84 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p'' Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR) (svi iznosi), o razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1.5.2008.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene tečaja u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 2.045,70 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 's'' Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR) (svi iznosi).

42.Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića, jer je isti izrađen od strane stalnog sudskog vještaka, po pravilima struke, temeljem vjerodostojne dokumentacije, vještak nalaz i mišljenje izradio prema zadatku suda, a stranke na isti nisu imale prigovora.

43.Prigovor zastare nije osnovan.

44.Naime, prema „Objedinjenom pravnom shvaćanju“ donesenom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluka kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Nije sporno da je tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetnu poslovni broj P-1401/12 podnesena 4. travnja 2012., čime je došlo do prekida zastare, te je zastara ponovno počela teći 14.lipnja 2018. kada je presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača u odnosu na prednika tuženika postala pravomoćna vezano i uz valutnu klauzulu i uz promjenjivu kamatnu stopu , a tužba u ovom predmetnu podnesena dana 14.lipnja 2023.g.

45.Najstariji utuženi mjesečni anuitet plaćen je 14.11.2008. godine, a podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. prekinut je petogodišnji rok zastare, te je isti ponovno ispočetka počeo teći od dana 14. lipnja 2018. kada je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom posl. broj: Pž - 6632/2017-10. odbio žalbu prednika tuženika te potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine.

46.Dakle, od dana 14. lipnja 2018. pa do dana podnošenja tužbe u ovom postupku 14.lipnja 2023.g. nije protekao rok zastare od 5 godina propisan člankom 225. ZOO-a pa je prigovor zastare neosnovan.

47.Kako se imovina tuženika povećala za iznos od 105,84 eura, koji iznos je tuženik primio temeljem ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i za iznos od 2.075,05 eura, koji iznos je tuženik primio temeljem ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF , to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s kamatom, koja je u skladu s čl. 1115. ZOO-a, teče na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja (plaćanja pojedinog anuitete), a kako je to navedeno u izreci ove presude. Naime, tuženik je nepošten stjecatelj od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa, budući je on navedene iznose stekao temeljem ugovornih odredbi, koje su utvrđene ništetnima.

48.Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29.st. 2. ZOO-a.

49.Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i te članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92,112/99,117/03.,88/05.,84/08.,57/11,148/11,25/13,89/14,70/19,80/22,11 4/22,155/23- dalje ZPP-a).

50.Troškovi tužitelja koji su bili potrebni za vođenje postupka sastoje se od troška sastava tužbe za što je tužitelju prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (dalje OT-e) odmjereno 200,00 eura, sastava obrazloženih podnesaka od 11.11.2024., 03.12.2025. i 17.04.2026., prema Tbr. 8. t. 1.OT-e, u iznosu od 200,00 eura za svaki, te zastupanja na ročištima 09.12.2024. i 27.04.2026. godine, prema Tbr. 9. t. 1. OT-e, u iznosu od 200,00 eura po ročištu, dok mu je za sastav podneska od 19.12.2024. prema Tbr.8.t.3.OT-e odmjereno 100,00 eura, a za pristup na ročište za objavu presude prema Tbr.9.t.3.OT-e odmjereno je 100,00 eura, pa su troškovi zastupanja 1.400,00 eura, na što je priznat PDV u iznosu od 350,00 eura. Tužitelju je na ime plaćenog predujma za provođenje financijskog vještačenja prizanto 400,00 eura, te su mu troškovi dosuđeni u ukupnom iznosu od 2.150,00 eura.

51.Odluka o kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3 ZPP-a.

52.Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Zlataru 22. svibnja 2026.

S U D A C:

Jelena Habulin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. punomoćnik tužitelja

2. tuženik