REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4216/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, kojeg zastupa opunomoćenica FC, radi statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, 22. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/23-01/2548, URBROJ: 522-4/1-1-1-23-2 od 31. srpnja 2023. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-562-01/22-001/514, URBROJ: 251-09- 51-101-23-4 od 30. lipnja 2023. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove spora u ukupnom iznosu od 3.75,00 eura (tritisućesedamstopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/23-01/2548, URBROJ: 522-4/1-1-1-23-2 od 31. srpnja 2023. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-562-01/22- 001/514, URBROJ: 251-09-51-101-23-4 od 30. lipnja 2023.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 30. lipnja 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (dalje: HRVI) s osnove psihičkog oboljenja i bolesti kralježnice.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga.

3.1. Ističe da je osporenim rješenjima osporeno njegovo u svojstvu branitelja izvršavanje zadataka u obrani suvereniteta Republike Hrvatske poklanjajući vjeru očitovanju Ministarstva unutarnjih poslova od 31.01.2023. da ne raspolaže s podacima o ratnom putu tužitelja, iako navedeno nije dokaz da nije sudjelovao u izvršavanju zadataka u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru.

3.2. Navodi da upravna tijela zanemaruju zahtjevu i žalbi priloženu Potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova kojom mu je priznat status hrvatskog branitelja - dragovoljac (za vrijeme od 22.11.1990. do 23.06.1991), a status dragovoljca može ostvariti samo hrvatski branitelj koji je u obrani suvereniteta RH sudjelovao kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u vremenu od 05.08.1990. do 15.01. 1992., stoga nije opravdano pozivanje tuženika u osporenom rješenju samo na potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova od 09.01.2023.

3.3. Tužitelj navodi da je pribavio jedine dokaze koje je mogao o ratnom putu i to kao neizravan dokaz privatnu ispravu odnosno potvrdu zapovjednika Jedinice za posebne namjene Kumrovec MUP-a R ZC o ratnom putu koja je radi osnaživanja kao dokaz ovjerena kod javnog bilježnika, stoga nije opravdano obrazloženje tuženika da potvrda zapovjednika ZC nije opis ratnog puta u smislu odredaba na koje se poziva tuženik.

3.4. Nadalje, tužitelj navodi da je pribavio i potvrdu Udruge PJP Kumrovec 90 da je bio pripadnik Jedinice za posebne namjene Kumrovec 90 s detaljnim opisom ratnog puta, a i potvrdu pok. generala ČC o pripadništvu 4. gardijskoj brigadi , iako su dokazi dostavljeni prvostupanjskom tijelu, prema stavu tužitelja, bili dovoljni za utvrđivanje da je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru. U slučaju da dostavljeni dokazi nisu bili dovoljni tužitelj navodi da je trebalo provesti ispitni postupak i putem usmene rasprave razjasniti ratni put, omogućiti mu osobno izjašnjavanje te saslušati svjedoke (AC, nadležnu osobu MUP-a i dr.)

3.5. Tužitelj predlaže poništiti osporeno rješenje i odlučiti o pravu, uz naknadu štete u visini najniže braniteljske mirovine (339,54 eura) mjesečno počevši od 21.08.2023. do okončanja postupka kod naslovljenog suda na ime štete radi nemogućnosti podnošenja zahtjeva za mirovinu i primanja mirovine kao ratni vojni invalid iz Domovinskog rata.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na odredbe članka 180. stavka 1. točku f) i članka 3. stavka 1. i 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, broj 121/17, 98/19 i 84/21, dalje u tekstu: Zakon).

4.1. Navodi da je uvidom u podatke spisa, utvrđeno kako je tužitelj prema potvrdi Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale, Sektor za upravljanje ljudskim potencijalima od 9. siječnja 2023. godine sudjelovao u Domovinskom ratu kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata u razdoblju od 22. studenog 1990. do 23. lipnja 1991. godine, ali je iz iste jasno razvidno da se izdaje u skladu s člankom 3. stavak 1. Zakona, a ne i u skladu s člankom 3. stavkom 2 . Zakona, Nadalje, spisu predmeta prileži i potvrda istog tijela od 31. siječnja 2023. godine u kojoj se navodi da je temeljem uvida u kadrovsku evidenciju Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno da je imenovani u navedenom razdoblju bio zaposlenik istog te mu je za to razdoblje i priznat status hrvatskog branitelja, a da podaci o njegovom ratnom putu nisu poznati.

4.2. U odnosu na navod tužitelja o izjavi zapovjednika AC, tuženik navodi kako je prvostupanjsko tijelo kao relevantno prihvatilo očitovanja Ministarstva unutarnjih poslova od 31. siječnja 2023. godine o ratnom putu tužitelja u odnosu na spomenutu izjavu koja u smislu članka 180. Zakona nije dokaz kojim se dokazuje činjenica koje zadatke je hrvatski branitelj izvršavao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

4.3. Tuženik se protivi prijedlogu za donošenje meritorne odluke suda u pogledu njegovog zahtjeva, budući da je prema podacima spisa predmeta razvidno da je postupak donošenja pobijanog rješenja u cijelosti proveden u skladu s odredbama Zakona i Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP).

4.4. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Sud je na ročištu dana 9. prosinca 2024. i 8. svibnja 2026. održao usmenu i javnu raspravu, na koju je pozvao stranke spora, te je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24 i 39/26 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Na navedenoj raspravi tužitelj u bitnome navodi kao u tužbi. Predlaže provesti dokazni postupak sudsko medicinskim vještačenjem radi utvrđivanja postotka oštećenja organizma tužitelja s osnova sudjelovanja u Domovinskom ratu, te se poziva na tijekom postupka dostavljeni ratni put (dopis MUP-a od 30. siječnja 2024.) iz kojeg je vidljivo temeljem koje osnove mu je priznat status branitelja.

6.1. Tuženik se protivi provođenju daljnjeg dokaznog postupka sudsko medicinskim vještačenjem, a u odnosu na dostavljeni ratni put ističe da u bitnome ne odudara od onoga što je prethodno u postupku pribavljeno.

7. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.

7.1. Raspravnim rješenjem suda od 8. svibnja 2026. sud je odustao od izvođenja dokaza sudsko medicinskim vještačenjem, prethodno određenog rješenjem suda od 9. prosinca 2024., na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 93. stavka 3. ZUS-a prema kojoj sud nije u daljnjem tijeku spora vezan za svoje prijašnje rješenje o izvođenju dokaza.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u postupku pokrenutom na zahtjev tužitelja od 21. listopada 2022. za priznavanje statusa F, temeljem psihičkog oboljenja i bolesti kralježnice. Prije donošenja rješenja zatraženo je od Ministarstva unutarnjih poslova (dalje: MUP) opis ratnog puta u skladu s odredbama članka 180. stavka 1. točke f) Zakona, dostavljen dopisom od 31. siječnja 2023. iz kojeg je vidljivo da je tužitelj bio zaposlenik MUP-a od 22. studenog 1990. do 23. lipnja 1991. za koje razdoblje mu je utvrđen status hrvatskog branitelja, imenovani je bio polaznik 5. klase Tečaja za policajce – pripravnike u Kumrovcu u vremenu od 22. studenog 1990. do 9. svibnja 1991., a da datum eventualnog kasnijeg dolaska na Tečaj ili ranije odlaska s Tečaja te točni datumi odlazaka polaznika Tečaja u Polici jske uprave, kao niti ostali podaci o ratnom putu nisu poznati.

9.1. Zahtjev je odbijen pozivom na odredbe članka 12. stavka 1. točke c) Zakona uz obrazloženje kako se činjenica da je bolest, pogoršanje bolesti ili pojava bolesti nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. Zakona dokazuje opisom ratnog puta

– prikaz ratnih zadataka koje je hrvatskih branitelj iz Domovinskog rata izvršavao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a prema podacima dostavljenima od MUP-a u potvrdi od 31. siječnja 2023. tužitelj nije sudjelovao u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti i suvereniteta Republike Hrvatske u smislu članka 3. stavka 1. i 2. Zakona, ne ispunjava uvjete za priznavanjem statusa HRVI s osnova bolesti naznačenih u zahtjevu. „Opis ratnog puta“ od 28. veljače 2008. koju potpisuje zapovjednik postrojbe jedinice za posebne namjene Kumrovec, prvostupanjsko upravno tijelo ne prihvaća odgovarajućim dokazom u smislu odredbe članka 180. stavka 1. točke f) Zakona.

10. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim uz obrazloženje koje je u bitnome sadržano i u odgovoru na tužbi, na temelju članka 116. ZUP-a.

11. Člankom 3. stavkom 1. Zakona propisano je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik postrojbi i odreda navedenih pod točkama a) do f) toga članka.

11.1. Prema stavku 2. članka 3. Zakona pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

12. Člankom 12. stavkom 1. Zakona propisano je da je F iz Domovinskog rata hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog: a) rane ili ozljede koju je zadobio u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, b) zatočeništva u neprijateljskom zatvoru, logoru ili drugom neprijateljskom objektu tijekom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ili c) bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

13. Člankom 180. točkom f) Zakona propisano je da se prema ovom Zakonu, činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona dokazuje sljedećim: opis ratnog puta je prikaz ratnih zadataka koje je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata izvršavao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

14. Člankom 181. Zakona propisano je, između ostaloga, da se činjenica o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, utvrđuje se na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vijeća iz članka 182. ovoga Zakona.

15. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, primjenjujući citirane odredbe na konkretan predmet, sud cijeni kako je navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava dovedeno u pitanje.

16. Obrazloženje osporenog rješenja u konkretnoj upravnoj stvari, sud za sada ne može prihvatiti valjanim zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

17. Naime, spisu prileže potvrde istog tijela: MUP-a, iste KLASA: 563-01/17-03/23, URBROJ: 511-01-157-18-618 i 619 od 9. siječnja 2018. kojim se potvrđuje tužitelju status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odnosno status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata – dragovoljca.

17.1. Tijekom spora dostavljena je dopuna podataka o ratnom putu tužitelja i to: dopis MUP-a, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za potporu, Službe za potporu ljudskim potencijalima: KLASA: OGR-562-01/22-01/4, URBROJ: 511-01-149-24-215 od 30. siječnja 2024. (označena stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“) i dopis MUP-a, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za potporu, Službe za potporu ljudskim potencijama: KLASA: OGR-562-01/24-01/445, URBROJ: 511-01-149-24-3 od 21. ožujka 2024.

17.2. Imajući u vidu dostavljenu dokumentaciju iz koje proizlaze kontradiktorna utvrđenja o statusu tužitelja (hrvatski branitelj iz Domovinskog rata ili hrvatski branitelj iz Domovinskog rata – dragovoljac) kao i tijekom spora dostavljenu dokumentaciju – nadopunu podataka o ratnom putu tužitelja koja se temelji na izjavi zapovjednika AC, a na koje izjave se poziva i tužitelj, prema ocjeni suda potrebno je provesti ponovni postupak u kojemu će se temeljem priložene i nove dokumentacije pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje te donijeti odluka o zahtjevu tužitelja.

18. S obzirom na odredbe članka 5. Zakona kojim je propisano tko je dragovoljac Domovinskog rata, te zaključak upravnih tijela da su navedene potvrde izdane na temelju članka 3. stavka 1., a ne stavka 2. Zakona, prema ocjeni suda potrebno je od nadležnog tijela, izdavatelja potvrda zatražiti očitovanje o sadržaju navedenih potvrda, a sve radi utvrđivanja statusa tužitelja.

18.1. Također je potrebno zatražiti objedinjeni ratni put i očitovanje izdavatelja o sadržaju izjave zapovjednika AC, kao i opisu ratnog puta postrojbe potpisane od istog zapovjednika AC, koju je tužitelj priložio uz tužbu.

18.2. Tek nakon što se pravilo i potpuno utvrde činjenice od kojih ovisi primjena prava: status branitelja iz Domovinskog rata te dostava dokaza iz članka 180. Zakona upravno će tijelo provesti postupak propisan odredbama članka 181. Zakona, te svoju novu odluku valjano obrazložiti.

19. Imajući u vidu da osporeno rješenje sadrži nedostatke koji sprječavaju ocjenu njegove zakonitosti sud nije cijenio opravdanim provoditi daljnji dokazni postupak na način kako je to predložio tužitelj, pa je raspravnim rješenjem suda, rukovodeći se načelom učinkovitosti spora od izvođenja dokaza sudsko medicinskim vještačenjem, u situaciji kada niti upravno tijelo nije provelo postupak vještačenja, odustao na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 93. stavka 3. ZUS-a.

20. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano povrijeđen je zakon na štetu tužitelja, te se isto ne može ocijeniti zakonitim.

21. Na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, sud je poništio osporeno ali i prvostupanjsko rješenje, jer je za odluku nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog upravnog tijela, stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.

21.1. U postupku nakon ove presude prvostupanjsko će donijeti novo rješenje o zahtjevu tužitelja imajući u vidu primjedbe i stajališta suda iznesene u presudi, te će novu odluku valjano obrazložiti u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. ZUP-a.

21.2. S obzirom na odluku kakva je donesena u predmetnoj upravnoj stvari, tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje naknadu štete, nije prikladan za rješavanje.

22. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe člana 147. stavka 1. ZUS-a. Tom je odlukom propisano da stranka koje izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Stoga kako je usvojen zahtjev to je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora osnovan, a tuženik mu je dužan nadoknaditi opravdane troškove.

23. Sud je cijenio osnovanim i opravdanim zahtjev tužitelja za naknadom troškova za radnje poduzete po opunomoćeniku i to za sastav obrazloženog podneska od 26. siječnja 2024. i zastupanja na 2 ročišta u visini od 1.000,00 eura za svaku radnju (ukupno 3.000,00 eura), što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% što iznosi 750,00 eura, daje ukupan iznos od 3.750,00 eura. Zahtjev je sukladan odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) kojom je pravo na naknadu troškova u upravnom sporu propisano Tbr. 27. (500 bodova za radnju), što uz vrijednost boda iz Tbr. 54. Tarife (vrijednost boda 2,00 eura), i uvećano za PDV Tbr. 46. Tarife (prema važećim propisima, 25%) daje iznos naveden u izreci, pod točkom II.

U Zagrebu 22. svibnja 2026.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude u dijelu pod točkom I. izreke žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a)

Protiv ove presude u dijelu pod točkom II. izreke dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Mate Knezović, [adresa] Zagreb, Vrbanićeva 20

2. Ministarstvo hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, [adresa] Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, uz spis

3. U spis