REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Poslovni broj: Gž Ob-2/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Marić, kao predsjednice vijeća, Branke Ribičić kao izvjestiteljice i člana vijeća i mr. sc Zlatka Pirca, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. ET, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci i z.z. HT iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Marini Burić odvjetnici u Osijeku, protiv I-tužene LT, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po punomoćnici Ivani Mandić odvjetnici u Osijeku, radi uzdržavanja, rješavajući žalbu tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj P Ob-451/2022-26 od 4. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja i žalba tuženih odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-451/2022-26 od 4. studenog 2024. u cijelosti.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I/ Nalaže se I-tuženoj LT OIB: [osobni identifikacijski broj] da za uzdržavanje mlt. tužitelja ET, OIB: [osobni identifikacijski broj] plaća svakomjesečni iznos od 116,82 eura (stotinuišesnaest eura i osamdesetidva centa) počev od podnošenja tužbe 6.prosinca 2022. pa do presuđenja 25.rujna 2024., a od presuđenja 25.rujna 2024. svakomjesečni iznos od 150,00 eura (stotinuipedest eura) pa ubuduće, s tim da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije do posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec sve sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa prvog dana u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na tekući račun majke i z.z. HT.
II/ S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva mlt. tužitelj se odbija.
III/ Nalaže se II-tuženiku AT, OIB: [osobni identifikacijski broj] da za uzdržavanje mlt. tužitelja ET, OIB: [osobni identifikacijski broj] plaća svakomjesečni iznos od 66,82 eura (šezdesetišest eura i osamdesetidva centa) počev od podnošenja tužbe 6. prosinca 2022. pa do presuđenja 25.rujna 2024., a od presuđenja 25.rujna 2024. svakomjesečni iznos od 100,00 eura (stotinu eura) pa ubuduće, s tim da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije do posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec sve sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa prvog dana u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za pos ljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na tekući račun majke i z.z. HT.
IV/ S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva mlt. tužitelj se odbija.
V/ Nalaže se tuženicima LT i AT da mlt. tužitelju CT naknade parnični trošak u iznosu od 130,00 eura sa zateznim kamatama počev od presuđenja 25.rujna 2024. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu ( točka II. i IV. izreke) i odluku o parničnom trošku ( točka V. izreke) pobija tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu usvajanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu troškova žalbe.
2.1. U sadržaju žalbe se navodi da je tužitelj dijete sa povećanim potrebama, obzirom da je rođen sa rascjepom nepca zbog čega je bio podvrgnut nekolicini operativnih zahvata, da je 2021. godine kao posljedica toga obavljen i operativni zahvat slušnog kanala, zbog oštećenja sluha, da zbog toga majka ima znatne troškove radi zdravstvenih potreba tužitelja, uz osim redovnih troškova života i osnovnih potreba tužitelja kao djeteta starog 9 godina, da su tuženi u mogućnosti doprinositi zatraženi iznos za uzdržavanje tužitelja bez ugrožavanja vlastite egzistencije, jer svaki od njih ostvaruje primanja veća od prosječnih, da raspolažu i dodatnim sredstvima ostvarenim od prodaje nekretnina, da su tuženi u iskazima prikazivali svoje materijalne mogućnosti i primanja manjima od stvarnih, da je I. tužena 2022. godine ostvarila od Hamag Bicro novčana sredstva od 70.000,00 kn, da je u prosincu 2022. odmah nakon podnošenja tužbe prodala nekretninu sa ugostiteljskim objektom za iznos od 199.084,21 eura, da se zaposlila u tvrtki Mlinar gdje je iz dostavljene isplatne liste za listopad 2024. vidljivo da je za rad od 21.02.-29.02.2024. godine ostvarila plaću od 265,62 eura, iz čega da proizlazi da za rad na bazi 30 dana ostvaruje plaću od 996,07 eur, da II. tuženik u vlasništvu ima dva osobna automobila, te ostvaruje vojnu mirovinu od 537,93 eura, da iz iskaza I. tužene proizlazi kako od ostvarene kupoprodajne cijene nije ostalo ništa, jer je zatvorila kredit, napravila nadgrobni spomenik sinu, te vratila kumu i nećacima iznose od 40.000,00 CHF, te 3.000,00 eur, dok iz iskaza II. tuženika proizlazi da je od kupoprodajne cijene nakon zatvaranja kredita preostalo oko 67.000,00 eur, da su tada popravili krov kćerki, te sebi, nakon čega je ostalo 18.000,00 eur, da tuženi nisu dostavili nikakav podatak o visini iznosa zatvorenog kredita, da se iz njihovih dijametralno različitih tvrdnji o visini preostalog iznosa ostvarene kupoprodajne cijene može zaključiti kako materijalnu situaciju žele prikazati lošijom nego je u stvarnosti, da odluka o parničnom trošku nije donesena u skladu sa Tbr.7.točka 3 . Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
3. Pravodobnu žalbu protiv prvostupanjske presude izjavili su tuženi zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3.1. U sadržaju žalbe se navodi da je presuda donesen i objavljena 4.11.2024., a da se u izreci presude nalaže tuženicima da su dužni plaćati određeni iznos uzdržavanja od 6.12.2022. pa do presuđenja 25.9.2024. da je nejasno zašto je sud odredio datum 25.9.2024. kao dan donošenja presude, umjesto dana kada je presuda stvarno donesena i objavljena 4.11.2024., da prema članku 338.st.1. ZPP-a presuda između ostaloga mora imati i dan kada je donesena, a to je u konkretnom slučaju 4.11.2025 . , pa kada je sud naložio tuženicima činidbu od dana 25.9.2024. uz imenovanje toga dana kao dana presuđenja to predstavlja pogrešnu primjenu materijalnog prava, i to Zakona o parničnom postupku, točnije članka 328. i članka 338. ZPP-a, koji za sadržaj presude i dan donošenja presude predstavljaju materijalno pravo, da je time počinjena i bitna povreda parničnog postupka iz članka 354.st.2.toč.11. ZPP-a, jer presuda u tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Nastavno ističu da prilikom utvrđenja mogućnosti tuženika kao obveznika uzdržavanja maloljetnog djeteta, nisu uzete u obzir relevantne okolnosti vezane za potrebe djeteta u odnosu prema mogućnostima I. i II. tuženika, a sve u vezi sa odredbom članka 311. Obiteljskog zakona, da plaćanja uzdržavanja u iznosu kako ga je sud odredio, u konkretnom slučaju dovodi u pitanje vlastito uzdržavanje tuženika obzirom na njihovu životnu dob i zdravstvenog stanja oboje tuženika, posebno II. tuženika.
4. U odgovoru na žalbu tuženici osporavaju navode istaknute u žalbi tužitelja , te predlažu žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 dalje: ZPP), te nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.
6.1. U razlozima presude prvostupanjski sud je za svoju odluku i svoj pravni stav dao dovoljno jasne razloge, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Suprotno navodima žalbe tuženih, okolnost što je u izreci presude prvostupanjski sud obvezu uzdržavanja vezao uz zaključenja glavne rasprave 25. rujna 2024. a presuda je proglašena 4. studenog 2025. , stav je ovog suda da time nije učinjena bitna povreda postupka, jer je tom odlukom obuhvaćeno cjelokupno utuženo razdoblje od podnošenja tužbe.
7. Prvostupanjski sud je utvrđenja :
- da iz iskaza majke i z.z. mlt. tužitelja HT proizlazi da mlt. tužitelj pohađa drugi razred osnovne škole, da za produženi boravak plaća 50,00 eura, da trenira nogomet za 30,00 eura mjesečno, a kako od rođenja ima rascijepljeno nepce mora ići na kontrolu u Zagreb minimalno 4 puta godišnje što ju košta ukupno 600 ,00 eura, da tuženici uzdržavaju CT sa oko 70,00 eura mjesečno, da ona sa tužiteljem živi kao podstanar uz najamninu od 400,00 eura mjesečno, da prima dječji doplatak od 110,36 eura, te naknadu za pomoć i njegu u iznosu od 80,00 eura,
- da iz iskaza I-tužene LT proizlazi kako je u veljači 2024. počela raditi u Mlinaru za plaću od 850,00 eura, da u vlasništvu nema ništa, da je ugostiteljski objekt bio u sklopu kuće koju je prodala za 150.000,00 eura, te je time zatvorila kredit u CHF, vratila dugove i napravila spomenik pokojnom sinu da je za vrijeme korone dobila od države 70.000,00 kn kao potporu za rad gostione, te to sada vraća sa mjesečnim iznosom od 160,00 eura i ta obveza će trajati još 4 godine, da je gostiona u međuvremenu zatvorena,
-da iz iskaza II-tuženika AT proizlazi da u vlasništvu ima Audi A4 kojeg je dao u zamjenu za VW Passat uz nadoplatu od 10.000,00 eura , te naslijeđenu od roditelja kuću u [adresa] u kojoj stanuje sa I-tuženom, da otplaćuje kredit sa anuitetom od 35,00 eura mjesečno kojega je podigao za renoviranje krova na ljetnoj kuhinji i svinjcu , da boluje od šećerne bolesti i PTSP-a, da su od prodane kuće koja je bila u vlasništvu I- tužene podmireni svi dugovi te im je ostalo na štednji 18.000,00 eura da imaju troškove režija 350,00 eura, te 200,00 eura troškova za prehranu njega , te troškova lijekova od 30,00 eura mjesečno što nije pokriveno dopunskim osiguranjem,
- da iz podataka o vlasništvu vozila proizlazi da I-tužena nema vozilo u vlasništvu, da je II-tuženik na dan 16.ožujka 2023. imao u vlasništvu vozilo Audi A4, te VW Passat ,
-da iz socijalne anamneze za tužene proizlazi da tuženici stanuju [adresa] u kući koja je vlasništvo II-tuženika, da imaju sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju prema kojem će nakon smrti II-tuženika ista prijeći u vlasništvo I-tužene, da kući postoji uređena soba za mlt. CT opremljena televizorom i igračkama,
- da iz podataka Porezne uprave o dohotku za I-tuženu proizlazi da je za 2022. imala dohodak od 54.609,00 kn, a za 2023. dohodak od 1.300,00 eura,
- da iz podataka o mirovini II-tuženika proizlazi da mu je za ožujak 2024. iznosila 537,93 eura,
- da iz ugovora o kupoprodaji proizlazi da je I-tužena prodala svoju nekretninu 9. prosinca 2022. za iznos od 199.084,21 eura.
- da su tuženi, dobrovoljno plaćali uzdržavanje na koje je bio obvezan tužiteljev sada pokojni otac u iznosu od 500,00 kn, odnosno 66,36 eura, pa im je sud kod određivanja njihove obveze uračunao svakome po polovicu tog mjesečno plaćenog iznosa (33,18 eura) i to od podnošenja tužbe pa do 25. rujna 2024.
8. Prema odredbi članka 288. stavak 2. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, nadalje: ObZ) ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete dužni su ga uzdržavati djed i baka po tom roditelju.
9. Iz navedene odredbe proizlazi da je obveza bake i djeda uzdržavati malodobne unuke, supsidijarna, koja dolazi do primjene ako roditelj ne ispunjava svoju obvezu kao u ovom slučaju budući je sin tuženih, a otac ml. tužitelja preminuo.
10. Suprotno navodima žalbe tuženih, prvostupanjski sud je u smislu članka 307. ObZ utvrdio potrebe mlt. Tužitelja uzimajući u obzir njegovo zdravstveno stanje, potrebe prehrane, odjeće, obuće i izvanškolskih aktivnosti te ukupan mjesečni iznos za njegovo uzdržavanje odredio u visini od 600,00 eura, u koji iznos je uračunao da tužitelj prima povećani dječji doplatak u iznosu od 110,36 eura, te naknadu za pomoć i njegu u iznosu od 80,00 eura mjesečno. Nastavno je prvostupanjski sud procjenjujući , primanja i ukupne imovinske prilika I i II-tuženika opravdano našao da su u mogućnosti plaćati dosuđene iznose uzdržavanja I-tužena 150,00 eura i II-tuženi 100,00 eura mjesečno, da pri tome ne ugroze svoju egzistenciju, a da razliku do preostalog potrebnog iznosa za uzdržavanje tužitelja od 160,00 eura će podmirivati majka tužitelja.
11. Navodima žalbe tužitelja nije dovedena u sumnju odluka o troškovima postupka o kojima je sud odlučio temeljem Tbr. 7. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23).
U Požegi, 22. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Renata Marić
