REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Posl. br. Pr-18/2025-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola po sucu tog suda Danieli Subotić Biondić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja LU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Aleksandar Puh, odvjetnik iz Pule, protiv tuženika COMMODORE YACHT SERVICE d.o.o., Ulica Sv. Polikarpa 8, Pula, OIB 01724160598, kojeg zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu Hrvatin i Makovac, j.t.d. iz Rovinja, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza , nakon glavne rasprave zaključene dana 09. travnja 2026. godine u prisutnosti tužitelja, zamjenice punomoćnika tužitelja Sandre Peharac, odvjetnice iz Pule, zakonskog zastupnika tuženika NU i punomoćnik tuženika Mate Makovca, odvjetnika iz [adresa], te održanog ročišta za objavu presude dana 22. svibnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Menadžerskog ugovora od 7. travnja 2024. između tužitelja LU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika COMMODORE YACHT SERVICE d.o.o., Ulica Sv. Polikarpa 8, Pula, OIB 01724160598, te da tužitelju LU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nije prestao radni odnos kod tuženika.
II Nalaže se tuženiku COMMODORE YACHT SERVICE d.o.o., Ulica Sv. Polikarpa 8, Pula, OIB 01724160598, da vrati tužitelja LU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na rad na poslove direktora odnosno na druge odgovarajuće poslove koje je radio do prestanka radnog odnosa, a o nedostatku istih na druge odgovarajuće poslove u skladu sa njegovom stručnom spremom i sposobnostima, u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku COMMODORE YACHT SERVICE d.o.o., Ulica Sv. Polikarpa 8, Pula, OIB 01724160598, naknaditi tužitelju LU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 875,00 eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana 22. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 (osam) postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište promjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, i to sve u roku od 15 dana.
IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao radnik temeljem „Menadžerskog ugovora“ od dana 7. travnja 2024. zasnovao radni odnos kod tuženika kao poslodavca na radnom mjestu direktora. Radni odnos da je trajao od 8. travnja 2024. do 23. prosinca 2024. Radnik da je dana 7. siječnja 2025. obaviješten mailom od strane Spektar usluga d.o.o. (tuženikov vanjski knjigovodstveni ured) da je odjavljen sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja s datumom 23. prosinca 2024., pri čemu da je kao razlog prestanka svojstva osiguranika naveden poslovno uvjetovani otkaz (članak 115. stavak 1. točka 1. Zakona o radu). Navedeno da znači da je tužitelju, evidentno, otkazan radni odnos, bez ikakvih prava s osnova Zakona o radu, otkaznog rok, neiskorištenog godišnjeg odmora, a da isti nije zaprimio bilo kakvu odluku Poslodavca, niti da je odbio primiti kakvu odluku poslodavca, u vezi s otkazom ugovora o radu. Prije svega, ističe da tužitelj kao radnik kod poslodavca nije nikada zaprimio bilo kakvu odluku o prestanku radnog odnosa. U skladu sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske da odredbu članka 133. stavak 1. ZR kojom je propisano da rok počinje teći od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, treba tumačiti tako da se u slučaju pisanog otkaza taj rok računa od dana dostave odluke (kao pravilo), a iznimno u onim slučajevima kada radniku odluka o otkazu nije dostavljena rok za zahtijevanje zaštite povrijeđenog prava treba računati od dana saznanja za otkazivanje ugovora o radu (kao izuzetak od pravila). Takvo shvaćanje da proizlazi iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojima je istaknuto kako je radnik zahtjev za zaštitu prava u slučaju faktičnog usmenog otkaza (onda kada mu poslodavac nije uručio odluku o otkazu ugovora o radu u pisanom obliku) dužan podnijeti u roku od 15 dana od dana saznanja za povredu prava. Dakle, u slučaju kada pisanog otkaza ugovora o radu nema, ali iz konkludentnih radnji proizlazi da su radniku povrijeđena prava iz radnog odnosa, odnosno da mu je poslodavac „usmeno otkazao“ ugovor o radu, rok od 15 dana za podnošenje zahtjeva da mu počinje teći od dana saznanja za povredu prava (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Revr-703/09 od 3. prosinca 2009., Revr-450/05 od 29. studenog 2005., Revr-378/07 od 6. lipnja 2007. i drugima). Smisao citiranih odredbi čl. 120. Zakona o radu da je zaštita radnika od samovoljnih odluka poslodavca jer se obvezivanjem poslodavca da radniku osobno dostavi pisanu i obrazloženu (koja sadrži jasne i određene razloge otkazivanja) odluku o otkazu ugovora o radu omogućava radniku poduzimanje zakonom propisanih mjera za zaštitu prava u odnosu na upravo tu konkretnu odluku o otkazu ugovora o radu i u odnosu na konkretne u njoj sadržane razloge. Dodatno iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da poslodavac mora radniku dostaviti odluku o otkazu, kako bi od trenutka dostave proizvodila pravne učinke. Na dostavu odluka o otkazu ugovora o radu na odgovarajući da se način primjenjuju odredbe o dostavi iz propisa kojim je uređen parnični postupak (Zakon o parničnom postupku), ako postupak dostave nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. Dakle, otkaz koji nema pisani oblik i koji nije dostavljen radniku, odnosno koji nije obrazložen da je nezakonit ( ŽS Split, Gžrs-98/2012 od 14. studenog 2013). Međutim, čak i da je otkaz dan u pisanoj formi, i dostavljen osobi kojoj se otkazuje da ne može biti zakonit jer nije obrazložen, jer da bi otkaz ispunjavao i ovaj uvjet propisan odredbom čl. 120. st. 2. Zakona o radu poslodavac da mora na jasan i nedvojben način radniku, kojem mu se otkazuje ugovor o radu, učiniti vidljivim razloge (gospodarske, tehničke, organizacijske…) poslovno uvjetovanog otkaza, jer tek tada da radnik može štititi svoja eventualna prava u smislu odredbi Zakona o radu. Usmeni otkaz ugovora o radu da nije dopušten. Slično da Vrhovni sud Republike Hrvatske obrazlaže u presudi, Revr 1750/11-2 od 17. listopada 2012.: „Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 118. st. 1., 2. i 3. ZR kada su zaključili da je nedopušten usmeni otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužiteljici. U smislu čl. 118. st. 1. ZR otkaz da mora imati pisani oblik, a u smislu odredbe čl. 118. st. 2. ZR pismeni otkaz ugovora o radu da mora biti obrazložen. Također, otkaz da se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje ugovor o radu u smislu odredbe čl. 118. st. 3., a u konkretnom slučaju da nije postupljeno na opisani način slijedom čega da otkaz ugovora o radu koji nema pisani oblik i koji nije dostavljen radniku i nije obrazložen da je nezakonit te da su pravilno sudovi prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti usmenog otkaza ugovora o radu, vraćanje na rad i isplatu naknade plaće u spornom razdoblju dok se tužiteljica nalazila na bolovanju.“ Također da Vrhovni sud Republike Hrvatske isto obrazlaže u presudi Revr 423/10-2 od 8. srpnja 2010.: „Na osnovu izloženih odlučnih činjenica pravilno su sudovi u postupku koji je prethodio reviziji primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev da je otkaz ugovora o radu nedopušten jer da u smislu čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04 i 137/04 – pročišćeni tekst – dalje: ZR) otkaz mora imati pisani oblik, a što je u konkretnom slučaju da je izostalo. Osim što mora imati pisani oblik, otkaz da se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje, a u ovom slučaju utvrđeno je da tužitelju nije u smislu čl. 111. st. 3. ZR dostavljen pisani otkaz.“. Isto stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je vidljivo i u presudi Revr 784/05- 2 od 12. travnja 2006.: „Pravilno su postupili sudovi nižeg stupnja kada su prihvatili tužbeni zahtjev i utvrdili da otkaz ugovora o radu nije dopušten zbog toga što nema pisani oblik. Prema odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu (“Narodne novine” broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01. – dalje: ZR) otkaz mora imati pisani oblik. Poslodavac da mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz (čl. 111. st. 2. ZR). Otkaz da se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje (čl. 111. st. 3. ZR), a otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza (čl. 111. st. 4. ZR). Na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u svezi s ugovorom o radu da se primjenjuju u smislu čl. 6. ZR u skladu s naravi tog ugovora opći propisi obveznog prava. Prema odredbi čl. 68. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96. i 112/99), koji da se u ovom slučaju primjenjuje, formalni ugovori mogu biti raskinuti neformalnim sporazumom, izuzev ako je za određeni slučaj zakonom predviđeno što drugo, ili ako cilj zbog kojega je propisana forma za sklapanje ugovora zahtijeva da raskid ugovora bude obavljen u istoj formi. Kada je u pitanju otkaz ugovora o radu zakonom (od redbom čl. 111. st. 1. ZR) da je izrijekom propisano da mora imati pisani oblik. Usmeni otkaz ugovora o radu stoga nije dopušten.“ Ovo da je razvidno i iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-750/02-2 od 29. siječnja 2003.: Ovo je razvidno i iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-750/02-2 od 29. siječnja 2003.: „Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. Otkaz ugovora o radu da je nedopušten jer nije dan u pismenom obliku u smislu čl. 111. Zakona o radu (“Narodne novine” br. 38,95, 54/95, 65/95, 17/01). Osim što mora imati pisani oblik i sadržavati obrazloženje otkaza, " otkaz se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje " (st. 3. toga članka), a u konkretnom slučaju utvrđeno je da tužiteljici nije dostavljen pisani otkaz.“ Iz gore navedenog da je vidljivo kako je tuženik prekinuo radni odnos s tužiteljem, a da istom nije dostavio uopće odluku o prestanku radnog odnosa, posljedično čemu da se odluka o otkazu ni na koji način ne može valjano ispitati, a što zapravo ukazuje na ponašanje poslodavca. Ove radnje, kada otkaz nije obrazložen, u pisanom obliku ili nije dostavljen radniku također da predstavljaju i jedan od najtežih prekršaja poslodavca i odgovorne osobe. Sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu tužitelj da je u roku od 15 dana od saznanja za otkaz odnosno za prestanak osiguranja, podnio zahtjev za zaštitu prava kojom je zahtijevao od tuženika da ga vrati na posao. No, tuženik da je odbio zahtjev za sudsku zaštitu. Otkaz radnika odnosno odluka o otkazu da počinje djelovati i proizvoditi pravni učinak tek nakon uredne dostave odluke o otkazu samom radniku. To da se odnosi na pravni učinak kako prema radniku, tako i prema poslodavcu, a koji stav da je zauzela i sudska praksa. Osim navedenog, posebno da se ukazuje poslodavcu da otkazni rok ne teče za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, te da je radnik nesposoban za rad od 20. prosinca 2024. pa nadalje. Čak i ako je poslodavac usmeno obavijestio radnika o mogućem ili potencijalnom otkazu, poslodavac da je dužan radniku dostaviti pisanu odluku o otkazu te istu obrazložiti. Budući da to poslodavac nije ispoštovao, otkaz ugovora o radu radnika potpuno da je nezakonit. Budući da je poslodavac povrijedio pravo radnika iz radnog odnosa, odnosno izvršio je odjavu radnika sa osiguranja, iako pravni učinci otkaza još nisu nastupili zbog toga što radniku nikada nije dostavljena odluka o otkazu, to da je otkaz tužitelja nezakonit i nedopušten. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kako je pobliže opisano u izreci konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u tužbi i u pogledu točke II. preinačenim na pripremnom ročištu dana 26.kolovoza 2025. koju preinaku je tužitelj dopustio kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među parničnim strankama.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi navodima iz tužbe te da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Prije svega, tuženik ističe da je pri Općinskom sudu u Puli-Pola pod posl.br. Pr-11/2025 u tijeku postupak, između ostalog, radi utvrđenja ništetnosti predmetnog Menadžerskog ugovora. Ukratko, u navedenom postupku da je tuženik podnio tužbu protiv tužitelja, obzirom da je navedeni ugovor tužitelj sklopio bez posebne ovlasti društva – tuženika, odnosno njegovog jedinog osnivača/člana HIGH SOLORI INVESTMENT LIMITED, Cipar, 1095 Nicosia, Emmanouil Roidi 6, OIB: 06201710874. Stoga, a obzirom odluka suda u ovom postupku ovisi i o prethodnom rješenju pitanja je li predmetni Menadžerski ugovor ništetan, a o navedenom da se pitanju već od prije vodi postupak pri Općinskom sudu u Puli-Pola pod posl.br. Pr-11/2025, u kojem postupku još uvijek da nije donesena odluka, to da tuženik predlaže naslovnom sudu odrediti prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja navedenog postupka posl.br. Pr-11/2025. Nadalje, opreza radi, tuženik da ističe prigovor prekluzije. Naime, tužitelj da je predmetni zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa podnio dana 22. siječnja 2025., a što proizlazi iz samog zahtjeva priloženog uz predmetnu tužbu. No, tuženik ističe da je predmetni zahtjev tužitelj podnio nakon isteka roka iz članka 133. Zakona o radu. Naime, tužitelj da je za činjenicu prestanka osiguranja saznao najkasnije dana 24. prosinca 2024. Prije svega, tuženik skreće pozornost na činjenicu da je u razdoblju od 08. travnja 2024. do 21. studenog 2024., jedina osoba ovlaštena za zastupanje tuženika odnosno jedini član uprave tuženika bio tužitelj, koji je tuženika zastupao samostalno i pojedinačno. Nastavno, jedini osnivač i član društva tuženika donio je dana 21. studenog 2024. godine. Odluku o opozivu tužitelja kao člana uprave društva tuženika i imenovanju novog člana uprave društva tuženika ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj]. Nastavno, tužitelj da je o prestanku osiguranja istog saznao od novog člana uprave tuženika odnosno osobe ovlaštene za zastupanje tuženika, ZU, dana 23. prosinca 2024. Pored navedenog, dana 24. prosinca 2024. knjigovodstveni servis tuženika SPEKTAR USLUGA d.o.o., OIB: 49884144448, da dostavio na službenu e- mail adresu tuženika (commodore. [adresa elektroničke pošte]) predmetnu prijavu o prestanku osiguranja tužitelja, a koja da je prijava predana i obrađena u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje dana 23. prosinca 2024. Napomene radi, da se navedenim službenim e-mailom tuženika u to vrijeme još uvijek koristio tužitelj, kao i njegova supruga HU, OIB: [osobni identifikacijski broj], koja da je u društvu tuženiku bila zaposlena na radnom mjestu „Administratora“ te da je u opisu njenog posla bila, između ostalog, i komunikacija putem navedenog e-maila. Stoga, u potpunosti da su neistiniti, neživotni i nelogični navodi tužitelja iz predmetne tužbe odnosno predmetnog zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa, kada isti navodi da je za prestanak osiguranja saznao tek dana 07. siječnja 2025. Nastavno, kada i ne bi uzeli u obzir navode tuženika iz toč. IV. i V. ovog odgovora na tužbu, opreza radi, tuženik ističe da je u cijelosti neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja i iz drugih razloga. Prvenstveno, tuženik ponavlja da je tužitelj u razdoblju od 08. travnja 2024. do 21. studenog 2024., bio jedina osoba ovlaštena za zastupanje tuženika odnosno jedini član uprave tuženika, koji da je tuženika zastupao samostalno i pojedinačno. Uz to da iz predmetnog Menadžerskog ugovora (koji je prema mišljenju tuženika ništetan) proizlazi da je tužitelj kod tuženika obavljao isključivo poslove člana uprave-direktora, kao i da je isti ugovor sklopljen dana 07. travnja 2024. te da radnik otpočinje s radom dana 08. travnja 2024. Nastavno da je jedini osnivač i član društva tuženika, HIGH SOLORI INVESTMENT LIMITED, Cipar, 1095 Nicosia, Emmanouil Roidi 6, OIB: 06201710874, donio dana 21. studenog 2024. godine Odluku o opozivu tužitelja kao člana uprave društva tuženika i imenovanju novog člana uprave društva tuženika ZU, a koja odluka da je ovjerena kod javnog bilježnika Miodraga Ivkovića iz Buzeta, Trg Fontana 2, pod brojem: OU-460/2024-1 dana 21. studenog 2024., a o čemu da je tužitelj obavješten te da mu je ista detaljno obrazložena. Navedena odluka u sudski registar Trgovačkog suda u Pazinu da je provedena rješenjem istog suda posl.br. Tt-24/8569-5 od 19. prosinca 2024. godine te ista nije osporavana od strane tužitelja. Sukladno članku 424. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima (dalje: ZTD), članovi društva da mogu svojom odlukom u svako doba opozvati članove uprave te im za navedeni opoziv nije potrebno postojanje određenog razloga. Stoga zahtjev tužitelja iz predmetne tužbe da ga se vrati na radno mjesto direktora tuženika da je neosnovan već zbog postojanja predmetne Odluke kojom je tužitelj opozvan s mjesta direktora odnosno člana uprave tuženika, kao odluke koja egzistira i vezuje svojim sadržajem i koja kao takva da predstavlja dovoljan razlog za prestanak radnog odnosa, kao i otkaz predmetnog Menadžerskog ugovora. Drugim riječima, trenutkom opoziva s funkcije direktora odnosno jedinog člana uprave tuženika, tužitelj da više ne može vršiti navedenu funkciju. Pored svega navedenog, osporava se u cijelosti navod tužitelja prema kojem da je isti bio privremeno nesposoban za rad od 20. prosinca 2024. pa nadalje. O eventualnom postojanju navedene činjenice tužitelj, naime da nije obavijestio niti tuženika niti tuženikov knjigovodstveni servis, već je za eventua lno postojanje navedene sporne činjenice tuženik saznao tek primitkom predmetnog zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa u kojem da je tužitelj prvi put istu naveo. Slijedom svega navedenog tuženik da predlaže naslovnom sudu odbaciti predmetnu tužbu tužitelja, podredno odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja i uz naknadu prouzročenog troška tuženiku.
3. U dokaznom je postupku izvršen uvid u menađerski ugovor (list 7 i 8 ), u dokument HZMO (lis 9), dopis (list 10), dopise i dokument (list 12-14), zahtjev za zaštitu prava (list 15-17), izvješća (list 23-27), rješenje Trgovačkog suda u Pazinu i priležeću dokumentaciju (list 34-40), izvadak iz sudskog registra (list 41-53), odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu (list 57), mail prepiske (list 58 i 59), ugovor o radu, aneks ugovora o radu (list 60-61), mail prepiska i ostale dokumente (list 64-69), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka RU, AU, HU (li 79-85), BU (lis 94-98), izvršen je uvid u mail prepisku (list 100-101), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, izvršen je uvid u spis naslovnog suda posl. br. Pr-11/2025 te je izvršen uvid u svu ostalu dokumentaciju priležeću spisu.
4.Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud tužbeni zahtjev nalazi osnovanim.
5. Između stranaka nije sporno da su tužitelji i tuženik sklopili dana 07.travnja 2024. Menadžerski ugovor temeljem kojeg je tužitelj zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme kod tuženika počevši sa radom 08. travnja 2024. Nije sporno ni da je tuženik opozvao Odlukom o opozivu od 21. studenog 2024. (list 35 do 37 spisa) tužitelja sa pozicije člana uprave i da je ta odluka provedena u sudskom registru Trgovačkog suda u Pazinu temeljem rješenja Tt-25/8569-5 od 19. prosinca 2024. (list 38 do 40 spisa). Nije sporno da je tuženik odjavio tužitelja sa osiguranja sa danom 23.12.2024. prijavom o prestanku osiguranja od istog dana (list 9) iz razloga da je tužitelju dan poslovno uvjetovani otkaz iz članka 115. 1. točka 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022 i 64/2023, dalje u tekstu: ZOR-a).
6. Sporno je da li je tuženik otkazao tužitelju predmetni Ugovor naziva Menadžerski ugovor na zakonit način, nadalje sporna je pravna priroda sklopljenog Menadžerskog ugovora, sporno je kada je tuženik saznao da više nije u radnom odnosu kod tužitelja i da li je povezano sa tim pravovremeno ustao sa ovom tužbom.
7. Svjedokinja MU u svom iskazu navodi da je bila zaposlena kod tuženika od 01.06.2024. do kraja te godine i to na radnom mjestu voditelja upravnih mjesta. Za vrijeme dok je bila zaposlena kod tuženika tužitelj da je bio direktor toga društva a na upit suda da li joj je poznato da je tužitelju otkazan ugovor odgovara da ne razumije baš pitanje, ali da ukoliko on tamo više nije direktor očito da mu je otkazan. Na upit suda da li se sjeća da li je krajem 2024. tužitelj bio prisutan na poslu ili je bio na bolovanju navodi da je on radio tamo, koliko se s jeća. U tvrtki tuženika da su imali zajednički e-mail, pristup tom e-mailu da su imali gđa. HU, gdin. L, N i gđa AU. Zapravo svi koji su radili u uredu tvrtke tuženika. Ne sjeća se kako je glasio taj e- mail. Sada da ne zna koji je naziv tog e-maila a kad joj se od strane suda čita e- mail [adresa elektroničke pošte], pa na upit da li je po sjećanju to taj mail navodi da se ne sjeća početka e-maila pa da ne može to potvrditi sa sigurnošću ali da je riječ commodore sigurno bilo u tom mailu. Gđa HU da je bila zaposlena kod tuženika kada i svjedokinja i zna da je i njoj otkazan ugovor o radu ali ne zna točno kada. Svjedokinji da je otkazan 23.12.2024, a gđi. HU misli da je isto negdje u to vrijeme. Na upit da li zna tko je pružao knjigovodstvene usluge tvrtki tuženika i da li joj je poznata tvrtka Spektar usluge d.o.o. navodi da se sjeća da su oni pružali takve usluge tuženiku. Na upit suda navodi da ona nije vidjela e-mail koji bi stigao od firme Spektar usluge d.o.o. a u kojem bi se navodilo da se ovdje tužitelj odjavljuje sa mirovinskog, odnosno da mu prestaje radni odnos. Na upit suda navodi da joj HU nikad nije pričala da bi ona vidjela takva e-mail od Spektar usluga d.o.o. a niti joj je itko drugi išta rekao. Na upit suda kada je prvi put saznala da tužitelj više nije direktor društva tuženika navodi da ona detalje oko svega ne zna, ne zna tko je bio na kojim pozicijama i ne zna kada je to sve čula, a na upit da li je čula dok je bila u radnom odnosu kod tuženika navodi da to ne zna. Želi pojasniti da je samo znala da je tužitelj bio direktor društva tuženika a ne zna uopće detalje i ne zna zbog čega je ovaj postupak na sudu pokrenut i baš o svemu tome da ne zna ništa. Na upit kada je zadnji puta bila u prostorijama tuženika obzirom da je otkaz dobila 23.12.2024. navodi da je drugi dan 24.12.2024. došla i uzela svoje stvari a na upit suda da li je taj dan otvarala e-mail navodi da nije. Taj dan da se zadržala manje od sat vremena a na upit suda da li je tada vidjela gđu HU navodi da je i da je sigurna u to, te da je razgovarala sa njom. Na upit suda navodi da su razgovarale ali da ne pamti točno što. Samo zna da su razgovarale. Na upit suda da li joj je tada rekla gđa HU da li je i ona dobila otkaz navodi da se ne sjeća. I drugi radnici da su tamo bili do kraja godine i zna da su dobili papire a pod time misli na otkaze, a na upit suda šta po njoj znači do kraja godine navodi da je tamo radila do 23.12.2024. i po njoj je to do kraja godine s time da ne zna kada je tko dobio otkaz. Na upit navodi dok je radila kod tuženika da ne pamti da je bilo naloga u smislu zabrana pristupa dokumentaciji i e-mailovima. Poznata joj je osoba VU. Navodi da ja ista počela sa radom zadnji tjedan u listopadu 2024., te da njezin odnos prema zaposlenicima u početku bio dobar a kasnije da bi ga opisala kao neprofesionalan. Na upit da li se sjeća da bi ista davala nekakve zabrane navodi da se ne sjeća toga. Na daljnji upit navodi da je imenovana komunikaciju imala sa njom i gđom. HU ali i to da je bilo malo jer da nije često bila u uredu. BU da je po njenom shvaćanju u društvo tuženika došla kao opunomoćenik za zastupanje a na upit da li je bila zaposlena kod tuženika navodi da nije. Zaključno na upit navodi da u vrijeme dok je svjedokinja radila kod tuženika da nije viđala tužitelja da dolazi u ured.
8. Svjedokinja AU u svom je iskazu navela da je direktor i član uprave firme Spektar usluge d.o.o. koja je pružala i pruža knjigovodstvene usluge tvrtki društva tuženika. Poznato joj je da je tužitelj bio direktor društva tuženika i poznato joj je da mu je taj ugovor otkazan. Prije nego mu je otkazan svjedokinja da je imala saznanja odnosno da je načula da će se on povući, da će biti imenovani novi član uprave ali sve dok to nisu vidjeli kao promjenu u sudskom registru za njih da je tužitelj bio d irektor. Kada su točno uočili da tužitelj više nije direktor tuženika to da ne zna ali brzo nakon toga da su dobili odluku o otkazu tužitelju od novog člana tvrtke tuženika. Na upit suda što je pisalo u toj odluci, te da li je to bila samo forma ili odluka navodi da je bila odluka i to sa uputom da se tužitelja odjavi sa mirovinskog 23.12.2024. a to da može potvrditi iz dokumentacije koju je ponijela sa sobom, a da ju je ponijela jer se htjela pripremiti obzirom na datume. Oni da su po toj odluci i uputi postupili i kada su to učinili da su obavijestili tužitelja mailom. Na upit suda vezano za e-mail sa kojeg je poslana obavijest navodi da su ga obavijestili na mail JU. Na upit da li su slali i nekakve obavijesti na mail commodore. [adresa elektroničke pošte] svjedokinja uvidom u dokumente koje je ponijela sa sobom potvrđuje da su na taj mail poslali obavijest i obavijestili ih da su dobili nalog da se odjavi EU sa mirovinskog 23.12.2024., to da su i napravili, te da je s time i odjavljen. Utvrđeno je da svjedokinja pokazuje sudu dopis upućen od strane društva tuženika društvu Spektar usluge datiran sa 23.12.2024. u kojem se navodi "molim odjaviti EU OIB [osobni identifikacijski broj], prebivalište ma adresi [adresa], 23.12.2024 . u vezi s prestankom njegove ovlasti kao člana uprave društva odnosno raskidaju s njim radnog odnosa". Nakon pokazivanja tog dopisa, a na upit suda dali taj dopis smatra odukom o otkazu navodi da to nije odluka o otkazu već da su dobili odluku o otkazu navodi da ne može sada pronaći tu odluku o otkazu koju spominje, no da je sigurna da su takvu odluku dobili. Inače sa njom da radi još jedna djelatnica koja je isključivo vodila ovaj dio posla ali sada da se svjedokinja malo teže snalazi. Na upit suda navodi da o tome da je tužitelj odjavljen sa mirovinskog, da su dobili uputu da ga se odjavi sa mirovinskog kao i odluku za koju tvrdi da su ju dobili da nisu izravno obavještavali ovdje tužitelja. I oni (misli na svoju tvrtku) da su bili iznenađeni sa tim događajima. Nakon toga da je nastao posebno problem jer da nisu mogli 15-ak dana stupiti u kontakt jer da im se nitko u prostorijama tuženika nije javljao na telefon a oni da su trebali dokumentaciju na temelju koje su trebali napraviti obračun plaća, pdv-a i ostalog što je bilo potrebno. Navodi da nisu imali saznanja da bi tužitelj bio na bolovanju tako da su obračun radnih sati napravili prema broju radnih sati koje su dobili. Na upit suda da li su naknadno slali nekakvu obavijest tužitelju da je odjavljen sa mirovinskog navodi da nisu, te na ponovni upit da li su mu možda slali mail 07.01.2025. navodi da ne zna, moguće da je njena zaposlenica to učinila. Na upit i pokazivanje preslike e-maila sa lista 58 spisa navodi da li je to taj e- mail [adresa elektroničke pošte] kako je iskazivala navodi da to je taj e-mail. Na upit da li je moguće da je u privitku toga e- maila poslan obrazac odjave sa mirovinskog navodi da je, te da ona osobno nije slala taj mail ali da je moguće da je poslan. Kada joj se pokazuje dopis sa lista 59 spisa navodi da je na istom njen potpis. Pojašnjava kada oni pošalju odjavu sa mirovinskog da se odjavljuje upravo sa datumom kojeg oni navedu čak i ako nije poslano tog datuma. Na upit da li je bilo poslano preko e-građani navodi da je moguće. Kada joj se pokazuje mail od 07.01.2025. pa na upit da li je prethodno tužitelj od njih tražio određenu dokumentaciju ili pojašnjenje navodi da se i dalje ne sjeća tog e -maila, da ne zna što je traženo, te da li je tužitelj tražio nešto, a sve jer da ona taj dio posla kako je navela ne radi. Dok je tužitelj bio direktor tuženika na temelju dokumentacije koju im je on dostavljao po njegovim nalozima da su radili obračun plaće, te da je to inače i uobičajeno. Sa društvom tuženika da su uglavnom komunicirali uglavnom putem e - maila a kad su komunicirali sa gđom. EU da su komunicirali putem e- mail [adresa elektroničke pošte] i to sve vezeno za tu firmu. Pojašnjava da su za 12. mjesec 2024. obračun plaće napravili naknadno jer ga nisu imali, sve kako da je ranije navela, dakle dokumentaciju i potrebne sate tako da su obračun napravili prema radnim satima koje su naknadno dobili kada je netko od novih djelatnika započeo sa radom u kancelariji gdje im se prethodno nije nitko javljao. Na upit navodi da obzirom da ona nije te poslove kako je navela radila osobno da ne može sto posto tvrditi da su sa tvrtkom tuženika uvijek komunicirali preko ovog maila commodore. [adresa elektroničke pošte] ali da joj je bilo normalno da sva komunikacija ide preko službenog maila a ne preko privatnog.
9. Svjedokinja HU u svom iskazu navodi da je kod tuženika bila zaposlena do 23.12.2024. kada joj je tog dana uručena odluka o otkazu i to da je zadnji dan kada je radila. Drugi dan, dakle 24.12. da je došla u prostorije tuženika sa namjerom da preda ključeve što da je i učinila, te da je isto tako uzela i svoje osobne stvari. Ne sjeća se da li je tog dana 24.12. dok je bila na katu i pokazivala lozinke otvarala e-mail. Sjeća se samo da ju je dva puta pitao NU koje su lozinke a ona da mu je objasnila da sve piše u kompjuteru, a inače ispod svakog kompjutera da je stajao papirić sa lozinkama. To da se sve dešavalo u uredu koji je na katu. Potom da se spustila u prizemlje gdje da su bili ostali radnici, da se pozdravila sa svima, da je bio badnjak i potom da je otišla. Koliko zna i njen suprug da je toga dana bio u prostoru tuženika s namjerom da pozdravi zaposlenike. Koliko zna bio je negdje u gradu i koliko zna iz tog razloga je i svratio. Tek nakon nove godine, a sad da se ne sjeća datuma njen suprug da je došao kući i rekao joj da nešto nije u redu jer da je shvatio da je odjavljen sa mirovinskog i zdravstvenog. Na upit suda na koji način je to saznao navodi da misli da je podigao nekakve dokumente i sjeća se da je komentirao da je sada i ona odjavljena pa da su u istoj situaciji. On da je tada bio jako začuđen i ništa da mu nije bilo jasno. Na to da joj je rekao da će on to rješavati i da nisu pos lije ništa komentirali. Inače ona da je dok je bila zaposlena kod tvrtke tuženika da je koristila e- mail [adresa elektroničke pošte]. Onda da je ona zapravo bila glavna za te e-mailove jer da je bila administrator, ali taj e-mail da su mogli koristiti i MU i N i L. Njen suprug nikad da nije sjedio za njenim kompjuterom i koristio njen e-mail, inače da svi da su bili u istoj kancelariji i on da je imao svoj kompjuter. Na upit da li je i on imao pristup tom e-mailu navodi da ne zna, te da pretpostavlja da je on imao svoj poseban e-mail kao direktor ali da nije u to sigurna, jer da o tome nikada ne pričaju. To da im nije tema razgovora, ni na poslu a niti kod kuće. Na upit da li je 23. ili 24.12. vidjela e-mail od Spektar usluge d.o.o. sa obavijesti da se tužitelj odjavljuje sa mirovinskog navodi da se ne sjeća da bi to vidjela, jer da bi se da je to vidjela sjetila, pa da se ne može reći da je to vidjela. Na ukazivanje i pitanje suda da li je moguće da se ne bi sjećala takvog e-maila navodi da ja takav e-mail nije vidjela. Na upit suda da li je imala takvih saznanja o tome da je tužitelj razriješen sa mjesta direktora i odjavljen sa mirovinskog prije nego je došao kući i to joj rekao navodi da nema takva saznanja. Na upit navodi da nakon što je 24.12. došla predati ključeve i uzeti svoje stvari da više nije dolazila u prostore tuženika niti je nakon toga imala pristup e -mailu. Na upit kako to da nije imala pristup e- mailu [adresa elektroničke pošte] navodi da kako bi imala pristup ako nije bila u kancelariji. Ona da nije imala mogućnost, dok je bila zaposlena kod tuženika, pristupiti službenom e-mailu tvrtke tuženika od kuće. Na upit suda odgovara da nikada kod kuće nije pokušavala pregledavati službeni e-mail tvrtke tuženika. Na upit i pokazivanje da li joj je poznat mail datiran sa 08.01.2025. sa lista 64 spisa nakon što je izvršila uvid u isti navodi da joj to nije poznato, te da tada nije bila na poslu. Na daljnji upit ne može odgovoriti na pitanje tko je to mogao poslati, jer da nije bila tamo i ne zna tko je bio prisutan.
10. Svjedok BU u svom je iskazu navela da je predstavnik vlasnika tvrtke tuženika i da radi temeljem punomoći. Tužitelja da poznaje, te da je ona zapravo i pripremala dokumentaciju kada je on postao direktor tvrtke tuženika. Na upit suda da li zna zbog čega je prestala ta njegova funkcija navodi da nakon pola godine kada je ponovno vršila uvid u dokumentaciju da je zaključila da nema nikakvih pomaka, da nema novih klijenata i ništa da se ne radi na jahti jer je tvrtka tuženika radila rekonstrukciju jahte vlasnika. O tome da je obavijestila vlasnika, a pod time mislim da je zvala TU. On da je stopostotni vlasnik High solary a ta tvrtka da je stopostotni vlasnik tvrtke tuženika Commodore. Zapravo njen osnovni posao da je upravljanje poslovima High solary. Na upit što je vlasnik na to rekao navodi da je rekao da treba donijeti rješenje kojim će biti smijenjen ovdje tužitelj s mjesta direktora ali za to da treba određeno vrijeme jer treba skupiti puno dokumenata. To da je bilo zadnji tjedan u listopadu 2024. i tada da joj je vlasnik rekao da pripremi svu dokumentaciju i da obavijestim gdina. HU o tome da će biti smijenjen. Ona da je osobno obavila razgovor s tužiteljem i rekla mu da nije obavio zadatke koji su bili očekivani i da ga vlasnik zato hoće otpustiti. Tužitelj da je na to rekao: "ako je takva odluka vlasnika neka to učini ali neka počne pripremati dokumentaciju za novog člana uprave". Nakon navedenog djela iskaza tužitelj je stavio primjedbu na prijevod te navodi kako je on doista svjedokinji tada rekao: "ako je to odluka vlasnika neka tako bude ali neka se postupa po zakonu", pa na upit svjedokinji da li je to doista svjedokinji rekao navodi da je. Na upit na koji način je prestala tužitelju funkcija direktora svjedokinja navodi da je u razgovoru sa tužiteljem isti rekao da on sa vlasnikom još nije zaključio ugovor. Na to da je rekla da će ona pregledati što se radilo i provesti reviziju a ona i vlasnik da su bili sigurni u to da ugovor sa tužiteljem uopće nemaju. To iz raz loga jer da vlasnik nije potpisao taj ugovor i da se nisu usuglasili. Kada joj se pokazuje ugovor sa lista 7 i 8 spisa te na upit tko je potpisao za tuženika taj ugovor navodi koliko ona zna da je potpis i na strani radnika i na strani poslodavca od gospodina. HU. Inače pečat tvrtke tuženika da je imao tužitelj jer je on član uprave. Prije tužitelja direktor tuženika da je bio ĆU. Ona da je nakon razgovora s vlasnikom počela pripremati dokumentaciju od High solary i 21. studenog 2024. da je javni bilježnik sačinio dokument o promjeni člana uprave. Ona da je tog 21. studenog 2024. e-mailom poslala ovdje tužitelju rješenje o promjeni člana uprave i koliko se sjeća tužitelj je njoj odgovorio da nema ništa protiv toga. Na upit suda kada joj je to odgovorio i da li je sigurna da joj je odgovorio navodi da su od tada prošle već dvije godine i da se detaljno ne sjeća svega pa navodi da je tužitelj tada imao i odvjetnika Aleksandra Puha. Ono što se sjeća je da je tužitelj poslao dopis u kojem se navodilo da će on sada za njega sa tuženikom komunicirati odvjetnik Aleksandar Puh. Ne pamti kada je to točno bilo ali da bi to mogla utvrditi kada pogleda kroz poštu. Na upit tko je dao nalog da se tužitelj odjavi sa mirovinskog navodi da je to odradio novi član uprave 23. prosinca 2024. što da je poslano u knjigovodstvo. Na upit da li je i kada tužitelj obaviješten o tome (o odjavi) navodi da mu ona nije ništa o tome govorila ali da je o tome s njim pričao novi član uprave. Ona da nije bila prisutna kada su oni pričali o tome ali joj je o tome pričao novi član uprave i to je i sadašnji član uprave. Novi član uprave da joj je to rekao 23. prosinca 2024. a inače i prije toga od 10. mjeseca 2024. pa do tada da je u više navrata pisano rečeno tužitelju da tuženiku više neće biti potrebne njegove usluge. Na upit suda da li je donesena odluka o otkazu ugovora tužitelju navodi da je javni bilježnik donio odluku o promjeni člana uprave. U svakoj državi postoje pravila i zakoni ali mi nitko nije rekao da pored te odluke javnog bilježnika treba donijeti drugu odluku kojom se tužitelju otkazuje. Ona da je shvatila da tužitelja treba odjaviti sa zdravstvenog i mirovinskog kada dođe do promjene u sudskom registru odnosno kada se upiše novi član uprave. Na upit suda navodi da tužitelj prije sklapanja ovog ugovora nije bio zaposlen kod tuženika, inače ugovor da je potpisan 07.04.2025. a 08.04.2024. da je izvršen upis u sudskom registru tuženika kao člana uprave. Na upit kako pojašnjava da je uopće sklopljen takav ugovor bez obzira tko je za tuženika isti potpisao navodim da je tek 07.11.2024. vidjela taj ugovor jer da su joj ga poslali iz knjigovodstva a cijeli proces oko promjene člana uprave da je krenuo krajem listopada 2024. Na upit tko je za tuženika bio direktor od 07.04.2024. navodi da je 08.04.2024. član uprave i direktor bio HU. Kada je razgovarala sa tužiteljem i najavila mu da će biti razriješen sa funkcije direktora on da joj je rekao da zna da vlasnik nije potpisao ugovor sa njim. To da je bilo kada su razgovarali krajem 10. mjeseca 2024. Na upit tko je za novog člana uprave NU potpisao ugovor navodi da je novi član uprave sklopio obični ugovor a ne menadžerski i on da ga je sam potpisao, dakle za sebe i za tvrtku tuženika ali ona da je provjerila taj ugovor, dakle vidjela ga je i odobrila da i on potpiše sam sa sobom taj ugovor. Na upit tko je sastavio predmetni menadžerski ugovor koji je sklopljen sa tužiteljem navodim da ne zna jer ga ja nije niti vidjela, niti odobrila. Nije ga mogla odobriti jer ga nije ni vidjela. Na upit pun. tužitelja tko je za tuženika potpisivao ugovore prije ovog ugovora sa tužiteljem navodi da ona nije prije radila za tvrtku tuženika, te da od 2021. godine radi za High solary. Na upit da je 07.04.2024. imala ovlasti davati odobrenje da se potpiše ugovor kao što je predmetni navodi da ona ovlasti za vođenje poslova tvrtke tuženika ima od listopada 2024. pa da se pregledom mobitela podsjeća da je to točno od 22.10.2024. Ona da službeno nije imala ovlasti odobriti potpisivanje ugovora kao što je predmetni od 07.04.2024. Koliko se sjeća u ožujku 2024. da se razgovaralo sa tužiteljem o sklapanju ugovora ali taj ugovor da je trebao biti drugačiji. Tada da se razgovaralo o običnom ugovoru o radu. Neke stavke u tom ugovoru da nisu odgovarale tužitelju, on da je o tome trebao razgovarati sa vlasnikom i taj ugovor da nije potpisan. Na upit što je za tuženika tužitelj bio po funkciji obzirom da je radio kao član uprave navodi da je tužitelju isplaćivana plaća koja je dogovorena i za to da je vlasnik znao. Na upit na koji način je dogovorena ta plaća navodi da je vlasnik dolazio u 3. mjesecu 2024. i razgovarao sa tužiteljem a i poslije da su razgovarali. Njoj da je vlasnik rekao da su oni dogovorili da tužitelj obavlja poslove člana uprave i direktora i koliko zna oni da su to usmeno dogovorili. Ona da nije tužitelju upućivala e-mailove kojima bi hvalila njegov rad a na upit da li mu je u e- mailu ukazala ili upozorila ga da vlasnik nije zadovoljan njegovim radom navodi da joj je vlasnik rekao da se nakon pola godina trebaju vidjeti rezultati, te da je ona utvrdila da pomaka nema. Na upit da li je tužitelj upozorio svjedokinju na dug bivše direktorice prema tuženiku u iznosu od 120.000,00 eura i da li zna nešto o pozajmici koju je tuženik dao bivšoj direktorici svjedokinja navodi da se ona toga ne sjeća. Na upit što je NU rekao svjedokinji 23. prosinca 2024. navodi da ju je on tada nazvao telefonski i rekao da su njega unijeli u sudski registar, da više ne trebaju usluge od tužitelja, te da je otpušten i odjavljen. Pojašnjava da je njoj NU rekao da je tužitelju rekao da će on sada biti odjavljen. Na upit koji je bio službeni e- mail [adresa elektroničke pošte]. Na upit tko je imao pristup tom e-mailu navodi da je ona sa tog e-maila dobila pismena od tvrtke tuženika i da su bila potpisana od strane tužitelja. To da je bio e-mail preko kojeg se komuniciralo. Kada joj se predočuje e-mail od 24. prosinca 2024. te na upit da li joj je poznat taj e-mail, navodi da ga je vidjela jer joj ga je proslijedio novi direktor NU i ona da je vidjela da je tužitelj odjavljen sa mirovinskog i zdravstvenog. Kada joj se pokazuju dokumenti "primopredaja" sa lista 67 i 69 spisa te na upit da li joj je to poznato navodi da joj je to poznato, NU da joj je rekao da je te dokumente sastavio tužitelj i to 24. prosinca 2024. i da je to dao NU. To da se sve desilo 24. prosinca 2024. Svi da su bili na poslu i to da se tada događalo. Koliko ona zna to da nije potpisano jer NU ne zna hrvatski jezik pa je htio provjeriti i pročitati. Na upit da li je imala saznanja da je tužitelj u to vrijeme imao otvoreno bolovanje navodi da ne zna. Niti ZU, niti knjigovodstvu a niti njoj da nije govorio o bolovanju a on da je 23. i 24. prosinca bio na poslu. Na upit zašto je 21. studenog 2024. donesena odluka o opozivu člana uprave tužitelja a zašto je odjavljen 23. prosinca 2024. navodim da treba proći određeno vrijeme za upis novog člana uprave u registar. U to vrijeme da je NU rekao tužitelju da će sada sve poslove preuzeti od njega odnosno da će mu tužitelj prenijeti sve poslove. Na to da mu je gdin. HU rekao da će on sve prenijeti novom članu uprave nakon što novi član uprave bude registriran u sudskom registru. Ona da nije bila prisutna kada su oni to razgovarali ali da joj je o tome pričao gd in. NU. Ona da je razgovarala i sa Spektar usluge o tome da bi novi član uprave sada trebao obavljati sve te poslove. Knjigovodstvo da je čak odgovorilo NU da on može davati upute i da će dobiti odgovore tek kada bude registriran kao član uprave. Ona doista da nije bila u tvrtki tuženika 23. i 24. prosinca 2024. ali da je stalno bila u telefonskom kontaktu sa gdinom. NU. Na upit da li zna koliko se dugo tužitelj zadržavao na poslu ta dva dana navodi da to ne može znati. Na upit suda navodi da se koliko ona zna 24. prosinca, obzirom da je bio Badnjak radilo do 12 sati, te da je moguće poslije 12 sati bila neka zakuska.
11. Tužitelj EU u svom je iskazu naveo da prije sklapanja predmetnog menadžerskog ugovora sa tvrtkom tuženika nije bio zaposlenik tvrtke tuženika s time da mora napomenuti da je 2 mjeseca prije sklapanja ovog ugovora obavljao određene poslove za tuženika po njihovom traženju obzirom je tvrtka bila u većem minusu i on da im je davao određene savjete i sve to temeljem usmenog naloga odnosno po nalogu tvrtke tuženika. Već tada da je njegova supruga za tvrtku tuženika odrađivala određene poslove, čak volonterski, a kasnije da se i zaposlila kao i MU. Prvu komunikaciju vezano za sklapanje menadžerskog ugovora sa tvrtkom tuženika da je imao upravo sa sadašnjim direktorom gospodinom Z, te da je tada bio zaposlen kod drugog poslodavca, odnosno u vrijeme kada mu je ponuđeno ovo mjesto. Mora reći da nije bio u početku siguran da će prihvatiti tu ponudu, dosta utjecaja da je imala i njegova supruga koja ga je nagovarala da pokušaju nešto napraviti za tu firmu jer da je društvo tuženika bilo već tada u lošoj financijskoj situaciji. Razgovor o zasnivanju radnog odnosa i opće prihvaćanju mjesta direktora da je vodio izravno sa vlasnikom DU i on da je baš došao u [adresa]. Tužiteljevi uvjeti da su bili prije svega plaća 10.000,00 eura jer da je i do tada zarađivao taj iznos kao i određene druge pogodnosti. Dalje navodi da je tu bilo još detalja vezano za korištenje službenog vozila ali o tom da su kasnije vršili e-mail prepisku. On da je za taj novčani iznos trebao obavljati više poslova i to prije svega poslove Commodora, zatim Nautice, kao i nekretninski biznis obzirom se tvrtka tuženika bavi i time a on da u tome ima iskustva jer da se time i ranije bavio. Dakle nakon tog razgovora sa vlasnikom da su detalje još utanačili putem e-maila i on da je imao dozvolu vlasnika da predmetni ugovor sam sastavi i da ga potpiše za tuženika. Konačno to da je bilo neophodno kako bi takav ugovor dostavio i računovodstvu koje pruža usluge tuženiku. Nakon toga za vrijeme trajanja tog ugovora komunikaciju da je u pravilu išla video pozivima sa vlasnikom, zatim sa gđom H i menadžerom koji da je bi smješten u Kijevu. Ta komunikacija da se svodila na planiranje poslovanja društva i tu da je u pravilu konstantno predlagao smanjivanje poslova. Na upit suda navodi da kroz to razdoblje sve do listopada 2024. nije bilo nikakvih primjedbi, općenito na njegov rad kao niti na prijedloge, dakle niti u pisanom a niti u usmenom obliku. U listopadu 2024. godine da se održao jedan sastanak kada je došla osobno gđa BU i može reći da su se tada sukobili oko tri teme i to prvo po pitanju isplate plaće obzirom nije poštovan dogovor o visini te plaće kako su je dogovorili, što da će pojasniti, zatim drugo po pitanju pozajmice od 120.000,00 eura koju je podigao bivši direktor firme za što je smatrao da su trebali imati opravdanje prema poreznoj jer da bi mogle uslijediti kazne, te da su sa time bili upoznati gđa BU kao i gdin NU. Treća tema da je bila osoba koja je bila zaposlena na crno, dakle bez ugovora o radu, da se radi o gdinu. ČU i on da je sam ukazivao da ne mogu imati osobu koja obavlja poslove bez ikakvog ugovora i da ga se pri tom isplaćuje u gotovini. Naime tog zaposlenika on da je ja zatekao jer je on u dogovoru sa vlasnikom radio neke poslove u projektiranju jahte pa da je njegov prijedlog bio da se sa njim ili razriješi njegov radno pravni status ili da više ne obavlja ikakve poslove. Dakle oko tih tema se nisu složili i tada mu je gđa BU rekla da će razgovarati sa vlasnikom i nakon što ja obavila razgovor, odmah isti dan, da mu je rečeno da mu se zabranjuju bilo kakvi kontakti sa klijentima, da mu se zabranjuju kontakti s njihovim knjigovodstvenim servisom, isto tako da zaposlenice nisu imale dozvolu za bilo kakva plaćanja, i da se on smjenjuje sa mjesta člana uprave. Nakon toga on da je nastavio obavljati svoje redovite poslove osim ovoga što mu je rečeno da više nema ovlasti. Naime toga dana kada mu je saopćeno da će biti smijenjen sa mjesta direktora od strane gđe GU da mu je rečeno da od sada se bave isključivo poslovima radova na jahti vlasnika a jedan poseban problem da je tu bio problem sa carinom tako da ga je u tom dijelu zadužila, s time da je u tom dijelu posla imao određena iskustva i nastavio je baviti se tim brodom jer su već tada radovi na toj jahti bili u carinskom prekršaju. Konačno da su tu dozvolu dobili, da je riješen problem i dozvola da se dobila za godinu dana. Pojašnjava da sastanak koji spominje u 10. mjesecu da je bio krajem 10. mjeseca 2024. i tada se dešavalo sve ovo što je danas iskazao. Nakon sastanka krajem listopada 2024. on da više nije imao komunikaciju sa osobama iz tvrtke tuženika koje je ranije spominjao, dakle niti sa vlasnikom pa tako niti sa gđom H osim što je ona nakon 7 dana uputila njemu mišljenje da je ona zapravo zadovoljna sa njegovim radom i da bi mogli nastaviti razgovor, a na što joj on nije odgovarao jer nije smatrao potrebnim. Smatra bitnim ponovo napomenuti temu razgovora sukoba u 10. mjesecu sa gđom H kako mu plaća nikada nije isplaćivana u dogovorenom iznosu. Naime da mu je isplaćivano 3.000,00 eura neto a u usmenom razgovoru da mu je rečeno da će se ostatak riješiti na način da će biti isplaćen kao bonus na kraju godine. On da je to ipak smatrao problemom iako je pokušavao imati razumijevanja poznajući cjelokupno stanje u društvu. Konačno da je računao na taj bonus na kraju godine. Taj bonus da mu nikada nije isplaćen. Nakon toga da je nastavio uredno obavljati poslove, da je dolazio sam u prostor tvrtke tuženika koliko je to bilo potrebno jer inače njegov posao da je bio takav da on nužno ne mora biti uvijek u prostoru. Naime on da je iščekivao tu odluku od Trgovačkog suda u Pazinu odnosno kada će se u sudski registar upisati novi član uprave i smatrao je da će se povesti daljnji razgovor o tome koja će biti daljnja njegova pozicija u toj firmi. Očekivao je nekakvo mjesto kao što je tehnički direktor ili komercijalista, a to posebno iz razloga jer da dok je obavljao tu funkciju da su bile ponude po čemu se po njegovom mišljenju moglo nastaviti raditi. Sjeća se da je 21.12.2024., (naglašava taj datum da ga se sjeća) zbog bolovanja ostao kod kuće i da se javio liječniku. To da je negdje padalo pred vikend i blagdane a 23.12.2024. da ga je nazvala supruga i rekla mu da je dobila otkaz kao i još određene kolege. Zbog tog razloga, iako je bio bolestan da je otišao do tvrtke tuženika i tamo da je zaista zatekao zaposlenike koji su takav otkaz dobili uključujući i njegovu suprugu, njih četvero i tamo da je bio prisutan gdin. R. Može reći da je imao određenu komunikaci ju sa njim ali da nije bilo ni najmanje ugodno. Ono što je u kratko mogao pročitati u sporazumnom raskidu koje on tretira kao otkaze nije smatrao da ima ikakve pogodnosti za zaposlenike obzirom da je mišljenja da bi u takvim slučajevima radnicima trebala pripasti određena prava kao što su otpremnina i slično. Drugi dan, 24.12.2024., da je ponovno došao u prostor društva tuženika, tada da se tradicionalno održavao jedan domjenak i tada da je gdin NU inzistirao da napravi zapisnik, što je i učinio. Isti da je sastavio na svom kompjuteru na što mu je on rekao da će pogledati i proučiti. Tada da nisu razgovarali o ničim drugom. Na izričit upit suda navodi da tada nije otvarao e-mail a isto tako 23.12.2024. kada je došao da nije koristio ni kompjuter niti e-mail. Na upit suda navodi da mu NU tih dana, 23. i 24.12.2024., u razgovoru na niti jedan način nije dao do znanja niti mi rekao da se njega namjerava odjaviti ili da je odjavljen sa zdravstvenog i mirovinskog. On da je bio u očekivanju da će po povratku s bolovanja nastaviti razgovore o njegovoj daljnjoj poziciji kod tuženika. Po njegovom mišljenju da se podrazumijevalo da su oni upoznati da je on na bolovanju obzirom da su u kontaktu s knjigovodstvom. On da se međutim 07.01.2025. javio svojoj liječnici i želi pojasniti da se tako kasno javio za dobivanje pismenim doznaka iz razloga jer je njegova liječnica odlazila na bolovanje, te da je njezinu ordinaciju preuzela druga liječnica s time da mu je njegova liječnica, prije nego je otišla u mirovinu rekla da je sve to u sustavu i da nema potrebe za pisanim doznakama. Isto to da mu je rekla i sestra kada mu je dala doznake 07.01.2025. On da je doznake preuzeo i toga dana nazvao knjigovodstvo i tada da mu rečeno da oni sa njim nemaju ništa jer da je odjavljen. Saznanja o tome da je odjavljen sa mirovinskog i zdravstvenog imao je toga dana 07.01. i to telefonskom komunikacijom sa zaposlenicom u knjigovodstvu. On sam tada da je bio toliko šokiran da nije niti dostavio fizički te doznake. Nije se nikome obraćao već da je razmišljao što će dalje i obratio sam se odvjetniku. Na upit što misli pod doznakama koje je podigao te dali je to izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad navodi da se to oduvijek zvalo doznake ali to da bi trebalo biti tog naziva. Kada mu se predočuju izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad koja prileže spisu i postavlja upit da li su to ta izvješća koje spominje, navodi da jesu iako navodim da je i dalje bio bolestan pa da se bolovanje nastavilo do 4. ili 5. mjeseca 2025. Na upit kako je moguće da se na doznaci sa lista 27 spisa navodi datum 17.01.2025. a navodi da ih je podigao 07.01.2025. navodi da je siguran da je 07.01.2025. bio po doznake i da ih je podigao ali da nije vodio računa što piše u doznakama. Na upit da li je uopće znao što piše u doznakama, koji datum, kada ih je podigao kako tvrdi 07.01.2025., navodi da ne zna što piše. Tog 07.01. da je njemu medicinska sestra predala izvješće fizički. Na upit navodi da je upoznat sa odlukom o opozivu sa mjesta člana uprave, to da mu je stiglo od Trgovačkog suda u Pazinu. Na daljnji upit navodi da je svjestan da odlukom o opozivu nema više ovlasti člana uprave. Na upit da li je osim predmetnog menadžerskog ugovora za vrijeme trajanja radnog odnosa kod tuženika potpisao neki drugi ugovor u kojem bi stranke bile on i tvrtka tuženika navodi da, koliko se sjeća nije. Na upit zbog čega je smatrao svrsishodnim sastaviti zapisnik o primopredaji sa novim članom uprave navodi prije svega jer je imenovani novi član uprave, jer je bilo novaca u firmi i jer je smatrao profesionalnim da firma nastaviti poslovati. Na upit da li mu je poznat sustav e-građani navodi da mu je poznat ali da ga ne koristi. Nadalje želi napomenuti da su ga od trenutka od kad mu je najavljeno da će biti opozvan sa mjesta člana uprave mučili neki motivi i danas da ima neko svoje mišljenje o tome da nekome nije odgovarao način na koji funkcionira i razmišlja o tome kako smatra kako poslove treba legalizirati a isto tako da smatra da nije bio dovoljno oprezan, mudar prije svega i dozvolio da mu se ne isplaćuje plaća koju je dogovorio.
12. Zakonski zastupnik NU u svom je iskazu naveo da je prvi put sa tužiteljem razgovarao krajem ožujka 2024. a tada da je tužitelj već očekivao rješenje Trgovačkog suda o imenovanju članom uprave. Sa tužiteljem da je razgovarao isključivo o poslovima koje je trebao obavljati na jahti. Još prije nego je tužitelj postao direktor tvrtke tuženika da je otputovao za Ukrajinu i još dok je tužitelj bio direktor da su imali samo nekoliko telefonskih razgovora koji su bili loši, jer je linija bila loša , a tema razgovora da su u pravilu bili tekući poslovi. Nakon toga da je prvi slijedeći put tužitelja susreo krajem listopada 2024. kada se održao sastanak na kojem je bila prisutna gđa BU. Navodi da nije bio prisutan kada je tužitelj razgovarao sa vlasnikom i da ne zna ništa o njihovim razgovorima vezano za plaću, odnosno da ne zna ništa o plaći gdina. EU. Na upit suda kada je prvi put imao saznanja kada će se tužitelja opozvati sa mjesta člana uprave navodi da ne zna točno ali da je bilo posli je sastanka u 10. mjesecu. O tome da je on predložen za mjesto novog člana uprave da je saznao od gđe. BU koja da je u tome bila u dogovoru sa vlasnikom a to da je saznao nešto kasnije od vremena kad će se tužitelja smijeniti sa toga mjesta. Zna koji su i razlozi zašto se tužitelja smijenilo sa tog mjesta. Konkretno da je razlog bio saznanje vlasnika jahte High solary koji je dobio račun za plaćanje montaže tikovine na jahti i to na iznos od preko 151.536,00 eura. To da je bilo prvo, a taj posao da faktički nitko nije počeo niti raditi. Naime, račun da je izdan za posao koji je izvršen a nije bio izvršen odnosno ništa nije bilo napravljeno. Osim toga oprema koja je skupa sa jahte Esperanze da je bila premještena na mjesto koje nije bilo adekvatno jer da se ta oprema mora nalaziti u suhom prostoru. Osim toga na prostoru gdje su jahte da nije bila postavljena niti jedna jahta na remont. U to vrijeme da je bilo isto zaposleno pet radnika koji su nešto trebali organizirati a da nije bilo jasno što organiziraju. Isto tako službeno vozilo firme tuženika da nije bilo tehnički ispravno i da nitko po tom pitanju nije ništa radio kako bi se to vozilo moglo koristiti. Na upit suda da li je upoznat sa slučajem kojeg je spominjao tužitelj vezano za osobu ČU koja da je navodno radila za tuženika bez ikakvog ugovora, navodi da on nije radio za tuženika nego je njegova firma Eda radila poslova za jahtu Esperanza i to po ponudama. Povezano sa tim da postoje ponude i po tome su bila različita plaćanja. Plaćanja da su vršena firmi Eda a ne osobi ČU s time da je on vlasnik te tvrtke. Posije tog sastanka u 10. mjesecu on da je imao susrete za tužiteljem i u pravilu da su imali razgovore vezano za poslove na jahti Esperanza. Ovdje tužitelja da je vidio 23.12.2024. kada su radnici dobili sporazumne raskide, on da je svakom radniku predočio svaki sporazum, isto tako da je imao kod sebe dokumente iz kojih proizlazi da je tužitelj odjavljen i da se sa njim raskida ugovor. Na upit suda da li je to pokazao i predočio tužite lju navodi da je, ali da je tužitelj na to odmahnuo, da to ne prihvaća i da će to osporavati. Tada da je kod sebe imao dva dokumenta koja su se odnosila na odjavu tužitelja. Na upit suda da li je tužitelju nuđen neki sporazumni raskid ugovora navodi da mu je to ranije nuđeno kada je došla odluka od Trgovačkog suda ali to da nije prihvatio. On da je tada već bio član uprave tuženika ali da još nije bilo doneseno rješenje Trgovačkog suda. Toga dana da je od tužitelja tražio da potpiše da je primio tu dokumentaciju da je odjavljen i koja treba ići knjigovodstvu ali on da je to ignorirao i da nije potpisao. Na upit suda navodi da mu te dokumente nisu poslali poštom jer da je on to vidio. Tužitelja da je vidio i 24.12. i točno da je on tada sastavio zapisnik o primopredaji, a s obzirom je bio na hrvatskom jeziku da ga nije potpisao te je dao da ga se prevede a gdin. EU da mu je tada rekao da on u firmu više neće dolaziti. Kada mu se pokazuje menadžerski ugovor sa lista 7 i 8 spisa može reći da je to vidio u 1. mjesecu 2025. kada je prelistavao dokumentaciju. Dalje navodi da on sa tuženikom ima sklopljen ugovor o radu. Taj ugovor o radu da je potpisao na mjestu zaposlenika kao i za poslodavca. Taj ugovor da mu je poslala gđa BU a on da je bio usuglašen od strane vlasnika tuženika. Dakle njemu da je taj ugovor bio poslan i da je imao usmeni dogovor od strane gđe GU da ga može potpisati. Taj ugovor da je sastavljala gđa BU u suglasnosti sa vlasnikom. Na upit da li je nazvao oca CU prije njezina saslušanja uz napomenu da je pitanje usmjereno na moguće utjecanje na svjedoka navodi da on ne zna kada je svjedokinja davala iskaz na sudu, njezinog oca da poznaje od 1988. i on da je isto bio prisutan na sastanku u listopadu 2024. Na daljnji upit da li je razgovarao o pozivu svjedokinje A sa njezinim ocem navodi da nije razgovarao jer nije niti znao kada je ona pozvana na sud a ne zna niti da li je otac znao. Na daljnji upit da li je ikada ocu imenovane svjedokinje govorio na koji način bi trebala iskazivati svjedokinja na sudu navodi da nije ništa govorio i da nije takav čovjek koji bi išta govorio. Na upit da li mu je bilo poznato da je račun za tikovinu koji je spominjao bio u dogovoru sa H navodi da nije mogao znati kakav je bio dogovor. Na upit tužitelja da li je na sastanku u 10. mjesecu nalog od B bio da se prestane sa svim poslovima za koje su postojale ponude u pogledu remonta drugih brodova a da se nastavi samo na Esperanzi navodi da nije bilo ranijih ugovora i BU da nije ništa zabranila. Ponavlja da nikakve ponude na tom sastanku nisu bile predstavljene. Na upit tužitelja navodi da zna da je spomenuti ČU direktor tvrtke Eda. Na upit tko je bio prisutan kada je, kako tvrdi, pokazivao dva dokumenta tužitelju 23.12.2024. navodi da nije bio nitko prisutan osim njih dvojice. Na upit da li su dokumenti za koje navodi da ih je predočio tužitelju 23.12.2024. bili dokumenti kao na listu 13 i 14 spisa koji mu se predočavaju navodi da su to ti dokumenti. Ovaj dokument sa lista 13 spisa da je sastavila gđa BU i poslala mu ga je e-mailom, ne zna točno kada, ili 22. ili 23.12.2024. O razgovoru sa tužiteljem 23.12. da je razgovarao sa H kao što i o svemu razgovara sa njom. Kada mu se pokazuje preslik maila sa lista 58 spisa navodi da mu je poznat taj mail, vezan za odjavu tužitelja, i to da je vidio 24.12. On da je isto tako o razgovoru kojeg je vodio sa tužiteljem 24.12. sve prenio gđi M. Ne zna koje su konkretne ovlasti bile tužitelja i poslovi koje je obavljao za vrijeme trajanja ugovora jer da je to bio dogovor između njega i vlasnika. Na upit suda koliko se tužitelj zadržao 24.12. u prostoru tvrtke tuženika navodi da se zadržao najviše do 12 sati a na upit suda kada je došao navodi da nije vidio kada je došao.
13. U tako provedenom postupku je uvidom u Menadžerski ugovor (list 7 i 8) utvrđeno da je tuženik počevši sa 08.04.2024. zasnovao radni odnos kod tužitelja za obavljanje poslova člana uprave – direktora tužitelja. Između ostalog u tekstu navedenog ugovora, pa tako i primjerice u točci V. upotrebljava se naziv ugovor o radu, što jasno govori i o pravnoj prirodi navedenog ugovora, kao što je i točkom VI. „Otkaz ugovora o radu“ utvrđeno da isti ugovor mogu redovito otkazati i poslodavac i radnik sukladno zakonu što je u konkretnom slučaju sukladno Zakonu o radu. Uvidom u prijavu prestanka osiguranja (list 9) utvrđeno je da je tuženik odjavio tužitelja sa danom 23.12.2024. sa osiguranja navodeći da je tužitelju razlog prestanka osiguranja prestanak radnog odnosa zbog poslovno uvjetovanog otkaza iz članka 115.st.1. točka 1. ZOR-a. Nadalje iz zahtjeva za zaštitu prava od 22. siječnja 2025. (list 15 do 17) proizlazi da je tužitelj dana 07. siječnja 2025. obaviješten od strane tuženikovog ugovornog knjigovodstvenog servisa Spektar usluge d.o.o. da je dana 23. prosinca 2024. odjavljen s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja s osnova poslovnog uvjetovanog otkaza, te da tužitelj traži od tuženika da ga vrat i u radni odnos. Uvidom u odgovor tuženika od 07. veljače 2025. (list 10) vidljivo je da tuženik referirajući se na zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 22. siječnja 2025. navodi u bitnome da je tužitelj opozvan odlukom sa mjesta člana uprava još 21. studenog 2024., te da je ujedno prekludiran u podnošenju zahtjeva za zaštitu prava iz članka 133. ZOR-a.
13.1. Dakle prema stajalištu suda predmetni ugovor naziva Menadžerski ugovor je ugovor o radu, a u krajnjem slučaju je po svom sadržaju mješoviti ugovor obzirom da ima element Menađerskog ugovora po samom nazivu ali sadrži i odredbe Zakona o radu, a konačno se tuženik prilikom odjave tužitelja i pozivao na odredbe Zakona o radu kako je naprijed navedeno pa je očito da je tuženik odluku o otkazu, iako ne u pisanoj formi, donio pozivajući se na odredbe Zakona o radu koji zakon sud u konkretnom slučaju ima i primijeniti (i kao povoljniji) kako bi ocijenio zakonitost takve pobijane odluke o otkazu.
14. Nadalje je temeljem provedenog dokaznog postupka ocjena suda da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika i da odjava tužitelja sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja dana 23.12.2024. a time i njegov prestanak radnog odnosa nije dopušten, pa sukladno tome nije dopušten niti takav otkaz Menadžerskog ugovora. Tuženik je predlagao prekid ovog postupka jer je tuženik kod ovog suda pokrenuo pod poslovnim brojem Pr-11/2025 postupak radi utvrđenja ništetnosti Menadžerskog ugovora sklopljenog između tužitelja i tuženika koji prijedlog je odbijen. Naime predmetni ugovor je po svom sadržaju prema stajalištu suda ugovor o radu za obavljanje poslova člana uprave u kojem je jasno navedeno da isti ugovor može prestati ili otkazom radnika ili poslodavca sukladno propisu, dakle u ovom slučaju sukladno ZOR-u kao mjerodavnom propisu. Predmetni Menadžerski ugovor je sklopljen dana 07.04.2024. sa početkom rada 08.04.2024. , istog dana (08.04.2024.) tužitelj je imenovan i članom uprave tuženika sa ovlaštenjem da tuženika zastupa samostalno i pojedinačno, kako proizlazi iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za tuženika (list 44 spisa). Povezano sa tim i člankom 427. st.1. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022, 18/2023, 130/2023 i 136/2024, dalje u tekstu: ZTD-a) kojim je propisano da član uprave prilikom zastupanja poštuje ograničenja ovlasti za zastupanje postavljena društvenim ugovorom i odlukom članova društva (tuženik nadzorni odbor nema) ovaj sud nije našao niti je u postupku od strane tuženika , na kojem je teret dokaza, dokazano da tuženik putem tužitelja kao člana uprave ne bi u sklopu svoje ovlasti zastupanja bio ovlašten sklop iti Menadžerski ugovor kojim se sa tužiteljem zasniva radni odnos. Konačno temeljem tog ugovora tuženik je nesporno bio prijavljen u radni odnos kod tuženika od 08.04.2025. do 23.12.2024., istome je isplaćivana plaća, tužitelj je u tom razdoblju radio, te tuženik nije ničim dokazao suprotno. Uzimajući sve navedeno u obzir kao i činjenicu da je tuženik putem ovlaštene osobe sukladno mjerodavnim odredbama imenovao tužitelja članom uprave i opozvao ga sa tog mjesta (list 35 do 37), te ga potom odjavio sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja navodeći kao razlog prestanka osiguranja poslovno uvjetovani otkaz tužitelju iz članka 115.st.1. toč. 1 ZOR-a to jasno proizlazi da je predmetni Menadžerski ugovor valjan pravni posao u smislu ugovora kojim je zasnovan radni odnos tužitelja kod tuženika a sve obzirom je tako sklopljeni ugovor u cijelosti i realiziran, pa je prije svega u ovom postupku valjalo odlučiti da li je valjana i na zakonu utemeljena odluka tuženika da takav ugovor o radu otkaže.
15. Tuženik na kojem je teret dokaza da je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika temeljem poslovno uvjetovanog otkaza (članak 135.st.3. ZOR-a) istu činjenicu nije dokazao niti time što je tuženika opozvao sa mjesta člana uprave, jer takva odredba nije uglavljena u Menadžerski ugovor, nadalje isto nije dokazao niti prijavom o prestanku osiguranja gdje se navodi kao razlog prestanka osiguranja poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tim više što takvu odluku o prestanku ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga nije nikad ni donio, a isto tako nije uvjerio ovaj sud niti da mu je usmeno na taj način otkazao ugovor o radu a konačno odredbe Zakona o radu ne predviđaju takvu mogućnost otkaza u ovom slučaju Menadžerskog ugovora koji je bez obzira na naziv ugovora, ugovor o radu kako je već pojašnjeno. Naime odredbom čl. 114. ZOR-a propisano je da radnik i poslodavac mogu otkazati ugovor o radu a jedna od vrsta otkaza ugovor o radu je i redoviti otkaz ugovora o radu i konkretno kao takav i poslovno uvjetovani otkaz predviđen člankom 115.st.1.točka 1. ZOR-a. Nadalje je odredbom čl. 120. ZOR-a propisano da otkaz mora biti u pisanom obliku (st.1.), da poslodavac mora obrazložiti otkaz (st.2.), te da se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje. Nastavno odredbom čl. 132. ZOR-a propisano je u st. 2. da se odluka o otkazu u slučaju ako nije postupak dostave uređen na jedan od načina iz stavka 1. istog članka dostavlja sukladno propisu koji uređuje parnični postupak. Evidentno iz provedenih dokaza proizlazi da tuženik kao poslodavac u konkretnom slučaju nije postupio sukladno mjerodavnim odredbama ZOR-a koji kao što je navedeno propisuje strogo formalan postupak otkazivanja i dostave odluke o otkazu i to kako glede donošenja same odluke o otkazu tako i vezano za dostavu iste odluke zaposleniku. Konačno isto potvrđuje i iskaz GU koja je jasno iskazivala da oni pored Odluke o opozivu tužitelja sa mjesta člana uprave nisu donosili nikakvu drugu odluku o otkazu, već da su po toj odluci o opozivu odjavili tuženika sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja a pritom je navela da nije niti znala da se pored odluke o opozivu mora donijeti i odluka o otkazu. Slijedom svega navedenog valjalo je utvrditi da odluka o otkazu predmetnog menađerskog ugovora nije dopuštena zbog čega je odlučeno kao u toč. I izreke.
16. Nadalje vezano za tuženikov prigovor da je tuženik prekludiran u traženju sudske zaštite svojih prava sukladno članku 133. st.1. ZOR-a, jer da nije na vrijeme u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo podn io zahtjev za zaštitu prava ocjena je ovog suda da je tužitelj na vrijeme nakon saznanja o povredi njegovog prava uložio navedeni zahtjev za zaštitu prava. Isto proizlazi iz e -mail prepiske (sa lista 12 spisa) gdje je vidljivo da tuženikov vanjski poslovni suradnik za poslove računovodstva Spektar usluga d.o.o. 07. siječnja 2025. dostavlja tuž itelju prijavu prestanka sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja i koju ovaj potom uz pojašnjenje da niti jedan papir nije vidio, a kamo li potpisao dostavlja svom odvjetniku. Navedeno je konačno suglasno i sa iskazom tužitelja da je nakon što je podigao doznake tog dana, dakle 07.01.2025. nazvao djelatnicu računovodstva tuženika kada je i saznao da je odjavljen sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Dakle uzimajući u obzir činjenicu da je tužitelj za moment odjave sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja saznao 07.01.2026. i da je zahtjev za zaštitu prava od 22.01.2025. tužitelj predao na poštu preporučeno istog dana to je isti navedeni zahtjev uputio na vrijeme u propisanom 15-dnevnom roku iz članka 133.st.1.ZOR-a. Tuženik s druge strane u ovom postupku prije navedene e-mail korespondencije nije ničim dokazao da bi tuženik prije toga pa tako i 23. i 24.12.2024. saznao da mu je prestao radni odnos, a sve sukladno članku 132.ZOR-a, jer takvu prijavu prestanka osiguranja (list 14) nije do 07.01.2025. putem knjigovodstvenog servisa dostavio tužitelju, a na tuženiku je teret dokaza da je tužitelj prije znao i da mu je isto dostavljeno, dakle da mu je prestalo mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Tuženik tvrdi da je tužitelj o prestanku osiguranja istog saznao od novog člana uprave tuženika odnosno osobe ovlaštene za zastupanje tuženika, ZU, dana 23. prosinca 2024. kao i da je dana 24. prosinca 2024. knjigovodstveni servis tuženika SPEKTAR USLUGA d.o.o., dostavio na službenu e-mail adresu tuženika (commodore. [adresa elektroničke pošte]) predmetnu prijavu o prestanku osiguranja tužitelja, a koja da je prijava predana i obrađena u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje dana 23. prosinca 2024. Međutim nije sporno da je tužitelj u to vrijeme bio na bolovanju što proizlazi iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad počevši sa 21.12.2024., pa do 28.02.2025. (list 23 do 28 spisa), a iz iskaza tužitelja proizlazi da je 24.12.2024., došao u prostor društva tuženika kada se tradicionalno održavao domjenak, da je tada gospodin ZU inzistirao da naprave zapisnik što je i učinio na svom kompjuteru ali da tada nisu razgovarali o ničem drugom te da tada nije otvarao e-mail kao da to nije činio niti 23.12.2024. te da se uopće toga dana kratko zadržao. Isto tako je naveo da mu ZU tih dana, 23. i 24.12.2024. u razgovoru na niti jedan način nije dao do znanja niti mu rekao da se njega namjerava odjaviti ili da je odjavljen sa zdravstvenog i mirovinskog već da je bio u očekivanju da će po povratku s bolovanja nastaviti razgovore o njegovoj daljnjoj poziciji kod tuženika. Sud prihvaća takav iskaz tužitelja uvjerljivim to posebno jer iz ostalih provedenih dokaza ne proizlazi suprotno a tuženik kao što je već navedeno nije poštivao odredbe ZOR-a kako kod donošenja odluke o otkazu-odjavi tako niti kod dostave iste. Stoga je tužitelj na vrijeme podnio zahtjev za zaštitu prava kao preduvjet za pokretanje ovog postupka, a potom i tužbu tako da isti konačno nije prekludiran u sudskoj zaštiti svojih prava koje traži.
17. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
18.Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku pa je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema Tbr. 7. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stoga je tužitelju priznat trošak i to 250 bodova Tbr. 7. st. 2. za 4 radnje (sastav tužbe, zastupanje na ročištu od 26. kolovoza 2025., na ročištu 13. studenog 2025. i na ročištu 19. ožujka 2026..), te za zastupanje na ročištu 09.travnja 2026. i za sastav podnesak od 07.studenog 2024. svaki po 50 bodova, što ukupno daje 350 bodova bodova što sve uvećano za PDV iznosi 875,00 eura.
U Puli, 22. svibnja 2026. godine
S u d a c
Daniela Subotić Biondić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Ža lba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave ove presude za stranku koja je bila uredno obaviještena, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu.
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 8 dana od dana objave ovog rješenja za stranku koja je bila uredno obaviještena, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa rješenja za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu.
Dostaviti:
-Tužiteljici po pun.
-Tuženiku po pun.
