Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P-752/2023-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužitelja HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Perici, odvjetniku u Zadru, protiv tužene ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Johnu Mateku, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja i trpljenja, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 6. svibnja 2026., u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja, tužene osobno, te punomoćnika tužene, dana 22. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik dijela nekretnine oznake čest. br. 4280/1 k. o. [katastarska općina], u površini od 66 m2, označenom geometrijskim likom i slovima B-Y-C-X-E-B, te šrafirano žutom bojom, sukladno Skici sudskog očevida od 12.12.2024. godine izrađenom od strane ovlaštenog inženjera geodezije Ivana Marinovića dipl.ing.geod. koja je Skica sastavni dio ove presude, slijedom čega je tužitelj ovlašten na temelju ove presude, a nakon provedenog postupka parcelacije i formiranja nekretnine nastale od označenog dijela navedene nekretnine, ostvariti uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj nekretnini, upisom tog prava na svoje ime i to za cijelo, uz istodobno brisanje postojećeg upisa prava vlasništva na novoformiranoj nekretnini s imena tužene ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tuženoj ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka iznos od 5.660,48 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. svibnja 2026., kao dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica], koji dio je ucrtan u skici geometra Tomislava Ćurka od 2. ožujka 2011., omeđen likom i točkama te slovima E-D-C-J-K-L-M-H-I-E, te u nastavku dijela iste čestice zemljišta koji dio je u skici mjerničkog vještaka Tomislava Ćurka od 10. siječnja 2014., u spisu broj R1- 182/13 omeđen slovima A-B-C-D i obojan žutom bojom s natpisom „šaht“. Ovim dijelom opisane nekretnine tužitelj da se koristio radi dolaska do svoje susjedne nekretnine, sve dok mu to sada pokojni prednik tužene, ČĆ nije spriječio i porušio zid koji je on ogradio, i to čak nakon što je provedena ovrha u korist tužitelja, ali se je tužitelj sklonio i na taj način izbjegao sukob sa prednikom tužene. U svezi sa vlasništvom ovog dijela nekretnine i utvrđenja prava vlasništva, ranije, u odnosu na prednika tuženika, da je vođen postupak u spisu toga suda broj P-225/94, u kom spisu se nalazi i presuda Županijskog suda Zadar broj Gž-355/12 od 11. travnja 2012., kojom presudom je preinačena ona ranija presuda Općinskog suda Zadar. Tek nedavno završen parnični postupak u spisu toga suda broj P-665/21, u kom postupku je ovdašnja tužena podlegla, te izgubila parnicu kojom je tražila utvrđenje postojanja prava služnosti puta, prolaza i provoza na realnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica], naprijed opisan. Kako je tužena odustala od žalbe protiv presude toga suda broj P-665/21 od 19. siječnja 2023. to da je napokon shvatila da bi naprijed opisani sporni dio 4280/1 bio vlasništvo tužitelja. Stoga, a i iz razloga što je uopće vodila parnični spis broj P-665/21, unatoč ranijim parnicama koje je vodio njen pok. suprug ČĆ, tužitelj da je prisiljen ustati ovom tužbom protiv tužene i na taj način zaštititi svoje vlasništvo i u odnosu na nju.

2. U odgovoru na tužbu, tužena se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže da sud odbije tužitelja s postavljenim tužbenim zahtjevom kao neosnovanim. Ističe da je tužba neuredna, budući da iz same tužbe nije jasno čega točno traži vlasništvo tužitelj, u kojoj se katastarskoj općini nalazi čestica, a isto tako tužitelj da je i trebao dostaviti skicu Tomislava Ćurka koju spominje u tužbi. Nadalje pored toga da iz tužba ne proizlazi čega točno želi vlasništvo tužitelj, nije jasno niti na temelju čega vlasništvo traži tužitelj. Svakako za stjecanje vlasništva nije to da je završen parnični postupak u spisu toga suda broj P-665/21, u kojem postupku je tužena izgubila parnicu u kojoj je tražila utvrđenje postojanja prava služnosti puta, prolaza i provoza. Isto tako valjani pravni temelj za stjecanje vlasništva nije ni to da je tužena odustala od žalbe protiv presude u prethodno navedenom postupku. Što se tiče navoda tužitelja da je na taj način shvatila da je opisani sporni dio vlasništvo tužitelja, upućuje na Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a i sudsku praksu. Pobijanu tužbu za utvrđenje vlasništva tužitelja, isti ne temelji na činjenicama, a shodno s time niti na ikakvim dokazima. Temeljna pretpostavka koju tužitelj u parničnom postupku za utvrđenje vlasništva treba dokazati je pravo vlasništva stvari u odnosu na koju traži vlasništvo. Kako tužitelj ničim nije niti pokušao dokazati pravo vlasništva, niti iz tužbe ne proizlazi na koji to način misli učiniti, predlaže odbiti tužbeni zahtjev bez održavanja ročišta. Također, ističe da je ona stekla pravo vlasništva uknjižbom Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog 12. prosinca 2012. u [adresa] potvrđenog kod Općinskog suda u Zadru dana 19. prosinca 2012. pod br. 2366/12, Ov-109/12. Dakle, tužiteljica da je stekla pravo vlasništva temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju iza pokojnog supruga ČĆ. Presudom Općinskog suda u Zadru poslovi broj: P-3362/03, da se utvrđuje da je ČĆ pok. ČĆ stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], za cijelo, slijedom kojeg utvrđenja je tužitelj ovlašten u zemljišnoj knjizi ishoditi upis prava vlasništva navedene nekretnine, uz upis brisanja postojećih upisa sa imena tuženika, odnosno njihovih pravnih prednika. Iz provedenih dokaza u postupku proizlazi da je predmetnu česticu kupio od BĆ, ranijeg vlasnika MĆ temeljem pismenog kupoprodajnog ugovora od 1976. godine. BĆ da nije nitko smetao u posjedu predmetne nekretnine. Navedeno da slijedi iz iskaza saslušanog svjedoka BĆ koji iskaz sud prihvaća u cijelosti budući isti nalazi objektivnim i uvjerljivim. te u skladu sa ostalim provedenim dokazima. Temeljem kupoprodajnog ugovora od 3. studenog 1992. godine predmetnu nekretninu DĆ je prodao upravo tužitelju koji je i evidentiran kao posjednik. Analizom provedenih dokaza u postupku slijedi da je prednik tužitelja u nesmetanom i samostalnom posjedu predmetne nekretnine duže od 10 godina pa da je isti vlasništvo predmetne čestice 4280/1 k. o. [katastarska općina] stekao dosjelošću temeljem odredbe čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Pravni prednik ČĆ, DĆ je potom temeljem kupoprodajnog ugovora od 3. studenog 1992. godine predmetnu nekretninu prodao upravo suprugu tužene u ovom postupku. Slijedom čega je i usvojen tužbeni zahtjev. Slijedom navedenog da je očito kako je tužbeni zahtjev neosnovan i nije utemeljenu na zakonu, pa predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbija, te se tužitelji obvezuje naknaditi tuženoj prouzročene parnične troškove.

3. U dokaznom postupku ovaj Sud izveo je dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u izvadak iz zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela ovog Suda– povijesni prikaz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 26.5.2023. (l.s. 14-15), pravomoćnu presudu ovog Suda pod poslovnim brojem P-3362/03 od 9.2.2024. (l.s. 18-19), proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Ivana Marinovića, a potom izvršio uvid u skicu sudskog očevida s prilozima od 12.12.2024. (l.s. 56-65), izvršio uvid u spise ovog Suda pod poslovnim brojevima P-665/2021 (ranije P-200/2019, P- 1519/2014), Ovr-1693/2012, R1-182/2013, P-3362/2003, P-2649/2009 (ranije P- 2059/2003, P-225/1994), proveo dokaz saslušanjem svjedoka BĆ, ĐĆ, ŽĆ i IĆ, te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja i tužene, kao stranaka ovog postupka.

4. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) tužbeni zahtjev tužitelja ovaj Sud našao je osnovanim u cijelosti.

5. Predmet ovog spora zahtjev je tužitelja da se utvrdi da je vlasnik dijela nekretnine oznake čest. br. 4280/1 k. o. [katastarska općina], u površini od 66 m2, označenom geometrijskim likom i slovima B-Y-C-X-E-B, te šrafirano žutom bojom, sukladno Skici sudskog očevida od 12. prosinca 2024., slijedom čega da ga se ovlasti da na temelju presude, a nakon provedenog postupka parcelacije i formiranja nekretnine nastale od označenog dijela navedene nekretnine zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj nekretnini, upisom tog prava na svoje ime i to za cijelo, uz istodobno brisanje postojećeg upisa prava vlasništva na novoformiranoj nekretnini s imena tužene. Kao pravni temelj stjecanja vlasništva dijela predmetne nekretnine tužitelj navodi redovnu dosjelost, kvalificiranim posjedovanjem tog dijela nekretnine kroz razdoblje od 1982. do 1993.

6. Naime, radi identifikacije predmeta spora održan je uviđaju na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Ivana Marinovića, koji je sačinio Nalaz i mišljenje - skicu lica mjesta sa prilozima od 12. prosinca 2024., na koju stranke nisu imale prigovora, ni primjedbi, te koju ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Naime, stalni sudski vještak po provedenom očevidu utvrđuje kako predmetna nekretnina predstavlja dio kat. čest. [katastarska čestica], u površini od 66 m2 k. o. [katastarska općina], koji označava bojom i slovima, te sukladno čemu tužitelj i to podneskom od 28. listopada 2025. uređuje predmetni tužbeni zahtjev.

6.1. Iz izvatka iz zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela ovog Suda – povijesnog prikaza zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na dan 26. svibnja 2023., proizlazi da je kao vlasnica kat. čest. [katastarska čestica], zv. Gornji Bilig, prirodno neplodno zemljište površine 67 m2, dvorište površine 252 m2 i stambena zgrada, [adresa], površine 224 m2, ukupne površine 543 m2, upisana ovdje tužena ŠĆ, za cijelo, a temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog dana 12. prosinca 2012. potvrđenog pred ovim Sudom pod poslovnim brojem R12-2366/12, Ov-109/12 dana 19. prosinca 2012., čime je brisan raniji upis sa imena ČĆ pok. ČĆ.

7. Uvidom u pribavljeni spis ovog Suda pod poslovnim brojem P-2649/2009 (ranije P- 2059/2003, P-225/1994), utvrđeno je kako je riječ o pravnoj stvari tužitelja HĆ protiv tuženika ČĆ, prednika ovdje tužene, te umješača na strani tuženika IĆ, radi predaje u posjed, kao i da je isti pravomoćno okončan Presudom Županijskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Gž-355/12 od 11. travnja 2012., kojom je naloženo tuženiku ČĆ predati tužitelju HĆ u posjed dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji dio je na skici sudskog očevida od 12. prosinca 2006., dopunjenoj skicom od 2. ožujka 2011., a koju skicu je sačinio geometar Tomislav Ćurko i koja skica je sastavni dio te presude, i to onaj dio koji je omeđen likom i točkama te slovima E-D-C-J-K-L-M-H-I-E. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi kako je tužitelju usvojen vlasničkopravni zahtjev za predajom u posjed upravo ovdje spornog dijela nekretnine od tuženika jer su ispunjene sve pretpostavke iz odredbe čl. 37. ZOVO za pružanje zatražene vlasničkopravne (reivindikacijske) zaštite, jer je utvrđeno kako je „tužitelj imao kvalificirani posjed jugoistočnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kojega je od realiziranog usmenog sporazuma s BĆ 1982. godine do ograđivanja od strane tuženika 1993. godine koristio kao put, pa su se protekom deset godina takvog posjedovanja na strani tužitelja ispunile pretpostavke za stjecanje vlasništva redovnom dosjelošću propisane odredbom čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 9/92 i 77/92 - u nastavku ZOVO), koji se ovdje primjenjuje na temelju 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09).”

7.1. Nadalje, uvidom u spis ovog Suda pod poslovnim brojem Ovr-1693/2012, utvrđeno je kako je riječ o pravnoj stvari ovrhovoditelja HĆ protiv ovršenika ČĆ, kojim isti prijedlogom za ovrhu od 23. svibnja 2012., a obzirom je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje, predlaže da se temeljem ranije navedene presude Županijskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Gž-355/2012 od 11. travnja 2012., odredi ovrha udaljenjem ovršenika i svih osoba i njihovih stvari sa dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], predajom tog dijela ovrhovoditelju. Također utvrđeno je da je Rješenjem ovog Suda pod poslovnim brojem Ovr-1693/2012 od 7. lipnja 2013., potvrđenog Rješenjem Županijskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Gž-1776/2013 od 4. srpnja 2013., utvrđeno da je u navedenom ovršnom predmetu ovrha dovršena, obzirom je ovrhovoditelj uveden u posjed predmetne nekretnine.

7.2. Zaključno, ističe se da je uvidom u spis ovog Suda pod poslovnim brojem P- 665/2021 (ranije P-200/2019, P-1519/2014), utvrđeno da je riječ o pravnoj stvari tužiteljice ŠĆ protiv tuženika HĆ, radi utvrđenja prava služnosti, koji postupak je pravomoćno okončan Presudom ovog Suda pod poslovnim brojem P-665/2021 od 19. siječnja 2023., a kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, kojim je ista tražila da se utvrdi da postoji pravo služnosti puta prolaza i provoza na realnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji dio odgovara ovdje predmetnom, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica upiše pravo služnosti u zemljišnoj knjizi, kao i da mu se naloži da joj preda u suposjed dio predmetne čest. zem.

8. Iz iskaza svjedoka BĆ, rođenog 1950., nesrodnog, proizlazi da poznaje stranke ovog postupka, da ih je upoznao na Sudu prije 30 godina, dok je HĆ znao dok je još bio mali jer je poznavao njegovog brata. Tako, da je on negdje 1977. ili 1978. kupio od MĆ ovu zemlju na Bilom Brigu, a koji je brat ovdje tužitelja, te je od istog kupio 500 m2 zemlje. Naime, to zemljište da je njemu koristilo na način da je tamo imao malu brvnaru jer je imao klesarsku radnju. Zemljište da je bilo 25mx25m, u obliku kocke, te je na njemu imao povezane dvije brvnare 15mx7m i 7mx7m, a povezane u obliku slova "L". Nadalje, da je početkom Domovinskog rata, misli da je bilo 1992. prodao svih svojih 500 m2 ČĆ. Od prodaje da više nikad nije bio na ovom terenu, te je iskazivao u drugim sudskim postupcima. Pošto tamo granice nisu bile definirane, on da je prodao ČĆ 500 m2, pa je on mogao birati hoće li ići gore, ili uzeti put, te misli da je on uzeo 500 m2 prema gore, te da nije uzeo put, već ga je uzeo od MĆ. Ne zna čiji je put, ni tko je vlasnik istog. Kada ga se pita, iskazuje da je on prodao samo 500 m2 koje je imao, te da je ovaj dio žuto obojan na skici koji mu se pokazuje bio također njegova zemlja, no kako je ČĆ više odgovaralo da ima gornji dio, da je on uzeo taj gornji dio, a kako može uzet od njega samo 500 m2, onda da nije mogao uzeti ovaj put koji je na skici obojan žuto, te na fotografijama betoniran. Taj gornji dio, za kojeg on misli da ga je uzeo ČĆ, u trenutku njegove prodaje da je bio vlasništvo od HĆ. Kada ga se pita, iskazuje da su se ovim betoniranim dijelom, koji bi bio put, koristili drugi ljudi koji su prolazili na svoje livade. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedok je iskazao: da je u vrijeme kad je on kupovao i kad je prodavao, ovo bila jedna velika katastarska čestica, tu je bio vinograd, smokve, te je donji dio te velike parcele kupio SĆ, dok je on iznad cijevi Vodovoda kupio svoj teren; da zna da je između tužitelja i pok. ČĆ bilo sudskih postupaka, jer je on pozivan na Sud kao svjedok da kaže koliko je prodao; da je to bilo vrlo brzo nakon što je on prodao, možda godinu dana nakon prodaje, dok je bio Domovinski rat; da zna da je njegova prodana nekretnina nešto bila ograđeno, bilo je nekih zidova, no tko je to radio, on ne zna. Na poseban upit punomoćnika tužene, svjedok je iskazao: da kada je davao iskaz u ranijim postupcima pred sudom, da je i dolazio na Sud i da je bio na licu mjesta jer je na očevidu pokazao što je on imao i što je prodao, imao je i položajni nacrt, dok je u zgradi suda pokazivao po skici; on da je ČĆ prodao 500 m2, ni više ni manje, te je u sklopu toga bila i zemlja i put, to je sve bilo bruto; da je ČĆ naknadno dolazio kod njega u radionu da ga pita da li će biti svjedok, te se nije nalazio s njim kako bi mu nešto drugo prodao i koliko on zna, on je uzeo puno više gore iznad kuće; on da ne zna IĆ.

8.1. Svjedok ĐĆ, rođen 1968., nesrodan, iskazao je da poznaje stranke ovog postupka i to otprilike negdje petnaestak godina, jer su susjedi, odnosno njegova majka jedna je od suvlasnica parcele ispod kuća stranaka. Kada mu se pokazuje skica lica mjesta, zajedno s fotografijama (l.s. 56-65), iskazuje da je njegova majka suvlasnica nekretnine oznake 4278/2, te da na istoj postoji oko dvadesetak suvlasnika. Kada ga se pita pita za ovo obojano žutom bojom, iskazuje da on misli da je taj dio okućnica od obiteljske kuće gospođe ČĆ, obzirom da se nalazi odmah uz njezinu kuću, te da on to pretpostavlja i da je njemu to logično, no ne zna točno. Kada ga se pita, iskazuje da on ne zna čije je to bilo prije, niti kako je to stečeno. Zna samo da se teren o kojem je iskazao da je u suvlasništvu njegove majke, nalazi nekih metar i pol do dva od kapije i zidića gospođe ČĆ, ne može točno odrediti gdje počinje granica. On da sa svojom majkom nikad nije komunicirao oko ovog žuto obojanog dijela na skici, niti je ona ikad išta komentirala. Na poseban upit punomoćnika tužene, svjedok je iskazao: da njegova majka nije ništa prodavala obitelji ČĆ, a da zna da su njegova pok. baka EĆ i njena sestra KĆ, prije nekih 40-ak godina, možda čak i više, prodale 3 metra x 11 metara gospodinu BĆ, od kojeg su kasnije to kupili H i to da su prodale dio terena o kojem je ranije iskazao da je njegova majka sada suvlasnica na istom. Isto da može pokazati na skici koja prileži spisu, pa pokazuje da je prodan dio koji kreće iz točaka E-X-D i spušta se prema dolje na [adresa] u duljini od 11 metara, a širine bi bio prema gore, odnosno prema sjeverozapadu 3 metra, te da je on na fotografijama dio koji je betoniran. Ta granica na fotografiji l.s. 61 da je mali zidić i onda ide prema gore; da to ide od točke E prema točki B, tri metra širine; da je tamo počeo dolaziti od 2008. jer je prije toga živio izvan RH, u Italiji, a kada se vratio počeo se baviti tim parcelama, u smislu rješavanja vlasništva, jer su se još vodile na njegovu baku; da zna da je pok. ČĆ bio u sporu oko ove zemlje sa gospodinom MĆ. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedok je iskazao: da s nikim nije pričao o ishodu tih sporova, da ne zna ništa detaljnije o tim sporovima; da oko prodaje njegove bake i njezine sestre BĆ zna samo to što mu je majka ispričala, a to je da su njezina majka i njezina sestra to prodale BĆ da bi oni mogli faktički sa svoje parcele doći do nerazvrstane ceste, do tog glavnog puta, te mu je majka pokazala i Ugovor koji je njezina majka imala, a što je BĆ radio s terenom, on stvarno ne zna.

8.2. Svjedok ŽĆ, rođen 1947., nesrodan, iskazao je da poznaje stranke ovog postupka, jer su susjedi, on da je nekih 200-300 metara udaljen od njih. Tužitelja poznaje od kad se rodio, a tuženu od kada je za vrijeme Domovinskog rata došla sa suprugom i kupila ovaj teren od BĆ. Na tom terenu BĆ da je imao klesarsku radnju, te je bila velika baraka u kojoj je imao radionu, a kasnije su, nakon Domovinskog rata, H na tom terenu izgradili kuću. Sve to zna jer je od kad su H došli, on imao kao susjed kontakt sa njima. Kada mu se pokazuje skica lica mjesta s prilozima, iskazuje da je ovdje vidljiva kuća od ČĆ, kao i da ovo što je obojano žutom bojom čini teren koji su H kupili od BĆ, te da su oni ostavili ovaj žuti dio kao pristupni put s glavne ceste i da su se ogradili zidićem do njega, jer su morali kako bi prolazio IĆ, koji ima maslinik povrh kuće od ČĆ. Taj teren od IĆ, pokazuje kao teren koji je na skici označen 4280/4. Naime, tu se nalazi maslinik koji je IĆ kupio od MĆ. Ovo žuto obojano da je teren od ČĆ, a da je on ostavio, odnosno dopustio da IĆ ovo koristi kao pristupni put, te je zato i ostavio ogradu u gornjem dijelu kao ulaz, te tu nije zagradio ništa. Dakle, ovaj dio kao pristupni put koriste i H i IĆ, no ovo je od ČĆ. IĆ da je ovaj teren na kojem su masline kupio 1979., on to zna i pamti. Da li je IĆ tamo zasadio još koju maslinu ne zna, misli da čak i je, te on da i dan danas obrađuje taj maslinik. Da je poznavao baku ranije saslušanog svjedoka, ne može se sjetiti kako se zvala, te on nema saznanja o tome da je ona prodavala nešto Š, BĆ ili Č ili MĆ, samo zna da je ona bila vlasnica terena koji graniči s ovim, kao međaš. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedok je iskazao: da zna da je bila baš 1979. kada je IĆ kupio ovaj teren od HĆ, a ne godina prije, ili poslije, jer mu je tako rekao IĆ i prije i nakon mu je ponovio puno puta, a on da je u to vrijeme bio mali prijevoznik, pa je dovozio njima građevinski materijal; da je sa IĆ puno puta pričao o tome kad je kupio ovaj teren, te kada je dovezao žicu i ogradio svoj teren; da misli da je BĆ kupio svoj teren 1985.; da je ČĆ kupio teren od BĆ 1995.; da kada je to IĆ kupio, pa do vremena kad je kupio ČĆ, da je IĆ dolazio do svog terena, s tim prostorom s kojim je ulazio i BĆ; da nema saznanja o tome da li su se BĆ i IĆ dogovorili oko toga; da IĆ nije dolazio baš puno puta na svoj teren, odnosno da ga on nije često viđao; da IĆ ne radi još uvijek te masline, to da radi HĆ i ne da IĆ da ih radi, te misli da je on njega istjerao; da od početka 1990.-ih pa do danas, IĆ nije dolazio na ovaj teren, jer je živio u [adresa], a danas živi u [adresa] i to od 2014., on misli; da to da je ČĆ kupio teren 1995., te da je ČĆ dao IĆ da koristi predmetni put zna zato što je to čuo na raspravama na kojima je bio, pa mu je IĆ govorio; da je bio svjedok 3 ili 4 puta, te da ga je kao svjedoka u postupcima oko ove zemlje predlagao IĆ.

8.3. Zaključno, iz iskaza svjedoka IĆ, rođenog 1949., nesrodnog, proizlazi kako poznaje stranke ovog postupka dugi niz godina, te da je poznavao i pok. muža ovdje tužene, ČĆ koji je radio u Zadranci, a on da je bio autoprijevoznik, te je od B prevozio za Zadrugu Preko, te su bili i prijatelji, i to 10-ak godina prije Domovinskog rata, dok je HĆ upoznao 1978., kada je od njega kupio jednu parcelu. Naime, da je upoznao HĆ kada je kupio jedan maslinik na Bilom Brigu koji je imao 390 m2, jer je tu mislio raditi kuću. Na njemu da su u tom trenutku bile posađene masline. Zaključili su kupoprodajni ugovor te mu je za taj teren isplatio tadašnjih 6 miliona dinara. Tako, po kupnji da je sa mrežom - žicom ogradio taj teren u cijelosti, no obzirom da je stanje bilo kakvo je, on da je skupio svoju obitelj te se 1991. odselio u [adresa]. Kada ga se pita kako je dolazio do terena koji je kupio od HĆ, iskazuje da je pristupao putem koji je bio u vlasništvu čovjeka koji se zove DĆ. Naime, on da je kasnije svoj teren prodao ČĆ. Tako da na skici sudskog očevida može pokazati da je ovdje gdje je sada kuća od ČĆ ranije bila kuća od DĆ i radionica, samo je bila prizemnica, a on da je do svog terena koji na skici ima oznaku 4280/4 pristupao ovim putem koji je obojeno žutom bojom. Kada se nakon Domovinskog rata u jednom navratu vratio na godišnji odmor u Hrvatsku, a što je bilo 1998., te obzirom da mu je sestra rekla da je HĆ na njegovm terenu radio betonski zid, te da ga je ona upozoravala da to ne radi da je to od njenog brata, na što joj je on rekao da kad se brat vrati da će on to njemu dati, a kasnije je pričao i da mu je novce poslao poštom, da je on teren kupio nazad, što nije istina jer on nikad ništa nije primio, odmah da je otišao na teren i vidio je betonski zid. Tada da je sreo i ČĆ koji mu je rekao da je 1992. kupio kuću i teren i put od DĆ. Njemu da DĆ nikad nije branio da pristupi na svoj teren ovim putem koji je pokazao, a ni kasnije ČĆ. Da je on vodio dugotrajne postupke sa HĆ, te da je končano utvrđeno da je vlasnik ovog terena. Također, da ga je prije godinu dana HĆ kontaktirao u nekoliko navrata kako bi kupio ovaj teren od njega. Kada ga se pita, iskazuje da teren koji je prije Domovinskog rata bio u vlasništvu DĆ, na kojem je imao kuću i radionu, a i ovaj put, nije bio ograđen, a kada je došao u RH, 1998., te kada je saznao da je to kupio ČĆ, da je tom trenutku dio gdje je kuća bio ograđen betonskim zidom, dok dio gdje je ovaj put nije bio ograđen, te isti nije ograđen ni danas. Njegovo mišljenje da je da ČĆ to nije ogradio jer su sporovi bili u tijeku. Na poseban upit punomoćnika tuženika, svjedok je iskazao: da trenutno više nema sporova na sudu sa HĆ, ali da mu HĆ ne da da uđe na svoj teren, te je čak bila policija, koja ga je odvela jer je rušio tu žicu koju je on podstavio pred geometrima; da ima saznanja o tome da je HĆ nakon što je izgubio parnicu sa njim, isti taj teren koji je on kupio, darovao svojoj kćeri i ženi, a što misli da je bilo prije otprilike 5 godina; da mu HĆ je rekao za ovaj dio što je obojan žutom bojom na slici, da on ne smije tuda prolaziti jer da je taj put njegov, te da nije njegov ni Mršićev, jednako kao što je tvrdio da je ovaj teren što sam kupio njegov; da mu je to rekao odmah nakon godinu dana što je kupio teren; da je vodovodni šaht koji mu se pokazuje na skici sudskog očevida Šimin, kao što je i njegov put koji mu je ČĆ dopustio da koristi; da koliko on zna da je ČĆ betonirao ovu spornu površinu; da zna da je ČĆ imao problema s HĆ, a što bi mu znao ČĆ reći preko telefona dok je bio u [adresa], a i sestra, mislim da je to bilo prije desetak godina; da je poznavao DĆ, no nisu se družili, te mu on nikad nije branio da prolazi ovim putem niti je s njim imao ikakvih problema. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedok je iskazao: da je DĆ već imao izgrađenu kuću i radionicu za klesarstvo, kada je on 1978. kupio teren; da on s nikim nije dogovarao korištenje ovog puta, već da je jednostavno tim putem pristupao na kupljeni teren, te mu nitko nije to branio; da kada je kupio teren od HĆ, da mu je on rekao da je 1,5 m puta njegov koji smije koristiti, a 1,5 m puta od DĆ. Kasnije da je ČĆ kupio tih 1,5 m puta od DĆ, a 1,5 m puta da je ostalo njegovo; da je s HĆ 1978. zaključio ugovor u pisanom obliku, potpisali su se, no nisu ovjeravali potpise, a taj ugovor da je izgorio zajedno s kućom koju je imao u Murvici, za vrijeme Domovinskog rata; da se po zaključenom ugovor nije pokušao upisati u zemljišne knjige ili katastar, jer mu je propao plan da na ovom terenu gradi kući, s obzirom da su mu u općini rekli da tu ne može graditi, pa se nije ni upisivao na ovaj teren; da je on danas utvrđeni vlasnik parcele za koju navodi da ju je kupio po presudi, no kako je HĆ to darovao kćeri i ženi treba se izvršiti upis sa njih na njega, no to još da nije provedeno; da nema saznanja da je HĆ branio DĆ da prolazi ovim putem; da je došao u kontakt s HĆ, preko svog zeta i brata od HĆ, MĆ, koji su mu rekli kako HĆ prodaje teren, te su ga spojili s njim, a oni su i bili svjedoci da su njih dvojica zaključili ugovor i da je on platio, te su se i oni potpisali zajedno sa njim i HĆ na ugovor kao svjedoci; da on nije bio tu kada su rađeni niski zidić sa postavljenom žičanom ogradom, bijelim stupovima i kapijom, koji mu se pokazuju na skici sudskog očevida odnosno fotografijama, no siguran je i zna da je to Šimino i da je on to postavio, no ne zna kada, ali kad je došao u Hrvatsku 1998., to je već bilo tu.

9. Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi da ostaje kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva koji je uređen podneskom od 28. listopada 2025., te tvrdi da je vlasnik dijela nekretnine oznake 4280/1 k. o. [katastarska općina] površine od 66 m2, koji je na skici sudskog očevida označen žutom bojom, a koji je stekao na način da je isti dobio zamjenom sa BĆ, a što je bilo negdje oko 1982. -1983. Naime, želi pojasniti kako je Smolićeva kuća i radiona prema terenu kojeg je bio vlasnik imala samo oko 30 cm do ruba njegove parcele, što mu je bilo jako mali prostor, te mu je trebalo više kako bi odlagao materijal iz svoje klesarske radnje, pa ga je tražio da on njemu da oko 70 m2 svog terena, a on je zauzvrat meni dao oko 70 m2 svog terena koji čini upravo ovaj sporni put. Naime, nakon da su uslijedili brojni sudski postupci te je sve ovo što je naveo potvrdio i BĆ kao svjedok, a postupke da je vodio sa ČĆ, te da je i pravomoćno uveden u posjed ove nekretnine, a ovim postupkom da traži da se upiše vlasnikom. Kada ga se pita, iskazuje da u trenutku kad su se on i BĆ zamijenili za terene, ništa od ovih parcela da nije bilo ograđeno, niti njegovo niti Smolićevo. Nadalje, da je BĆ prodao svoju kuću Š 1992., te da do tada on nije imao nikakvih problema oko ovog zemljišta. Obzirom da je slušao iskaz svjedoka IĆ da želi reći da on svoj maslinik, a ni ovaj put koji je zamijenio sa BĆ nikada nije prodao IĆ, te da je istog prvi puta vidio 2014., kada su ga H doveli kao umješača, te taj IĆ nije nikada ni dolazio na ovaj teren da bi ga on vidio. Tako, da može reći da kada je BĆ prodavao svoju kuću ČĆ, da je zvao i njega te je ČĆ pokazao što je njegovo, kao i ono za što su se zamijenili, te je ČĆ rekao ako mu se ne sviđa tako, da on njemu vrati zamijenjeni dio, a on njemu sada sporni dio, na što je ČĆ rekao da nema problema da ćemo se nas dvojica dogovoriti, međutim nikakvog dogovora nije bilo niti je on želio sa njim razgovarati, već je nedugo nakon, kad je on bio odsutan od kuće, doslovno u jednom danu, izgradio betonski zid te ogradio i dio gdje je kuća, dio koji je on u zamjeni dao BĆ, kao i dio koji je on njemu dao u zamjeni odnosno žuto označeni dio na skici. Tako da se i upisao na 560 m2 u zemljišnim knjigama, no njegovo je ono što je on kupio u površini od 485 m2. Upravo ovo što je prvotno zagradio naložio mu je Sud da ukloni, te je potom još jednom taj sporni dio ponovo ogradio na način da je zagradio 1,5 metara, te mu je Sud opet naložio uklanjanje zida, a od tog posljednjeg puta više nije zagrađivao, već je sagradio ovaj zidić koji je vidljiv na fotografijama priloga skice sudskog očevida. Na poseban upit svog punomoćnika, tužitelj je iskazao: da u periodu od zamjene sa BĆ od 1982. pa do trenutka dok BĆ kuću nije prodao ČĆ on sa nikim nije imao bilo ikakvih problema oko ovog spornog dijela nekretnine niti se svađao sa ikim; da nekretnina koja se proteže od kuće obitelji ČĆ, pa prema čestici na kojoj se nalazi njegova obiteljska kuća, odnosno ovaj maslinik čini dio odnosno jedinstvenu cjelinu sa dvorištem i njegovom obiteljskom kućom, te ne čini zaseban maslinik. Na poseban upit punomoćnika tužene, tužitelj je iskazao: da mu BĆ nije govorio o tome da planira prodati svoju kuću i teren Š, jer da je, da bi on to kupio, već da ga je pozvao na teren i priopćio mu da ovo prodaje ČĆ i da mu pokaže o njihovoj zamjeni; da tu zamjenu nije evidentirao u zemljišnu knjigu zato što je bila riječ o poštenom čovjeku s kojim nikad nije imao problema; da mu nije poznato da je ČĆ nakon što je ovo kupio od BĆ vodio postupak radi utvrđenja prava vlasništva sporne nekretnine; da je čekao do 2024. da pokrene postupak utvrđenja prava vlasništva, jer je odvjetnik Šalina koji ga je zastupao u postupku radi predaje u posjed, trebao to riješiti tada, međutim kako nije, a ne zna zašto, da je on tek kasnije to shvatio pa da je tražio da se pokrene postupak; da on trenutno ne koristim ovih 66 m2 spornog zemljišta, a koristio je do 1992. kada je tim, kao pristupnim putem, pristupao u svoje zemljište, na kojem je povrh ovog maslinika izgradio kuću, a nakon te 1992. napravljen je pristupni put s gornje strane, glavni put, cesta, da pristupa sa te gornje strane.

9.1. Tužena je u svom stranačkom iskazu navela kako ostaje kod odgovora na tužbu i svega istaknutog u tijeku postupka, uz što dodaje da se nevjerojatnih laži naslušala u ovom postupku. Naime, ovaj sporni dio da je njezino vlasništvo. Naime, ona i suprug ČĆ bili su prognanici iz Islama Latinskog, koji je bio okupiran za vrijeme Domovinskog rata, te su prognani u [adresa], a potom da su 1992. odlučili kupit kuću i teren. Tako, da su od BĆ, a što je isti potvrdio kad je dao iskaz, kupili 500 m2 terena, na kojem je bila izgrađena kuća i jedna radiona za što ona misli da je bila baraka, te su oni potom izvukli terasu i podigli kat. U trenutku kupnje, BĆ da je njima točno rekao i pokazao što i do kuda je njihovo kupljeno, kao i da je u tom trenutku bila ograđena samo jedna strana tog terena i to prema IĆ, koji je ogradio maslinik prije nego što su oni došli i ogradio ga žičanom ogradom, dok ostale tri strane njihoovog kupljenog terena nisu bile ograđene. Čim su oni kupili, isplatili BĆ, da su izgradili zid prema IĆ koji je bio zid visok oko metar, te isti stoji i dan danas, a potom da su nedugo nakon napravili niski zidić prema zapadnoj strani gdje su susjedi M, a nakon toga da su ogradili donji dio prema susjedu TĆ. Sporni dio da nisu ogradili, osim donjeg dijela gdje je napravljen zidić uz susjeda TĆ, a već su to ostavili kao njihov put, kako bi pristupali sa [adresa]. Kada je se pita, iskazuje da MĆ ovim putem nikad nije prolazio već da je njim prolazio IĆ jer se tako bio dogovorio sa BĆ, međutim kad su oni došli, da IĆ tu nije bilo, jer je bio rat, već su samo oni to koristili jer je to njihov teren. Naime, da je MĆ u sporu i sa njima i sa IĆ, već preko 30 godina, te da i kad je IĆ došao nakon Domovinskog rata da nije mogao ući u svoj teren jer je prolaz zagradio MĆ. Kada je se pita da li im je BĆ spominjao ikakvu zamjenu prilikom kupnje, iskazuje da je, ali da im je rekao da je dogovorio sa IĆ i MĆ, kada je to MĆ prodavao IĆ, da on da IĆ pravo da prolazi ovim putem jer nema kako pristupiti kupljenoj parceli, a da je njemu IĆ dao s gornje strane što je IĆ već i zagradio kad smo oni došli i kupili. Na poseban upit svog punomoćnika, tužena je iskazala: da je i ona bila u pregovorima sa BĆ, ne samo njen suprug; da njoj nitko nikada nije rekao da bi ovaj sporni dio bio vlasništvo od MĆ, a da je BĆ samo spominjao da IĆ ima tu ulaz da ulazi u svoj teren, s njima; da zna da je ČĆ vodio postupak radi utvrđenja prava vlasništva čestice 4280/1 za cijelo, da ih je zastupao UĆ. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, tužena je iskazala: da ne zna točno znati kada je njezin suprug pokrenuo postupak, ali zna da se uknjižio 2004. po dovršetku postupka; da ne zna tko je bio tuženik u tome postupku, da je to vodio odvjetnik; da ne zna da li je HĆ sudjelovao u tome postupku kao stranka; da ne zna iz koje godine potječe prvi postupak na Sudu između njezinog supruga i HĆ; da ne zna nakon koliko od njihove kupnje je HĆ pokrenuo postupak radi predaje u posjed spornog dijela protiv njezinog supruga, ali zna da kad je želio uzeti Dušanovo, da je nakon želio uzeti i njihovo; da nakon što joj se pokazuje skica sudskog očevida i fotografije, može reći da je niski betonski zidić sa postavljenim bijelim stupovima, mrežom i kapijom napravio njezin ČĆ kada je radio i ovaj donji zid prema Pavlovićima, no ne može odrediti koje to godine bilo; da je to bilo prije nego što je HĆ pokrenuo protiv njenog muža postupak za predaju u posjed.

10. Naime, prvenstveno se ističe da je odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. Nov. broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje ZV) propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

10.1. Nadalje, odredbom čl. 159. st. 1. ZV, propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom, te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok iz st. 2. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, odnosno, kako propisuje st. 3. protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, ukoliko mu je posjed barem pošten.

10.2. Tako, odredbom čl. 129. st. 1. ZV propisano je da kad je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugog tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka.

10.3. Zaključno, ističe se da je odredbom čl. 130. st. 1. ZV propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

11. Slijedom svega iznesenog, uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, te da Županijski sud u Zadru u ranije navedenoj Presudi pod poslovnim brojem Gž-355/12 od 11. travnja 2012., jasno utvrđuje da je tamo i ovdje tužitelj stekao vlasništvo predmetnog dijela nekretnine čest. br. 4280/1 k. o. [katastarska općina], koji dio se na skici sudskog očevida od 12. prosinca 2006. i dopunjenoj skici od 2. ožujka 2011., podudara sa ovdje predmetnom skicom sudskog očevida od 12. prosinca 2024., na temelju redovne dosjelosti, kvalificiranim posjedovanjem tog dijela nekretnine kroz razdoblje od 1982. do 1993., slijedom čega i usvaja osnovanim vindikacijski zahtjev tužitelja u odnosu na prednika tužene, odnosno pruža mu zatraženu vlasničkopravnu (reivindikacijsku) zaštitu, to ovaj Sud drži da obzirom je navedeno utvrđenje prava vlasništva tužitelja utvrđeno u sklopu tužbe na predaju u posjed, odnosno nije obuhvaćeno izrekom presude, već je utvrđeno u obrazloženju presude, da tužitelj ima opravdani pravni interes da u ovoj tužbi traži utvrđenje svog prava vlasništva na predmetnom dijelu nekretnine oznake predmetne čest. br. 4280/1 k. o. [katastarska općina] i trpljenje uknjižbe od strane tužene. Naime, dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva na tuđoj stvari njezinim neprekidnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme, pod uvjetom da posjed ima određenu kvalitetu (zakonit, istinit i pošten posjed) i da je stvar sposobna biti u vlasništvu. Učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu u trenutku ispunjenja zakonskih pretpostavki, bez obzira na upis u zemljišne knjige (U-III/483/2021, Gž 116/2023-2), što znači da vlasništvo nastaje protekom potrebnog vremena za dosjelost, a ne od trenutka upisa u zemljišne knjige. Tako, podredno se ističe da što se tiče prestanka korištenja nekretnine nakon što je zakonski rok za dosjelost protekao, sudska praksa potvrđuje da je dosjelost valjan temelj za stjecanje vlasništva i nakon prestanka korištenja, pod uvjetom da su ranije ispunjene sve zakonske pretpostavke za dosjelost, dakle prestanak korištenja nakon proteka roka ne poništava već stečeno vlasništvo dosjelošću.

12. Slijedom navedenog, valjalo je usvojiti osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao i izreci ove presude.

13. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), slijedom čega je tužitelju, kao stranci koja je u cijelosti uspjela u ovom postupku, priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to trošak sastava tužbe – 250 bodova (Tbr. 7.t.1.), trošak sastava obrazloženih podneska od 18.9.2023., 21.9.2023. i 28.10.2025. – svaki po 250 bodova (Tbr. 8.t.1.), trošak sastava podneska od 29.2.2024. i 18.6.2025. – svaki po 25 bodova (Tbr. 8.t.4.) trošak zastupanja na ročištima dana 3.10.2023., 8.5.2024., 4.11.2025., 12.2.2026. i 6.5.2026. – svaki po 250 bodova (Tbr. 9.t.1.), trošak razmatranja spisa prilikom preuzimanja zastupanja – 25 bodova (Tbr. 36.t.1.), trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja/očevid – 50 bodova (Tbr. 35.), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, ukupno iznosi 4.750,00 EUR, čemu valja pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 180,50 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 180,50 EUR, trošak predujma za provođenje uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke u iznosu od 549,48 EUR, a što sveukupno iznosi 5.660,48 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove Presude.

Zadar, 22. svibnja 2026.

S u t k i nj a

Iva Abfal

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženoj po punomoćniku.