REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Labinu
CK
52220Labin
Poslovni broj: Ovr-465/2025-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
I
Z A K LJ U Č A K
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić, na prijedlog sudske savjetnice Nine Brljafa,u pravnoj stvari ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o., OIB: 57509775367, RADNIČKA CESTA 41, 10000 Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenice ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Rijeci, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode ovrhe, 22. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
I Odluka o naknadi troška ovog postupka bit će donesena u parničnom postupku kojeg je ovršenica upućena pokrenuti zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr-465/2025-16 od 22. svibnja 2026..
II Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe u ovoj pravnoj stvari.
i
z a k lj u č i o j e
Upućuje se ovršenica ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka ovog zaključka, pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o., OIB: 57509775367 radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju osnove – Izjave o zapljeni računa od dana 21. rujna 2006, posl. br. OV-12290/06 zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17,131/20,114/22,6/24 - dalje u tekstu: OZ).
Obrazloženje
1. Ovršenica je ovom sudu podnijela prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te odgode ovrhe. U prijedlogu navodi kako je 09. listopada 2024. ovrhovoditelj putem Financijske agencije (dalje u tekstu: FINA) na teret ovršenika podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine temeljem zadužnice posl. br. OV-12290/2006 od dana 21.rujna 2006. godine. Postupajući po predmetnom zahtjevu, FINA je obavijestila ovršenika o zaprimljenoj osnovi za plaćanje te istu uvrstila u ovršenikov očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje.Ovršenik podnosi prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim temeljem odredbe čl. 210. u vezi s člankom 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona („Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje u tekstu: OZ) te shodno tome i prijedlog radi odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava zbog razloga propisanog odredbom čl. 65. st. 1. t. 7. OZ-a.Naime, prema odredbi čl. 210. st. 2. OZ- a, na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz čl. 50. i 53. OZ-a, dok se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe o odgodi ovrhe iz članka 65. OZ-a. Ovršenica ističe da su prijenos i pljenidba na njegovim novčanim sredstvima nedopušteni i nezakoniti iz razloga navedenog u čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a. Naime, ovrhovoditelj nije ovlašten protiv ovršenika zahtijevati izravnu naplatu putem FINA-e na temelju dostavljene ovršne isprave budući da je nastupila zastara potraživanja. Naime, HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. i HK (u svojstvu korisnika kredita) te ovršenik (solidarni jamac) zaključili su dana 21. rujna 2006. godine ugovor o nenamjenskom kreditu broj: 5301787627.Dana 21. rujna 2006. godine ovršenik je potpisao Izjavu – običnu zadužnicu kojom je isti ovlastio društvo HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. da se radi naplate dospjelih tražbina temeljem ugovora broj: 5301787627 zapljene svi računi koje ovršenik ima kod svih pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa te da se novac isplaćuje u korist Banke sve do potpune naplate istog, a koja izjava je ovjerena po javnom bilježniku Nensi Kopić pod brojem ovjere OV-12290/06.Navedena Izjava - obična zadužnica ovjerena je dana 21. rujna 2006. po javnom bilježniku Nansi Kopić, pod brojem ovjere OV-12290/06. Temeljem obavijesti o otkazu kredita i zahtjeva za povrat cjelokupnog dospjelog duga od dana09. listopada 2012., HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. otkazala je, uslijed neizvršenja obveze, ugovor o kreditu broj 5301787627 te je posljedično utvrđena dospjelost svih potraživanja po predmetnom ugovoru o kreditu. Nadalje, Izjavom o prijenosu prava iz zadužnica, ovjereno od strane javnog bilježnika Darja Bošnjaka, društvo HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. ustupila je tražbine iz ugovora o kreditu broj 5103711008 od dana 23.10.2007. godine koje ima prema ovršeniku društvu B2KAPITAL d.o.o.Sukladno čl. 32. OZ-a, ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Stoga, nije jasna pravna osnova kojim se prava iz predmetne ovršne isprave prenose na ovrhovoditelja. Budući da je ovrhovoditelj pokrenuo postupak prisilne naplate pri Financijskoj agenciji dana 09. listopada 2024.g., a na temelju Izjave – obične zadužnice iz 2006.g., to ovršenik ističe prigovor zastare potraživanja. Uzevši u obzir da je predmetna Izjava – obična zadužnica ovjerena 2006. godine, valjanost se iste ima prosuđivati prema odredbama Ovršnog zakona iz 1996. godine. U konkretnom slučaju radi o zadužnici na kojoj je potpis ovršenika, ovjeren od strane javnog bilježnika Nansi Kopić pod brojem: OV-12290/06 dana 21. rujna 2006. godine, odnosno radi se o zadužnici u odnosu na koju se primjenjuje zastarni rok od 5 godina, a što ovršenik obrazlaže na način kako slijedi. Sukladno odredbi čl. 183. Ovršnog zakona iz 1996. godine za valjanost zadužnice bio je dovoljan javno ovjerovljeni potpis dužnika te ista isprava nije morala kao privatna isprava biti potvrđena kod javnog bilježnika kako to određuje odredba članka 214. Ovršnog zakona koji je trenutno na snazi. Iako izjava o suglasnosti zapljene nesporno ima svojstvo ovršne isprave, svaka izjava takvog karaktera ili zadužnica stječe svojstvo javnobilježničkog akta tek propisanim obveznim potvrđivanjem, a koji osigurava duži rok zastare propisan odredbom članka 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Dakle, predmetna Izjava o suglasnosti zapljene u konkretnom slučaju, a sukladno odredbi čl. 183. Ovršnog zakona predstavlja privatnu ispravu, stoga se u odnosu na istu ne primjenjuje desetogodišnji zastarni rok, već se u odnosu na takvu ispravu ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina. U slučaju da naslovni sud zauzme stajalište da se u predmetnom ne primjenjuje zastarni rok od 5 godina, to ovršenica ukazuje da je i primjenjući zastarni rok od 10 godina, zastara nedvojbeno nastupila. Obzirom da je ugovor o kreditu otkazan 2012. godine, a da je zahtjev za izravnu naplatu podnesen 2024. godine, jasno proizlazi da je predmetno potraživanje u zastari stoga ovrhovoditelj nema pravnu osnovu za naplatu potraživanja. Stoga, a imajući u vidu da zastarni rok za tražbinu koja je osigurana zadužnicom sačinjenom u formi privatne isprave na kojoj je samo potpis dužnika ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011., Ovršni zakon, Narodne novine broj 139/10), dakle koja nije sačinjena u formi javnobilježničkog akta, počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, tj. prvog dana poslije trenutka dospjelosti tražbine koja je osigurana zadužnicom, jasno proizlazi da je predmetno potraživanje u zastari od 2022. godine. Ovršenica naglašava da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za odgodu prijenosa propisane čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.). U odnosu na uvjet propisan Ovršnim zakonom, odnosno vjerojatnost nastanka teško nadoknadive štete u slučaju provedbe ovrhe, ovršenik ističe kako je osoba niskih primanja i platežne moći kojoj bi nastavak provođenja ovrhe za vrijeme trajanja postupka s ovrhovoditeljem uzrokovao znatnu štetu. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, svrsishodno je ovrhu u ovom predmetu odgoditi, odnosno odgoditi prijenos zaplijenjenih sredstava ovrhovoditelju do okončanja postupka po prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.
2. U odgovoru na prijedlog ovršenice, ovrhovoditelj je istaknuo da sukladno odredbi čl. 183. Ovršnog zakona koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja predmetne zadužnice, ista ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi (dakle sudske odluke) te se stoga na potraživanje koje je utvrđeno zadužnicom ima primijeniti desetogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Dakle, zadužnica je po svojim učincima potpuno ravnopravna s ostalim ovršnim ispravama iz odredbe čl. 21. Ovršnog zakona te ista ima učinak ovršne isprave (javnobilježničkog akta), slijedom čega se na potraživanje utvrđeno istom ima primijeniti desetogodišnji zastarni rok. Nadalje, radi naplate predmetnog potraživanja raniji vjerovnik, društvo HPB d.d.,dostavio je predmetnu zadužnicu 18.04.2011. na provedbu Financijskoj agenciji, a čime je sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima došlo do prekida tijeka zastare. Naime, odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Dakle, zastara je u odnosu na predmetnu tražbinu prekinuta 2011. i bila je u prekidu sve do isknjižena predmetne zadužnice iz redoslijeda naplate kod Financijske agencije 04.08.2018. temeljem odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a kada je zastara, sukladno odredbi čl. 245. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, počela ponovno teći. S obzirom na to da je tuženik cit. zadužnicu ponovno dostavio na provedbu Financijskoj agenciji 09.10.2024., to je jasno da zastara predmetnog potraživanja nije nastupila. Povrh toga, na zahtjevu za izravnu naplatu koji prileži prijedlogu ovršenika vidljive su bilješke iz kojih proizlazi da je cit. zadužnica prethodno bila dostavljena na provedbu Financijskoj agenciji, odnosno da je bila zavedena u redoslijed naplate, a kako to uostalom navodi i ovrhovoditelj. Osim toga, i na samoj zadužnici je vidljiv pečat Financijske agencije, a što govori u prilog navodima da je ista dostavljena na provedbu. Dodatno, ovrhovoditelj ističe da je njegovo potraživanje iz cit. Ugovora o kreditu, osim predmetnom zadužnicom, osigurano i pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Sonje Obrovac posl.br. Ovrv-374/2012 od 17.01.2013. pa se i s tim u vezi na predmetno potraživanje nesporno primjenjuje destogodišnji zastarni rok. Predmetno rješenje o ovrsi je od strane ranijeg vjerovnika dostavljeno na provedbu FINA-i 21.01.2013., kojom radnjom je prekinut zastarni rok, koji je ponovno počeo teći isknjiženjem cit. osnove 2018. godine temeljem odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.Iz svega navedenog nesporno proizlazi da nije nastupila zastara tuženikovog potraživanja. Nadalje, a u odnosu na tvrdnje ovršenika da nije jasna pravna osnova kojom su prava iz cit. zadužnice prenesena na ovrhovoditelja, ovrhovoditelj ukazuje da njegovo potraživanje proizlazi iz Ugovora o nenamjenskom kreditu broj: 530178627 od 21.09.2006., sklopljenog između društva Hrvatska poštanska banka d.d., kao Banke, HK kao korisnika kredit i ovršenika kao solidarnog jamca. Ovrhovoditelj je predmetno potraživanje stekao od ranijeg vjerovnika temeljem Ugovora o ustupu i prijenosu tražbina od 14.11.2017., ovjerenog po javnom bilježniku Darji Bošnjak iz Zagreba posl.br. OV-13362/17 od 28.11.2017.Dodatno, ispravom pod nazivom Izjava o prijenosu prava iz zadužnica od 30.10.2017. ovjerenom po javnom bilježniku Darji Bošnjak iz Zagreba pod posl.br. OV-13365/17 dana 28.11.2017., raniji vjerovnik je prenio na ovrhovoditelja sva prava iz cit. zadužnice. Slijedom navedenog, a s obzirom da je tuženik u svrhu aktivacije ovršne isprave FINA i dostavio cit. Ugovora o ustupu i prijenosu tražbina od 14.11.2017. te cit. Izjavu o prijenosu prava iz zadužnica od 30.10.2017., odnosno sukladno odredbi čl. 209. st. 9. Ovršnog zakona u vezi s odredbom čl. 32. Ovršnog zakona ovjerovljenom privatnom ispravom dokazao da je tražbina osigurana cit. zadužnicom prešla na njega, neosnovani su navodi tužitelja prema kojima nije jasna pravna osnova prijenosa prava iz zadužnice s ranijeg vjerovnika na ovrhovoditelja. Osim toga, Financijska agencija ne bi postupala po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika od 29.11.2024. i izvršila pljenidbu novčanih sredstava s računa tužitelja da tuženik nije dokazao da su na njega prenesena prava iz predmetne zadužnice, odnosno da nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju. Sukladno odredbi čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona za odgodu ovrhe potrebno je da ovršenik učini vjerojatnim da bi mu provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, uz istodobno ispunjenje barem jednog od objektivnih uvjeta propisanih t. 1. - 11. istog članka. Dakle, Ovršni zakon sadrži jasne pretpostavke koje moraju kumulativno biti ispunjene da bi sud odgodio ovrhu na prijedlog ovršenika. Međutim, ovršenik nije ni na koji način dokazao da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu, tj. teško nadoknadivu štetu. Naime, ovršenik je u prijedlogu za odgodu dužan konkretizirati štetu koja mu prijeti te točno navesti u čemu bi se ista sastojala, a da pritom učini vjerojatnim da mu prijeti nastanak takve štete koja nužno prelazi posljedice koje po redovnom tijeku stvari nastaju provođenjem prisilne naplate u kojoj se tražbina ovrhovoditelja ostvaruje prisilnim putem. S druge strane, ovršenik svoj prijedlog za odgodu pljenidbe i prijenosa temelji na paušalnim i ničim dokazanim tvrdnjama o teškom imovinskom statusu, pri čemu u cijelosti zanemaruje kako su zakonom propisana, među ostalim, i sredstva zaštite ovršenika u ovršnom postupku (npr. otvaranje zaštićenog računa, iznos izuzet od ovrhe, itd.). Dakle, prijedlog za odgodu ovrhe potrebno je odbiti kao neosnovan. Slijedom svega navedenog, ovrhovoditelj predlaže da naslovni sud ovršenikov prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim odbije kao neosnovan, odnosno da uputi ovršenika da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. Ovršnog zakona te da naloži ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi trošak ovog ovršnog postupka. U odnosu na prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, ovrhovoditelj predlaže da sud odbije isti kao neosnovan.
3. Ovršenica je,na temelju članka 210. stavka 1. OZ-a, podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.
4. Člankom 210. stavkom 2. OZ-a propisano je da se odluka o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim donosi odgovarajućom primjenom odredaba OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi.
5. U prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ovršenica je navela da je nastupila zastara potraživanja, slijedom čega ista smatra da je ostvaren razlog iz članka 50. stavka 1. točka 11. OZ-a.
6. Člankom 52. stavkom 3. OZ-a, u vezi s člankom 52. stavkom 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavkom 2. OZ-a, propisano je da će sud zaključkom uputiti ovršenika da, u roku 15 dana od dana dostave zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ako je ovršenik u svom prijedlogu istaknuo razlog iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a, a ovrhovoditelj je osporio postojanje tog razloga ili se o njemu nije očitovao, osim ako je ovršenik postojanje navedenog razloga dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegov prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (članak 52. stavak 4. OZ-a u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a).
7. Slijedom navedenog, a s obzirom na to da je ovršenica u prijedlogu za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim istaknula razlog iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ- a, da je ovrhovoditelj isti osporio, a da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 52. stavka 4. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavkom 2. OZ-a, na temelju članka 52. stavka 3. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavkom 2. OZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog zaključka.
8. U pogledu prijedloga ovršenice za odgodu ovrhe u ovoj pravnoj stvari, ističe se kako je člankom 65. stavkom 1. OZ-a propisano kako je za odgodu ovrhe potrebno da ovršenik učini vjerojatnim da bi mu provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, uz istodobno ispunjenje barem jednog od objektivnih uvjeta propisanih t. 1. - 11. istog članka. U konkretnom slučaju, ovršenica nije ni na koji način dokazala da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu, tj. teško nadoknadivu štetu. Naime, ovršenica je u prijedlogu za odgodu ovrhe istaknula kako ima niska primanja i nisku platežnu moć te kako bi joj nastavak provođenja ovrhe za vrijeme trajanja postupka s ovrhovoditeljem uzrokovao znatnu štetu, dok iste navode nije dokazala ni na koji način (primjerice platni listama ili izvodom s bankovnog računa). Slijedom navedenog, valjalo je odbiti kao neosnovan prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe.
Labin, 22. svibnja 2026.
Sutkinja
Zdenka Raguž Zupičić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ovog rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležan županijski sud. Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek.
DNA:
1. Ovrhovoditelj, p.p.
2. Ovršenica, p.p.
3. FINA - na znanje
