REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 15

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-96/2019-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji toga suda Anđeli Bionda Martić, u parničnom postupku, u pravnoj stvari tužitelja BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Petar Krnić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetniku u Slavonskom Brodu, Ivana Mažuranića 10, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Slavonski Brod, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, Građansko-upravni odjel, OIB: 86687204743, iz Slavonskog Broda, Trg pobjede 15, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave 15. travnja 2026., zaključene istoga dana u nazočnosti punomoćnika tužitelja Petra Krnića, odvjetnika u Slavonskom Brodu i zastupnice tuženika BUV, državnoodvjetničke vježbenice, nakon javne objave, 22. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

„ Utvrđuje se ništetnim upis prava zaloga pod br. Z-1799/15 – u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za korist tuženika RH Ministarstvo financija, Područna uprava, Slavonski Brod, Petra Svačića 1B u iznosu 66.455,72 kn, koji bi iznos pravo zaloga teretio ½ prava suvlasništva tužitelja GU na nekretninama iz toč. 1. ove presude, te je tuženik dužan snositi troškove parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II Nalaže se tužitelju GU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Ispostava Slavonski Brod, OIB: 52634238587, iz Slavonskog Broda, Petra Svačića 1 B, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 1.750,00 EUR (tisuću sedam stotina i pedeset eura), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 5. ožujka 2019. podnio tužbu protiv tuženika, a radi utvrđenja ništetnim upisanog prava zaloga u zemljišnoj knjizi ovoga suda pod br. Z -1799/15 na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji zalog je upisan za korist tuženika u iznosu 66.455,72 kn, koji iznos tereti ½ prava suvlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini.

1.1. Tužitelj je naveo kako je kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] Kuća br. 17, dvorište, zgrada i oranica u ulici Josipa Wallingera površine 5122 m2, upisana LU. Nadalje, naveo je kako su LU i on bračni drugovi, koji stjecajem okolnosti zbog mjesta rada ne stanuju na istim adresama. S tim u svezi naveo je kako su predmetnu nekretninu LU i on stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice, ali je predmetna nekretnina iz formalnih razloga uknjižena kao samovlasništvo LU. Tužitelj je naveo kako su treće osobe pokušale izvršiti naplatu svojih potraživanja nad cjelokupnom nekretninom, ali je tužitelj podnio tužbu koja je zaprimljena kod ovoga suda pod brojem: P -1045/10, a u povodu koje je donesena presuda o nedopuštenosti ovrhe na ½ dijela nekretnina koje pripadaju tužitelju, stoga je ovršni postupak vođen kod ovoga suda pod brojem:

Ovr-1348/07 obustavljena. Tužitelj je, nadalje, naveo kako je na predmetnoj nekretnini tuženik upisao pravo zaloga na iznos od 132.911,45 kuna, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos glavnice 67.379,91 teku od 10. listopada 2014. pa do konačne isplate, a sve u svezi obrta [obrt] vl. LU. U svezi s navedenim tužitelj je dodatno naveo kako njemu kao bračnom drugu LU na predmetnoj nekretnini pripada temeljem odredbe članka 364. Obiteljskog zakona pravo na ½ prava suvlasništva, stoga smatra da se na njegovu suvlasničku dijelu nije mogla upisati hipoteka tuženika, a kako je to već i odlučeno u svezi drugih tuženika u ovosudnom predmetu broj: P-1045/10. S tim u svezi tužitelj je naveo kako on ima pravni interes za podnošenje konkretne tužbe.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor previsoko naznačene vrijednosti predmeta spora navodeći da se ne radi o novčanom potraživanju, stoga je predložio sudu da brzo i na prikladan način provjeri naznačenu vrijednost predmeta spora ( vrijednost predmeta spora u inicijalnoj tužbi naznačena je u iznosu od 200.001,00 kuna). Tuženik je predložio sudu odbaciti tužbu te je s tim u svezi navela kako je protekao prekluzivni rok za podnošenje brisovne tužbe u konkretnoj pravnoj stvari jer je protekao trogodišnji rok od dana kako je zatražena uknjižba založnog prava na predmetnoj nekretnini, a sve sukladno članku 219. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama. Tuženik je naveo kako se zaštita knjižnog prava od povrede neistinitim, nevaljanim upisom ostvaruje u parničnom postupku brisovnom tužbom. Nadalje, tuženik je istaknuo prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja u konkretnoj pravnoj stvari te je naveo kako je za podnošenje brisovne tužbe aktivno legitimiran nositelj knjižnog prava, dakle, onaj tko je bio upisan u zemljišne knjige neposredno prije osporavane promjene u zemljišnim knjigama. S tim u svezi tuženik je naveo kako nije sporno da tužitelj u trenutku upisa zaloga kao i u trenutku podnošenja tužbe nije nositelj knjižnog prava, odnosno nije upisan kao vlasnik/suvlasnik sporne nekretnine, nego je nositelj knjižnog prava LU.

2.1. Tuženik nije osporavao činjenicu da je na predmetnoj nekretnini pod brojem: Z-1799/15 upisano pravo zaloga za iznos od 132.911,45 kuna za korist tuženika. Nadalje, tuženik je naveo kako je ovaj sud donio rješenje o osiguranju broj: Ovr-359/15 od 4. ožujka 2015. kojim je temeljem rješenja Porezne uprave, Područni ured Slavonije i Baranje KLASA: UP/I-415-02/2014-01/1189, UR.BROJ: 513-07-12/14-02 od 26. rujna 2014. zasnovano prisilno založno pravo na nekretnini LU za korist tuženika. Nadalje, naveo je kako je tuženik podnio prijedlog za osiguranje 19. veljače 2015- na temelju zemljišnoknjižnog izvatka iz kojeg je bilo razvidno da je u trenutku podnošenja prijedloga kao vlasnik na predmetnoj nekretnini ĆU. Nadalje, naveo je kako u trenutku podnošenja prijedloga na predmetnoj nekretnini nije postojala zabilježba ili aktivna plomba iz koje bi se moglo utvrditi da postoji prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist treće osobe. S tim u svezi tuženik je naveo kako je prilikom zasnivanja prisilnog založnog prava, tužena postupala s povjerenjem u zemljišne knjige te nije znala, niti je s obzirom na okolnosti imala dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, a sve sukladno članka 8. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama. Tuženik je naveo kako je u zemljišnim knjigama kao jedini vlasnik predmetne nekretnine upisana LU, stoga tuženik nije mogao znati da tužitelj, inače suprug vlasnice nekretnine, ima određena stvarna prava na predmetnoj nekretnini. Tuženik je, nadalje, naveo kako je založno pravo tuženika upisano 2015. godine, a tužitelj nakon više od tri godine od upisa založnog prava podiže tužbu radi utvrđenja ništetnosti uknjižbe prava zaloga. S tim u svezi, tuženik je naveo kako tužitelj pogrešno u tužbi navodi da tužitelju, kao bračnom drugu LU temeljem odredbe članka 364. Obiteljskog zakona pripada pravo na ½ prava suvlasništva, pa da se na njegovu dijelu nekretnine nije mogla upisati hipoteka tuženika.

2.2. Tuženik je, također, naveo da ukazuje na nesavjesnost tužitelja u konkretnoj pravnoj stvari budući da je od 2010. godine kod ovoga suda vođen postupak pod brojem: P-1045/10 u kojem je donesena presuda o nedopuštenosti ovrhe u ½ dijela nekretnina koje pripadaju tužitelju. Nadalje, tuženik je naveo kako tužitelj nije poduzeo niti jednu pravnu radnju radi zaštite svojeg prava vlasništva od 2010. do 2018. Naime, tuženik je naveo kako je tek 2018. godine tužitelj pokrenuo parnični postupak protiv LU radi utvrđenja prava vlasništva na spornoj nekretnini. Nadalje, tuženik je naveo kako na taj način tužitelj i vlasnica predmetne nekretnine LU savjesno dovode u zabludu poštene treće osobe jer nisu riješili svoje međuvlasničke odnose. Tuženik je naveo kako iz ponašanja tužitelja i vlasnice nekretnine proizlazi da stvarni cilj brisovne tužbe nije zaštita knjižnog prava koje se štiti brisovnom tužbom nego brisanje prisilnog založnog prava tuženika, a kako bi se izbjeglo plaćanje porezne obveze. Tuženik je naveo kako je tužitelj protiv LU u parničnom postupku broj: POb-196/18, koji se vodi kod ovoga suda, podnio tužbu radi priznanja prava vlasništva na spornoj nekretnini. S tim u svezi naveo je kako je LU u svom odgovoru na tužbu priznala pravo tužitelja u ½ suvlasničkog dijela sporne nekretnine, a sve to kako bi ishodili presudu na temelju priznanja i na taj način ishodili uknjižbu prava vlasništva ½ dijela sporne nekretnine na ime tužitelja. Tuženik smatra kako tužitelj podnošenjem tužbe u konkretnoj pravnoj stvari nastoji ishoditi presudu kojom će utvrditi ništetnim upis prava zaloga pod brojem: Z-1799/15 na ½ dijela sporne nekretnine za iznos od 66.455.72 kuna, a sve protivno zakonskim odredbama kojim se štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige. Tuženik smatra kako je tužitelj imao mogućnosti zaštiti svoje pravo vlasništva predmetne nekretnine jer je isključivo o njegovoj inicijativi ovisilo hoće li poduzeti odgovarajuće pravne radnje (zahtijevati upis, pokrenuti parnični postupak radi utvrđenja, zahtijevati zabilježbu spora, tražiti proglašenje ovrhe nedopuštenom i dr.). S tim u svezi tuženik je naveo kako tužitelj nije poduzeo niti jednu od navedenih radnji, nego je tužbu za utvrđenje svog suvlasničkog dijela podnio tek šest godina nakon donošenja presude ovoga suda broj: P -1045/10- 21 od 28. prosinca 2012, a kojom presudom je utvrđeno da je ovrha nedopuštena i na koju presudu se tužitelj poziva u konkretnom parničnom postupku.

2.3. Tuženik je, nadalje, naveo kako je tužitelj izgubio pravo poduzimati radnje za zaštitu svojeg prava vlasništva u ovršnom postupku, odnosno postupku osiguranja, kao i u zemljišnoknjižnom postupku s obzirom da su protekli zakonski rokovi za poduzimanje pojedinih radnji, pa podnosi konkretnu tužbu radi utvrđenja ništetnosti upisa založnog prava. Tuženik je naveo i kako se u konkretnoj pravnoj stvari ima primijeniti stav Ustavnog suda Republike Hrvatske u vezi postojanja bračne stečevine na nekretnini koja je upisana u zemljišne knjige kao vlasništvo samo jednog supružnika, vezano za provedbu ovršnog postupka radi naplate duga po kredita, a koji stav je izražen u odluci broj: U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. Tuženik je naveo kako sud u navedenoj odluci ocjenjuje da je u osobitim okolnostima konkretnog slučaja činjenica savjesnosti ili nesavjesnosti (prethodnog) postupanja tužitelja bitna za pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava, odnosno za prosudbu ima li mjesta primjeni načela povjerenja u zemljišne knjige. S tim u svezi tuženik je opetovano naveo kako je on postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, dok je tužitelj nepošten.

3. Očitujući se na navode odgovora na tužbu tužitelj je u podnesku od 23. travnja 2019. naveo kako su isti apsolutno činjenično i pravno netočni, te su suprotni sudskoj praksi, a osobito sudskoj praksi ovoga suda izraženoj u predmetu broj: P -1045/10. Tužitelj je osporavao osnovanost tuženikova prigovora prekluzije, te je naveo kako se u konkretnoj pravnoj stvari ne radi o brisovnoj tužbi, nego o tužbi za utvrđenje ništetnosti upisa prava zaloga, a za koju tužbu ne postoji prekluzija niti zastara sukladno odredbi članka 328. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, iz istih razloga tužitelj je osporavao i osnovanost prigovora promašene aktivne legitimacije, te je opetovano naveo kako nije podnio brisovnu tužbu. Tuženik je osporavao navode odgovora na tužbu te je naveo da su isti u suprotnosti s pravomoćnom presudom od 28. prosinca 2012. ovoga suda donesenom u predmetu broj: P-1045/10. Nadalje, tužitelj je naveo kako je predmetna prvostupanjska presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj: Gž-622/13-2 od 15. srpnja 2013., a kojim presudama je utvrđeno da je tužiteljeva supruga, LU, u zemljišnoj knjizi bila upisana kao samovlasnik predmetne nekretnine, iako je na istima postojalo suvlasništvo tužitelja u ½ dijela s naslova stjecanja bračne stečevine, a navedena okolnost utjecala je i na prava tuženika, kao nositelja založnog pravo jer to pravo tuženik nije mogao steći na dijelu nekretnina u vlasništvu tužitelja, s kojim nije sklopljen ugovor o založnom pravu. Nadalje, tužitelj je naveo kako je sud drugog stupnja u svojoj odluci zaključio da je tužitelj stekao pravo vlasništva temeljem zakona i to članka 252. i 253. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 162/98). S tim u svezi naveo je kako se temeljem zakona pravo zakona stječe u trenutku ostvarivanja pretpostavki uz koje zakon veže stjecanje toga prava sukladno članku 129. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tužitelj smatra kako je i on u odnosu na spornu nekretninu postao njezin vlasnik u ½ djela trenutkom njezina stjecanja od strane LU , kao njegovog bračnog druga, dakle, 2002. godine prije sklapanja ugovora o založnom pravu između tuženika. Tužitelj je naveo i kako je on bio suvlasnik predmetne nekretnine u ½ dijela već u trenutku sklapanja ugovora o založnom pravu između tuženica, dakle, prije zasnivanja založnog prava na tim nekretninama u korist tuženika, stoga tužitelj smatra da je ta činjenica utjecala na pravo tuženika kao stjecatelja založnog prava jer to pravo tuženik nije mogao steći da dijelu nekretnine u vlasništvu tužitelja s kojim nije sklopljen ugovor o zalogu. Nadalje, tužitelj je naveo kako Županijski sud, prema navedenoj odluci, smatra da nije od značaja pozivanje na načelo povjerenja u zemljišne knjige, s obzirom da prednost pred tim načelom ima opće načelo prava da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima. S tim u svezi tužitelj se pozivao i na sudsku praksu drugih sudova u Republici Hrvatskoj. Pored navedenoga tužitelj se pozvao i na 1 Protokol Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/821/2007 od 18. lipnja 2008. te je naveo kako se ne može pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige, ako nije ispunjena jedna od pretpostavki za upis zemljišnoknjižnog prava, a to je valjanost pravnog posla, a koji, u konkretnoj pravnoj stvari nije valjan.

3.1. Nadalje, tužitelj je naveo da ukoliko se presuda ovoga suda broj: P-1045/10 primjeni na konkretnu pravnu stvar, tada proizlazi da je tužitelju temeljem pravomoćne sudske presude pripada ½ prava vlasništva, te je tužitelj temeljem zakona postao suvlasnik predmetne nekretnine 2002. godine, a što znači da je tužitelj bio suvlasnik predmetne nekretnine prije 6. ožujka 2015., odnosno prije nego li je tuženik upisao svoje sporno založno pravo. Također, tužitelj je opetovano naveo kako su on i njegova supruga stanovali na različitim adresama te je dodatno naveo da su oboje teško bolesni, zbog čega su na konstantnom liječenju, a supruga tužitelja liječi se od malignih oboljenja uglavnom u Zagrebu.

4. Na pripremnom ročištu održanom kod ovoga suda 5. ožujka 2026. zastupnica tuženika iskazala je kako tužitelj u konkretnoj pravnoj stvari traži poništenje sudske odluke, a ne dobrovoljnog osiguranja ili drugog pravnog posla, odnosno očitovanja volje. S tim u svezi iskazala je kako se zahtjev tužitelja odnosi na poništenje rješenja suda protiv kojega se mogu izjaviti pravni lijekovi, a što je tužitelj propustio učiniti, stoga smatra da se na konkretni slučaj ne mogu primjenjivati odredbe Zakona o obveznim odnosima u pogledu ništetnosti, a tužba ne može biti zamjena za pravne lijekove koje je propustio podnijeti.

5. U podnesku od 9. travnja 2026. tužitelj je naveo da neovisno o tome kako je hipoteka upisana, nositelj prava hipoteke nema pravo na naplatu iz hipoteke jer se na upisanu hipoteku odnosi odredba članka 222. Zakona o obveznim odnosima, koja propisuje da založno pravo ne pokriva kamate i druga povremena davanja duže od tri godine, a kako je to opisano u presudi ovoga suda poslovni broj: P-183/2016, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, broj: Gž-1/2017-3 od 21. lipnja 2018. S tim u svezi naveo je kako tuženik nije imao pravo upisa predmetne hipoteke u odnosu na tužitelja, s obzirom da je predmetna nekretnina bračna stečevina. Nadalje, tužitelj je naveo kako tuženik ne može crpiti prava iz hipoteke suprotno zakonskim propisima, odnosno, smatra da bi isti imali pravo na ½ glavnice, odnosno 33.689,95 kuna s kamatama u vremenskom periodu od samo 3 godine i to u odnosu na suprugu tužitelja LU. Nadalje, tužitelj je istaknuo i prigovor nastupa zastare.

6. Predmet spora je deklaratorni zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim upis prava zaloga u ½ suvlasničkog dijela, a koje pravo zaloga je upisano na nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod brojem: br. Z-1799/15, za korist tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Područna uprava, Slavonski Brod, Petra Svačića 1B, i koji zalog je ništetan za iznos od 66.455,72 kn.

6.1. Među parničnim strankama nije sporno da je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjižena kao vlasništvo 1/1 dijela na ime LU, nije sporno da je na predmetnoj nekretnini upisano pravo zaloga pod brojem Z-1799/15 za korist tuženika na osiguranu tražbinu u ukupnom iznosu od 132.911,45 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

6.2. Među parničnim strankama u tijeku postupka bilo je sporno je li tužitelj aktivno legitimiran na podnošenje predmetne tužbe, je li u konkretnom slučaju primjenjivo načelo povjerenja u zemljišne knjige u odnosu na upis predmetnog založnog prava, te je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

7. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja odlučnih činjenica, konačnog rješenja spora među strankama i donošenja meritorne odluke, ovaj sud proveo je dokazni postupak, u kojemu je izvršio uvid u cjelokupni spis predmeta, te su pročitane isprave i to: zahtjev za mirno rješenje spora od 1. ožujka 2019. i odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora (stranica spisa 5-9), zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 21. kolovoza 2018. (stranica spisa 13-14), te je izvršen uvid u ovosudne spise poslovni broj: P-1045/10, POb-196/18, Ovr-1348/07 i Ovr-359/15.

7.1. Uz suglasnost stranaka sud nije neposredno saslušao tužitelja i predloženu svjedokinju LU, nego je na ročištu za glavnu raspravu održanom kod ovoga suda 15. travnja 2026. sud pročitao iskaz tužitelja i svjedokinje LU sa ovosudnog zapisnika poslovni broj: P-1045/10-10 od 5. studenog 2012.

7.2. Druge dokaze sud nije provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. - dalje: ZPP), kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

8. Analizom materijalnih dokaza izvedenih u postupku, sud je utvrdio:

- da se tužitelj obratio zastupniku tuženika – Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, Građansko-upravni odjel sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a u kojem zahtjevu je naveo kako smatra da je upis hipoteke za korist tuženika na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ništetan s obzirom da je upis hipoteke izvršen i na dio nekretnine koji, kao bračna stečevina, pripada tužitelju. Nadalje, i u odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora razvidno je da je tuženik otklonio mogućnost mirnog rješenja spora jer tužitelj nije aktivno legitimiran, budući da je predmetna nekretnina samovlasništvo LU te s obzirom da je tuženik postupao s povjerenjem u zemljišne knjige.

- da je u Zemljišnoj knjizi ovoga suda u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana k. č. br. [katastarska čestica] Kuća br. 17 dvorište, zgrada i oranica ul. Josipa Walingera površine 5122 m2, koja je upisana kao vlasništvo 1/1 dijela na ime LU, [adresa], te da je u teretovnicu, između ostalog, pod brojem: Z-1799/15 od 6. ožujka 2015. uknjiženo založno pravo za korist tuženika. Nadalje, iz predmetnog zemljišnoknjižnog izvatka kao i temeljem uvida ovosudni spis poslovni broj: Ovr-359/15 sud je utvrdio da je predmetno založno pravo uknjiženo na temelju ovosudnog rješenja o osiguranju od 4. ožujka 2015. br. Ovr-359/15 uknjiženo pravo zaloga, a radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u ukupnom iznosu od 132.911,45 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos glavnice od 67.379,91 kn teče od 10. listopada 2014. po stopi od 12% godišnje i dalje po godišnjoj stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za 5%-ih poena do isplate, kao i troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećanih za 5%-ih poena od donošenja rješenja o osiguranju do isplate, za korist: RH, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Slavonija i Baranja, OIB: 52634238587. Također, iz zemljišnoknjižnog izvatka razvidno je da je zabilježena i ovršivosti predmetne tražbine. Iz ovosudnog spisa poslovni broj: Ovr-359/15 razvidno je i da je predmetno rješenje o osiguranju doneseno temeljem ovršne isprave - rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva financija porezne uprave, Područni ured Slavonski Brod, Ispostava Slavonski Brod, KLASA: UP/I-415-02/2014-01/1189, URBROJ: 513-07-12/14-02 od 26. rujna 2014., ovršnog dana 10. listopada 2014. Iz predmetne ovršne isprave proizlazi da LU kao porezni dužnik duguje tuženiku iznos od 132.911.45 kuna na ime nepodmirenih poreznih obveza.

- uvidom u ovosudni spis predmeta poslovni broj: Ovr-1348/07 i ovosudni spis poslovni broj: P-1045/10 razvidno je da je ovaj sud donio rješenje o ovrsi broj Ovr- 1348/07 od 21. rujna 2007. godine kojim je, radi naplate novčanog potraživanja ovrhovoditelja, odredio ovrhu na nekretninama upisanim u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], Kuća br. 17, Dvorište, zgrada i oranica Ul. Josipa Walingera, površine 5122 m2, vlasništvo ovršenice LU u cijelosti. Nadalje, razvidno je da je sud rješenjem Ovr-1348/07-4 od 6. studenog 2013. godine ukinuo rješenje o ovrsi broj Ovr-1348/07 od 21. rujna 2007. godine i sve provedene radnje u odnosu na ½ idealna suvlasnička dijela predmetne nekretnine. Naime, povodom prigovora treće osobe GU ovršni sud je rješenjem posl.br.: Ovr-1348/07-22 od **.**.2010. GU uputio na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Nadalje, parnični sud je povodom tužbe treće osobe GU presudom poslovni broj: P-1045/10-21 od 28.prosinca 2012. utvrdio da je ovrha nedopuštena glede ½ idealna suvlasnička dijela nekretnine pobliže navedene u izreci rješenja. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, posl. br.: Gž-622/13-2 od 15.srpnja 2013. Iz stanja spisa poslovni broj: Ovr- 1348/07 razvidno je da je ovršni sud donio rješenje poslovni broj Ovr-1348/07 od 27. ožujka 2015. kojim je ovrha obustavljena, u odnosu na ½ dijela, jer na drugoj javnoj dražbi nije bilo zainteresiranih osoba za kupnju nekretnina ovršenice LU upisanim u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], Kuća br. 17, Dvorište, zgrada i oranica Ul. Josipa Walingera, površine 5122 m2, suvlasništvo u ½ dijela;

- uvidom u ovosudni spis poslovni broj: POb-196/18,sud je utvrdio da je tužitelj GU podnio tužbu protiv prvotužene Republike Hrvatske i drugotužene LU radi utvrđenja prava vlasništva kao bračne stečevine te radi utvrđenja ništetnosti upisa prava zaloga na predmetnim nekretninama te je sud ovosudnim rješenjem poslovni broj: P Ob-196/18-18 od 14. siječnja 2019. utvrdio povlačenje tužbe u odnosu na prvotuženu Republiku Hrvatsku, jer je tužitelj povukao tužbu, a prvotužena je pristala na povlačenje. Nadalje, ovosudnim rješenjem poslovni broj: P Ob-196/18-26 od 4. prosinca 2025. sud je utvrdio povlačenje tužbe i u odnosu na tuženu LU jer je tuženik podneskom od 26. studenog 2025. izvijestio sud da povlači tužbu;

9. Tužitelj GU u svom je iskazu danom na zapisnik ovoga suda poslovni broj: P-1045/10-10 od 5. studenog 2012. iskazao kako je on s obitelji, suprugom i dvije kćeri živio u [adresa] do 2002. godine, u [adresa] su odselili nakon vjenčanja, a 2022. su se vratili u [adresa]. Odnosno u [adresa] je tužitelj imao prijavljeno prebivalište do 2011. godine, a u [adresa] se stvarno vratio tijekom 2006., 2007. ili 2008., dok u [adresa] ima prijavljeno prebivalište tek od 2011. U razdoblju od 2002. do 2006., odnosno 2007. stanovao je kao podstanar kod prijatelja i nalazio se na liječenju u [adresa]. Nadalje, iskazao je da je on s LU zaključio brak 1986.godine, u kojem braku je rođeno dvoje djece. LU bila je zaposlena do Domovinskog rata, nakon čega se brinula o zajedničkoj djeci. Iskazao je kako je on bio vlasnik stana u [adresa], koji mu je dodijeljen kao hrvatskom branitelju i kojeg je otkupio, a potom ga prodao tijekom 2002. godine za iznos od 85.000,00 DEM. Osim toga prodao je i svoje vozilo Opel Vectru za iznos od 6.000,00 DEM i sve je uložio za kupnju nekretnine tj. zemljišta na području Općine Vrpolje te su započeli izgradnju kuće i gospodarske zgrade , odnosno gljivarnika. Nadaje, iskazao je kako je on tijekom 2004.g. dobio je razliku mirovine u iznosu od 38.000,00 kn koju je uložio na postavljanje oluka na kuću, snjegobrana, vjetar lajsni, glazure, keramike u kući u gospodarskoj zgradi. Nadalje, iskazao je kako je izgradnja kuće završena tijekom 2004.g. kada su u kuću i uselili. Tužitelj je iskazao i kako je razdoblju 2002.g.-2004.g. LU zajedno je s djecom stanovala u kući njegovih roditelja u [adresa] a on je stanovao na relaciji [adresa] – [adresa] rješavajući status HRViI. Nadalje, iskazao je da u vrijeme kada je kupljeno predmetno zemljište – plac u [adresa], LU, njegova supruga, uknjižena je kao vlasnik predmetne nekretnine, dok se tužiteljnije pojavljivao u ugovoru kao kupac jer je mislio da to što će imati nekretninu na svom imenu će kočiti njegovo pravo na mirovinu vojnog invalida. Tužitelj je iskazao i kako je on u mirovino od 2000. godine, te je sve do 2004. godine kada mu je priznat status HRVI primao novčanu naknadu u iznosu 3.000,00 kuna, dok je nakon priznavanja statusa HRVI dobio razliku mirovine u iznosu 38.000,00 kuna. Nadalje, iskazao je kako je LU tijekom 2003.godine otvorila OPG te se bavila proizvodnjom gljiva i uzgojem šparoga. Tužitelj je iskazao kako on nije znao za postojanje ugovora o založnom pravo između Zagrebačke banke i njegove supruge sve dok nije došla ovrha na nekretninu u kojoj je stanovao. Razgovarao je s LU i pitao ju zašto ga nije obavijestila, na što mu je odgovorila kako je ona mislila da će moći vratiti kredit kroz posao prodaje gljiva i šparoga. Nadalje, iskazao je kako je 2005. godine došlo do poplave tako da nisu ostvarili prihod od prodaje gljiva i šparoga pa je došlo do propadanja gospodarstva. Tražio je pomoć za ponovno pokretanje proizvodnje, ali tu pomoć nije odbio niti od Ministarstva niti od jedinice regionalne samopuprave. Novac koji je ostvaren kreditom od Zagrebačke banke d.d. utrošen je za modernizaciju proizvodnje, od tih sredstava su kupljeni strojevi za proizvodnju supstrata, a što je kupila LU. Primijetio je te strojeve, ali mu je supruga rekla da ih je kupila iz sredstava ostvarenih proizvodnjom gljiva.

9.1. Iz iskaza svjedokinje LU, koji je dan na zapisnik ovoga suda poslovni broj: P-1045/10-10 od 5. studenog 2012., u kojem postupku je saslušana u svojstvu prvotuženice proizlazi kako ona u bitnome glede činjenice zaključenja braka iskazuje suglasno iskazu tužitelja. Nadalje, iskazala je kako su se ona i njezin suprug, ovdje tužitelj početkom 2001. ili 2022. godine odlučili vratiti u [adresa] gdje su kupili jednu parcelu za gradnju kuće i to od novca koji je muž dobio prodajom vozila. Istodobno su krenuli sa gradnjom obiteljska kuće i poslovnih objekata i to tako što su podigli kredit kod Požeške banke, a dijelom su financirali gradnju kuće novcem od prodaje stana u [adresa]. U kuću u [adresa] uselili su tijekom 2004.g. ili 2005.g. , ali tada više nisu imali novca za dalje. Nadalje, iskazala je kako je u to vrijeme tužitelj ostao u [adresa], dok je ona je s djecom živjela kod njegovih roditelja u [adresa]. Nadalje, iskazala je kako je tijekom 2002.g. ili 2003.g. otvorila OPG za uzgoj gljiva, koji je u funkciji od 2004. godine. Također, iskazala je da s obzirom da su ostali bez novca otišla je u Zagrebačku banku kako bi ishodila kredit i pokrenula proizvodnju. S tim u svezi iskazala je kako je preduvjet da joj Zagrebačka banka da novčana sredstva bilo potrebno vratiti dug Požeškoj banci stoga je podigla kredit kod Zagrebačke banke, a da njezin suprug o tome nije ništa znao jer je mislila sve najbolje da će moći riješiti dug, ali nakon što je vraćen dug Požeškoj banci u Zagrebačkoj banci ostalo je oko 20.000,00 kuna, koji su utrošeni za strojeve za proizvodnju supstrata kod proizvodnje gljiva, a koji su bili smješteni u poslovnom prostoru. Ti strojevi su u naravi bila dva bureta, jedno veličine 150 -200 l i jedan elevator sličan elevatoru za kukuruz. Nadalje, iskazala je kako se 2005. godine dogodila poplava koja je sve to uništila. Svjedokinja je iskazala kako o kreditu sa Zagrebačkom bankom nije govorila svome suprugu koji je bio bolestan i morao se javljati kod psihijatra svaki mjesec, pa ga nije htjela opterećivati. Iskazala je kako je njezin suprug, ovdje tužitelj za postojanje kredita Zagrebačke banke saznao kada je stigla ovrha, uslijed čega je među njima došlo do svađe. Nadalje, iskazala je kako nakon poplave 2005. godine više nije uspjela pokrenuti posao oko proizvodnje gljiva, obraćala se Zagrebačkoj banci za pomoć, zahtijevala je odgodu otplate kredita, ali zahtjevu nije udovoljeno. Iskazala je i kako je mislila da će kredit uspjeti vratiti bez znanja njezina supruga jer je imala ugovorenu poslovnu suradnju s trgovačkim lancima. U odnosu na zdravstveno stanje supruga iskazala je kako je on pored ranijeg oboljenja – PTSP obiolio i od Molierove bolesti, uslijed koje mu je oštećen centar za ravnotežu.

9.2. Iskaz tužitelja i svjeodkinje sud je cijenio irelevantnim za konkretni parnični postupak jer niti tužitelj niti svjedokinja nisu dale iskaz u odnosu na relevantne činjenice – postojanje poreznog duga, Tužitelj niti je precizno iskazivao o vremenu kada je doselio u [adresa], njegov iskaz, kao i iskaz svjeodkinje, u većem dijelu, odnosi se na način i stjecanje imovine za vrijeme trajanje braka, kao i na kredit i tražbinu Zagrebačke banke d.d., a koje činjenice nisu relevantne za ovaj postupak i iste su nesporno utvrđene pravomoćnom sudskom presudom ovoga suda broj: P-1045/10-21 od 28.prosinca 2012. koja je potvrđena je presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, posl. br.: Gž-622/13-2 od 15.srpnja 2013.

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe članka 8. ZPP ovaj sud utvrdio je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Na temelju svih izvedenih dokaza ovaj sud je utvrdio da nije sporno da je LU uknjižena kao vlasnica 1/1 dijela predmetne nekretnine sada upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] EU površine 5122 m2, Kuća i dvorište površine 688 m2, oranica površine 4283 m2, zgrada površine 151 m2, sveukupne površine 5122 m2 (ranije zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), te da je na istu nekretninu u korist tuženika upisano založno pravo pod brojem: Z -1799/15 od 6. ožujka 2015., a koje založno pravo je upisano temeljem sudske odluke - rješenja o osiguranju ovoga suda od 4. ožujka 2015. br. Ovr-359/15.

11.1. Naime, u konkretnoj pravnoj stvari upis založnog prava proveden je temeljem rješenja suda o prisilnom zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine, utvrđene valjanom ovršnom ispravom, rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva financija porezne uprave, Područni ured Slavonski Brod, Ispostava Slavonski Brod, KLASA: UP/I-415-02/2014-01/1189, URBROJ: 513-07- 12/14-02 od 26. rujna 2014., ovršnog dana 10. listopada 2014. , sukladno odredbi članka 296. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16- Odluka USRH, 73/17 - dalje: OZ). U takvom postupku osiguranja osoba koja polaže neko pravo na nekretnini na kojoj je rješenjem određeno zasnivanje založnog prava, ovlaštena je svoje pravo štititi prigovorom treće osobe, sukladno odredbama članka 290. stavak 1. u vezi članka 59. OZ, tražeći da se osiguranje na toj nekretnini (u cijelosti ili djelomično) proglasi nedopuštenim. Povodom takvog prigovora ovršni sud postupa po odredbama članka 59. stavak 3. i stavak 5. te odredbi članka 60. OZ., odnosno ukoliko ne budu ispunjene zakonom propisane pretpostavke opravdanosti prigovora, ovršni sud upućuje treću osobu na pokretanje parnice radi proglašenja osiguranja nedopuštenim. (isto Županijski sud u Zagrebu presuda poslovni broj: Gž- 3749/2025-2 od 19. studenog 2025.)

11.2. S obzirom na navedeno, temeljem citiranih zakonskih odredbi, ovaj sud utvrđuje da zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti upisa založnog prava, utemeljen na tvrdnjama o nedopuštenom raspolaganju tuženika koji je morao znati na utvrđenja presude ovoga suda poslovni broj: P-12045/10, uz navod da je tužitelj postao suvlasnik predmetne nekretnine još 2002. godine, nije osnovan, neovisno o utvrđenju njegovog prava suvlasništva. Naime, njegovo pravo suvlasništva nema za posljedicu ništetnost upisa jer je upis izvršen pravilno i zakonito, po osnovi sudskog rješenja o osiguranju donesenog temeljem valjane ovršne isprave, iz navoda i dokaza ne proizlazi da je tužitelj rješenje o osiguranju osporio sukladno relevantnim, prethodno citiranim zakonskim odredbama, podnošenjem prigovora sa zahtjevom za utvrđenje nedopuštenosti osiguranja. S tim u svezo ovaj sud cijeni neosnovanim i tužiteljevo osporavanje tuženikova povjerenja u zemljišne knjige prilikom podnošenja prijedloga za osiguranje i uknjižbe predmetnog založnog prava u zemljišnoj knjizi. Pravomoćna presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P 1045/10 od 28. prosinca 2012., donesena po tužbi ovdje tužitelja protiv tamo tužene Zagrebačke banke d.d. nije relevantna za ovaj postupak, no ukazuje se da je u toj parnici, za razliku od ove, tužitelj u skladu s citiranim odredbama OZ, zahtijevao utvrđenje nedopuštenosti ovrhe. (isto Županijski sud u Zagrebu presuda poslovni broj: Gž-3749/2025-2 od 19. studenog 2025.)

11.3. Nadalje, ovaj sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim upisa (ovdje prava zaloga) nema osnova niti prema odredbi članka 129. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107707, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17-dalje: ZZK) koja ovlašćuje nositelja knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe da radi zaštite toga svog prava zahtijeva brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovne tužbe). Naime, tužitelj nije ikada bio upisan kao nositelj knjižnog prava na predmetnoj nekretnini i stoga nije aktivno legitimiran za podnošenje ove vrste tužbe, sve i da su utemeljeni navodi o razlozima ništetnosti upisa. (isto Županijski sud u Zagrebu presuda poslovni broj: Gž-3749/2025-2 od 19. studenog 2025.)

12. Odlučujući i troškovima postupka, s obzirom da tuženik nije podnio odgovor na tužbu, slijedom čega je sud prihvatio tužbeni zahtjev, to je sud na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, članka 154a. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, obvezao tužitelja da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

12.1. S obzirom na visinu vrijednosti spora, priloženi troškovnik te činjenicu da je tužitenik Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Slavonski Brod, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, temeljem odredbe članka 163. ZPP, sukladno vrijednosti predmeta spora od 200.001,00 kuna[1] / 26.544,69 EUR, uz primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25. - dalje: Tarifa) tuženiku su kao osnovani utvrđeni slijedeći troškovi: sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 8 točka 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima 5. ožujka 2026. i 15. travnja 2026. svako u iznosu 500,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife, kao i trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 250,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 3. Tarife, donosno sveukuopno 1.750 ,00 EUR.

Na dosuđene troškove sud nije dosudio zakonsku zateznu kamatu jer tuženik u smislu odredbe članka 151. stavak 3. ZPP nije postavio zahtjev za naknadom zakonske zatezne kamate, pa bi dosuda istih predstavljala prekoračenje tužbenog zahtjeva jer skladno članku 2. stavak 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK

13. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 22. svibnja 2026.

Sutkinja

Anđela Bionda Martić

Uputa o pravnom lijek

Uputa o pravnom lijeku: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka odnosno putem e-komunikacije, ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Potvrđeni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku u Slavonskom Brodu

2. Tuženik po zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, Građansko-upravni odjel