Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-547/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Dragici Samardžić, na temelju nacrta odluke kojeg je sastavila viša sudska savjetnica-specijalist Maja Kristić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, protiv ovršenika ĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima ZOU Tušek & Tursan, odvj. iz Varaždina, radi odgode i proglašenja pljenidbe i prijenosa sredstava nedopuštenim, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr- 1221/2025-4 od 24. lipnja 2025., 22. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-1221/2025-4 od 24. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate na temelju ovršne isprave-zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Rankice Benc iz Varaždina posl. broj OV-2113/2012 izdane 18. lipnja 2012. ( toč. I. izreke) kao i prijedlog da u cijelosti odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu temeljem iste zadužnice ( toč. II. izreke ).

2. Protiv citiranog rješenja žali se ovršenik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), a koji se zakon u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20, 114/22, 155/23dalje: OZ), predlažući ovom sudu da prihvati žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi bile učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je podneskom od 30. travnja 2025. ovršenik predložio prvostupanjskom sudu da donese rješenje kojim će pljenidbu i prijenos temeljem citirane zadužnice proglasiti nedopuštenim navodeći da je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha s obzirom da je ovrhovoditelj pokrenuo izvansudsku ovrhu na temelju zadužnice izdane 18. lipnja 2012. ističe da je proteklo više od 10 godina od datuma izdavanja zadužnice pa do dana podnošenja zahtjeva za naplatu pred Financijskom agencijom. Predlaže odgodu prijenosa jer da bi plaćanjem evidentno zastarjelog dugovanja došao u tešku materijalnu situaciju, a ujedno bi bile narušene i njegove obveze uzdržavanja članova obitelji.

7. U očitovanju na prijedlog ovršenika ovrhovoditelj se usprotivio zahtjevima.

8. Odredba čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi, tj. čl. 50. i 53. OZ-a.

9. Odgovarajuća primjena odredaba OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9.-11. OZ-a.

10. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje smatrajući da prijedlog ovršenika da se u konkretnom slučaju proglasi nedopuštenim pljenidba i prijenos, nije osnovan. Smatra da se ovršenik nije mogao pozvati na čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a budući se isto odnosi samo na određene slučajeve kada je traženje ovrhe vezano uz rok nakon kojeg se više ovrha ne može tražiti. Sadržajno da ovršenik predlaže proglasiti nedopuštenim pljenidbu i prijenos novčanih sredstava zbog toga što je nastupila zastara tražbine, a zbog čega je zaključkom upućen u parnicu. Takvo obrazloženje u potpunosti prihvaća i ovaj žalbeni sud jer je ovrhovoditelj ovlašten zatražiti prisilnu naplatu putem FINA-e temeljem zadužnice koja predstava ovršnu ispravu u ovoj pravnoj stvari i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate.

11. Nadalje, odredba čl. 210. st. 1. OZ-a propisuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. ovoga Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. ovoga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. U st. 2. istog članka propisano je, među ostalim, da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe.

12. Odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1.-10. OZ-a propisani su razlozi zbog kojih sud, na prijedlog ovršenika može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu (objektivne pretpostavke), uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje (subjektivne pretpostavke). Dakle, prema citiranoj zakonskoj odredbi, moraju kumulativno biti ispunjene dvije pretpostavke da bi sud dozvolio odgodu ovrhe.

13. Prvostupanjski sud je ocijenio da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi bila ispunjena druga - subjektivna pretpostavka za odgodu ovrhe, jer ovršenik, iako korisnik mirovine koja nije dovoljna za egzistenciju i osobne životne potrebe, nije učinio vjerojatnim da bi ovrhom nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju predviđa čl. 65. OZ-a te je odbio prijedlog za odgodu.

14. Ovršenik u žalbi ponavlja navode iz prijedloga za odgodu prijenosa sredstava. Smatra kako da je, osim žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a, ostvaren i žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 5. OZ-a ( da je predmetnu zadužnicu ovrhovoditelj podnio na naplatu, te da je ista isknjižena još 2019. radi nemogućnosti izvršenja ), a o kojem je prvostupanjski sud bio dužan odlučiti, i proglasiti nedopuštenom pljenidbu i prijenos temeljem navedene ovršne isprave. Također, da je istaknuo ispunjenje svih kumulativnih pretpostavaka za odgodu ovrhe, a činjenica da će radi navedene ovrhe, i to radi duga koji ne postoji, i temeljem ovršne isprave koja je nezakonito podnijeta na naplatu svakako trpjeti nenadoknadivu štetu, jer će biti narušeno njegovo fizičko i psihičko zdravlje, a u konačnici bi bile narušene i obveze uzdržavanja koje je dužan voditi.

15. Istaknuti razlozi, i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, nisu odlučni za odgodu ovrhe. Naime, ovršenik nije učinio dovoljno vjerojatnim i izglednim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete koju bi prouzročila provedba predmetne izravne naplate i to baš one štete koju bi eventualno pretrpio ukoliko se pljenidba i prijenos sredstava proglase nedopuštenim pa se, npr. u protuovrsi ili u parnici radi stjecanja bez osnova, ne bi mogao naplatiti od ovrhovoditelja. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je riješio kao u pobijanom rješenju.

16. Zbog navedenog, sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a, trebalo je odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Split, 22. svibnja 2026.

SUTKINJA

Dragica Samardžić