Poslovni broj: UsI-1396/2024-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, te Neni Čulić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja 1) nasljednici pok. ĐA, [adresa] i 2) TA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po opunomoćeniku Drašku Šoću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Dubrovnik Sea Sun Hotels d.o.o., Dubrovnik, Šipčine 2, OIB: 15158945570, zastupano po NA, radi lokacijske dozvole, nakon javne rasprave zaključene dana 22. travnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, dana 22. svibnja 2026

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/II-350-05/23-02/64, URBROJ: 531- 03-4-24-3 od 24. travnja 2024.g. i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je tuženik dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba tužitelja pod 1. nasljednika pokojne KA , [adresa].

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-350-05/23-02/64, URBROJ: 531- 03-4-24-3 od 24. travnja 2024.g. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv lokacijske dozvole Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Klasa: UP/I-350-05/21-01/000042, Urbroj:

2117-1-15/16-23-0033 od 9. svibnja 2023., a izdanoj za zahvat u prostoru: rekonstrukcija ugostiteljsko-turističke građevine Hotel Villa Oliva i gradnja pomoćne građevine – vanjski otvoreni bazen, 2.b. skupine, na novoformiranoj građevnoj čestici č.z. 1343/1 k. o. [katastarska općina], koja će se formirati od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a za koju su lokacijski uvjeti definirani prema projektnoj dokumentaciji – idejnom projektu- Arhitektonski projekt-ispravak 3. zajedničke oznake projekta: 47/2020, broj projekta 65/2020 od veljače 2023. projektanta CA, dipl. ing. arh, broj ovlaštenja A 3496.

2. Tužitelji pravodobnom tužbom osporavaju rješenje tuženika kao i izdanu lokacijsku dozvolu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava kao i zbog povrede pravila upravnog postupka. Navode kako je lokacijska dozvola nezakonita jer je izdana bez prethodno donošenog Urbanističkog plana uređenja 1.36 Koločep-Gornje Čelo, a donošenje kojeg je prema čl. 148. st.1. Prostornog plana uređenja Grada Dubrovnika, obvezno za predmetno područje Stavkom 2. tog članka određeno je da je izrada UPU-a obvezna za Planom određene neuređene dijelove građevinskog područja kao i za izgrađene dijelove građevinskog područja određene za urbanu preobrazbu dok st. 3. istog članka izričito zabranjuje izdavanje akata za gradnju novih građevina do donošenja UPU-a. Pritom, tužitelji ističu kako je netočno navedeni zahvat označen kao rekonstrukcija jer se faktično radi o novoj gradnji. Naime, gradi se potpuno novi sjeverni aneks koji je po svojem volumenu i površini veći od postojeće legalizirane građevine koja se zadržava, a kao nova građevina gradi se i bazen. Nadalje, u tužbi se ističe kako Dubrovačko - neretvanska županija, Upravni odjel za zaštitu okoliša, imovinsko-pravne i komunalne poslove nije utvrdilo posebne uvjete u roku, pa da upravno tijelo koje je donijelo lokacijsku dozvolu pogrešno smatralo da posebnih uvjeta nema, jer je u konkretnom slučaju bio dužan sam zatražiti utvrđivanje posebnih uvjeta, odnosno uvjeta priključenja. Nastavno na navedeno, ističu kako su posebni uvjeti zaštite nepokretnog kulturnog dobra Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, nezakoniti. Nadalje, ističu kako se u posebnim uvjetima iz područja odvodnje otpadnih voda navodi kako na otoku Koločepu nema izgrađenog sustava javne odvodnje otpadnih fekalnih voda. Navode kako ni prvostupanjsko, a ni rješenje tuženika nisu obrazloženi u skladu s odredbom čl. 98. st.5. Zakona o općem upravnom postupku, te su i iz tog razloga nerazumljiva, nezakonita i neodrživa. Predlažu poništiti osporeno rješenje kao i izdanu lokacijsku dozvolu.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbu tužitelja.

4. Sud je u smislu odredbe tada važećeg članka 20. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/2024., rješenjem od 10. ožujka 2025. pozvao zainteresiranu osobu Dubrovnik Sea Sun Hotels d.o.o., na sudjelovanje u sporu.

5. U odgovoru na tužbu zainteresirana osoba navodi kako je u cijelosti suglasna sa stavom tuženika izraženim u osporenom rješenju. Ističe da su neosnovani navodi tužitelja o tome da idejni projekt nije izrađen u skladu s dokumentima prostornog uređenja na temelju kojih se izdaje lokacijska dozvola. Projekt je izrađen u skladu sa Zakonom o prostornom uređenju (Narodne novine 153/13, 65/17m 114/18, 39/19, 98/19), Prostornim planom uređenja Grada Dubrovnika i ostalom važećom prostorno- planskom dokumentacijom. Nadalje, navodi kako se u tužbi neosnovano ističe da nje riješeno priključenje građevne čestice na prometnu površinu, odnosno komunalnu infrastrukturu. To stoga, što je projektom predviđena rekonstrukcija postojeće građevine ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju Klasa: UP/I-361-03/13-08/3461, urbroj:2117/01-15-16-17 od 22. siječnja 2015. godine, a iz arhitektonske snimke izvedenog stanja koja je sastavni dio rješenja o izvedenom stanju razvidno je da je postojeća građevina priključena na komunalnu infrastrukturu. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

6. U sporu je održana rasprava 22. travnja 2026., čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, dalje ZUS), izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupile uredno pozvane stranke, pa je ista održana u njihovoj odsutnosti.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika čitana je i pregledana dokumentacija koja se nalazi u sudskom spisu, te je pregledana i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u spisu tuženog tijela, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu. Sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza njihovim stranačkim saslušanjem držeći da se zakonita odluka u ovom predmetu može donijeti i bez izvođenja tog dokaza.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. stavak 3. ZUS-a, ovaj sud je ocijenio kako tužbeni zahtjev tužitelja osnovan iz razloga navedenih u obrazloženju ove presude.

9. Prije svega valja reći kako su u tužbi kao tužitelji pod 1. navedeni nasljednici ĐA, [adresa], bez navođenja podataka iz kojih bi bilo moguće utvrditi njihov identitet. osoba koje bi činile taj krug nasljednika. Po ocjeni ovog suda takvo označavanje tužitelja nije dostatno za sudjelovanje u upravnom sporu, jer nije moguće utvrditi o kojim konkretnim fizičkim osobama se radi, a svojstvo stranke u upravnom sporu mogu imati samo točno određene i identificirane fizičke ili pravne osobe. Stoga je tužbu u odnosu na osobe označene kao nasljednici pok. ĐA, valjalo odbaciti.

10. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjsko tijelo rješenjem Klasa: UP/I-350-05/21-01/000042, Urbroj: 2117-1-15/16-23-0033 od 9. svibnja 2023. po zahtjevu ovdje zainteresirane osobe, izdalo lokacijsku dozvolu za zahvat u prostoru: rekonstrukcija ugostiteljsko-turističke građevine Hotel Villa Oliva i gradnja pomoćne građevine – vanjski otvoreni bazen, 2.b. skupine, na novoformiranoj građevnoj čestici č.z. 1343/1 k. o. [katastarska općina], koja će se formirati od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a za koju su lokacijski uvjeti definirani prema projektnoj dokumentaciji – idejnom projektu- Arhitektonski projekt- ispravak 3. zajedničke oznake projekta: 47/2020, broj projekta 65/2020 od veljače 2023. projektanta CA, dipl. ing. arh, broj ovlaštenja A 3496.

11. Predmetna lokacijska dozvola donesena je nakon što je strankama u postupku sukladno odredbi čl. 141. st. 3. Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19) pružena mogućnost uvida u spis predmeta radi izjašnjavanja, a kojem pozivu su se tužitelji i odazvali iznoseći prigovore identičnog sadržaja kao i u tužbi, koje pak prvostupanjsko javnopravno tijelo nije prihvatilo te je pozivom na odredbu članka 146. stavak 1. Zakona o prostornom izdalo zahtijevanu lokacijsku dozvolu, a žalbu podnesenu od tužitelja, tuženik je pobijanim rješenjem odbio kao neosnovanu.

12. Ovaj sud drži pravilnim utvrđenja tuženika da se predmetna novoformirana čestica 1343/1 k. o. [katastarska općina], površine 2.295m2 nalazi u obuhvatu Prostornog plana uređenja Grada Dubrovnika (,,Službeni glasnik Grada Dubrovnika", broj:7/05, 06/07, 10/07, 3/14, 9/14, 19/15, 18/16, 25/18, 13/19, 7/20), prema kartografskom prikazu br.4. – Građevinska područja naselja – karta 4.5. Koločep u mj. 1:5000 – u izgrađenom dijelu građevinskog područja naselja, u zoni M1 – mješovite (prevladavajuće) stambene namjene.

13. Nadalje, glede tužbenih navoda tužitelja o tome da je sukladno odredbi čl. 148. PPU-a Grada Dubrovnika za gradnju novih građevina propisuje obveza izrada UPU-a za područje Koločepa- Gornje Čelo na kojem se planira zahvat za koji je izdana lokacijska dozvola, valja reći kako je istina da je stavkom 1. čl. 148. PPU Grada Dubrovnika propisana izrada urbanističkog plana uređenja za to područje, međutim st. 2. istog članka propisuje da je izrada UPU-ova je obvezna za ovim planom određene neuređene dijelove građevinskog područja kao i za izgrađene dijelove građevinskog područja određene za urbanu preobrazbu, a stavkom 3. je propisano da se do donošenja UPU-ova iz prethodnog stavka ne može se izdati akt za građenje nove građevine. Dakle, gramatičko tumačenje navedene odredbe upućuje na zaključak kako se zabrana iz stavka 3. prema kojoj se do donošenja UPU-ova iz prethodnog stavka (dakle stavka 2.), odnosi isključivo na neuređene dijelove i dijelove određene za urbanu preobrazbu. Budući da se predmetna čestica nalazi u izgrađenom dijelu građevinskog područja koji nije određen za urbanu preobrazbu to je navedeni žalbeni prigovor tužitelja, tuženik pravilno ocijenio neosnovanim.

14. U odnosu na navode tužitelja o tome kako navedeni zahvat ne bi bio u skladu s posebnim uvjetima zaštite kulturnog dobra, odnosno da su posebni uvjeti izdani od Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Dubrovniku, nezakoniti, valja reći kako je Konzervatorski odjel kao nadležno i stručno tijelo utvrdio posebne uvjete zaštite navodeći kako katastarske čestice za koje je izdana lokacijska dozvola nisu zaštićene kao kulturno dobro u smislu Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, ali da se radi o potencijalnoj arheološkoj zoni , te su propisali obvezu prekidanja radova u slučaju se prilikom obavljanja istih naiđe na arheološko nalazište. Stoga se i navedeni prigovor tužitelja otklanja kao neosnovan.

15. Jednako tako ovaj sud prihvaća i utvrđenja tuženika da su ostali posebni uvjeti i uvjeti priključenja uredno pribavljeni te da je zainteresirana osoba uz zahtjev priložila propisanu dokumentaciju iz čl. 146. st.1. Zakona o prostornom uređenju.

16. Međutim, bez obzira na navedeno, ovaj sud nije mogao ocijeniti zakonitim tuženikovo rješenje, odnosno izdanu lokacijsku dozvolu, niti je mogao otkloniti prigovore tužitelja da se u konkretnom slučaju zahvat za koji je izdana lokacijska dozvola ne može smatrati rekonstrukcijom.

17. Naime, člankom 43. Prostornog plana uređenja Grada Dubrovnika propisano je da se rekonstrukcijom smatra izvedba građevinskih i drugih radova na postojećoj građevini kojima se utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za postojeću građevinu ili kojima se mijenja usklađenost postojeće građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena (dograđivanje, nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela građevine, izvođenje radova radi promjene namjene građevine ili tehnološkog procesa) odnosno izvedba građevinskih i drugih radova na ruševini postojeće građevine u svrhu njene obnove. Rekonstrukcija dakle pretpostavlja zahvat na već postojećoj građevini. Iz tablice prostornih parametara koja je sastavni dio idejnog projekta - Arhitektonski projekt-ispravak 3. zajedničke oznake projekta: 47/2020, proizlazi da je postojeća građevina koja se zadržava bruto razvijene površine 152,12m2 (suteren 76,06m i prizemlje površine 76,06m2). Novoplanirani aneks sa sjeverne strane ima bruto razvijenu površine od 1.493,51 m koja površina je raspoređena u 5 etaža (podrum površine 159,87m2, suteren površine 335,80m, prizemlje površine 340,48m2, prvi kat površine 340,48 m i drugi kat površine 316,88m2). Stoga se u navedenoj situaciji u kojoj 90% ukupne bruto površine otpada na novu gradnju, po ocjeni ovog suda ne bi moglo govoriti o rekonstrukciji jer je riječ o gradnji novog zasebnog volumena uz zadržavanje samostojeće građevine legalizirane rješenjem o izvedenom stanju iz 2015. Pritom, činjenica da su dva objekta prema projektu povezana natkrivenim stubištem (obzirom na visinsku razliku između dva objekta ) ne upućuje na to da se radi o jedinstvenoj konstruktivnoj cjelini, već upravo suprotno, upućuje na to da se radi o dva zasebna volumena (konstrukcijski nepovezana) različitih dimenzija i katnosti, pri čemu natkriveno stubište ima funkciju međusobne komunikacije između objekata, a kakva veza ne znači konstruktivnu povezanost niti novi objekt predstavlja dogradnju postojećeg objekta. Stoga ovaj sud ne može prihvatiti navode tuženika da bi se radilo o rekonstrukciji u smislu relevantne odredbe čl.43. Prostornog plana uređenja Grada Dubrovnika.

18. Nadalje, ovaj sud ne nalazi pravilnom tuženikovo utvrđenje o tome da predmetni zahvat istovremeno udovoljava uvjetima propisanim čl. 44. i uvjetima čl. 62. prostornog plana uređenja Grada Dubrovnika.

Naime, navedene odredbe uređuju različite i međusobno isključive kategorije građevina. Člankom 44. propisani su uvjeti za gradnju stambenih i stambeno - poslovnih građevina i pomoćnih građevina koje funkcionalno služe stambenoj građevini, dok su člankom 62. propisani posebni uvjeti za gradnju hotela unutar građevinskog područja naselja mješovite namjene. Slijedom navedenog, primjena čl. 62. podrazumijeva da se predmetna građevina kvalificira kao hotel, zbog čega na istu nije moguće kumulativno primjenjivati odredbe čl. 44. koje su vezane uz stambenu, odnosno stambeno-poslovnu namjenu. Posebno se ističe kako čl. 62. ne predviđa mogućnost gradnje pomoćnih građevina kakve su dopuštene čl. 44., uključujući bazene kao zasebne pomoćne građevine vezane uz stambenu građevinu. Stoga se gradnja bazena, ukoliko nije sastavni dio zahvata dopuštenog posebnim uvjetima za hotel, ne može opravdati pozivanjem na odredbe čl. 44.Prostornog plana, jer se iste ne primjenjuju na građevinu hotelske namjene.

19. Obzirom na sve navedeno, dakle uzimajući u obzir da je predmetni zahvat po ocjeni ovog suda pogrešno označen kao rekonstrukcija, te da su tuženik kao i prvostupanjsko tijelo neosnovano, kumulativno primijenili odredbe čl. 44. prostornog plana na zahvat koji je ocijenjen kao hotel iz članka 62. Prostornog plana, iako se radi o isključivim režimima gradnje, to se osporeno rješenje tuženika, uz razloge koje su istim dani, ne može ocijeniti zakonitim. Stoga je pozivom na odredbu čl. 117.st.1. isto valjalo poništiti i predmet vratiti na ponovni postupak. U ponovljenom postupku tuženo tijelo je dužno pridržavati se pravnog shvaćanja primjedaba ovog suda, u skladu sa odredbom članka 119. stavka 4. ZUS- a.

20. Tužitelj je zatražio naknadu troška spora, međutim isti nije popisao pa je takav zahtjev valjalo odbiti i riješiti kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu 22. svibnja 2026.

S U T K I NJ A

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

- tužiteljima po opunomoćeniku,

- tuženiku,

- zainteresiranoj osobi,

- u spis.