Poslovni broj: UsI-1722/2025 -11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Ani Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Nene Čulić, u upravnom sporu tužitelja Sveučilište u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i računarstva, Unska 3, Zagreb, OIB: 57029260362, zastupan po Antoniju Volareviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova europske unije, Miramarska cesta 22, Zagreb, OIB: 69608914212, nakon javne rasprave održane i zaključene 23. travnja 2026, dana 22. svibnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja Antonija Volarevića, odvjetnika u Zagrebu te opunomoćenica tuženika GF i NF

presudio je

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži oglašavanje ništavim, odnosno poništenje rješenja tuženika klasa: KLASA: UP/I-988-01/25-02/13, URBROJ: 538-07-1-2/754-25-6 od 30. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, naknadi trošak ovog spora u iznosu od 130, 00 eura, dok se za više traženo zahtjev tuženika za naknadu troška odbija kao neosnovan.

O b r a z l o ž e nj e

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-988-01/25-02/13, Urbroj: 538-07-1- 2/754-25-6 od od 30. travnja 2025. odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, povodom Obavijesti o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti Klasa: 971-01/25- 33/1, Urbroj: 538-07-1-3/429-25-4 od 10. veljače 2025.

2. U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelj osporava rješenje tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stana, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog povrede pravila upravnog postupka. Ističe kako je tuženik, na temelju naknadne administrativne provjere na projektu „Fotonaponski sustav za proizvodnju električne energije za vlastite potrebe u mrežnom radu SE-FER-005-Faza2, ref. Br.96“ utvrdio odstupanja koja se odnose na rok izvršenja radova te na način obračuna i dinamiku plaćanja radova. Pritom je tuženik prihvatio kao opravdana pojašnjenja tužitelja koja se odnose na odstupanja u vidu roka izvršenja radova, dok nije prihvatio pojašnjenja tužitelja u odnosu na odstupanja glede obračuna i dinamike plaćanja, pri čemu je naveo kako dinamika plaćanja privremenih situacija izvođaču nije usklađena s odredbama ugovora, odnosno da je plaćanje privremenih situacija uslijedilo prije negoli su ti radovi stvarno izvedeni. Također, tuženik je vezano za izračun paušalnih stavki u dijelovima troškovnika A.5. Tehnička dokumentacija, ispitivanja, elaborati te baterijski sustav B.3. tuženik je utvrdio kako je tužitelj platio paušal od 0,70 stavke troškovnika već u I. privremenoj situaciji , ali da navedena stavka obuhvaća dobavu i ugradnju sustava u kućište za vanjsku uporabu te programiranje i puštanje u rad, pa je ranijim plaćanjem povrijeđena odredba čl. 6 i 7. ugovora koji se tiču primopredaje radova i plaćanja radova. Slijedom takvih utvrđenja tuženik je ustvrdio da je došlo do nepoštivanja odredbi o dinamici plaćanja u korist odabranog ponuditelja, odnosno do izmjene elemenata glavnog Ugovora koje mijenjanju ekonomsku ravnotežu u korist ugovaratelja jer su financijske odredbe izmijenjene na način da se povećavaju financijski rizik tužitelja, a povećavaju financijske koristi za ponuditelja, pa je stoga utvrđena nepravilnost po točki 24. Priloga I. Pravila o financijskim korekcijama, te je određena financijska korekcija od 25% te zatražen povrat iznosa od 147.770,01 eura. Tužitelj u tužbi navodi kako suprotno prethodnim utvrđenjima tuženika, u konkretnom slučaju navodi kako nije došlo do štete za proračun EU. Navodi kako su svi radovi evidentirani u građevinskoj knjizi koja je i dostavljena tuženiku na uvid te je i jedini Ugovorom propisani uvjet za obračun izvedenih i neosporenih radova i okončanih privremenih situacija. Navodi kako su administrativni problemi zbog tehničkih ograničenja sustava „eDozvola“ i „eGrađevinski dnevnik“ doveli do toga da je nakon, što je gradilište otvoreno u siječnju 2024., trebalo otvoriti novi građevinski dnevnik koji nije bilo moguće povezati s prethodnom prijavom početka radova, što je dovelo do nesporazuma oko datuma uvođenja u posao. Pritom tužitelj navodi kako su se sve privremene situacije odnosile na stvarno izvedene radove, te da je nadzorni inženjer ovjerio te radove. Naručitelj je u privremenim situacijama plaćao samo dijelove stavaka koji su u toj fazi izvođenja radova bili neosporno izvedeni, te nije bilo neopravdanog ili fiktivnog plaćanja. Nije došlo do izmjene uvjeta koja bi povećala financijski rizik za naručitelja. Nadalje, tužitelj tvrdi kako nepravilnosti na koje ukazuje tuženik nije mogla imati financijski učinak na proračun Unije jer je tuženik cijelo vrijeme bio upoznat s plaćanjima i primao sva izvješća. Sama plaćanja izvođaču izvršena su u iznosima predviđenim ugovorom i dokumentacijom o nabavi, nije nastao odvraćajući učinak na tržišno natjecanje i u provođenju projekta nije bilo nikakvih nepravilnosti u pogledu pravilne namjene dodijeljenih sredstava. U odnosu na korekciju od 25% tužitelj tvrdi da je iznos određen paušalno, bez provođenja načela razmjernosti, pri čemu tuženik uopće nije obrazložio kakov je financijski gubitak za fondove nastao navodnom nepravilnošću. Poziva se na presudu Suda Europske unije od 4. listopada u predmetu C-175/23, te navodi kako ukoliko u konkretnom slučaju i postoji neka nepravilnost, Tada je financijska korekcija trebala biti određena u iznosu od 5% obzirom na točku 25. Pravila o financijskim korekcijama (Priloga III. Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava, prema kojoj se izmjene tretiraju kao one u manjem opsegu i s manjim značajem utjecaja na ekonomsku ravnotežu jer gospodarska ravnoteža ugovora nije narušena obzirom da je ugovorene cijena ostala nepromijenjena, izvođač nije ostvario dodatne financijske pogodnosti, dinamika plaćanja nije uzrokovala povećani financijski rizik za naručitelja, sve isplate su bile zakonite i temeljene na stvarno izvedenim radovima, te su vršene na temelju ovjerene građevinske knjige koja je ovjerena od strane nadzornog inženjera. Predlaže da sud oglasi ništavim, podredno da poništi rješenje tuženika od 30. travnja 2025., te da prihvati prigovor tužitelja izjavljen protiv obavijesti o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Klasa:971-01/25-33/1, Urbroj: 538-07-1-3/429-25-4 od 10. veljače 2025.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu prije svega ističe pitanje pravodobnosti tužbe obzirom na činjenicu da je tužitelju osporeno rješenje uručeno dana 27. svibnja 2025., te da je stoga posljednji dan za podnošenje tužbe bio 27. lipnja 2025. godine. Nadalje, u odnosu na navode same tužbe tuženik ističe kako je netočna tužiteljeva tvrdnja da je građevinska knjiga bila valjana osnova za plaćanje, obzirom da su privremene situacije I., II. i III. izdane i plaćene prije upisa radova u građevinski dnevnik jer bi iz istoga proizlazilo da je izvođač u posao uveden tek 25. travnja 2024., a privremene situacije su plaćane od veljače do travnja 2024.. Plaćanja su stoga vršena suprotno čl. 6. Ugovora kojim je propisano plaćanje samo stvarno izvedenih i ovjerenih radova. Tuženik, u odnosu na navode tužitelja o administrativnim teškoćama glede „eDozvole i eGrađevinskog dnevnika ističe kako iz dokumentacije proizlazi da uz prvu prijavu građenja (siječanj 2024.) nisu priloženi svi propisani dokumenti, slijedom čega je gradilište i zatvoreno, da bi nova prijava početka građenja podnesena tek 23. travnja 2024.. Nadalje, vezano za izračun i plaćanje paušalnih stavki u dijelovima troškovnika A.5 Tehnička dokumentacija, ispitivanja, elaborati te baterijski sustav B.3 plaćeno je već u prvoj privremenoj situaciji iznos od 0,70 paušala za stavku 1.1. u iznosu od 6.055,00 eura i o,70 paušala za stavki 1.2. u iznosu od 72.975,00 eura. Pritom je iznos od 72.975,00 eura plaćen već u ožujku 2024., a prema upisima u građevinski dnevnik proizlazi da je ugradnja baterijskog spremnika, invertera i upravljača baterijskog sustava u baterijski kontejner te kalibriranje i povezivanje dijelova baterijskog sustava (koji svi radovi se podrazumijevaju u stavci Baterijski sustav) izvedeni tek 9. srpnja 2024. Nadalje, također, sukladno troškovniku priloženom uz I. privremenu situaciju vidljivo je da je izvođaču obračunat i isplaćen iznos od 65.040,00 eura za stavku A3 Fotonaponski mrežni sustav, stavka 1.1. gdje je navedeno i „Ugradnja invertera na ravnom krovu, uključivo s nadstrešnicom za zaštitu invertera“, dok prema građevinskom dnevniku proizlazi da je izrada i postavljanje nadstrešnica za zaštitu razvodnih ormara i fotonaponskih invertera izvedena tek 13. i 14. lipnja 2024..Stoga su, ističe tuženik neosnovani navodi tužitelja da je zaista plaćao samo dijelove stavki koje su u pojedinoj fazi bili stvarno izvedeni. Plaćanjem navedenih iznosa narušena je ekonomska ravnoteža u korist izvođača jer je riječ o plaćanjima koja nisu bila predviđena Ugovorom. Pritom je promjena dinamike plaćanja dovela do značajne izmjene ugovora u smislu čl. 321. Zakona o javnoj nabavi jer se u toj situaciji ne može isključiti da bi drugi sudionici podnijeli drugačije ponude da je bilo poznato da će se isplate vršiti već po narudžbi robe, a ne po završetku radova. U odnosu na navod tužitelja da utvrđena nepravilnost nije mogla imati financijski učinak na proračun Unije, tuženik ističe su Pravila o financijskim korekcijama pripremljena u skladu s Odlukom Komisije C(2019= 3452 koja predviđa primjenu paušalnih stopa za nepravilnosti za koje se smatra da imaju financijski učinak . Pritom Čl. 1. st.6. Pravila propisuje da se financijski ispravci primjenjuju ako je predmetna nepravilnost imala ili je mogla imati financijski učinak na proračun Unije, a što je u konkretnom slučaju ispunjeno. Također, tuženik se poziva i na presude Visokog upravnog suda RH Usž-3420/22 od 12. listopada 2022., Usž-3255/22 od 12. listopada 2022 i Usž-1561/23 od 10. svibnja 2023. u kojima je izražen stav da nije potrebno dokazivati točno određene financijske posljedice već da je dovoljno da postoje nepravilnosti koje bi se mogle dovesti u vezu s potencijalnim i stvarnim učinkom na proračun Unije. Nadalje, a u odnosu na navod tužitelja da je u konkretnom slučaju trebala biti određena financijska korekcija u iznosu od 5% temeljem točke 25. Pravila o financijskim korekcijama navodi kako se u radi o izmjenama elemenata ugovora određenih u pozivu na nadmetanje ili dokumentaciji o nabavi suprotno relevantnim Pravilima, što potpada pod točku 24. Pravila. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. U sporu je održana rasprava 23. travnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili opunomoćenik tužitelja i opunomoćenici tuženika, a na kojoj raspravi su stranke ustrajale u svojim dotadašnjim navodima, te su popisale trošak spora.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Prije svega, a glede navoda tuženika o nepravodobnosti tužbe valja reći kako je isti neosnovan jer je tužitelj koji je osporeno rješenje zaprimio 27. svibnja 2025., tužbu podnio dana 27. lipnja 2025., dakle u roku iz čl. 40. st. 1. ZUS-a

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim je odbijen prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, povodom Obavijesti o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti Klasa: 971-01/25-33/1, Urbroj: 538-07-1-3/429-25-4 od 10. veljače 2025. Navedenom odlukom, donesenoj u okviru naknade administrativne provjere u okviru Programa „Energija i klimatske promjene“ odnosno projekta Fotonaponski sustav za proizvodnju električne energije za proizvodnju električne energije za vlastite potrebe u mrežnom radu SE-FER-005-Faza2, ref. Br.96, utvrđena je nepravilnost po točki 24. Pravila o financijskim korekcijama (Priloga II Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava) te je određena financijska korekcija od 25% te je zatražen povrat iznosa od 147.770,01 isplaćenih bespovratnih sredstava.

9. Među strankama je sporno da li je u konkretnom slučaju došlo do značajne izmjene ugovora, da li je plaćanje vršeno temeljem stvarno izvedenih radova, da li je nastala šteta za proračun EU te da li je korekcija od 25% pravilno određena.

10. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je, a među strankama i nije bilo sporno da je tužitelj nositelj projekta „Fotonaponski sustav za proizvodnju električne energije za proizvodnju električne energije za vlastite potrebe u mrežnom radu SE-FER-005- Faza2, ref. Br.96“, koji je prijavljen na Poziv za Povećanje kapaciteta za proizvodnju solarne energije financiranog iz Financijskog mehanizma Europskog gospodarskog prostora 2014-2012 u sklopu Programa „Energija i klimatske promjene“;

11. Nadalje nije sporno da je tužitelj dana 27. srpnja 2023 objavio u Elektroničkom oglasniku javne nabave u RH poziv na nadmetanje s dokumentacijom o nabavi u otvorenom postupku javne nabave male vrijednosti za nabavu radova „Fotonaponski mrežni sustav“ evidencijski broj 009N-Fer/23 s procijenjenom vrijednošću nabave 709.024,97 eura (bez PDV-a). Kriterij za odabir ponude bio je ekonomski najpovoljnija ponuda 80% cijena te 20% trajanje jamstvenog roka za otklanjanje nedostataka na isporučenoj opremi. U predmetnom postupku zaprimljeno je 7 valjanih ponuda, te je ponuda ponuditelja MI MARIS d.o.o. ocijenjena kao ekonomski najpovoljnija te je 10. studenog 2023. donesena Odluka o odabiru tog ponuditelja, a s kojim je tužitelj kao naručitelj sklopio Ugovor o izvođenju radova na izgradnji fotonaponskog mrežnog sustava. Ugovorne cijena radova iznosila je 727.449,30 eura, odnosno 909.311,63 eura s PDV-om. U postupku naknadne administrativne provjere projekta prvostupanjsko tijelo – Upravitelj programa -utvrdilo je financijsku nepravilnost koja se odnosi na neusklađenost dinamike plaćanja privremenih situacija I., II. i III. s ugovorim odredbama te na plaćanje paušalnih stavki u dijelovima troškovnika A.5 i B3. koje su plaćane prije negoli li je isporučena i ugrađena oprema, pri čemu je navedeno kvalificirano kao značajna izmjena ugovora suprotno pravilima javne nabave, te je određena financijska korekcija u visini od 25% dodijeljenih sredstava.

Postupajući po prigovoru tužitelja, tuženik je ovdje osporenim rješenjem od 20. travnja 2025. isti odbio držeći kako je pravilno prvostupanjsko tijelo utvrdilo postojanje financijske nepravilnosti te pravilno financijsku korekciju od 25% temeljem točke 24. Pravila o financijskim korekcijama budući da je promjena dinamike plaćanja privremenih situacija dovela do značajne izmjene ugovora u smislu čl. 321. Zakona o javnoj nabavi, te je narušena ekonomska ravnoteža u korist izvođača radova.

12. S navedenim obrazloženjem tuženika suglasan je i ovaj sud, te ga u cijelosti prihvaća kao pravilno i zakonito.

13. U odnosu na navod tužitelja kako je tijekom cijelog postupka ispravno vođen građevinski dnevnik koji je bio i valjana osnova za obračun usluga, valja reći kako isti nije osnovan. Naime, iz građevinske knjige proizlazi da je izvođač radova uveden u posao tek 25. travnja 2024., te da je prvi upis radova u građevinski dnevnik izvršen 29. travnja 2024.. Privremene situacije su, nesporno je među strankama plaćene 27. ožujka 2024., 29. travnja 2024. i 30. travnja 2024.. Stoga je nedvojbeno da su privremene situacije plaćane prije negoli je izvođač uopće uveden u posao. Stoga ovaj sud ne nalazi osnovanim navod tužitelja da bi građevinska knjiga bila vjerodostojna osnova za plaćanje.

14. Nastavno na navedeno, a glede tužiteljevog navoda o tome da je gradilište stvarno bilo otvoreno još u siječnju 2024., te da su tehnička ograničenja sustava eDozvola i eGrađevinski dnevnik izazvale nesporazume oko datuma otvaranja, navodi se kako uz prijavu početka građenja nisu bili priloženi svi propisani dokumenti (između ostalog i punomoć investitora koja je dostavljena 9. veljače 2024.) , a što po ocjeni ovog suda ne upućuje na nedostatke isključivo tehničke naravi, već na propuste u ispunjavanju propisanih preduvjeta za otvaranje gradilišta, a za koje odgovornost dijelom snosi i tužitelj, pa se ne može prihvatiti njegovo obrazloženje da su tehnička ograničenja sustava eDozvola razlog zbog kojeg su plaćanja izvršena prije ispunjenja propisanih preduvjeta.

15. U odnosu na navod tužitelja o tome da je netočno utvrđenje tuženika o tome da dinamika plaćanja nije bila usklađena sa stvarno izvedenim radovima te da je time narušena ravnoteža u korist izvođača, valja reći i to kako iz spisa proizlazi da su za stavku B3 Baterijski sustav priznati troškovi u visini od 0,70 paušala već u I. privremenoj situaciji (ožujak 2024.) u ukupnom iznosu od 78.790,00 eura iako je gradnja baterijskih komponenti izvršena tek u srpnju 2024. Stoga se ne može prihvatiti tužiteljev navod kao osnovan kao ni njegovo objašnjenje da je priznat samo onaj dio troška koji odgovara narudžbi baterijskog sustava od dobavljača. Ovo stoga jer člankom 6. Ugovora nije predviđeno plaćanje na temelju narudžbe opreme, već na temelju stvarno izvedenih i ovjerenih radova. Time je i po ocjeni ovog suda narušena ekonomska ravnoteža u korist izvođača a kako je to pravilno ustvrdio i tuženik. Činjenica da u konkretnom slučaju nije promijenjena cijena te da prema navodima tužitelja izvođač nije ostvario dodatne financijske pogodnosti, nije od utjecaja na prethodno utvrđenje tuženika. Naime, narušavanje ekonomske ravnoteže ne mora nužno podrazumijevati povećanje cijene, već se može ogledati u tome što je je jedna strana primanjem novčanih sredstava prije negoli je izvršila ugovornu obvezu ostvarila pogodnost koja joj prema ugovoru nije pripadala.

16. Što se pak tiče navoda tužitelja o tome da utvrđene nepravilnosti nisu takvog značaja da bi imale financijski učinak na proračun Unije, navodi se kako nepravilnost iz čl. 2. točke 36. Uredbe 1303/2013 znači svako kršenje primjenjivog prava koje šteti ili koje bi moglo štetiti proračunu Unije, stoga nije potrebno dokazivati postojanje točno određenih financijskih posljedica, već je dovoljno da postoje nepravilnosti i povrede postupka javne nabave koje bi se moglo dovesti u vezu s potencijalnim i stvarnim učinkom na proračun Unije. Navedeno pravno stajalište izraženo je i u presudama Visokog upravnog suda RH Usž-3420/22, Usž-3255/22, Usž-1561/23.

17. U odnosu na navod tužitelja kako je u konkretnom slučaju riječ o nepravilnosti koja obzirom na svoj značaj ne zahtijeva korekciju od 25% kako je to određeno osporenim odlukama, već da bi se u konkretnom slučaju mogla primijeniti korekcija od 5%, valja reći kako prema Pravilima o financijskim korekcijama izmjena elementa ugovora uključuje i uvjete plaćanja. Kako je u konkretnom slučaju došlo do izmjene uvjeta plaćanja, to se ne može smatrati da je riječ o izmjenama manjeg značaja, te je pravilno tuženik ustvrdio kako se u konkretnom slučaju ima primijeniti točka 24. Pravila i korekcija od 25%. Pritom ovaj sud ne nalazi osnovanim pozivanje tužitelja na presudu C-175/23. Naime, iako iz navedene presude proizlazi da se paušalne stope korekcije ne mogu automatski primjenjivati, u konkretnom slučaju su ispitane i ocijenjene sve relevantne okolnosti, a što proizlazi iz Odluke o utvrđenoj nepravilnosti od 10. veljače 2025. u kojoj su razmatrane priroda i težina utvrđene nepravilnosti te je zaključeno da se radi o izmjeni ugovora koja spada pod točku 24. Pravila.

18. Kod izloženog, sud drži da je tuženik u ovdje osporenom rješenju pravilno otklonio prigovor tužitelja obrazloženjem koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud i ne nalazi da je rješenjem tuženika došlo do povrede zakona na štetu tužitelja, a niti je ostvaren jedan od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, pa se temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

19. O troškovima spora odlučeno je temeljem članka 147. st.1. ZUS-a prema kojoj troškove stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

20. Budući da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je i njegov zahtjev za naknadu troškova valjalo odbiti i riješiti kao pod točkom II. izreke.

21. S obzirom na uspjeh tuženika u ovom sporu, trebalo mu je djelomično priznati zahtijevanu naknadu opravdanih troškova i to za putni trošak dvije autobusne karte na relaciji Zagreb-Split-Zagreb u iznosu od 100,00 (2 x 50,00) eura, te trošak od 2 x 1/2 dnevnice za svakog opunomoćenika u iznosu od 30,00 eura, odnosno ukupno u iznosu od 130,00 eura, koje troškove sud drži opravdanim i nužnim, te su isti tuženiku i obistinjeni. Za više traženo za trošak cestarine i goriva, sud nije našao takve troškove nužnim ni opravdanim, stoga što je sud obistinio trošak najjeftinijeg prijevoznog sredstva opunomoćenicima tuženika, odnosno dvije autobusne karte na relaciji Zagreb-Split-Zagreb, slijedom čega nije moguće obistiniti troškove koji se odnose na cestarinu i gorivo, pa je u tom dijelu zahtjev za naknadu troškova spora tuženika odbijen kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

U Splitu 22. svibnja 2026.

SUTKINJA

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po opunomoćeniku,

- tuženiku,

- u spis.