REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-65/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasni Golubić, na pisani prijedlog sudske savjetnice Lare Bogdanović, u pravnoj stvari tužitelja LIND-GRAD d.o.o. za graditeljstvo, trgovinu i usluge, OIB: 81530401884, Ulica Božidara Adžije 19, 10000 Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Anamarija Udiljak, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika DRŽAVNE NEKRETNINE d.o.o., OIB: 79058504140, Planinska ulica 1, 10000 Zagreb, radi isplate iznosa od 344,48 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja CU, odvjetničkog vježbenika kod odvjetnice Anamarije Udiljak i punomoćnika tuženika KU, **.**.2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jelene Maržić Benzia u Zagrebu, Ulica grada Chicaga 11, poslovni broj: Ovrv- 15460/2025 od 2. srpnja 2025., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 344,48 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 21. rujna 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referen tna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i naknaditi troškove postupka u iznosu od 150,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 2. srpnja 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6,64 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Ovaj postupak pokrenut je povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Jelena Maržić Benzia u Zagrebu, Ulica grada Chicaga 11, poslovni broj: Ovrv-15460/2025 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-212/2025) od 2. srpnja 2025. Nakon zaprimljenog prigovora, navedeno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-65/2026 od 26. siječnja 2026., i to u dijelu kojim je bila određena ovrha, uz istodobno ukidanje provedenih ovršnih radnji. Određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, pri čemu se ovršni prijedlog smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. U prigovoru tuženik osporava osnovu i visinu potraživanja te pasivnu legitimaciju tuženika. Navodi kako iz dostavljene dokumentacije proizlazi da se ovrha odnosi na neplaćenu pričuvu za poslovni prostor na adresi [adresa], u [adresa], površine 65,00 m2. Ističe kako je plaćanje pričuve zakonska obveza vlasnika nekretnine. Navodi da tuženik upravlja pojedinim nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske za svoj račun i u ime Republike Hrvatske, koje su preuzete na temelju Ugovora o poslovnoj tehničkoj suradnji od 21. svibnja 2018. sklopljenog između tuženika i Republike Hrvatske-Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine i da plaća troškove uključujući pričuvu za nekretnine samo za vrijeme upravljanja istom. Navodi kako tuženik u internoj evidenciji nekretnina nije utvrdio postojanje nekretnine na navedenoj adresi i navedene površine kojom bi upravljao tuženik ili eventualno Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Ističe kako nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske mogu upravljati različite državne institucije te da tužitelj nije dokazao da bi tuženik bio vlasnik predmetne nekretnine niti da upravlja istom. Navodi kako je o istom obavijestio tužitelja i zatražio dostavu dokumentacije i dokaza koju tužitelj nikada nije dostavio.

3. Tužitelj se podnescima od 11. i 13. svibnja 2026. očitovao na prigovor te naveo da prijedlog za ovrhu s prilozima sadržava sve potrebne podatke te da je izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojna isprava podobna za ovrhu budući da su u njoj jasno naznačeni vjerovnik i dužnici te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Navodi kako se radi o nepodmirenom dugovanju s naslova tražbine zajedničke pričuve za poslovni prostor na adresi u [adresa], upisan u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZEMLJIŠNOKNJIŽNI ODJEL ZAGREB, 335649, TRNJE, broj ZK uloška: [broj ZK uloška] i to 295. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E -295), kao vlasništvo Republike Hrvatske. Navodi kako su Međuvlasničkim ugovorom i Ugovorom o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] na adresi [adresa], 226A-226H, suvlasnici stambene zgrade u [adresa], 226A-226H, upravljanje predmetnom nekretninom povjerili trgovačkom društvu LIND-GRAD d.o.o., koje je temeljem odredbe čl. 93. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ovlašteno voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom. Ističe kako pasivna legitimacija tuženika proizlazi iz odredbi Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske koji u čl. 14. propisuje da se društvu Državne nekretnine d.o.o., ovdje tuženiku, povjeravaju na upravljanje stanovi i poslovni prostori, osim ako tim Zakonom ili posebnim zakonom nije propisano drukčije. Ističe kako je pravna osoba kojoj je pojedina nekretnina u vlasništvu RH dana na upravljanje dužna izvršavati sve vlasničke dužnosti odnosno sve vlasničke obveze, a što se nesporno odnosi i na obvezu svakog suvlasnika da plaća pričuvu.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao isprave u spisu i to: izvadak iz poslovnih knjiga (list 7 spisa), e-mail od 23. svibnja 2025. (list 27 spisa), izvod iz internog registra nekretnina (list 29-33 spisa), Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji od 21. svibnja 2018. (list 35-39 spisa), zk izvadak (list 56-110 spisa), Međuvlasnički ugovor od 10. prosinca 1997. (list 111-116 spisa), Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u [adresa], 226A-226H, od 16. prosinca 1997. (list 117-123 spisa) i IV. Aneks Ugovora o upravljanju stambenom zgradom u [adresa], 226A-226H, od 1. srpnja 2022. (list 124 spisa).

5. Sud je raspravnim rješenjem od 14. svibnja 2026. odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Navedeni dokazni prijedlog odbijen je jer se njegovo provođenje nije ukazalo svrsishodnim kao ni ekonomičnim za donošenje odluke budući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno uvidom u priložene isprave te s obzirom da se radi o trgovačkom postupku male vrijednosti u kojem se u pravilu odluka donosi na temelju isprava, u skladu s odredbom čl. 464. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP).

6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je isplata iznosa od 344,48 EUR po osnovi neplaćene pričuve za poslovni prostor na adresi [adresa], u [adresa], površine 65,00 m2 .

8. Među strankama nije sporno da se utuženo potraživanje odnosi na neplaćenu pričuvu za poslovni prostor na adresi [adresa], u [adresa], površine 65,00 m2 te da je kao vlasnik predmetne nekretnine upisana Republika Hrvatska.

9. Sporna je pasivna legitimacija tuženika te osnova i visina predmetnog potraživanja.

10. Iz izvatka iz poslovnih knjiga (list 7 spisa) utvrđeno je da se utuženo potraživanje odnosi na nepodmirena dugovanja s naslova tražbine zajedničke pričuve za poslovni prostor, površine 65 m2 na adresi [adresa] za razdoblje od siječnja do kolovoza 2024. u iznosu od 43,06 EUR za svaki mjesec, što ukupno za 8 mjeseci iznosi 344,48 EUR.

11. Iz e-maila od 23. svibnja 2025. (list 27 spisa) utvrđeno je kako je tuženik obavijestio tužitelja da ne upravlja predmetnom nekretninom i dostavio kao dokaz internu evidenciju nekretnina za navedenu adresu te ga pozvao na dostavu dodatne dokumentacije i dokaza. Također ga je uputio da prethodno podnese prijedlog za mirno rješenje spora kako bi se provjerilo tko upravlja predmetnom nekretninom.

12. Iz izvoda iz internog registra nekretnina (list 29-33 spisa) utvrđeno je kako u istom nije navedena niti jedna nekretnina koja bi odgovarala predmetnoj po ulazu i površini.

13. Iz zk izvatka (list 56-110 spisa) proizlazi kako je kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisana Republika Hrvatska.

14. Iz Iz Ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji (dalje: Ugovor) sklopljen između Republike Hrvatske, Ministarstva državne imovine i Državnih nekretnina d.o.o. (dalje: Društvo) od 21. svibnja 2018. proizlazi kako prema čl. 2. Ministarstvo predaje na upravljanje Društvu nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske i to stanove i poslovne prostore od komercijalne vrijednosti te rezidencijalne objekte kojima će društvo upravljati za ime Republike Hrvatske, a za svoj račun. Popis nekretnina kojima upravlja Društvo u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora čini Prilog I i sastavni je dio Ugovora.

15. Prema čl. 5. Ugovora propisane su dužnosti i ovlasti Društva te je između ostalog kao obveza Društva dakle tuženika upravo navedeno i plaćanje režijskih troškova i naknada koje terete nekretninu.

16. Prema čl. 1. Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 155/23., dalje: Zakon o upravljanju) njime se uređuju načela, načini, uvjeti, akti strateškog planiranja te nadležnosti i ovlasti nadležnih tijela u upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske.

17. Prema čl. 3. st. 2. Zakona o upravljanju, isti se ne primjenjuje na imovinu Republike Hrvatske kojom, prema posebnim propisima, upravljaju druga tijela Republike Hrvatske ili pravne osobe kojima je ona član ili osnivač. Nadalje, čl. 14. st. 1. Zakona o upravljanju propisano je kako se Društvu Državne nekretnine d. o. o. povjeravaju poslovi upravljanja stanovima i poslovnim prostorima, osim ako ovim Zakonom ili posebnim zakonom nije propisano drukčije.

18. Navedene odredbe ne isključuju mogućnost da tuženiku predmetna nekretnina nije povjerena na upravljanje, odnosno da je ista posebnim zakonom ili propisom povjerena nekom drugom tijelu Republike Hrvatske.

19. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva.

20. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlažu dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi.

21. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a ZPP-a). Ta pravila obavezuju sud da uzme za nedokazanu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

22. Prema tome, u konkretnom slučaju tužitelj je dostavio dokaz da je vlasnik predmetne nekretnine Republika Hrvatska, no time nije dokazao i da predmetnom nekretninom upravlja upravo tuženik. Naime, iz činjenice da je nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske ne proizlazi automatski da je ista povjerena na upravljanje tuženiku, osobito u situaciji kada tuženik izričito osporava pasivnu legitimaciju i dostavlja izvod iz interne evidencije iz kojeg ne proizlazi da upravlja predmetnom nekretninom. Teret dokazivanja te činjenice bio je na tužitelju.

23. Prema čl. 89. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV) doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno, a prema čl. 90. st. 1. ZV-a da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

24. Tužitelj potraživanje neplaćene pričuve zahtijeva tvrdeći da je tuženik kao vlasnik predmetnog stana sukladno odredbama čl. 89. st. 2. i čl. 90. ZV -a dužan doprinositi u zajedničku pričuvu, da je izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga vjerodostojna isprava u smislu odredbe čl. 31. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.) pa stoga smatra da iz toga proizlazi osnova i visina tužbenog zahtjeva.

25. Tuženik osporava osnovu i visinu tužiteljeva potraživanja ističući prigovor promašene pasivne legitimacije jer tuženik nije vlasnik ni posjednik odnosno korisnik predmetne nekretnine.

26. S obzirom na navedene zakonske odredbe, plaćanje zajedničke pričuve tereti vlasnika nekretnine, odnosno osobu koja je, na temelju zakona ili drugog pravnog temelja, ovlaštena i dužna izvršavati vlasničke obveze za predmetnu nekretninu. U ovom postupku nije sporno da je kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisana Republika Hrvatska. Međutim, tužitelj nije dokazao da je upravo tuženiku predmetna nekretnina povjerena na upravljanje niti da je tuženik na bilo kojoj drugoj pravnoj osnovi dužan podmirivati pričuvu za tu nekretninu. Sama odredba članka 14. stavka 1. Zakona o upravljanju ne dokazuje da je konkretna nekretnina dana na upravljanje tuženiku, osobito imajući u vidu da taj Zakon dopušta mogućnost da pojedinim nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske upravljaju druga tijela ili pravne osobe. Stoga je sud prigovor promašene pasivne legitimacije ocijenio osnovanim.

27. Nadalje, Međuvlasnički ugovor, Ugovor o upravljanju i IV. Aneks Ugovora o upravljanju dokazuju ovlaštenje tužitelja kao upravitelja zgrade za vođenje postupaka radi naplate pričuve, ali ne dokazuju da je upravo tuženik obveznik plaćanja pričuve za predmetni poslovni prostor. Isto tako, izvadak iz poslovnih knjiga može biti vjerodostojna isprava u ovršnom postupku, ali u parničnom postupku nakon prigovora tuženika ne oslobađa tužitelja obveze dokazivanja sporne pasivne legitimacije.

28. Slijedom navedenoga, budući da tužitelj nije dokazao da je tuženik obveznik plaćanja zajedničke pričuve za predmetnu nekretninu, valjalo je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbiti tužbeni zahtjev, pa je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a te je tuženiku dosuđen zatraženi trošak sudske pristojbe za prigovor u iznosu od 6,64 EUR koji je tuženik i prilikom podnošenja prigovora podmirio (list 41 spisa).

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II izreke presude.

Zagreb, 22. svibnja 2026.

Sutkinja

Jasna Golubić

Nacrt odluke izradila

sudska savjetnica

Lara Bogdanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP -a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).