Poslovni broj: P-182/2026-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ani Kuzmanić, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. OĐ iz [adresa] – [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i pod 2. SĐ iz [adresa] – [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Hrvoju Braliću, odvjetniku u Splitu, Lička 6b, protiv tuženika HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Borku Bebiću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 28. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, na ročištu za objavu presude 22. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su tužiteljice OĐ iz [adresa] – [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i SĐ iz [adresa] – [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naspram tuženika suvlasnice svaka za po 1/2 idealnog dijela nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji dio je na grafičkom prikazu koji je sastavni dio vještva sudskog vještaka za geodeziju Tihomira Duvnjaka dipl.ing.geod., siječanj 2024. godine, izrađen za potrebe ovog parničnog postupka, u mjerilu 1:500, prikazan kao lik “B” osjenčan plavom bojom u površini od 86 m2, pa su stoga tužiteljice OĐ iz [adresa] – [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i SĐ iz [adresa] – [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] ovlaštene temeljem ove presude u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižbu prava suvlasništva na nekretninama označenim kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i budućoj novoformiranoj čestici zemlje fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji dio je na grafičkom prikazu koji je sastavni dio vještva sudskog vještaka za geodeziju Tihomira Duvnjaka dipl.ing.geod., siječanj 2024, izrađen za potrebe ovog parničnog postupka, u mjerilu 1:500, prikazan kao lik “B” osjenčan plavom bojom u površini od 86 m2, na svoje ime i to svaka tužiteljica za po 1/2 idelanog dijela uz istodobnu uknjižbu brisanja istog prava s imena tuženika HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za 1/2 idealnog dijela. Navedeni grafički prikaz čini sastavni dio ove presude. II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljicama parnični trošak od 3.195,53 eura zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja (22. svibnja 2026.) do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena; dok se za više traženo (220,00 eura trošak zastupanja na ročištu 10. svibnja 2024., 50,65 eura više zahtijevano za trošak uviđaja i vještačenja i 93,82 eura više zahtijevano za sudske pristojbe) zahtjev tužiteljica odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljice su 2. listopada 2019. podnijele tužbu za utvrđenje prava vlasništva na 1/2 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] protiv tužene GĐ. U tužbi navode da je na predmetnim nekretninama za 1/2 idealnog dijela upisana tužena GĐ, a za drugu polovinu tužiteljice na jednake dijelove (svaka za 1/4 idealnog dijela).

1.2. U ostavinskom postupku iza smrti pok. EĐ, koji je zajednički otac stranaka, umro **.**.1994., utvđreno je da u ostavinsku masu između ostalih čini i nekretnina označena kao čest. zgr. [katastarska čestica] zv. Serdarević i čest. zem. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] posjeda za cijelo. Tužiteljice i tužena su bile sudionice predmetnog ostavinskog postupka te su postigle sporazum da navedene nekretnine pripadnu tužiteljicama za po 1/2 idealnog dijela. Odmah po donošenju navedenog rješenja o nasljeđivanju pod posl. br. O-188/94, tužiteljice su stupile u posjed navedenih nekretnina i od tada ih u posjedovanju nitko nije ometao niti se protivio njihovom samostalnom posjedu.

1.3. Tužiteljice su upisane u posjedovnom listu br. 494 k. o. [katastarska općina] kao posjednice navedenih nekretnina.

1.4. Tužiteljice su kao samostalne, zakonite, poštene, istinite i nesmetane posjednice kroz vrijeme duže od 20 godina stekle svaka po 1/2 idealnog dijela nekretnine, pa predlažu da sud donese presudu kojim će ih utvrditi vlasnicama za cijelo, svake za 1/2 idealnog dijela predmetnih nekretnina te ih ovlastiti da se temeljem presude uknjiže kao suvlasnice svaka za 1/2 idelanog dijela, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužene GĐ, za 1/2 idealnog dijela.

2.1. U odgovoru na tužbu tužena GĐ osporila je navode iz tužbe kao neosnovane, iz razloga što je pok. otac stranaka EĐ bio vlasnik 1/2 cjeline utuženih nekretnina, a ne za cijelo. Naime, 1926. godine EĐ i ČĐ pok. O predmetne nekretnine naslijedili su od svoje prednice UĐ na jednake dijelove. Sada pok. brat stranaka ĆĐ 1/2 dijela kupio je Kupoprodajnom pogodbom od 3. rujna 1970. od ČĐ pok. O i na temelju te pogodbe se i uknjižio. Nakon njegove smrti, njegov suvlasnički udio naslijedila je njegova majka (i majka tužene GĐ), LĐ i to na temelju rješenja o nasljeđivanju od **.**.1976. LĐ naslijedila je tužena GĐ temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju ovog suda posl. br. O-2435/97 od 11. veljače 2000. i uknjižila se u zemljišnu knjigu.

2.2. U odgovoru na tužbu se navodi da je jasno da su tužiteljice suvlasnice predmetnih nekretnina svaka za 1/4 dijela, koje su naslijedile iza smrti pok. oca, pa su imale pravo posjedovati predmetne nekretnine. Stoga se ne mogu pozivati na stjecanje prava vlasništva dosjelošću u odnosu na tuženu i njen suvlasnički dio.

2.3. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i zahtjeva parnični trošak od tužiteljica.

3. Tužitelj je podneskom od 20. veljače 2025 nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev kako glasi u izreci presude, čemu se tuženik protivio, a koju preinaku je sud dopustio na temelju odredbe članka 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.), jer je izvršena nakon provedenog geodetskog vještačenja u postupku.

4. Tijekom postupka koji se vodio pod posl. br. P-5251/2019 tužena GĐ je preminula, postupak je preuzeo nasljednik suprug HĐ, te je postupak nastavljen pod novim poslovnim brojem P-182/2026.

5.1. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu pod posl. br. O-188/94 od 15. ožujka 1996. (list 6 spisa), prijepisa posjedovnog lista br. 494 k. o. [katastarska općina] (list 7 spisa), rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu pod posl. br. O-2435/97 od 11. veljače 2000. (list 13-14 spisa), rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu pod posl. br. O- 1557/75 od 4. veljače 1976. (list 15-6 spisa), Kupoprodajna pogodba od 3. rujna 1970 (list 17-18 spisa), preslik povijesnog zk izvatka 166 k. o. [katastarska općina] ( list 23-27 spisa), Dosudnica od 24. svibnja 1926. (list 35 spisa), pregledom pisanog nalaza i mišljenja vještaka Tihomira Duvnjaka, dipl. ing, geod. (list 50-54 spisa), saslušanjem tužiteljica (list 73-74 spisa), saslušanjem svjedoka MĐ, NĐ i HĐ (list 79-81 spisa), pregledom zk izvatka 690 k. o. [katastarska općina] na dan 23. veljače 2026. (list 102 spisa), čitanjem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ante Zlokića pod posl. br. O-1975/25 (UPP/OS-49/25) od 8. srpnja 2025. (u prilogu spisa) te pregledom ostavinskog spisa ovog suda O-188/94 iza smrti pok. EĐ.

5.2. Tužena GĐ nije saslušana jer je njen punomoćnik na ročištu glavne rasprave održane 10. svibnja 2024. izjavio da tužena zbog bolesti neće moći pristupiti na sud radi saslušanja, što je ponovljeno na ročištu glavne rasprave 23. siječnja 2025.

6. Stranke su popisale parnični trošak.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora jest utvrđenje prava vlasništva tužiteljica na nekretnini oznake čest. zgr. [katastarska čestica] i realnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina] na temelju dosjelosti.

8. Među strankama je sporno jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, što tuženik osporava iz razloga što predmetne nekretnine nisu bile vlasništvo za cijelo pok. EĐ kojeg su tužiteljice naslijedile rješenjem o nasljeđivanjem O-188/14 od 15. ožujka 1996.

9.1. Člankom 114. stavkom 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV) propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je na temelju stavka 1. tog članka stečeno pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

9.2. Odredbom članka 159. stavkom 1. propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (tzv. redovna dosjelost), dok iz stavka 3. istog članka proizlazi da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (tzv. izvanredna dosjelost).

9.3. Da li se radi o redovnoj ili izvanrednoj dosjelosti, ovisi o kakvoći posjeda, što je regulirano odredbama članka 18. ZV-a:

1) Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed).

(2) Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet.

(3) Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. (4) Ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku.

(5) Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

9.4. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela koja je održana 14. veljače 2019. prihvaćeno pravno shvaćanje prema kojem pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

9.5. Slijedom citiranih zakonskih odredbi, potrebno je utvrditi jesu li u trenutku podnošenja tužbe 2. listopada 2019. bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužiteljica dosjelošću na utuženim nekretninama.

10.1. U provedenom postupku sud je utvrdio da su na nekretninama čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], zk. uložak [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kao suvlasnici upisani tužiteljice OĐ i SĐ, za po 1/4 idealnog dijela te tuženik HĐ za 1/2 idealnog dijela, što je vidljivo iz zk izvatka na dan 23. veljače 2026. (list 102 spisa).

10.2. Pregledom preslika povijesnog zk izvatka zk uloška [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] (list 23-27 spisa), u kojem zk ulošku su bile upisane čest. br. 251/1 i 1977/2 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da su utužene nekretnine bile knjižno vlasništvo prvotnog vlasnika EĐ pok. MĐ, potom KĐ žene S, potom EĐ (otac tužiteljica i pok. tužene GĐ) i ČĐ, svakog za 1/2 dijela. Suvlasnički udio ČĐ od 1/2 dijela na temelju Kupoprodajne pogodbe od 3. rujna 1970. (list 17 spisa) stekao je CĐ. RĐ naslijedila je majka LĐ (majka pok. tužene GĐ) prema rješenju o nasljeđivanju O-1557/75 (list 15 spisa), a LĐ pok. tužena GĐ rješenjem o nasljeđivanju O-2435/97 (list 13-14 spisa). Tuženik je temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ante Zlokića pod posl. br. O- 1975/25 (UPP/OS-49/25) od 8. srpnja 2025. naslijedio GĐ u odnosu na utužene nekretnine.

10.3. Tuženik je, dakle, dokazao pravni slijed knjižnih stjecanja utuženih nekretnina za 1/2 suvlasničkog dijela.

11.1. Pregledom ostavinskog spisa O-188/94 utvrđeno je da su za potrebe ostavinske rasprave po službenoj dužnosti pribavljeni podaci o nekretninama ostavitelja FĐ (izvadak iz katastra zemljišta, posjedovni list 84 k.o. Neorić i 635 k. o. [katastarska općina] i izvadak iz zemljišne knjige nekretnina upisanih na ime EĐ pok. H), da su na ostavinskoj raspravi održanoj 9. veljače 1996., na kojoj su sudjelovale, između ostalih, tužiteljice i pok. tužena GĐ, kao ostavinska imovina prijavljene nekretnine upisane u posjedovni list 84 k.o. Neorić i 635 k. o. [katastarska općina], posjed za cijelo. Na istom ročištu ostavinske rasprave dane su nasljedničke izjave na način da su svi nasljednici priznali oporuku kao istinitu i pravovaljanu, da su se nasljednice LĐ, GĐ (prednica tuženika) i DĐ prihvatile nasljedstva temeljem oporuke, te se suglasili da tužiteljicama OĐ i SĐ na ime nužnog dijela pripadne stara kuća, njiva i dvor.

11.2. Prije donošenja rješenja o nasljeđivanju prednica tuženika pok. GĐ je identificirala ostavinske nekretnine katastarskom oznakom te je izjavila da Stupalo OĐ i SĐ prema sporazumu nasljednika pripada na ime nužnog dijela kat. čest. [katastarska čestica] zv "Njiva" i kat. čest. [katastarska čestica] zv. " LĐ", što je konstatirano uredovnom bilješkom suca od 19. veljače 1996.

11.3. Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu pod posl. br. O-188/94 od 15. ožujka 1996. (list 6 spisa) iza smrti pok. EĐ utvrđeno je, između ostalog, da njegovu ostavinsku imovinu sačinjavaju nekretnine upisane u posjedovni list 84 k. o. [katastarska općina], posjed za cijelo (između ostalih i kat. čest. [katastarska čestica] zv. " EĐ", u naravi zgrada i kat. čest. [katastarska čestica] zv. "Njiva" koje su predmet spora), koje su na temelju nasljedničkog sporazuma naslijedile tužiteljice, svaka za 1/2 dijela.

11.4. Tužiteljica OĐ podnijela je žalbu na rješenje o nasljeđivanju, i to zbog identifikacije stare kuće, navodeći da u njihov nužni dio nije obuhvaćena i kat. čest. [katastarska čestica], a koju žalbu je na ročištu 18. lipnja 1996. povukla, čime je rješenje o nasljeđivanju postalo pravomoćno.

12. Iz navedenih činjenica jasno proizlazi da se u ostavinskom postupku nije raspravljalo o knjižnom vlasništvu nekretnina ostavitelja EĐ, te da je uz suglasnost svih nasljednika tužiteljicama na ime nužnog dijela priznata kuća, dvor i njiva, a ne kakav suvlasnički dio na tim nekretninama. Taj nužni dio identificiran je katastarskom oznakom upravo od prednice tuženika GĐ katastarskom oznakom kat. čest. [katastarska čestica] zv. "Serdarević", u naravi zgrada i kat. čest. [katastarska čestica] zv. "Njiva". Iz toga sud utvrđuje da tužiteljice tijekom ostavinskog postupka nisu znale niti su mogle znati da te nekretnine ne pripadaju ostavitelju za cijelo, dok tuženik suprotno nije dokazao.

13. Nadalje, tužiteljice su nakon ostavinskog postupka na temelju rješenja o nasljeđivanju upisale kao posjednice kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], svaka za 1/2 dijela, što je vidljivo iz posjedovnog lista br. 494 k. o. [katastarska općina] na dan 18. lipnja 2019. (list 7 spisa).

14.1. Tužiteljice su u svom iskazu navele da su u kući koja je predmet spora živjele one s majkom ŽĐ i ocem EĐ, a nakon rastave braka roditelja u toj kući nastavila je živjeti tužiteljica SĐ do udaje (1982.), a majka ŽĐ do smrti (1996.). Navele su da su posjedu kuće od očeve smrti, da oduvijek imaju ključeve od kuće, da u kući nitko ne živi, ali da kuću i okućnicu povremeno održavaju, a da ih u tome je nitko, pa ni pok. tuženica GĐ nije ometala.

14.2. Tužiteljica OĐ posebno je navela da nitko na njihovo korištenje nije imao primjedbi, te da je tek 2019. saznala da se GĐ iz trećeg puta upisala kao vlasnica za 1/2 dijela predmeta spora, zbog čega su ona i sestra pokrenule ovu tužbu.

15. Svjedok MĐ potvrdio je navode tužiteljica da je u kući koja je predmet spora živjela do smrti majka tužiteljica ŽĐ, da nitko osim nje i tužiteljica nije koristio kuću, a da je nakon smrti ŽĐ kuća ostala zapuštena. Svjedok je iskazivao da je na toj kući prije 7-8 godina popravio vrata, a kasnije sa suprugom tužiteljice OĐ obavljao građevinske radove na kući. O obiteljskim odnosima stranaka svjedok je iskazivao na način da mu je poznato da je vlasnik kuće pok. ŽĐ, da je tu živio i pok. suprug EĐ, koji su se razveli, da je kuća ostala ŽĐ, a EĐ sagradio novu kuću u [adresa]. Poznato mu je da se EĐ ponovno oženio i da ima dvije kćeri, koje ne poznaje, odnosno ne poznaje GĐ.

16. Svjedok TĐ potvrdio je navode tužiteljica da su u kući koja je predmet spora živjele tužiteljice s majkom do udaje, a majka do smrti. Svjedok je iskazao da GĐ zna iz viđenja te je nikada nije vidio na predmetu spora. Svjedok je naveo da su tužiteljice odražavale kuću zidarskim radovima i uređenjem okoliša oko kuće. Naveo je da su tužiteljice stekle kuću od majke koja se razvela i u kući živjela do smrti, te da majčin suprug od razvoda braka tu više nije dolazio.

17.1. HĐ, saslušan kao svjedok prije preuzimanja postupka na strani tuženika, naveo je da mu je supruga GĐ još prije 30 godina pokazala kuću u kojoj je rođen njen otac, rekla mu da je njena 1/2 kuće te su tom prigodom kuću obišli i vidjeli da je zapuštena. O kući nakon smrti EĐ nije imao nikakva saznanja. Posebno je naveo da su tužiteljice nakon smrti EĐ, prije ne zna koliko godina, došle u njihov stan i tražile dozvolu od GĐ da se prošire na njenu polovicu kuće, a nakon toga se nisu više njoj obraćale vezano za kuću.

17.2. Tužiteljica OĐ osporila je navode da je ikada kontaktirala pok. GĐ za korištenje kuće i to iz razloga što je smatrala da je to njihovo.

18.1. Iz iskaza saslušanih stranaka i svjedoka jasno proizlazi da su kuću koja je predmet spora nakon smrti pok. EĐ koristile i držale u posjedu isključivo tužiteljice i da im to nitko, pa ni pok. tužena GĐ to na bilo koji način nije branila. Navode tuženika da su tužiteljice od pok. GĐ tražile bilo kakvu dozvolu za korištenje ili proširenje kuće ničim nisu dokazane.

18.2. Iz svega prethodno navedenog proizlazi da su tužiteljice bile u samostalnom, neprekidnom i poštenom posjedu predmeta spora dulje od dvadeset godina, računajući najkasnije od dana pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O- 188/94 od 15. ožujka 1996., odnosno od 18. lipnja 1996. godine, kada su smatrale da su stekle vlasništvo cijele stare kuće, okućnice i njive. Tužiteljice nisu znale niti su, prema utvrđenim okolnostima konkretnog slučaja, mogle znati da im ne pripada pravo na posjed cijele kuće. Tuženik ni na koji način nije dokazao da je bilo tko tužiteljice upoznao s činjenicom da EĐ nije vlasnik cijele stare kuće, okućnice i njive, već su očito u nedostatku dobre vjere (jer su morali znati da kuća nije vlasništvo ostavitelja za cijelo) tužiteljicama zatajili tu činjenicu te nasljednički sporazum sklopili u odnosu na cijelu kuću. To znači da su tužiteljice vlasništvo stekle najkasnije 18. lipnja 2016., prije podnošenja ove tužbe.

19. Predmet spora, odnosno posjed tužiteljica identificiran je pisanim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka Tihomira Duvnjaka, i to kao čest. zgr. [katastarska čestica] površine 39 m2 i dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prikazane na grafičkom prikazu likom D i B (list 52 spisa), zbog čega je preinačen tužbeni zahtjev kako glasi u izreci presude, a koju preinaku je sud dopustio kako je već ranije obrazloženo.

20.1. U odnosu na prigovore tuženika da tužiteljice od pok. EĐ nisu mogle naslijediti predmet spora na način kako je to utvrđeno rješenjem o nasljeđivanju, budući da pok. EĐ u trenutku smrti nije bio vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, već samo u 1/2 suvlasničkog dijela, valja istaknuti da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju za tužiteljice ne predstavlja pravni temelj stjecanja prava vlasništva na utuženim nekretninama, već dokaz njihova poštenog posjedovanja.

20.2. Naime, tužiteljicama navedena činjenica nije bila poznata niti im je mogla biti poznata, kako tijekom ostavinskog postupka, tako sve do trenutka saznanja za upis pok. GĐ u zemljišne knjige 2018. S druge strane, pok. GĐ je to znala, jer je još 2005. zahtijevala upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu utuženih nekretnina, što je vidljivo iz zabilježbe odbijanja njenog prijedloga u povijesnom zk izvatku, a to tužiteljicama ni na koji način nije obznanila.

21.1. Zaključno, tužiteljice su 1/2 suvlasničkog dijela utuženih nekretnina stekle nasljeđivanjem, budući da je njihov prednik pok. EĐ u tom dijelu bio stvarni vlasnik predmetne stare kuće, okućnice i njive, dok su preostalu 1/2 suvlasničkog dijela stekle dosjelošću.

21.2. Iz navedenih razloga sud je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev te utvrdio da su tužiteljice suvlasnice svaka za 1/2 suvlasničkog dijela utuženih nekretnina (naknadno točno identificiranih brojem i površinom u ovom postupku), te ih ovlastio na brisanje prava vlasništva sa istih s imena tuženika HĐ, za 1/2 suvlasničkog dijela.

21.3. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke presude.

22.1. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.; dalje: Tarifa, koja se primjenjuje za sve radnje u postupku prema Tbr. 52/23), budući da su tužiteljice u cijelosti uspjele u sporu.

22.2. Tužiteljicama je za obavljene radnje tijekom ovog postupka, s obzirom na vrijednost spora od 1.327,23 eura (10.000,01 kn), valjalo priznati, u granicama postavljenog zahtjeva, nagradu za sastav tužbe prema Tbr. 7/1 Tarife 100 bodova; za zastupanje na ročištima 23. siječnja 2023., 20. veljače 2023., 24. ožujka 2023., 27. veljače 2024., 23. siječnja 2025., 20. veljače 2025., 11. travnja 2025., 24. veljače 2026. i 28. travnja 2026.. prema Tbr. 9/1 Tarife po 100 bodova, sastav obrazloženog podneska 20. veljače 2023.i 10. ožujka 2025. i prema Tbr. 8/1 Tarife po 100 bodova, ukupno 1200 bodova, uz uvećanje od 10% za zastupanje više osoba prema Tbr. 40/1 Tarife 1320 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda iznosi 2.640,00 eura. Tom iznosu pridodaje se trošak izvršenog uviđaja i vještačenja od 449,35 eura i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu 53,09 eura te sudske pristojbe na presudu 53,09 eura, što ukupno iznosi 3.195,53 eura.

22.3. Sud tužiteljicama nije priznao trošak zastupanja na ročištu 10. svibnja 2024., jer na to ročište nije pristupio punomoćnik tužiteljica, trošak vještačenja u više zatraženom iznosu (500,00 eura) ni trošak sudske pristojbe u više zatraženom iznosu (po 100,00 eura), zbog čega je u tom dijelu zahtjev tužiteljica odbijen.

22.4. Slijedom navedenog, o trošku parničnog postupka odlučeno je kao u točki II izreke presude.

U Splitu 22. svibnja 2026.

SUTKINJA:

Ana Kuzmanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis