R E P U B L I K A H R V A T S K A

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 15, Slavonski Brod

Poslovni broj: Povrv-119/2022-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Marini Smaić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Prisavlje 3, Zagreb, OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja JO, odvjetničkog vježbenika i tuženika PO osobno, zaključene 14. travnja 2024., nakon javne objave presude, 22. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nade Kemec iz Slavonskog Broda, pod poslovnim brojem Ovrv-2368/2021 od 8. veljače 2022., u dijelu kojim se tuženiku PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nalaže da tužitelju Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Prisavlje 3, Zagreb, OIB: 68419124305, namiri tražbinu u iznosu 480,00 kuna/63,71 eura (slovima: četiri stotine osamdeset kuna/šezdeset tri eura sedamdeset jedan centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 80,00 kuna/10,62 eura od 22.01.2021.

- na iznos od 80,00 kuna/10,62 eura od 21.02.2021.,

- na iznos od 80,00 kuna/10,62 eura od 21.03.2021.,

- na iznos od 80,00 kuna/10,62 eura od 22.04.2021.,

- na iznos od 80,00 kuna/10,62 eura od 22.05.2021.,

- na iznos od 80,00 kuna/10,62 eura od 22.06.2021.,

u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nade Kemec iz Slavonskog Broda, pod poslovnim brojem Ovrv- 2368/2021 od 8. veljače 2022., u dijelu kojim je naloženo tuženiku PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužitelju Hrvatskoj radioteleviziji, javna ustanova, Prisavlje 3, Zagreb, OIB: 68419124305, trošak ovršnog postupka u iznosu od 312,50 kuna/41,47 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi 8. veljače 2022. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužitelju Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Prisavlje 3, Zagreb, OIB: 68419124305, trošak parničnog postupka u iznosu od 178,74 eura (slovima: sto sedamdeset osam eura sedamdeset četiri centi), u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio javnom bilježniku Nadi Kemec iz [adresa], prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 63,71 eura/480,00 kuna prema pojedinačno utuženim računima sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose glavnice prema svakom pojedinačnom računu počev od njegova dospijeća pa do isplate te troškova ovršnog postupka u iznosu od 107,01 41,47 eura/312,50 kuna.

1.1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Nade Kemec iz [adresa], pod poslovnim brojem Ovrv-2368/2021 od 8. veljače 2022., određena je ovrha općenito na imovini tuženika radi naplate novčane tražbine tužitelja iz točke I.

1.2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik je u otvorenom zakonskom roku izjavio prigovor, stoga je sud temeljem odredbe članka 58. stavka 3. u svezi s odredbom članka 287. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20., dalje: OZ), rješenjem od 28. siječnja 2025. poslovni broj: Povrv-119/2022-7, stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik u prigovoru, sada odgovoru na tužbu, navodi da se u katastru i gruntovnici provjeri čija je kuća na adresi [adresa] u [adresa] te da se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od jedne godine u BOLS -u, odnosno u sustavu zatvorske bolnice. Dalje navodi da kuća glasi na njegova oca SO te da bi njemu trebali slati pismena. Nadalje, da nije u mogućnosti obrazložiti sudu putem dokumentacije o vlasništvu kuće pa predlaže sudu da to učini kako bi ovršili pravu osobu.

3. Podneskom od 10. veljače 2025. tužitelj se očitovao na navode odgovora na tužbu te je u bitnome istaknuo da je tužitelj provjerom u svojoj poslovnoj evidenciji utvrdio kako je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik/posjednik tv prijamnika, za što prilaže izvadak iz evidencije pretplatnika, prijavu prijemnika, kao i dokaz da pristojba nije plaćena, što je vidljivo iz saldakonti kartice prema pozivu na broj 5504676751- 202112-9.

3.1. Tužitelj ističe da je odredbom članka 34. stavka 1. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" br. 137/2010., 76/2012., 78/2016., 46/2017., 73/2017., 94/2018., propisano da je svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (dalje: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. st. 2 ovog Zakona.

3.2. Nadalje, da je odredbom članka 36. stavkom 1. istog Zakona propisano kako se pristojba plaća dok se prijamnik ne odjavi, a Odlukom o načinu odjave da je propisan način odjave prijamnika. Kako tuženik nije izvršio odjavu prijamnika, isti se i dalje vodi u evidenciji tužitelja kao obveznik plaćanja rtv pristojbe, a iste se može osloboditi jedino odjavom prijamnika tužitelju.

3.3. Tužitelj navodi da se tuženik 13. rujna 2013. obratio tužitelju tražeći od njega da mu na svim prijamnicima makne uslugu HRT-a, misleći da na taj način više neće biti obveznik plaćanja pristojbe, na koji način tuženik sam priznaje da posjeduje prijamnik te je time i obveznik plaćanja pristojbe sukladno odredbama Zakona o hrvatskoj radioteleviziji. Nadalje, da upravo iz dokumentacije koja prileži ovršnom prijedlogu te dokumentacije koju tužitelj dostavlja uz predmetni podnesak, nesporno proizlazi kako je tuženik u utuženom razdoblju bio obveznik plaćanja HRT pristojbe i kako tuženik duguje tužitelju upravo utuženi iznos.

3.4. Tužitelj ističe da tuženik ne dostavlja niti jedan dokaz da bi dug bio podmiren u cijelosti ili barem djelomično, a koja bi argumentacija bila jedino relevantna u konkretnom slučaju, iz čega proizlazi kako je prigovor tuženika izjavljen jedino u cilju prolongiranja naplate nespornog potraživanja tužitelja. Također, tuženikov prigovor da on nije vlasnik nekretnini na adresi [adresa], iako je tu adresu u svome dopisu napisao ispod svoga imena, smatra pravno irelevantnim, s obzirom da se obveza plaćanja pristojbe ne odnosi na vlasništvo nekretnine, već vlasništvo/posjed samoga prijamnika. Stoga, budući da je tuženik za utuženi period bio evidentiran kao pretplatnik, a nije podmirio niti odjavio dužnu pristojbu, tužitelj osnovano potražuje naplatu od istog.

3.5. Zaključno, predlaže sudu održati na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi, a tuženika obvezati na naknadu troškova postupka.

4. Na pripremnom ročištu održanom kod ovog suda 14. travnja 2026. tuženik je naveo da ostaje kod navoda iz prigovora odnosno odgovora na tužbu te da je jednoga dana 2013. godine kod njih u kuću došao stariji čovjek kojega je poznavao od ranije, a koji je radio kao inkasator za HRT. Pitao ga je jesu li mu roditelji kod kuće, a on je odgovorio da nisu. Zatim je upitao ima li televizor, a on mu je odgovorio da ima televizor marke Sony kako je navedeno i u prijavi prijamnika koju je dostavio HRT. Istaknuo je da već više od četiri godine nije kod kuće jer boravi u zatvoru te nije u mogućnosti koristiti usluge HRT-a kao i da je upravo zbog toga od HRT-a u svibnju 2024. zatražio da se prijava prebaci na drugu osobu, odnosno na njegovu majku koja živi na adresi na koju glasi ta prijava. Televizor za koji je zadužen ne koristi se još od 2016. godine kada su uvedeni novi pametni televizori. Tuženik smatra da tužitelj treba dokazati da taj televizor i dalje postoji kao i da je isti postojao i da je korišten 2021. godine na koju se odnose računi.

5. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu te je ista pročitana i to: Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga sa stanjem duga tuženika na dan 20. prosinca 2021. (str. 21 spisa), izvadak iz evidencije pretplatnika (str. 61 spisa), saldakonti kartica (str.62-68) i presliku prijave prijamnika (str. 69 spisa) te dopis tuženika od 13. rujna 2013. (str.70).

5.1. Druge dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

5.2. Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno u smislu odredbe članka 8. ZPP sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet postupka je naplata tražbine tužitelja koju ima prema tuženiku po osnovu dospjelih, a ne plaćenih računa s osnova rtv pristojbe za razdoblje od siječnja do lipnja 2021. u ukupnom iznosu od 63,71 eur/480,00 kuna.

7. Budući se tužbeni zahtjev odnosi na novčano potraživanje u iznosu manjem od 10.000,00 kuna to se sukladno odredbi članka 458. stavka 1. ZPP radi o sporu male vrijednosti.

8. Među parničnim strankama je sporno postojanje obveznopravnog odnosa te osnov i visina tražbine tužitelja.

8.1. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja na ime tuženika 20. prosinca 2021. (str. 21 spisa) sud je utvrdio da tužitelj ima novčanu tražbinu prema tuženiku s osnove neplaćene rtv pristojbe za razdoblje od mjeseca siječnja do lipnja 2021., u jednakim mjesečnim iznosima od 80,00 kuna, odnosno ukupan iznos od 480,00 kuna što odgovara iznosu od 63,71 eura.

8.2. Uvidom u izvadak iz evidencije obveznika plaćanja rtv pristojbe (str. 61 spisa) utvrđeno je da je tuženik evidentiran obveznikom plaćanja rtv pristojbe za tv prijemnik od 4. ožujka 2013. na adresi [adresa], pod šifrom obveznika 4676751 te da je njegov status pretplatnika i nadalje aktivan.

8.3. Iz prijave prijamnika (str. 69 spisa) proizlazi da je ista sačinjena 2013. godine, 4. ožujka 2013. u [adresa] sa zaduženjem od mjeseca travnja 2013., na ime tuženika te da je ista vlastoručno potpisana od strane tuženika. Tuženik nije osporavao potpis na prijavi prijamnika.

8.4. Tužitelj temeljem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, temeljem prijave prijemnika i izvatka iz evidencije pretplatnika dokazuje da je tuženik uveden kao obveznik plaćanja tv pristojbe u utuženom razdoblju te da istu pristojbu nije platio.

8.5. Činjenica postojanja obveznopravnog odnosa parničnih stranaka nedvojbeno proizlazi iz materijalnih dokaza, gore navedenih isprava priležećih spisu i to izvatka iz evidencije pretplatnika (str. 61 spisa) i preslike prijave prijamnika (str. 69 spisa), dok visina utuženog potraživanja nedvojbeno proizlazi iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja sa stanjem duga tuženika na dan 20. prosinca 2021. (str. 21 spisa) te saldakonti kartice (str.62-68).

8.6. Tuženik je u podnesku od 14. listopada 2025. naveo da je tužitelju više od 20 puta pisao da ne želi biti njihov pretplatnik, dok je na pripremnom ročištu naveo da u svibnju 2024. od tužitelja zatražio da se prijava prebaci na njegovu majku, međutim, u postupku nije priložio dokaz za svoje navode (primjerak pisane odjave pretplatnika). Nadalje, tuženik je na pripremnom ročištu održanom 14. travnja 2026. naveo da više od četiri godine nije koristio usluge HRT-a jer se nalazio na izdržavanju zatvorske kazne. Međutim, iz potvrde o izvršenom uvidu u podatke Jedinstvenog registra osoba RH MUP-a (str. 77 spisa) proizlazi da se tuženik na izdržavanju kazne zatvora nalazio od 23. kolovoza 2021., dok iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja na ime tuženika 20. prosinca 2021. (str. 21 spisa) proizlazi da tužitelj ima novčanu tražbinu prema tuženiku s osnove neplaćene rtv pristojbe za razdoblje od mjeseca siječnja do lipnja 2021. godine. S obzirom da tuženik u postupku nije predložio druge dokaze kojima bi se utvrdila činjenica da nije vlasnik prijamnika za koji je zadužen kao pretplatnik kod tužitelja niti je priložio dokaz o pokušajima odjave prijamnika, kojom odjavom bi prestala bi njegova zakonska obveza plaćanja pretplate tužitelju , to je sud donio odluku primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP.

9. Naime, prema odredbi članka 34. stavka 1. Zakona o HRT-u, svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

9.1. Prema odredbi članka 36. stavka 1. Zakona o HRT-u, osoba iz članka 34. stavka 1. ovoga Zakona ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi. Način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje HRT svojom odlukom.

10. Tuženik se mogao osloboditi obveze plaćanja rtv pristojbe jedino odjavljivanjem tv prijamnika sa svojeg imena u skladu s odredbom članka 36. Zakona o HRT-u, što u provedenom postupku nije dokazao da je učinio. Sve dok tuženik ne odjavi tv prijamnik tužitelju isti je obveznik plaćanja pretplate.

10.1. Tužitelj je dokazao da u svojoj evidenciji vodi tuženika kao vlasnika tv prijamnika za što prilaže izvadak iz evidencije prijamnika i prijavu prijamnika, kao i dokaz da pristojba nije plaćena. Plaćanje rtv pristojbe postoji ne samo ako je netko imao u vlasništvu tv prijemnik, već i u posjedu. Upravo iz dokumentacije koja prileži ovršnom prijedlogu, te dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis nesporno proizlazi kako je tuženik evidentiran kao obveznik plaćanja HRT pristojbe i kako tuženik duguje tužitelju upravo utuženi iznos za utuženo razdoblje. Tuženik ne dostavlja niti jedan dokaz da je dug podmiren niti dokaz da je odjavio prijemnik. Ne osporava niti potpis na prijavi prijamnika. Sve dok tuženik ne odjavi prijamnik za koji ga tereti tužitelj, ne može se osloboditi obveze plaćanja pristojbe tužitelju jer prema odredbi članka 36. stavka 1. Zakona o HRT-u, osoba iz članka 34. stavka 1. ovoga Zakona ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi.

10.2. Kako tuženik nije dokazao da je prijamnik odjavio niti je platio utuženo potraživanje za razdoblje u kojemu je evidentiran kao pretplatnik tužitelja, a zakonska obveza podmirivanja rtv pristojbe proizlazi iz članka 53. Zakona o HRT-u, dok ista prema odredbi članka 36. stavka 1. prestaje tek odjavom prijamnika, to je primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke presude.

11. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP u vezi s odredbom članka 155. ZPP i odredbom članka 2. stavka 1. ZPP.

11.1. Trošak postupka je odmjeren u skladu sa vrijednosti predmeta spora i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023. dalje: Tarifa) u skladu sa odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife. Vrijednost boda utvrđena je primjenom odredbe Tbr. 48. toč. 3. OT (1bod=2eura). Prema Tbr. 52. st. 1. i 2. Tarife odvjetnik primjenjuje Tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, a vrijednost boda se obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade.

11.2. Nakon što je po prigovoru tuženika ovaj sud rješenjem od 28. siječnja 2025. poslovni broj: Povrv-119/2022-7, odredio nastavno postupanje kao povodom prigovora protiv platnog naloga, smatra se da je postupak započeo podnošenjem tužbe za izdavanje platnog naloga te se cjelokupni postupak ima smatrati jedinstvenim parničnim postupkom u kojem se o troškovima postupka odlučuje jedinstvenom odlukom, bez razlučivanja troškova ovršnog od troškova parničnog postupka iz čega proizlazi da je trošak sastava prijedloga za ovrhu zapravo trošak sastava tužbe koji je obuhvaćen jednokratnom nagradom.

11.3. Naime, stav je Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u Zaključku br. 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u kojemu je pod 3.1. navedeno: „Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (jednako i ŽS u Varaždinu, Gž 1612/2021-2 od 8. prosinca 2021.). Slijedom navedenoga, odučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

11.4. Tužitelj je na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava 14. travnja 2026. popisao trošak zastupanja i to jednokratnu nagradu u iznosu 100,00 eura (Tbr.7.toč.9. Tarife) uvećanu za PDV 25%=25,00 eura prema Tbr.46 Tarife i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 13,27 eura što ukupno iznosi 138,27 eura, ali je tužitelj zatražio iznos od 137,27 eura, uvećano za trošak priznat rješenjem o ovrsi 41,47 eura, dakle ukupan iznos od 178,74 eura.

11.5. Prema Tbr.7. toč. 9 Tarife za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eura, neovisno o odredbi Tbr. 7. toč. 1., ukoliko točkama od 2. do 8. ovog Tbr. za pojedine postupke i sporove nije drugačije određeno, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova.

11.6. Slijedom navedenoga, tužitelju su priznati troškovi postupka u ukupnom iznosu od 178,74 eura, a odnose se na trošak jednokratne nagrade za zastupanje u parničnom postupku po opunomoćeniku iz reda odvjetnika u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 7. toč. 9. Tarife) uvećano za pripadajući PDV u iznosu 25,00 eura (Tbr.42 Tarife) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura, što ukupno iznosi 138,27 eura, ali je tužitelj zatražio trošak u iznosu 137,27 eura, a sud ne može postupiti protivno odredbi članka 2. ZPP pa mu je priznao zatraženi iznos od 137,27 eura uvećan za nastali trošak ovršnog postupka 41,47 eura, dakle ukupan iznos od 178,74 eura.

12. Odluku o zakonskim zateznim kamatama sud temelji na odredbi članka 29. stavka. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11.,78/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO), kojom je propisano da dužnik koji padne u zakašnjenje pored glavnice duguje vjerovniku i zakonsku zateznu kamatu, dok se odluka o visini kamate temelji na odredbi članka 29. stavka 2. ZOO.

13. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju Eur-a kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22), a s obzirom da je postupak pokrenut prije stupanja na snagu ovoga zakona pa su cijene iskazane u kunama, sud je iskazao cijene u valuti euro uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga zakona (1 Eur je 7,5345 kn).

14. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 22. svibnja 2026.

Sudac

Marina Smaić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku (članak 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. Tužitelj po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o., Zagreb, putem e-oglasne ploče suda,

2. Tuženik PO, [adresa], putem e-oglasne ploče suda.