REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: R1 Ob-413/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Nikolini Dujić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice HS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Perić, odvjetnici u Splitu, naspram predloženika TS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Andrei Blažević, odvjetnici u Splitu, uz sudjelovanje maloljetnog djeteta IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnoj skrbnici OS, dipl. iur. zaposlenici Centra za posebno skrbništvo Podružnica Split, Gundulićeva 26 a, radi ostvarivanja roditeljske skrbi, izvanraspravno, 22. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

HS, OIB: [osobni identifikacijski broj] je ovlaštena samostalno zastupati mal. IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2020. u odnosu na cijepljenje mal. IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2020. i to upravo u odnosu na cijepljenje-imunizaciju protiv bolesti utvrđenih programom obveznog cijepljenja djece školske i predškolske dobi u Republici Hrvatskoj.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi: „I HS, OIB: [osobni identifikacijski broj], je ovlaštena samostalno zastupati mal. IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2020. u odnosu na cijepljenje mal. IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2020. i to: - da dijete čim prije primi prvu dozu DTaP-IPV (Tetraxim), a drugu za mjesec dana, do najviše dva, te treću dozu za 6 mjeseci, zatim docijepiti dTap + IPV, simultano u obje nadlaktice nakon petog rođendana; - da dijete primi nakon tri tjedna od druge doze Tetraxim cjepiva MRP, s tim da u slučaju pojave ospica u sredini, ovo cjepivo dati u prioritetu; - započeti cijepljenje (tri doze) Hepatitis B ped nakon MRP cjepiva; - da dijete primi jednu dozu cjepiva protiv pneumokokne bolesti prije polaska u vrtić.

II Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu ovrhu.

III Ova privremena mjera trajat će do pravomoćnog okončanja postupka kojeg će pokrenuti predlagateljica ili do drugačije odluke suda.“

III. Svaka strana snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Dana 20. veljače 2024. podnesen je prijedlog radi određivanja privremene mjere u kojem je navedeno da je Općinski građanski sud u Zagrebu 13. listopada 2023. donio rješenje, poslovni broj: R1 Ob-2183/2023 kojim je razveden brak između stranaka te je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 20. rujna 2023. Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi roditelji su dogovorili da će dijete stanovati kod majke, da će mal. dijete ostvarivati osobne odnose s ocem. Navodi se da roditelji mal. Zoi nisu suglasni o cijepljenju mal. Zoi sukladno provedbenom programu obveznog cijepljenja u Republici Hrvatskoj, odnosno da protustranka nije suglasna s cijepljenjem mal. Zoi. U prijedlogu se navodi da je upis djeteta u dječji vrtić uvjetovan cijepljenjem protiv bolesti iz programa obveznih cijepljenja te da sukladno mišljenju djetetovog pedijatra, mal. IS nema kontraindikacija na pojedina cijepljenja. S obzirom na to da mal. IS do sada nije primila nijedno cjepivo majka mal. IS je od prim. KS, dr. med. spec. epidemiologije dobila upute za cijepljenje mal. Zoi prema dobi djeteta i to: - da dijete čim prije primi prvu dozu DTaP-IPV (Tetraxim), a drugu za mjesec dana, do najviše dva, te treću dozu za 6 mjeseci, zatim docijepiti dTap + IPV, simultano u obje nadlaktice nakon petog rođendana; - da dijete primi nakon tri tjedna od druge doze Tetraxim cjepiva MRP, s tim da u slučaju pojave ospica u sredini, ovo cjepivo dati u prioritetu; - započeti cijepljenje (tri doze) Hepatitis B ped nakon MRP cjepiva; - da dijete primi jednu dozu cjepiva protiv pneumokokne bolesti prije polaska u vrtić. Članak 108. stavak 3. Obiteljskog zakona propisuje da odluke koje su bitne za dijete mogu biti odluke koje mogu znatno utjecati na život djeteta. U najboljem interesu mal. Zoi je da se dijete cijepi, ne samo zbog zaštite vlastitog zdravlja i zdravlja drugih već i da dijete ima mogućnost krenuti u vrtić sa svojim vršnjacima. Upisi u dječji vrtić počinju u travnju. Odluka o tome hoće li se dijete zaštititi od bolesti je odluka koja može znatno utjecati na život i zdravlje djeteta. S obzirom na to da stranke nisu postigle sporazum te obzirom da je predlagateljica učinila vjerojatnim opasnost da bi bez predmetne odluke nastala nenadoknadiva šteta predloženo je donošenje privremene mjere. Prijedlog je zaprimljen pod poslovnim br. R1 Ob-166/2024.

2. Dana 24. travnja 2025. podnesen je prijedlog radi ostvarivanja roditeljske skrbi u kojem je navedeno da roditelji mal. Zoi nisu suglasni o cijepljenju djeteta te da predloženik nije suglasan s cijepljenjem mal. Zoi. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Split je 30.10.2024. sastavio Izvješće o obveznom savjetovanju prije pokretanja postupka na sudu, u svezi donošenja odluke o cijepljenju djeteta. U istom je utvrđeno da roditelji nisu uspjeli postići dogovor te nisu ispunili Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Odluka o tome hoće li se dijete zaštititi od bolesti je odluka koja može znatno utjecati na život i zdravlje djeteta pa se predlaže donošenje odluke kojom će se ovlastiti majka da samostalno zastupa dijete u odnosu na cijepljenje. Prijedlog je zaprimljen pod br. R1 Ob-413/2025.

3. U odgovoru na prijedlog za određivanje privremene mjere predloženik je predložio odbacivanje istog iz razloga što nije dostavljeno izvješće o provedenom postupku obveznog savjetovanja te je navedeno da Obiteljski zakon ne predviđa donošenje privremene mjere koja se predlaže. Navodi se kako se u predmetnoj pravnoj stvari radilo o zajedničkoj odluci oba roditelja potaknutoj brigom za dobrobit djeteta i brojnim svjedočanstvima o štetnosti cijepljenja radi čega dijete nije primilo niti jedno cjepivo. Ukazuje se da roditelji od strane niti jedne nadležne službe nisu bili pozivani na cijepljenje djeteta te da je odluka majke potaknuta namjerom da se dijete upiše u javni vrtić. Napominje se da postoji mogućnost upisa djeteta u vrtić i bez cijepljenja. Ističe se kako od strane doktora medicine nadležnog za liječenje djeteta nisu primijenjene odredbe Zakona o zaštiti pacijenata i to čl. 8. prema kojem pacijent ima pravo dobiti obavijest o mogućim rizicima i prednostima obavljanja pregleda i zahvata, što je u predmetnom slučaju u odnosu na maloljetno dijete izostalo. Ističe se i nužnost informiranog pristanka sukladno čl. 16. Zakona o zaštiti pacijenata. Navodi se da je kontraindikacija za cijepljenje preosjetljivost na bilo koju komponentu cjepiva, a liječnik djeteta da nije utvrdio preosjetljivost na svaku komponentu cjepiva, a što je osnovna pretpostavka za informirani pristanak. Ističe se kako pedijatar ne smije cijepiti dijete bez provođenja imunopretraga te se bez provođenja navedenih postupaka dijete izlaže nuspojavama cjepiva, trajnom oštećenju, a u nekim slučajevima i smrti. Predlaže se prijedlog odbaciti, a podredno odbiti.

4. U odnosu na prijedlog glede ostvarivanja roditeljske skrbi kojim se traži da se majku ovlasti samostalno zastupati maloljetno dijete navodi da se predloženik i nadalje protivi prijedlogu da se odluka o cijepljenju djeteta prepusti isključivo majci, odnosno, da se njemu kao ocu i ravnopravnom roditelju uskrati mogućnost sudjelovanja u donošenju odluke o zdravlju djeteta kao jednom od temeljnih prava djeteta te da se cijepljenje djeteta u ovom trenutku, bez poduzimanja prethodnih radnji u svrhu utvrđivanja sigurnosti cjepiva i otklanjanja potencijalnih kontraindikacija, ne može smatrati u skladu s načelom zaštite najboljeg interesa djeteta. Predloženik podsjeća da su tijekom trajanja bračne zajednice, stranke u skladu sa svojom savješću, suglasno donijele odluku da neće cijepiti mal. dijete, sve potaknuto brigom za dijete i brojnim svjedočanstvima o štetnosti cijepljenja, slijedom čega dijete nije primilo niti jedno cjepivo niti u novorođenačkoj dobi, niti bilo koje naknadno cjepivo dok je do promjene majčina stava u tom pogledu došlo radi vanjskih čimbenika, što ne dovodi u pitanje postojanje opravdane bojazni za sigurnost i zdravlje djeteta u slučaju cijepljenja bez prethodnog provođenja individualizirane medicinske procjene. Napominje se kako stav oca nije protivljenje cijepljenju pod svaku cijenu, već prvenstveno potpuno razuman i objektivan zahtjev da se prije podvrgavanja djeteta cijepljenju provede individualizirana alergološka i imunološka obrada djeteta radi utvrđivanja eventualne preosjetljivosti na određene komponente cjepiva, odnosno, isključenja kontraindikacija, a imajući u vidu da se zdravo dijete cijepljenjem izlaže brojnim potencijalnim rizicima i nuspojavama te mogućem trajnom oštećenju zdravlja, slijedom čega je potpuno razumno i opravdano očekivanje i zahtijevanje oca da se prije cijepljenja poduzmu sve odgovarajuće radnje u svrhu otklanjanja takvih rizika. Predloženik navodi da ima opravdanu bojazan da bi cjepivo protiv bolesti iz programa obveznih cijepljenja moglo kod mal. djeteta izazvati određene kontraindikacije, te kao roditelj, potpuno razumno, opravdano i životno logično, ne želeći ugroziti zdravlje djeteta, inzistira da se svaka, pa i najmanja mogućnost rizika od nepovoljnih posljedica cjepiva, prije izlaganja djeteta cijepljenju, isključi što je uostalom i zakonsko pravo roditelja i djeteta zajamčeno Ustavom, Zakonom o zaštiti prava pacijenata kao i međunarodnim propisima kojima se štite temeljna ljudska prava. Predloženik se prije donošenja odluke o cijepljenju djeteta nastojao informirati i pribaviti relevantne stručne informacije radi davanja informiranog pristanka, a prihvatljive informacije nije dobio ni od epidemiologinje ni od pedijatrice djeteta.

5. Rješenjem ovog suda od 15. siječnja 2026. spojeni su predmeti br. R1 Ob-166/2024 i R1 Ob-413/2025 te se postupak nastavio voditi pod zajedničkim brojem R1 Ob-413/2025.

6. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom prijedloga za određivanje privremene mjere od 20. veljače 2024., rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. R1 Ob-2183/2023 od 13. listopada 2023., specijalistički nalaz i mišljenje NZJZ, SDŽ, službe za epidemiologiju broj protokola: 1198/2024 od 19. veljače 2024., rješenja HZSR PU Split klasa: UP/I-552-02/24-07/13 od 6. ožujka 2024., odgovor na prijedlog radi određivanja privremene mjere od 19. ožujka 2024., mišljenja stručnog tima HZSR PU Split od 20. rujna 2025., prijedloga od 25. travnja 2025., rješenja ovog suda od 15. siječnja 2026. broj R1 Ob-413/2025, podneska predloženika od 16. veljače 2026. s prilozima, liječničke potvrde pedijatrijske ordinacije JS od 25. veljače 2026., podneska predloženika od 23. ožujka 2026. s prilozima, podneska predlagateljice od 25. ožujka 2026. s prilozima, saslušanjem stranaka na ročištu od 17. travnja 2026. te pregledom zdravstvenog kartona mal. IS.

7. Nije osnovan prijedlog za donošenje privremene mjere, dok je osnovan prijedlog da majka samostalno odlučuje u odnosu na cijepljenje-imunizaciju protiv bolesti utvrđenih programom obveznog cijepljenja djece školske i predškolske dobi u Republici Hrvatskoj.

8. Rješenjem ovog suda broj R1 Ob-413/2025-3 od 15. siječnja 2026. mal. djetetu imenovana je posebna skrbnica OS, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo, radi zaštite djetetovih osobnih prava i dobrobiti.

9. Iz liječničke potvrde pedijatrijske ordinacije JS, dr. med. od 25. veljače 2026. proizlazi da je mal. IS zdrava djevojčica koja lijepo, psihomotorno i somatski napreduje, a na upit suda navodi se kako nema kontraindikacija za primanje cjepiva u kalendaru cijepljenja. Za izdvojiti je iz zdravstvenog kartona jedino alergija zbog koje se prati po pedijatru alergologu te uzima Melarth granule.

10. Saslušana na ročištu od 17. travnja 2026. predlagateljica navodi da je prijedlog podnesen iz razloga što želi samostalno donositi odluku o cijepljenju djeteta iz razloga što ona i i protustranka ne mogu surađivati u pogledu donošenja odluke o cijepljenju. Smatra da je ispravno cijepiti dijete. Navodi da od strane liječnika nisu utvrđene nikakve medicinske indikacije da dijete ne bi trebalo biti cijepljeno. Dijete nije primilo niti jedno cjepivo po kalendaru cijepljenja, a nije bila pozivana radi cijepljenja djeteta. Predlagateljica i predloženik da su živjeli zajedno do treće godine života djeteta u Zagrebu i nakon toga su se ona i IS preselile u Split, a otac djeteta je ostao stanovati u [adresa]. Druge odluke u odnosu na dijete donose sporazumno te komuniciraju službeno oko nekih stvari koje su važne. Navodi da otac redovito ostvaruje osobne odnose sa djetetom te dijete sedam dana provodi sa njom, a sedam dana s tatom uglavnom u Zagrebu. Na poseban upit zbog čega je promijenila mišljenje o cijepljenju i inzistira na cijepljenju izjavljuje da su ona i Zoin tata živjeli jedan nekonvencionalan život na koji je ona pristala, ali s vremenom da je došlo do promjene te joj više nije odgovarao takav način života. Na upit je li proučila dokumentaciju koja je dostavljena u ovoj pravnoj stvari te saslušala svoga bivšeg supruga izjavljuje da je razgovarala s bivšim suprugom o okolnostima radi kojih se on protivi cijepljenju djeteta i poslušala što ima reći, a dokumentaciju nije detaljno proučila jer je preopširna i jednostavno je tu dala prednost osobi za koju smatra da je dokumentaciju puno bolje proučila od osobe koja je laik, a to bi bila pedijatrica. O posljedicama cjepiva izjavljuje da ne može znati bi li dovelo do štetnih posljedica po zdravlje, a da je do štetnih posljedica po život već dovelo iz razloga što dijete ima 5,5 godina, provodi vrijeme isključivo s roditeljima, nema socijalizaciju s vršnjacima.

11. Saslušan na ročištu 17. travnja 2026. predloženik izjavljuje da je suglasan sa predlagateljicom u dijelu iskaza koji se odnosi na život s djetetom te ostvarivanje osobnih odnosa. On vodi kršćansku misiju, kao dio Crkve imaju obitelji, imaju djecu koja su članovi tih obitelji te imaju dječji vrtić. Imaju redovita dječja druženja i u procesu su otvaranja službenog vrtića. Njegovo dijete također sudjeluje u tim dječjim druženjima. To je tri puta tjedno po 4 sata, a sada će biti i više tokom tjedna. Tete iz vrtića su njihovi osobni prijatelji te se redovito druže, one dolaze specifično zbog nje te izrađuju radove i imaju razne radionice, ne samo vjerskog tipa nego za razvoj djeteta. On je svjestan da to nije "full time" socijalizacija kakva je u vrtićima, ali napominje da je u takvim grupama pažnja teta koncentriranija na djecu dok u vrtićima budu velike grupe te tete nisu u mogućnosti toliko vremena posvetiti pojedinom djetetu. Njegova kćer ima svoje specifične, karakteristične odmake od normale, kao i mnoga druga djeca u službenim vrtićima. Tako da npr. od rođenja ima specifično ponašanje prilikom oblačenja, to je za nju dosta emotivno, to se bilo proširilo i na neke druge aktivnosti u toku dana kao npr. ne želi obući majicu ako je okrenuta na drugu stranu ili ponavlja neke radnje. U ophođenju s drugim ljudima i s drugom djecom je jako komunikativna i izuzeto energična. Oni su živjeli kršćanski način života u aktivnom i neprestanom radu s ljudima za njihovu dobrobit u svakom pogledu. Za vrijeme njihovog zajedničkog života kada je majka ovdje predlagateljica trebala roditi on je poštivao njenu odluku da ne rodi u bolnici. On je prihvaćao i slagao se u cijelosti sa svim njenim argumentima i stavovima o bolničkom porodu i cijepljenju. Smatrao je da je ipak majka u tom trenutku rađanja autoritet te je tako i prihvatio njen prijedlog. Nakon toga su do treće godine života djeteta živjeli zajedno u misiji. Tada je majka shvatila i došla do mišljenja da njoj to ipak ne odgovara i on i misija, on je to tako shvatio i došlo je do razilaženja u njihovom zajedničkom životu. Na razgovoru prilikom razdvajanja mu je izričito rekla da je osigurala da dijete bude upisano u vrtić bez cijepljenja, tada je očekivala da će dijete veći dio vremena živjeti s njom, a ostvarivati susrete i druženja s ocem kako to rade neki očevi u manjem opsegu. Nakon proteka određenog vremena oni su se našli i ona mu je rekla da je promijenila mišljenje i to iz jednog jasnog razloga, da mora raditi jer nema novaca, što je razumljivo. Na to je rekla da je sve ispitala, da je sve provjerila i da se jednostavno ne može naći u Splitu vrtić u koji bi se upisalo necijepljeno dijete. Tu se on prvi put uključio i počeo je tražiti vrtić, prvo je došao do vrtića koji se zove Duga, oni su rekli da je moguće, ali kasnije kada je majka provjerila ispostavilo se da to nije baš tako, da je potrebno čekati red i da prednost imaju cijepljena djeca. Ona je tada rekla da se educirala i da je promijenila mišljenje i da bi se i on trebao educirati. Spomenula mu je osobu kod koje se educirala i rekla mu je da bi i on trebao tu osobu nazvati i da će mu ona sve lijepo objasniti i to je spomenuta epidemiologinja iz podnesaka. On je nju kontaktirao i smatrao da mu je rekla nešto što je neutemeljeno, osobno i netočno. U međuvremenu je saznao da nije epidemiolog taj koji mu mora odgovoriti na pitanja već pedijatar pa je kontaktirao pedijatricu. Ističe da on nije površna osoba, zainteresirao se za cijepljenje te je kao i sve drugo što radi pristupio tome tako da sve provjeri, dobro zadrži i svake se sjene zla kloni. S takvom mišlju došao je kod pedijatrice i nije dobio odgovore na svoja pitanja. To je bio drugi razgovor s pedijatricom. Na prvom razgovoru je kada je saznala da su rastavljeni rekla da neće u tom slučaju cijepiti dijete te mu je dala kalendar cijepljenja i to je bila jedina informacija. Njezino obrazloženje zašto neće cijepiti dijete je bilo da se tu dva zakona preklapaju. Naglašava da vodi misiju kojoj je prva služba proglašavanje istine, a dio toga je služba iscjeljenja gdje se susreće s posljedicama cijepljenja. Na drugom razgovoru je on došao spreman sa stručnim pitanjima glede cjepiva i dobio je isti karakter odgovora na tri mjesta kod epidemiologa, kod pedijatrice i kod infektologa u Zagrebu, odgovor je bio na način da su naveli posljedice oboljenja neke djece od virusa od kojeg su se trebala cijepiti. Smatra da takav odgovor nije stručan i nije po pravilniku jer bi trebalo upoznati s prednostima i rizicima cijepljenja. Kada je htio postaviti stvarna pitanja pedijatrica je rekla da za to nema vremena i uputila ga istoj epidemiologinji. Napominje da pedijatrica nije ništa loše napravila i nije bila neljubazna u smislu da je osjetio negativnost ili diskriminaciju glede njegovog stava. Dvije osobe uputile su ga istom stručnjaku, pedijatrica i majka djeteta. Epidemiologinja mu je dala dovoljno vremena, sigurno su dva i pol sata bili i on je nakon tog vremena izgubio povjerenje u nju i sve koji razmišljaju kao ona i to može dokazati zdravstveno. Iz dva glavna razloga jer je iznosila neznanstvene činjenice i apsolutno je odbijala ikakvu misao da postoji ikakva štetnost ikada po cjepivo. Bilo je nemoguće da se ona uključi. Npr. pitao ju je je li čitala da je troje djece u Japanu preminulo nakon primanja redovitog cjepiva, a to je službena informacija ona je rekla da bi ona znala za to, da je on sigurno krivo čuo, da se to vjerojatno dogodilo na Papui Novoj Gvineji gdje je greškom djeci dana neka druga supstanca. Još gore, pitao ju je i ona pokazuje stav da treba bezuvjetno vjerovati takvim osobama kao što je ona tj. struci. U odnosu na cjepivo za Covid 19 postoje dokazi da su znali za štetne posljedice tog cjepiva a da ga nisu objavili te je tek po sudskoj odluci dokumentacija objavljena, a što su htjeli izbjeći. Ona, epidemiologinja izričito tvrdi da ako bi medicina bila takva, da bi imala drugi interes kao materijalni, osim zdravlja ljudi da bi ona odmah dala otkaz. I to ukazuje na to da je ne zanimaju činjenice. U potvrdi stava za cijepljenje iznosila je neznanstvene činjenice. Kada je to rekao majci ona je rekla pusti ženu ona je senilna. Kod toga da imaju informacije oko kojih bi svakako trebao biti zabrinu, stati i revidirati mišljenje, ona nije htjela čuti njegovo mišljenje u smislu da stručnjaci kažu tako, jedna strana kaže za jedna kaže ne. Ima stručnjaka i s jednim i s drugim mišljenjem. Smatra kako ne mogu postojati u znanstvenom smislu različita mišljenja već postoji istina i neistina. Pritisnut sudskim postupcima pokušao je utvrditi pruža li mu medicinska struka opciju kako zaštiti dijete ukoliko bi bilo prisiljeno biti cijepljeno u smislu da se točno za nju utvrdi ima li to čime se cijepi nekakve negativne posljedice. Takve preglede, ispostavilo se, medicinska struka ne nudi. On je daljnjim proučavanjem utvrdio i to po dr. biokemije US, koja je napisala preko 30 radova na temu negativnog učinka cjepiva i epidemiologu H da cjepiva nisu klinički provjerena na ispravan način te nije točan navod da ne postoje štetne posljedice cjepiva za djecu. Takva tvrdnja izriče se bez postojanja zdravstvenog dokaza. Cjepivo za hepatitis B je pušteno u uporabu bez kontroliranja na kontrolnoj grupi, na samo 147 djece i praćeno pet dana. Kada se tvrdi da ne šteti to nije znanstveno utemeljeno jer se nije pratilo, a sada se ne može ponovno napraviti test jer nije etički. Ističe da dr. pedijatrica nije stručna osoba što se tiče glavnog problema kod cijepljenja, a to je imunološka reakcija, stoga ona ističe eventualne dobrobiti cijepljenja kod stvaranja antitijela a potpuno zanemaruje štetu koju to cjepivo može ili napravi imunološkom sistemu. Za takvo mišljenje su imunolozi, a ne pedijatri. Njih također kontaktira. Ističe da IS ima zdravstvena stanja koja upućuju na imunološku osjetljivost. Kod cijepljena se nudi korist u smislu zaštite od virusa za koji se prima cjepivo, ali se ne uzima u obzir eventualna šteta od dugotrajne procijepljenosti kod djeteta s povećanom imunološkom osjetljivosti. Ističe da mu nije od stručne osobe bilo pruženo ono što bi trebalo biti da bi on mogao donijeti informirani pristanak u najboljem interesu djeteta. Na djetetu nisu izvršene pretrage niti je dano stručno mišljenje u svezi imunološke reakcije na cjepivo kod tako osjetljivog djeteta te su to dva razloga iz kojih se protivi provođenju cijepljenja kod njegovog djeteta. Napominje kako oba stručnjaka u području imunologije s kojima je komunicirao su s obzirom na kartom djeteta i anamnezu rekli da je dijete u posebnom riziku od spomenute imunološke reakcije zbog moguće imunološke reakcije kod konstantne provokacije cijepljenja.

12. Među strankama u trenutku zaključenja raspravljanja nije sporno da maloljetno dijete rođeno **.**.2020. nije primilo niti jedno cjepivo predviđeno kalendarom cijepljenja te da otac, ovdje predloženik, u bitnom smatra da cijepljenje djeteta može imati negativne posljedice na zdravlje djeteta radi čega nije suglasan s provođenjem cijepljenja bez provođenja pretraga kojima bi se utvrdila osjetljivost djeteta na sve komponente pojedinog cjepiva.

13. U podnesku od 9. travnja 2026. predloženik, između ostalog, navodi da je nakon konzultacija s više od nekoliko medicinskih ustanova, predloženik je doznao da zapravo niti jedna u Hrvatskoj ne radi testiranje na komponente cjepiva prije cijepljenja, nego tek nakon, i to ako se kod prvog cijepljenje pojavila neka iznimno jaka reakcija. U smislu prednjega predloženik dakle sudu ne samo da ne može ponuditi nalaz testiranja, nego niti predložiti vještačenje pri odgovarajućoj ustanovi, jer to jednostavno nije moguće.

14. Članak 108. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 dalje: ObZ-a) propisuje da kada roditelji ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb, odluke koje su bitne za dijete, kao i suglasnosti dužni su donijeti, odnosno dati sporazumno. Odluke koje su bitne za dijete mogu biti i druge odluke koje mogu znatno utjecati na život djeteta, kao izvanredni medicinski postupci ili liječenje te izbor škole za koje odluke se smatra da je drugi roditelj dao svoju suglasnost. Članak 109. ObZ-a propisuje da kada se roditelji koji imaju pravo zastupati dijete ne mogu sporazumjeti u vezi s odlukama koje su bitne za dijete iz članka 108. ObZ-a, sud će u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta ili roditelja odlučiti koji će od roditelja u toj stvari zastupati dijete. Ovaj postupak vodi se radi ostvarivanja pojedinih sadržaja roditeljske skrbi u skladu s čl. 478. ObZ-a, a u odnosu na provedbu programa obveznog cijepljenja u Republici Hrvatskoj za maloljetno dijete.

15. Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti ("Narodne novine" br. 79/07., 113/08., 43/09., 130/17., 114/18., 47/20., 134/20., 143/21.) člankom 7. propisuje obvezu svake pravne i fizičke osobe postupati sukladno mjerama za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti određenim ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega. Članak 9. propisuje da se zaštita pučanstva od zaraznih bolesti ostvaruje obveznim mjerama za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti koje mogu biti opće, posebne, sigurnosne i ostale mjere. Članak 12. propisuje da su posebne mjere za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti između ostalih imunizacija, seroprofilaksa i kemoprofilaksa. Čl. 40. propisuje protiv kojih bolesti je obvezna imunizacija, a čl. 41. da imunizaciju obavlja doktor medicine nakon pregleda osobe koju treba imunizirati te drugi zdravstveni radnici, ali samo pod nadzorom i uz odgovornost doktora medicine. Imunizacija protiv bolesti utvrđenih Programom obveznog cijepljenja djece školske i predškolske dobi mora se provoditi isključivo cjepivom određenim tim Programom. Članak 77. propisuje da kada se obveza pridržavanja mjera zaštite pučanstva od zaraznih bolesti odnosi na maloljetnu osobu, novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj roditelj, odnosno skrbnik, ako ne izvrši obvezu imunizacije protiv bolesti utvrđenih Programom obveznog cijepljenja djece školske i predškolske dobi.

16. Dakle, zakonodavac radi zaštite zdravlja pučanstva i pojedinaca predviđa obvezu cijepljenja, odnosno imunizacije. Članak 24. Konvencije o pravima djeteta propisuje da države stranke priznaju djetetu pravo na uživanje najviše moguće razine zdravlja i na olakšice glede ozdravljenja i oporavka, nastojat će osigurati da nijednom djetetu ne bude uskraćeno njegovo pravo pristupa zdravstvenim službama. S obzirom na citirane pravne propise kojima je predviđena obveza imunizacije protiv bolesti utvrđenih Programom obveznog cijepljenja djece školske i predškolske dobi te utvrđenu činjenicu da se otac protivi cijepljenju, da ne postoji suglasnost roditelja u pogledu ovog dijela roditeljske skrbi, da pretrage koje predloženik smatra da bi trebalo provesti nije moguće provesti u postojećim dostupnim zdravstvenim ustanovama, ovaj sud smatra opravdanim majku djeteta ovlastiti da samostalno zastupa maloljetno dijete prilikom donošenja odluke o cijepljenju kako bi mogla postupiti po zakonskoj obvezi i to upravo u odnosu na cijepljenje-imunizaciju protiv bolesti utvrđenih programom obveznog cijepljenja djece školske i predškolske dobi, dok sud ne smatra osnovanim da bi majka imala pravo samostalno odlučivati o cjepivima koja nisu obvezna.

Ovaj sud nema stručna znanja te ne može cijeniti stručne članke i svjedočanstva koje je dostavio tuženik na način da bi na temelju takvih dokaza uskratio djetetu pravo na zdravstvenu zaštitu na koju ima pravo, a procjenu o tome može li dijete pristupiti cijepljenju ili ne sukladno donose stručne osobe-liječnici te će odluku o pristupanju istom, sukladno odluci suda koja je donesena temeljem citiranih odredbi donijeti roditelj koji je u tome ovlašten zastupati dijete.

17. U odnosu na prijedlog za određivanje privremene mjere na istu se primjenjuju odredbe Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024) i to čl. 346. kojim je propisano da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. U predmetnoj pravnoj stvari po stajalištu ovog suda ne postoje okolnosti koje predviđa Ovršni zakon za donošenje privremene mjere jer ne postoji nenadoknadiva šteta koja bi nastala za maloljetno dijete do donošenja pravomoćne odluke. Dodatno, potrebno je istaknuti da je predložena privremena mjera takvog opsega da bi se donošenjem takve privremene mjere u bitnom prije pravomoćnog okončanja postupka učinilo suvišnim vođenje postupka o glavnom zahtjevu s obzirom da bi isti bio proveden. Slijedom navedenog, prijedlog za određivanje privremene mjere nije osnovan pa je odlučeno kao u izreci pod toč 2).

18. Odluka o trošku donesena je temeljem čl. 32. st 2. Zakona o izvanparničnom postupku ("Narodne novine" br. 59/23.) u vezi s čl. 154. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/2025 - dalje: ZPP) te je s obzirom na to da su obje stranke podjednako uspjele u ovom izvanparničnom postupku, odnosno jedna strana je uspjela u cijelosti u glavnom zahtjevu, dok nije uspjela u cijelosti u prijedlogu za određivanje privremene mjere, pa je sud odredio da svaka strana snosi svoj trošak postupka.

U Splitu 22. svibnja 2026.

SUDAC:

Nikolina Dujić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenje dopuštena je žalba u roku od 15 dana od zaprimanja pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi ovom sudu za županijski sud u dovoljnom broju primjereka.

DNA:

- predlagateljici po pun.

- predloženiku po pun.

- posebnom skrbniku mal. djeteta,

- u spis.