Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Rijeka
Poslovni broj: K-950/2015-109
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu Grgi Komadini, kao sucu pojedincu sukladno čl. 19.b st. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 80/23, 36/24, 72/25, 13/26 - dalje: ZKP/08), uz sudjelovanje Jelene Crnčan kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice PHC zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12 – dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj: K- DO-264/14-V od 27. svibnja 2014. nakon održane javne rasprave zaključene 19. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenika u Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, PH, okrivljenice PHC, njena branitelja Andreja Bašovića, odvjetnika iz Rijeke te punomoćnice oštećenika MH, odvjetničke vježbenice ČH u zamjeni za Maju Vukelić Brčić, odvjetnicu iz Rijeke, dana 22. svibnja 2026. javno objavivši
p r e s u d i o j e
I. Okrivljenica PHC, OIB [osobni identifikacijski broj], kći P i M, rođene **.**.1958. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom obrtničkom školom, kozmetičarka, razvedena, majka jednog djeteta, u mirovini, sa mjesečnim primanjima oko 150,00 eura, bez vrijednije imovine u vlasništvu, neosuđivana, na slobodi
k r i v a j e
što je
u vremenu od 1. veljače do 18. ožujka 2014., u Rijeci, u nakani da se znatno materijalno okoristi, kroz druženje i kontakte neistinito predočavala MH, iskorištavajući njegovo duševno stanje, da je završila medicinski fakultet i da će se o njemu brinuti, ukoliko s njome zaključi brak te na taj način koristeći stečeno povjerenje, zatražila da joj preda iznos od 12.000,00 kn kako bi navodno kupila osobno vozilo za njihove zajedničke potrebe, što uistinu nije kanila učiniti, a potom nakon što joj se povjerio da na banci drži veću količinu novca u obliku štednje i oročenih sredstava, zatražila da ih podigne u cijelosti i da joj preda svu svoju ušteđevinu, jer da bi mogao izbiti rat, plašeći ga da će uskoro biti u obvezi plaćati porez na ušteđeni iznos, zbog čega je to i učinio, predavši joj iznos od 432.528,50 kn, pri čemu je inzistirala da o tome ne govori svojoj braći, da bi dana 15. ožujka 2014. pri Matičnom uredu u Matuljima s njime zaključila brak, a potom ga privolila da je u Javnobilježničkom uredu Darka Paravića opunomoći na raspolaganje s 1/3 suvlasničkog dijela stana, u Rijeci, Ivekovićeva br. 1, nakon što ga je prethodno uvjerila da će ga tako lakše prodati i novcem kupiti drugu nekretninu u kojoj će zajedno živjeti, oštetivši ga time za ukupni iznos od 444.528,50 kuna,
dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela nekoga lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i održavala u zabludi i time ga navela svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist,
čime je počinila kazneno djelo protiv imovine - prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. i 2. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11,
pa se okrivljenica PHC temeljem članka 236. stavak 2. KZ/11
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.
II. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljenici se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja 24. i 25. ožujka 2014. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. ožujka 2014. godine do 14. travnja 2014.
III. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26, dalje: ZKP/08) oštećeniku MH, OIB [osobni identifikacijski broj], dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u visini od 1.592,67 eura (tisuću petsto devedeset i dva eura i šezdeset i sedam centi) koji je u obvezi nadoknaditi okrivljenica PHC, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana, dok se s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućuje u parnicu.
IV. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 1. točka 1. i 6. ZKP/08 nalaže se okrivljenici PHC, OIB [osobni identifikacijski broj] podmiriti trošak kaznenog postupka koji se odnosi na trošak za svjedoka u iznosu od 31,00 euro (trideset i jedan euro), paušalnu svotu u iznosu od 500,00 eura (petsto eura) u roku od 15 (petnaest) dana u korist državnog proračuna Republike Hrvatske te trošak postupka oštećeniku MH za nagradu i nužne izdatke opunomoćenice, odvjetnice Maje Vukelić Brčić, iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08 u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem sukladno članku 148. stavak 4. ZKP/08, dok se okrivljenica oslobađa troška kaznenog postupka za nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci (dalje: ODO) uvodno naznačenom optužnicom teretilo je okrivljenicu PHC radi počinjenja produljenog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom iz čl. 236. st. 2. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci presude, s time da je sud intervenirao u činjenični opis djela prijevare sukladno kako će biti obrazloženo pod t. 39.
2. Na raspravi pozvana da se očituje o optužbi okrivljena PHC je izjavila da se ne smatra krivom. Imovinskopravni zahtjev oštećenika MH je osporila u cijelosti
3. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: sukladno čl. 431. st 1. t. 8. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedoka MH (list 282-283 te 471-472 spisa), OH (list 427 spisa), VH (list 430 spisa), AH (list 431 spisa), TH (list 431 spisa), GH (list 431-432 spisa), ĆH (list 440- 441 spisa), SH (list 445 spisa), MHC (list 445-446 spisa), IH (list 446-447 spisa) te LH (list 456 spisa), pregledani su i pročitani potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PU PG Druge policijske postaje Rijeka ser. br. [serijski broj] uz zapisnik od 24. ožujka 2014. (list 15-17), punomoć MH od 18. ožujka 2014. (list 18), izvadak iz KPU k. o. [katastarska općina], [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška] ZK odjel Općinski sud u Rijeci (list 19), dokumentacija PBZ Zagreb – promet po tekućem računu od 1. veljače 2014. do 21. ožujka 2014. (list 20-22), medicinska dokumentacija (KBC Rijeka) za MH (list 24-38, 186-187, 311- 328), obavijest HZMO od 24. prosinca 2009. za MH (list 188 spisa), izvadak iz matice vjenčanih (list 39-40), presuda Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-2799/17 od 17. siječnja 2019. (list 286-291 spisa), presuda Županijskog suda u Zadru posl.br. Gž-1026/2019-2 od 27. svibnja 2020. (list 292-294 spisa), rješenje o prekidu postupka Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-6558/15 od 14. travnja 2017. (list 295 spisa), presuda Općinskog suda u Rijeci posl.br. Ob-298/17 od 12. prosinca 2017. (list 296- 298 spisa), presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-704/2014 od 28. studenoga 2016. (list 299-303 spisa), rješenje Općinskog suda u Rijeci posl.br. R1 Ob- 276/2017 od 7. rujna 2017. (list 304-305 spisa), rješenje Općinskog suda u Rijeci posl.br. R1 o-236/2014 od 14. siječnja 2015. (list 306 spisa), očitovanje Erste bank od 26. ožujka 2026. (list 474 spisa), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora (list 104- 109 spisa), podaci Erste banke od 3. travnja 2014. (list 140 spisa), podaci Zagrebačke banke od 9. travnja 2014. (list 141-142 spisa), podaci Porezne uprave o stjecanju nekretnina do 23. travnja 2014. za EH (list 150 spisa), imovinskopravni zahtjev od 7 . studenoga 2025. (list 453) te nalaz od 18. lipnja 2014. za PHC. Prije završetka dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije okrivljenicu, okrivljenica je iznijela obranu te je reproducirana snimka njena ispitivanja u ODO uz čitanje pripadajućeg zapisnika od 25. ožujka 2014. (list 81-84 spisa).
4. U obrani je okrivljenica PHC ustrajala pri iskazu danom prilikom prvog ispitivanja u ODO gdje je u bitnome iskazala da MH zna više godina iz Opatije gdje je radila na štandu. U 9. mjesecu 2013. da ga je srela na Mrtvom kanalu, da je sjeo do nje i da su išli na kavu. Djelovao joj je kao sasvim normalna osoba, na ispitivanju da je tek doznala da ima papire, da ima shizofreniju. Neko vrijeme da se htio ženiti te da su skupa otišli u Matulje da se ožene. Sestra okrivljene je bila kuma, a sin kum, jer MH nije imao nikoga, da ga je pitala zašto braću nije zvao, da mu je rekao da je mlađi na ispitima, a UH da zna. Sedamnaestog navečer da ga je zvao brat ĆH i MH mu je rekao da se oženio te da je čula kako je jako vikao na njega, ona da je uzela telefon i predstavila se, a ĆH da se grozio da će doći i razbiti nju i MH i da će ih istjerati iz stana. MH da se vjerojatno prepao, i da nije znao što će, a da je htio prodati stan, da se dijeli na tri dijela, a da bi on živio s njom, a braća da su rekla da to ne dolazi u obzir, da se stan neće prodavati. MH da je rekao što se može napraviti, da bi dao punomoć da ona raspolaže s jednom trećinom stana. Ona da nije rekla da je medicinska sestra niti da će skrbiti o njemu, jer da nije ni znala da je on bolestan. Onda da je MH slušao na televiziji vijesti i da je rekao da je JH rekao da će uvesti porez na štednju i da je MH navalio da će dignut pare. Ona da mu je rekla da ne diže pare, još da porez nije došao, ali on da ide, i ona je išla s njim. U 2 navrata su bili, prvi put da joj je dao malu kovertu, ona da ju je spremila u torbu. Nakon prvog puta da su išli u kafić, on da joj je tamo rekao da mu da pare, ona mu je rekla da pusti, da je kod nje sigurnije, ali da je rekao da ne, da su to njegove pare i ona mu ih je dala, i da su išli kupiti i jaknu. Ona da mu je rekla da se pazi kad ide kući, da ga je i zvala kada je došla kući, a tada da je čula da je brat UH kod njega, a da je sljedeći put čula da ni sa UH nešto nije u redu. Nakon dva-tri dana da je došao i digao eure te ih je žena dala njemu u ruke te ih je spremio u skafander tako da njoj nije ništa dao. Gdje je on s parama, ona da ne zna. Kada ga je zvala da joj je rekao da su mu braća zabranila da s njom razgovara, on da bi bio s njom, ali mu braća brane. I nije ju on prijavio nego braća. Nije joj jasno zašto nije imao skrbnika ako je bolestan, normalno se mogao ženiti. Brat UH da je čestitao na vjenčanju. Ona da mu je isto rekla da kaže gdje je stavio pare, a on samo da je šutio. Za vjenčanje da su se odlučili negdje u 1. mjesecu pa su čekali te su se oženili u 3. mjesecu. On da se htio oženiti, a i ona da je rekla zašto ne, jer je on jako dobar čovjek, nije napasan, odgovarao joj je, nije znala da je bolestan. Nisu živjeli skupa prije vjenčanja, on da je dolazio kod nje, ona par puta kod njega čistiti stan, vezu da su konzumirali. Nakon vjenčanja da su živjeli zajedno kod nje. Radi potpisivanja punomoći za stan da su bili kod javnog bilježnika Darka Paravića, a prije toga da su bili zbog toga kod FH, a onda MH da nije htio jer se bojao brata, da je htio nazvati brata, pa da mu je rekla gospođa kod bilježnika da ode van pa da se dogovore. To da je bilo isti dan, i onda da je rekao da idu kod nekog drugog, punomoć da je htio joj dati iz straha od brata ĆH. Dodatno je na raspravi navela da je prije dva mjeseca bila na hitnoj radi refluksa s kojim ima preko trideset godina i više problema. To se očituje jakim mučninama i dehidraciji. Što se tiče straha MH prema braći, da je MH stalno pokazivao strah od brata ĆH. Tako kako je dolazio često do nje u Opatiju do štanda gdje je radila, da joj je rekao da ga je ĆH sa vrata svoga stana otpravio dalje, nije ga htio pustiti u svoj stan. Također da joj je pričao kako je bio došao sa nekom ženom u svoj stan te da ga je kasnije netko dočekao i pretukao, a da misli da je ĆH stajao iza toga. On da ga se strašno bojao, okrivljena ne zna zašto. Brat UH da je bio drugačiji, on da je MH i njoj čestitao na vjenčanju. Smatra da ju je MH teretio iz straha od brata ĆH i na njegov nagovor, a sjeća se kada je ĆH bio zvao pa mu je MH rekao da se oženio pa je njoj dao telefon, kako joj je ĆH svašta izdijelio i drugi dan da je MH samo nestao. Dogovor da je bio između nje i MH da on dođe živjeti kod nje na [adresa] jer je njoj majka na [adresa] i htjela se brinuti o njoj, sada ima 93 godine, a osim toga brine i za dvije unuke jer joj je sin rastavljen, žena ga je napustila i ne brine o djeci. Kada je MH podigao novce, on je podizao novce u ta dva navrata i bio je podigao sve novce u iznosima kako se navodi po izvodima računa. Taj prvi put u banci kada je ona bila stavila novce u torbicu, on da je njoj bio dao kovertu sa kunama, a on je bio uzeo eure, i bili su sjeli nakon toga u kafiću i u jednom momentu da je rekao da mu da sve novce te mu ih je dala. Nakon toga da su otišli u trgovinu Rio gdje si je on kupio jedno odijelo te ga je ona otpratila na autobus i rekla mu da pazi na te novce te joj je rekao da ih je stavio u jednu komodu u spavaćoj sobi s time da ona nikada nije imala ključeve od njegovog stana. Što se tiče drugog puta u banci kada je digao novce, tada da ih je on također uzeo, ona da ga je pitala da li da mu ih čuva, međutim on nije htio. Vezano za punomoć na trećinu stana, MH da je to nju molio samo u smislu da ga ona predstavlja prema ĆH koji je bio također suvlasnik stana. Radilo se o stanu u kojem je inače MH živio. Sa MH da je išla u banku kada je podizao novce kao pratnja. Išla je s njim i kao pratnja u Rio da kupi odijelo. On da je bio obučen tada u jedan skafander te je jednu kovertu stavio u jedan unutarnji džep, a drugu u drugi džep s druge strane unutrašnjosti jakne te se zakopčao i tako da je nakon Č otišao doma, a tako je i drugi put otišao doma. Nisu zajedno išli kod njega, on je sam htio ići doma, a ona je otišla na [adresa]. Uglavnom da su se nalazili u gradu po kafićima, ali najviše u Opatiji kada je ona imala pauze dok je radila na štandu, a poslije da je on počeo dolaziti i kod njih doma. Nije bila ni na kakvim luksuznim putovanjima niti si kupovala luksuznu odjeću. Što se tiče 12.000,00 kn koje da joj je dao MH da kupe auto, navodi da o tome nema nikakvog govora. Jednom da je vidio jedan auto kad su bili na [adresa] i rekao da bi ga kupio, a ona da mu je rekla šta će mu to kad nije znao voziti auto. Kada je bila došla kod njega nije joj dao da upali televizor, frižider je bio iskopčan, hranu je držao na balkonu jer je bio škrt jer da joj je rekao da ne želi trošiti struju.
5. Ispitan kao svjedok MH (list 282-283 te 471-472 spisa) je ostao pri iskazu danom u državnom odvjetništvu (list 183-185 spisa) te u ranijoj raspravi (list 282-283 spisa), kada je naveo u bitnome da je okrivljenu upoznao 8 godina prije 2014. godine prvi puta te da se sjeća i da su se družili u jednom ugostiteljskom objektu na području [adresa] gdje su bili u društvu nekih ljudi te u razgovoru koji je trajao možda 10-tak minuta. Nisu imali drugih kontakata sve do konca veljače 2014. godine kada ju je sreo u autobusu gradskog prijevoza na putu za [adresa], gdje da ga je prepoznala i prišla mu te su započeli razgovor, razmijenili brojeve telefona i odlučili otići na kavu na [adresa]. Tamo da su se družili u jednom ugostiteljskom objektu, pričala mu je da se želi oženiti, da je po zanimanju liječnica, da je radila u više bolnica, osim toga i kao maserka, da je radila u bolnici u Lovranu, da je u dobim odnosima s ravnateljem KBC Rijeka. On da je govorio o sebi te je htio malo ispasti važan te joj spomenuo da ima dosta novca, da je suvlasnik 1/3 stana, također da bi se i on rado oženio. Nedugo nakon toga da ga je pozvala kod sebe u stan gdje je potom došao u dva navrata te joj upoznao majku s kojom nije previše komunicirao s obzirom da je starija od 80 godina. Okrivljena da je u razgovorima u stanu sugerirala da bi bilo dobro da se ožene, jer ona da je medicinske struke te bi se brinula o njemu, da je završila medicinski fakultet u Zagrebu. On da je sve to vjerovao, bila je vrlo rječita i zgodna, i nije imao razloga ne joj vjerovati, a fizički ga je podsjetila i na pokojnu majku za koju je bio vezan jer se jedina brinula o njemu, skupa su stanovali, upravo to mu je omogućilo da kroz sve godine najveći dio prihoda uštedi. Predložila mu je da podigne sav novac s banke jer da na banci novci nisu sigurni, da Hrvatskoj prijeti rat te da će se plaćati porez na novce u banci u vidu štetnih uloga ili oročavanja. To da ga je potaklo da u strahu počne razmišljati podizanju novca, a govorila mu je i da proda 1/3 stana ili da od braće traži da ga isplate za trećinu stana kojeg dijeli s braćom ĆH i UH, od čega da bi kupili nekretninu gdje bi zajedno stanovali kao muž i žena na području [adresa]. Izričito da je tražila da o tim planovima ništa ne govori braći. Predao joj je bankovnu karticu te da su otišli na banku i podigli svu njegovu životnu ušteđevinu, oko 320.000,00 kuna i 14.000,00 Eura, ovaj posljednji iznos u kunskoj protuvrijednosti. Nakon isplate novac da je okrivljena stavila u svoju torbicu te mu rekla da je bolje da je novac kod nje jer je na sigurnom, i da je to garancija da ga on neće potrošiti. Kod javnog bilježnika da je ispunio i potpisao punomoć na temelju koje je okrivljena stekla pravo na raspolaganje s 1/3 ranije navedenog stana. Svo vrijeme da je bio zabrinut za svoj novac jer se radilo o njegovoj životnoj ušteđevini, ali se nadao da će sve to završiti na način kako je očekivao u smislu da je okrivljena poštena osoba. Sjeća se da ga je nedugo nakon podizanja novca kontaktirala VH, službenica PBZ-a koja mu je skrenula pozornost da bi ženska osoba s kojom je bio u banci mogla podignuti novac i prevariti ga. U više navrata da je tražio od okrivljene zbog toga da mu preda novac, odnosno da mu ga vrati, ona da je uporno odgovarala da je kod nje novac najsigurniji i da ga tako on neće moći potrošiti. Zatražila je da joj preda i iznos od 12.000,00 kuna kako bi kupila osobno vozilo koje bi zajedno koristili, što je i učinio, to vozilo je fotografirao telefonskim aparatom. Vjenčanje da je organizirala bez njega, otišli su u Matični ured u Matuljima, prethodno nije okrivljenoj kupio vjenčani prsten, niti ona njemu, sve je obavljeno na brzinu, njegov kum je bila muška osoba koju je tada prvi i zadnji puta vidio, a kasnije je saznao da se radilo o sinu sestre okrivljene, po završetku obreda svatko je otišao u svoj stan. Sjeća se kako mu je okrivljena cijelo vrijeme branila da o njihovima odnosima obavijesti braću kao i da pred njezinom sestrom govori bilo što o novcu. Prije vjenčanja da je u dva navrata prespavao kod okrivljene u stanu, a nakon vjenčanja više niti jednom. Po proteku dva dana od vjenčanja da je kontaktirao brata ĆH i rekao mu da se oženio, da on to nije dobro prihvatio jer mu o tome nije ranije ništa rekao. Odlučio je zvati brata jer je shvatio da je ostao bez svega, da mu okrivljena ne želi vratiti novac, da je brak samo formalno organiziran kako bi se ona domogla novca i stana, a najviše da ga je dokrajčilo kada je na opetovano traženje da mu vrati novac rekla mu da o kojem to novcu priča, da ona o tome nema pojma, pitala ga je da li je poludio. Naknadno više nije kontaktirao okrivljenu niti njezinu sestru, nasjeo je na obećanja okrivljene, bilo mu je važno što mu je obećala da će se o njemu brinuti jer od majčine smrti živi kao samac, u njoj je vidio prvu ženu s kojom bi imao ozbiljnu namjeru živjeti i zasnovati brak, tim više jer su bili istih godina, o odnosima s okrivljenom da nije nikome govorio iz straha od reakcije okrivljene odnosno da će ona na to reagirati u smislu da mu neće htjeti vratiti novac. Cijelo ovo vrijeme da nisu konzumirali braka, tj. nisu bili intimni, on to od nje nije tražio, niti ona od njega, kada je bio kod nje u stanu spavao je u posebnoj sobi, nikada nisu ni pričali o nekoj intimi.
Dodatno je na ranijoj raspravi iskazao da je okrivljena njega uvjerila da joj da novac, prevarila ga je za tih 450.000,00 kn. Rekla je da će se o njemu brinuti, a to je kazala prije braka. Družili su skoro pa ništa prije negoli što su se oženili te nije točno da bi sa okrivljenom ikada ranije bio u intimnoj vezi. Predao joj je 12.000,00 kn kako bi ona kupila za njih osobni automobil, što nije učinila, a isto tako da joj je predao svoju ušteđevinu koju je imao u banci i to iznosi tih 450.000,00 kn. Nije mu ništa vratila od tih novaca, već je pokrenuo parnični postupak i uspio je u toj parnici i sada čeka isplatu. Nakon što su se oženili nisu živjeli zajedno niti jedan dan. Na početku da se okrivljena hvalila pa je tako rekla i da je medicinska sestra, ali da je kasnije shvatio da ga je zapravo prevarila. Ona da je samo htjela njegov novac, a znala je da novaca ima zato što se on osobno njoj pohvalio. Pristao se s njom oženiti jer je tada mislio da će to sve biti kako treba. Rekla mu je da će banka propasti i da ne treba držati novce u banci i zato da je taj novac iz banke podignuo. Nije se konzultirao sa svojim bratom ĆH, s kojim je inače u dobrim odnosima i koji ima svoju tvrtku, a to iz razloga što je sve išlo tako brzo i tako je odlučio. Povjerovao je da će banka propasti jer propada država i propada sve, a novac da joj je dao zato što mu je obećala da će ga čuvati i njemu se brinuti. On da živi sam i sam se brine o sebi a tako sam to sve tada naglo odlučio. Ona da je spominjala i neki rat vezano za to zašto da joj da novce iz banke. Tražio ju je kasnije taj novac, ali mu nije htjela dati jer je objašnjavala da će biti sve u redu i da mu ne treba dati novac. On da se liječio na odjelu psihijatrije i prije nego što je upoznao okrivljenu, a liječi se i sada jer ima neke probleme nakon rata. Vjenčanje da su organizirali brat okrivljene i njezina sestra. Nakon matičara svatko da je išao svojoj kući te nije bilo nikakve zabave. Nije razgovarao sa rodbinom od okrivljene. Njemu da je kum na vjenčanju bio neki njezin brat. Tu osobu koja mu je bila kum tada da je vidio prvi puta. S bankom da su se jedino dogovorili oko termina dolaska u banku da bi se podigao novac, a nisu ga poslije kontaktirali ništa iz banke. Nitko u banci da ga nije pitao zašto podiže sav novac sa računa. Nakon ovog događaja da se obratio liječniku jer mu se psihičko stanje pokvarilo zbog psihičkog opterećenja. Nagovorila ga je i da joj da punomoć za raspolaganje trećinom stana, a kako je bila kod njega on da joj je rekao da je stan i njegov. Nije se govorilo ništa o prodaji tog stana. U tom stanu on da i dalje živi. Njemu da je Centar za socijalnu skrb oduzeo poslovnu sposobnost. Poslovnu sposobnost da je izgubio prije nego je upoznao okrivljenu. Isti dan da je predao zahtjev matičaru za razvod braka tako da se isti dan i oženio i razveo. U banci da je bio dva puta za isplatu tih 450.000,00 kn zato što banka nije mogla u jednom navratu to isplatiti. Taj drugi navrat podizanja novaca da je bio nakon par dana u banci. Dodatno je na raspravi iskazao i da se htio oženiti za okrivljenicu, ali ispalo je drugačije. Nisu bili intimni, nisu se ljubili, ali se htio oženiti s njom jer je mislio da je bila ozbiljna žena. Sjeća se kada joj je predao novce. Radilo se o PBZ-u u Starom gradu. Ona je novce, a nakon što ih joj je predao, stavila u torbu i odnijela kući. Vjenčali su se nakon toga. Novac da je predao okrivljenoj i prije samog dogovora da bi se vjenčali. Prije predaje novaca da su se možda našli 2-3 puta, bili su na kavi na [adresa]. Kod nje u stanu u posjeti da je bio možda 2 puta, a tako i ona kod njega. Sjeća se da mu je tamo ponudila nešto za jesti kada je bio u posjeti. Okrivljena ga je masirala kada je bio kod nje. Bio je u robi, odnosno odjeven, ali nisu nikada imali intimni odnos. Nisu se nikada ni poljubili. Ništa od novaca da mu nije vraćeno. Što se tiče prijenosa 1/3 stana, taj prijenos je poništen i vraćena je ta 1/3 na njega. Što se tiče stana, onda joj je bio poklonio tu 1/3, a ona da je rekla da bi to bilo pola od nje, pola od njega.
6. Ispitana kao svjedok OH (list 427 spisa) ostala je pri iskazu danom u ODO (list 170-171) kada je u bitnome navela da je zaposlena u Privrednoj banci Zagreb, Poslovnica Rijeka - Stari grad te da se sjeća događaja premda MH i PHC ranije nije nikada vidjela, a zna iz knjige narudžbi da se tražila isplata novčanog iznosa od oko 330.000,00 kuna, s obzirom da se radi o značajnom iznosu, takve isplate da se moraju unaprijed naručiti. MH da je bio pozvan u jutarnjim satima te je s njime došla ženska osoba plave kose, došli su oko 8,10 sati, pitala ga je ima li ugovore o razročenju, to da ga je pitala i ta ženska osoba, on da je rekao da ih ima doma te su otišli i ponovno se vratili za 30 minuta. Nakon toga da je MH potpisao razročenje tri ugovora o depozitu, a dok je potpisivao ženska osoba da mu je govorila da polako potpisuje, odnosno da pazi kako se potpisuje. Nije primijetila ništa sumnjivom, smatrala je da se radi o bračnom paru, MH da je bio nešto šutljiviji dok je ta žena uglavnom govorila, između sebe uglavnom nisu govorili. Na MH nije mogla zaključiti da bi se radilo o osobi s duševnim problemima odnosno smanjenih mentalnih sposobnosti. Zapamtila je detalj, da ih je pitala kako su se uspjeli vratiti za 20-ak minuta, a žena da joj je odgovorila da su uzeli taksi, pa je iz toga zaključila da im se eventualno žurilo da podignu novac.
7. Ispitana kao svjedok VH (list 430 spisa) ostala je pri ranijem iskazu u ODO Rijeka (list 175-176 spisa) kada je navela da da je zaposlena u Privrednoj banci Zagreb, Poslovnica Kod kazališta, a MH da poznaje niz godina, još iz vremena dok je radio u Hrvatskim željeznicama, a ona u poslovnici banke koja je bila u prostorima željezničke stanice u Rijeci, zna da je uštedio puno novaca te je dolazio u poslovnicu kod kazališta kada je ona premještena u tu poslovnicu, gdje je ona bila njegov osobni bankar. Sa plaće da je dizao 50,00-100,00 kn pa ga je jednom pitala kako uspije s toliko novaca preživjeti, a on da joj je rekao da mu kuha majka. Kao laik da je na MH primijetila da se radi o osobi slabijih duševnih sposobnosti ili mentalno zaostaloj osobi kao i da se radi o vrlo štedljivoj osobi kojoj je novac bio važan te bi vrlo često kada je dolazio na šalter morala s njim raditi obračun glavnice i kamata, osim toga oročio je sav novac te je u tom segmentu bio vrlo pažljiv, čak je smatrala zbog toga da ga nitko ne može prevariti što se tiče njegovog novca. Tijekom ožujka 2014. kada je došao na šalter da joj je rekao da je upoznao doktoricu, da će se s njome oženiti, ova da će ići raditi kao liječnica u Njemačku, a kada ga je pitala za njeno ime i prezime, nije joj znao odgovoriti. Po proteku od desetak dana da je došao s tom ženom kod nje na šalter, ona da je zatražila da se podigne sav novac s tekućeg računa, a kada joj je rekla da na tekućem računu nema sredstava jer je novac sav oročen, da je primijetila je nervoznu reakciju te ženske osobe koja je rekla „Pa kako nema novaca“, bilo je vidljivo kao da joj se negdje žurilo, MH da se sjetio da ima neki novac doma te su otišli. Po daljnjem proteku 10-ak dana da ju je kontaktirala kolegica AH i rekla joj da je MH podigao svu ušteđevinu s oročenja i fondova i da se tada nalazio u društvu s nekom ženom koja će mu po njezinom mišljenju sve uzeti. Ženska osoba s kojom je bio da je bila plave kose, izrazito našminkana, u dobi od 55-60 godina. Nakon što ju je kontaktirala AH telefonom da je kontaktirala MH i pitala zašto mu treba novac, a on da joj je odgovorio da će „ JH“ uvesti neki porez, da će ostati bez svega te ju pitao kad ona radi te je došao ponovno s istom ženom došao kod nje na šalter i tada nije odgovorio na pitanje zašto podiže sav novac, dok je ta žena rekla da mu treba da će isplatiti braću za stan kao i da je kupio novo odjelo. U oba navrata kada su bili kod nje, MH da je cijelo vrijeme šutio, govorila je isključivo ta žena, imala je dojam da se MH boji i da je pod njezinim utjecajem. Također prvi puta kada joj je MH pričao o toj ženi da je rekao da je radila dr. DH te da će ići raditi kao doktorica u Njemačku i imati plaću od 8.000,00 eura.
Dodatno je na raspravi navela vezano za to da se MH s novcima ponašao kao da ga nitko ne može prevariti i o tome vodio računa, da je on oročavao sredstva i znao da će na to dobiti glavnicu, ali da li je on to u matematičkom smislu shvaćao, ne može odgovoriti. Zaključila je da je MH pod utjecajem te ženske osobe jer je cijelo vrijeme šutio, a ta osoba je umjesto njega govorila njegove želje. Da li se bojao ne može reći, ali zbog toga da joj je izgledao preplašen. Ne može se izjasniti da li je on u tom trenutku izgledao preplašen zbog te ženske osobe ili JH za kojega je rekao da će uvesti neki porez. Vezano za mentalne sposobnosti MH iz samog razgovora s njim da se može zaključiti da kod njega nešto ne štima. Primjerice ponavlja se, koristi se jednostavnim rečenicama.
8. Ispitana kao svjedok AH (list 431 spisa) ustrajala je u ranijem iskazu danom u ODO (list 181-182 spisa) kada je navela da je zaposlena u Privrednoj banci Zagreb od 1986. godine te da je MH upoznala kada je radila u Poslovnici kod kazališta gdje su vršene isplate plaća za radnike HŽ-a pa tako i MH, kroz dulji niz godina. Zapazila je da se radi o jako štedljivoj osobi, podizao je male novčane svote, veći dio primanja je štedio, a njegov fizički izgled i način odijevanja odavao je dojam vrlo skromne osobe, s time da je bila dojma da se radi o osobi smanjenih sposobnosti prosuđivanja, stekla je tada dojam da kada on u nekoga stekne povjerenje, da njime može manipulirati. Početkom 2004. godine raspoređena je u drugu poslovnicu i nije imala nikakvog doticaja s njime sve dok na narudžbi za isplatu iznosa od 320.000,00 kn i 14.000,00 eura nije vidjela njegovo ime i prezime. Čula je da je u pratnji nepoznate ženske osobe došao u ured SH radi isplate navedenog iznosa, da je namjerno ušla na kratko u sobu da bi mogla vidjeti o kojoj se to ženskoj osobi radi budući da ju je to iznenadilo s obzirom na ono što je navela o MH, a izgled te ženske osobe da joj nije ulijevao povjerenje, kada su otišli da je rekla kolegici da će ga ova opelješiti. Sjeća se da su došli drugi dan u njen ured radi podizanja novca, a bilo joj je čudno što su došli u njenu poslovnicu kada zna da je MH klijent VH u Poslovnici Kod kazališta. Od VH je zatražila da ga kontaktira telefonom da mu kaže kako nije sigurno imati toliku količinu novca kod sebe doma, ali ga ona nije uspjela razuvjeriti. Idući dan su ponovno došli u njezin ured kada ga je upitala MH što će mu taj novac, da li možda kupuje nekretninu, on da je šutio, dok je žena rekla da mora isplatiti braću za stan. Prema njenoj procjeni žena je odavala dojam prostitutke, izrazito našminkana, u dobi od oko pedeset i pet do šezdeset godina, nije spominjala da je u braku s MH, niti su odavali dojam da su u braku već da su poznanici. Sjeća se da je ona rekla MH da će otići kod nekih menadžera u Švedsku ili Norvešku radi posla, on je samo kimao glavom i govori da, da. Nadalje da joj je rekla da je radila u KBC Rijeka na urologiji u svojstvu medicinske sestre i da je radila kao maserka u bolnici u Lovranu, sjeća se da je rekla da se zove O, cijelo to vrijeme MH da je samo šutio. Zatraženi novčani iznos da je stavila na stol kako bi se mogao prebrojati, međutim ta žena je rekla da je ona brojala skupa s njom i uzela je sav novac i stavila ga u torbu, nakon čega su oboje izašli i više se nisu vraćali.
Dodatno je na raspravi navela da ne bi rekla da je prilikom davanja iskaza u opisu ženske osobe iskoristila riječ prostitutka već da je vjerojatno mislila da se radi o osobi koja odskače u svom odijevanju i ima slobodnije ponašanje. Vezano za to da je MH bio škrta osoba, to da je zaključila s obzirom na male iznose koje je podizao sa računa, a koji su bili toliki da se s njima ne može preživjeti mjesec. Nije se s njime privatno družila. Nije joj poznato otkuda BH euri. MH da da je jako malo komunicirao, bio je šutljiv. Vezano za Aljošine mentalne sposobnosti da je to zaključivala iz njegovog ponašanja, nikada ne bi pozdravljao, sva komunikacija bi bila u pogledima i kimanju glave. Odavao joj je dojam brižne i skromne osobe. Nakon toga događaja kada su podigli novce i napustili poslovnicu više nikada ga nije vidjela da bi dolazio u tu poslovnicu.
9. Ispitana kao svjedok TH (list 431 spisa) ustrajala je pri ranijem iskazu danom u ODO Rijeka (list 178-179 spisa) kada je navela da je zaposlena u javnobilježničkom uredu FH u [adresa] te da se sjeća događaja kada je primila telefonski poziv jedne žene koja da je zatražila uslugu sastavljanja ugovora o darovanju te su se dogovorili da pristupi idućeg dana u ured. Idućeg dana da je došla u pratnji mušle osobe, te je primjetila da se radi o ženskoj osobi pomalo ekscentričnog izgleda, plave kose, u dobi između pedeset i šezdeset godina, u pratnji muške osobe za koju da je bilo karakteristično da je bila jako šutljiva i izgledala je „brižno“. Sjeća se da je govorila samo ta ženska osoba i tražila da se sastavi ugovor o darovanju na temelju kojeg će joj ta muška osoba darovati 1/3 stana, da je govorila da je to najbolje za njezinog muža jer da će ona kasnije na taj način lakše izaći na kraj s njegovom braćom. Kada je ona to čula, obratila se toj muškoj osobi kako bi s njegove strane dobila verbalnu potvrdu da i on to želi, međutim isti je šutio ili bi eventualno kimnuo glavom, zamijetila je reakciju te ženske osobe koja je rekla „pa tako smo se dogovorili, tako si obećao. Kako je on stalno šutio i od njega nije mogla dobiti potvrdu da doista želi da se sastavi takav ugovor, predložila je da se vrate nakon kada se podrobnije dogovore. Vratili su se nakon nekih 30-tak minuta i opet da se dogodila ista situacija, na njena pitanja ta muška osoba i dalje nije odgovarala i nije davala konkretne odgovore već je nastavila sa šutnjom, dok je žena ponavljala da joj je to obećao i da su se tako dogovorili. Tada da je ženska osoba došla na ideju da se ovjeri punomoć kojom bi ju ta muška osoba ovlastila na prodaju stana budući je stan bio u suvlasništvu troje braće. Ona da nije htjela niti sastaviti niti ovjeriti punomoć budući da se nije uvjerila da ta muška osoba to doista i želi. Nakon toga je ženska osoba rekla da će to zatražiti u drugom uredu. Stekla je dojam da se ta muška osoba, kako je stalno šutjela, nečega boji, kao da se boji te ženske osobe. Tu žensku osobu je zapamtila i zato što je bila agresivna u svojem nastupu, u više navrata da je govorila da su muž i žena, u jednom trenutku da joj iz torbe ispao vjenčani list te je uočila da je izdan 2014. godine, a što je još više kod nje pobudilo sumnji jer je brak očito bio zaključen nedavno. U par navrata da je ženska osoba toj muškoj sugerirala da izjavi kako joj stan želi darovati, nakon toga su izašli iz ureda i više se nisu vraćali.
Dodatno je na raspravi navela da je ženska osoba o kojoj je iskazivala upravo okrivljena. Nakon što su napustili ured nikad ih više nije vidjela. Ona da je odbila sastaviti javnobilježnički akt jer nije mogla utvrditi da ta osoba želi sklopiti ugovor o darovanju. On se nije eksplicitno protivio sklapanju ugovora, ali na njeno pitanje da li želi sklopiti ugovor on nije odgovorio potvrdno, a njen je dojam bio da bi glavom kimnuo od straha.
10. Ispitana kao svjedok GH (list 431-432 spisa) navela je da se uopće ne sjeća da je bila u ODO Rijeka i dala iskaz na listu 180 spisa premda je na zapisniku o ispitivanju njen potpis, a što je potvrdila. Prilikom ispitanja u ODO je navela da je zaposlena u svojstvu službenice u javnobilježničkom uredu Darka Paravića, od 1995. nadalje, a sjeća se da su u ured došli jedna ženska i muška osoba, ženska osoba da joj se obratila za formular za punomoć, sjeća se da je bila u dobi od 55-56 godina, plave kose, izrazito našminkana, preslobodno obučena, kako možda ne doliči njenoj dobi, dok je muška osoba bila obučena skromno i naknadno da je vidjela da se radi o šutljivoj i povučenoj osobi. Na njezino traženje da je predala formular za punomoć te su se povukli u čekaonicu gdje je ona ispunjavala tekst punomoći. Ne zna o čemu su se tada međusobno dogovarali, ali nisu bili glasni niti se svađali. Muška osoba se potpisala na punomoć i u za to odgovarajuću knjigu potpisa. U konkretnom slučaju kod javnog bilježnika da nisu dužni kontrolirati tekst punomoći već samo da je bitno da se uvjere da li je osoba koja izdaje punomoć to i potpisala, dakle da se provjeri identitet. Muška osoba cijelo vrijeme da je šutjela, a komunikacija se odvijala isključivo posredstvom te ženske osobe.
11. Ispitan kao svjedok ĆH (list 440-441 spisa) ustrajao je pri iskazu koji je ranije dao u ODO (list 151-152 spisa) kada je u bitnome naveo da je brat oštećenika MH te da ih je inače troje braće, a on je od MH mlađi 15-tak godina. MH da je od rođenja pokazivao znakove duševnih smetnji, pri čemu je odmah nakon inkriminiranog događaja zaprimljen u KBC Rijeka na Odjel psihijatrije budući da ga je događaj jako pogodio te je iskazivao suicidalne namjere. Brat da je jako povučena osoba i jako povodljiv, svakome sve vjeruje i lako ga je uvjeriti u ono što sugovornik tvrdi. Iznos kojeg je okrivljena podigla s njegova računa da predstavlja čitavu životnu ušteđevinu njegova brata koji je do smrti majke 2006. živio s njom, ništa nije trošio, već je sve stavljao na banku i oročavao, dakle posebno je osjetljiv na novac i nikada nikome nije ništa davao ni poklanjao. Umirovljen je 2010. iz razloga nesposobnosti za rad koja je očito bila uvjetovana njegovim psihofizičkim stanjem, a bio je zaposlen u HŽ-u na poslovima čistača vagona, nije bio u stanju raditi niti jedan odgovorniji posao, a osobno je primijetio kako se njegova bolest kroz godine sve više razvija. Iz medicinske dokumentacije da je razvidno da je i ranije imao suicidalne ideje. U više navrata da je znao govoriti da mu treba neka žena ponukan time što je nakon smrti majke živio potpuno sam. Ni on ni brat nisu pokretali postupak da se MH stavi pod odgovarajuće skrbništvo, smatrao je da to nije potrebno jer bi mu se na neki način narušilo dostojanstvo, i jer je znao da je izrazito škrt, da ima ušteđevinu i da će za slučaj bilo kakve situacije sam moći snositi troškove. Stan koji je ostao iza smrti majke da je upisan na sva tri brata u 1/3 kao garancija da se bez njihove suglasnosti ne može prodati, odnosno da će se njegovom prodajom ukoliko to bude bilo potrebno namiriti troškovi plaćanja staračkog doma MH. Inače se s MH može relativno normalno komunicirati, a prvi put da ga je izvijestio o događaju 17. ožujka 2014. kada mu se javio telefonom i rekao da se oženio i rekao „evo sad ću ti na telefon dati svoju ženu“. To da ga je jako iznenadilo, da je razgovarao s okrivljenom te je pitao kako je to mogla učiniti s obzirom da je MH bolestan, ona je rekla da je on u potpunosti zdrav, u protivnom da bi mu bio postavljen skrbnik, da se u tom slučaju ne bi ni udala za njega. U 2 navrata da se čuo s okrivljenom, kada je rekla da su se vjenčali, da rodbina nije pozvana na vjenčanje jer im se jako žurilo, ali da će naknadno biti pozvani svi kada zaključe crkveni brak. Inače da je u više navrata pokušao stupiti u kontakt s bratom telefonom kada bi se javila okrivljena i rekla da on trenutno spava i da ga ne uznemirava. Nakon što je po prvi puta o svemu razgovarao s MH, ovaj da mu je rekao da je okrivljenu upoznao oko dvadesetak dana prije vjenčanja, da je na njezin nagovor 28. odnosno 29. veljače 2014. s računa podigao svu ušteđevinu predao okrivljenoj, da s njom nije imao seksualne odnose, da je u dva navrata prespavao kod nje u stanu, ali da su spavali u odvojenim sobama te da mu je naredila da uzme novce s banka, da je govorila da je liječnica opće prakse, da je privremeno nezaposlena i da će ukoliko se oženi za nju u potpunosti preuzeti brigu za njega u pogledu zdravstvenog stanja i da će zajedno živjeti i da će voditi domaćinstvo. Taj segment života da mu je najviše nedostajao i uvijek je tako nešto želio realizirati jer da nije tajna da je MH zbog svog psihičkog stanja bio uvijek ismijavan i omalovažavan od svojih školskih dana, na radnom mjestu, u privatnim druženjima i životu, u puno navrata je znao dolaziti doma izudaran, da je bio predmetom šale, to mu je sve skupa smetalo. Sjeća se i da mu je rekao da mu je okrivljena rekla da je dobra prijateljica s gradonačelnikom [adresa], ŠH, da zna ravnatelja KBC Rijeka, DH da će je uskloro zaposliti. Plašila ga je početkom rata u Ukrajini, da iz toga razloga mora uzeti sav novac iz banke. On je provjerio da je s računa brata uzet sav novčani iznos oko 450.000,00 kn te da joj je MH dao 13.000,00 kn da kupi auto.
Dodatno je na raspravi iskazao da mu nije poznato tko bi bili IH i ŽH, zna da mu je brat MH rekao da su na vjenčanju u [adresa] bile dvije osobe kao svjedoci, jedna za nju i jedna za njega. Čuo se sa MH telefonski jer je MH i njegovom bratu blizancu UH bio rođendan i na kraju razgovora MH da mu je rekao "samo da ti kažem ja sam se oženio". On da je bio šokiran, a on mu je rekao "evo tu mi je supruga" pa mu ju je dao na telefon. On da ju je pitao tko ste vi, ona mu je odgovorila „ja sam njegova žena“, pitao ju je „kako ste se mogli oženiti“, ona mu je odgovorila „to vas ne zanima, ja sam njegova žena i ja ću o njemu brinuti“. Bio je šokiran tom spoznajom jer da je njegov brat bio sav nikakav, nije držao do izgleda niti higijene, koliko zna nije čak nikad imao ni curu, a ni seksualne odnose. Treći brat UH također da je tek naknadno saznao za vjenčanje, čini mu se da ga je on obavijestio, prije toga ništa nije znao o tome. Među braćom da bi se čuli 4-5 puta mjesečno, ako je nešto trebalo i češće. MH da je otprilike 3-4 dana nakon što su se čuli počeo izražavati nezadovoljstvo sa situacijom kada je shvatio da nešto nije dobro jer mu je npr. kada ga je pitao kakvo mu je bilo to vjenčanje, on rekao da su mu poslije vjenčanja rekli da se ode kući odmoriti, da će ga netko zvati, a on je mislio da će biti makar torta nakon vjenčanja. Nakon saznanja za vjenčanje da je otišao gdje je bilo to vjenčanje pa je saznao da je to bilo u Matičnom uredu u Matuljima, pa je bio kod njegove liječnice koja je rekla da je MH rekao da mu da svu dokumentaciju koju je poslije vratio, a što je njoj bilo čudno. Također da je provjerio u banci gdje je držao novce gdje su ga svi znali i gdje su rekli da mu nisu htjeli dati da podigne novce pa je otišao u drugu poslovnicu. Ti novci da mu nikad nisu vraćeni, a on da mu je tada bio rekao da će mu te novce čuvati njegova supruga, a da ih je podigao zbog nesigurnosti u svijetu i mogućeg rata u Ukrajini. Ističe da on te novce nije samovoljno podigao već na nagovor. On inače nikada novce nije podizao, samo ih je skupljao, to mu je trebalo biti za starost. Radilo se otprilike o oko 450.000,00 kn i još je spominjao neke novce čini mu se 13.000,00 kn da je toj osobi, a tu misli na tu njegovu suprugu, dao za kupnju auta. Brat UH i on sa MH su išli do banke i tamo provjerili koliko je novaca podignuto te su utvrdili da su podignuti svi novci koje je MH imao u banci. Aljošine duševne smetnje da su se očitovale na način da je on mogao normalno funkcionirati. Poslovna sposobnost mu tada nije bila oduzeta. Po medicinskoj dokumentaciji on ima šizoidni poremećaj, ima poteškoća s razumijevanjem stvarnosti i zna ga loviti panika. MH da je sada djelomično oduzeta poslovna sposobnost i svjedok se većinom brine o njemu kao i drugi brat UH. Okrivljenicu nije nikad vidio ni upoznao osobno.
12. Ispitana kao svjedok SH (list 445 spisa), ostala je pri iskazu danom u ODO Rijeka (list 172 spisa) kada je navela u bitnome da da zaposlena Privrednoj banci Zagreb, Poslovnica Stari grad u Rijeci, Đure Šporera 3 te da se sjeća da je MH kojeg tada nije osobno poznavala došao u pratnji žene srednjih godina, plave kose, da su izgledali kao neki par, a došli su kako bi podigli sredstva iz fonda, misli u visini od oko 100.000,00 kuna, Interesantno da je bilo da je MH stalno šutio, nije odgovorio niti na jedno njezino pitanje umjesto njega je govorila ta ženska osoba, brzo je pričala pa je imala dojam da se negdje žuri. Njegovo ponašanje da joj je bilo neobično jer mu je postavljala pitanja bar u 5-6 navrata, međutim stalno je šutio. Isplata nije mogla biti isti dan jer se radilo o većem iznosu te ju je idući dan izvršila njena kolegica AH. Kada su otišli da je do nje došla kolegica AH, koja je mogla čuti tijek događaja te joj je rekla da poznaje MH budući da je ranije radila u Poslovnici Kod kazališta gdje je MH imao otvoren račun, da je on klijent te Poslovnice te da je službenica VH tamo njegova osobna bankarica. AH da je navela još da ga poznaje od kada je radila u Poslovnici Kod kazališta, da je dobra i štedljiva osoba, da nije nikada imao djevojku te da joj se sve to ne sviđa i da joj je sumnjivo, tim više jer je sve poslove obavljao u toj drugoj, a ne u ovoj poslovnici. Na kraju su se dogovorili da ga idući dan kada dođe po novce primi AH da bi pokušala utvrditi razloge podizanja cjelokupnog novčanog iznosa, međutim nije u tome uspjela. Dok su se nalazili kod nje nije stekla dojam da mu ta ženska osoba brani odgovarati na pitanja. Kasnije da je MH došao do AH te je čula da joj je govorio „Evo vidite što mi se dogodilo“ te da je bio vidno uzrujan. Ona se ne bi mogla izjasniti o tome da je on osoba smanjenih duševnih sposobnosti jer nije s njim uspjela ostvariti bilo kakvu komunikaciju.
Dodatno je na raspravi navela da u banci nisu ovlašteni odbiti isplatu klijentu ukoliko smatraju da se radi o nečemu protupravnom, odnosno ukoliko bi smatrali da stvarno nešto nije uredu onda bi se obratili direktoru poslovnice pa onda nekome iznad njega. Banci da je u interesu da novci klijenta budu u banci, ali će ih banka svakome isplatiti ukoliko ih traži.
13. Ispitana kao svjedok MHC (list 445-446 spisa) je navela da se sjeća sklapanja braka između okrivljene EH i MH, a zapamtila ga jer je nakon sklapanja braka nju zvao njegov brat na telefon, a potom je i došao do nje te je spominjao kako MH nije normalan te da će se brak poništiti. Što se tiče njih dvoje oni da su joj došli prvo na informacije i da im je rekla što im sve treba od dokumentacije, a potom da im je i odobrila da brak sklope prije isteka zakonskog roka te su oni došli nakon tri ili možda nešto više dana, a odobrila im je sklapanje prije roka jer se radilo o ljudima koji su već bili u godinama. Sklapanju braka da su bili prisutni pored EH i MH i kumovi. Prilikom sklapanja braka, a ni ranije kod razgovora da nije primijetila bilo što da bi moglo dovesti u pitanje njihovu volju za sklapanjem braka. Nju da je kontaktirala povodom ovog slučaja i policija telefonom i pitala da li je brat od MH bio kod nje, rekla je da je bio i da ga je uputila na odvjetništvo i nakon toga više nitko je nije kontaktirao povodom ovog slučaja. Prilikom sklapanja braka ženik i nevjesta ne izgovaraju zavijete već ona čita prigodni tekst te nakon toga oni odgovaraju potvrdno. Nije poznavala okrivljenu prije ovoga. Prvi puta ju je vidjela kada je došla sa MH na informacije. U njenih trideset devet godina rada kao matičar nikad nije imala poništenje braka osim ovoga slučaja. Zna da je ovaj brak poništen sudski.
14. Ispitana kao svjedok IH (list 446-447 spisa), sestra okrivljenice, ostala je pri ranijem iskazu danom u ODO Rijeka (list 163-164 spisa) kada je navela u bitnome da joj je okrivljenica još prije 10-tako godina pričala o MH, da su se upoznali kada je radila u Opatiji, da joj se udvarao, međutim da je sve ostalo na nivou prijateljstva. Tijekom rujna 2013. da su obnovili kontakte te se počeli viđati i družiti, MH da je počeo dolaziti kod nje u stan na [adresa], po pričanju sestre da se radilo o intimnoj vezi, da ga je viđala u stanu prije zaključenja braka u 4-5 navrata. Sestri da se MH sviđao, da je bila u stanu kada je krenula priča o njihovom vjenčanju, po njenim utiscima on da je inicirao tu ideju te da su se dogovorili da će ona biti kuma sestri, a njen sin kum MH. Okrivljena da ga je pitala želi li pozvati braću, a on da je rekao da za sada ne, da će ih pozvati na crkveno vjenčanje i da će to biti za njih iznenađenje, to sve da se odvijalo tijekom siječnja 2014. godine. Nikad da se nije pričalo o Aljošinom novcu ili o njegovu podizanju s banke, osim jedne prilike kada MH da je pitao da li je istina da će ministar JH uvesti porez na štednju, a one da su mu rekle da nije o tome još odlučeno, a sestra EH da mu je rekla da ne mora dizati novac. Nakon zaključenja braka MH da je prespavao kod sestre desetak puta, često da je dolazio jesti i boravio ondje tijekom dana. Dogovorili su se da neće zajedno živjeti kada zaključe brak već da će MH samo povremeno dolaziti s obzirom da sa sestrom živi i majka dobi 82 godine koja je teško pokretna te MH da se s tim složio. Prije vjenčanja EH i MH da su podigli njegov rodni list u Ljubljani, a nakon vjenčanja da su išli na ručak u konobu Ex na Srdoče. Sjeća se da je dok su se svi nalazili u stanu kod sestre na [adresa] MH telefonom pričao s bratom ĆH, kada je ovaj počeo vikati te je MH predao telefon EH, a ova da joj je rekla da joj je rekao da joj jebe mater, zašto se udala za luđaka, da će ih oboje prebiti i da u stan više neće ući. MH također da se osobno žalio na brata ĆH, da ga je tjerao od kuće, da ga je znao udariti. Zna da je MH opunomoćio njenu sestru na raspolaganje s 1/3 stana jer da je ideja bila da za sebe kupe neku nekretninu na način da će se stan prodati ili da će MH biti isplaćen od strane braće pa je sve to prepustio njenoj sestri. Nije primijetila da bi okrivljena u kritično vrijeme raspolagala s više novca nego prije, bila je nezaposlena, uzdržavana od brata i sestre koji šalju novac iz Švedske. O MH je stekla dojam da se radi o korektnoj osobi, nije izgledao kao luda ili blesava osoba kako je to nastojao prikazati njegov brat, već osoba sasvim prosječnog ponašanja, nije primijetila ništa što na bilo koji način odudarala od svih drugih ljudi. Nije čula da bi se njena sestra njemu predstavljala kao medicinska sestra ili liječnica, već kozmetičarka i maserka, bila je prema MH vrlo korektna.
Dodatno je na raspravi iskazala s obzirom na iznos za koji se okrivljenoj stavlja na teret da se okoristila, da ona nakon toga sklapanja braka i kasnije nije kupovala nekakve posebne stvari, nije bila više rastrošna nego inače, niti je njen život odudarao od onoga kako je živjela inače. Brak da je trajao jako kratko, a sve iz razloga što je od MH brat ĆH kada se nakon nekoliko dana čuo sa MH jer mu je bio rođendan pa mu se MH tom prigodom na telefon pohvalio da se oženio, a brat ĆH je reagirao tako da je rekao da mu jebe mater, potom je i EH izvrijeđao na telefon i nekoliko dana nakon toga su EH uhitili. Zna da je brak naknadno bio poništen. Misli da se MH boji brata ĆH. Čak da je spominjao da bi ga ĆH potjerao sa vrata kada bi mu MH došao dok je o drugome bratu koji mu je blizanac MH uvijek lijepo govorio. Prije sklapanja braka skupa da su bili oko šest mjeseci, ona da ga je upoznala otprilike mjesec ili dva prije sklapanja braka. MH da je viđala u stanu od EH kada je došla mami u posjetu. Nisu kupovali posebnu odjeću za tu prigodu. MH je imao neko odijelo, a njena sestra neku haljinu. Prstena nije bilo jer je bio dogovor da će biti crkveno vjenčanje i da će se tada to sve riješiti. Ne zna zašto su išli prvo kod matičara kada su već planirali crkveno vjenčanje.
15. Ispitan kao svjedok ŽH (list 456) nećak okrivljenice, naveo je da je dobio poziv da bude svjedok odnosno kum na vjenčanju njegove tetke EH i MH jer da su mu rekli da je jedan prijatelj odustao. Došao je na vjenčanje kod matičara, tamo da je bio i MH, kao svjedoci da su bili on i majka IH, nitko drugi nije bio. Po obredu se potpisao kod matičara, oni da su ga zvali da li će ići s njima na ručak na Srdoče, ali nije išao. MH da se smješkao, gledao je tetku, bio je sretan. Nije s njim nešto posebno komunicirao. Koliko je vidio, pratio je obred, nije se protivio ničemu. MH da je vidio ranije u prolazu kod tetke jednom, bio je kod nje na kavi. Ne zna što se poslije s njima događalo.
16. Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave Primorsko- goranske, Druge policijske postaje Rijeka ser. br. [serijski broj] i zapisnik od 24. ožujka 2014. (list 15-17) odnosi se na punomoć pod t. 17. obrazloženja i izvadak pod t. 18. obrazloženja, koje je policija oduzela od okrivljenice.
17. Punomoći na listu 18 spisa MH opunomoćuje svoju suprugu PHC raspolagati sa 1/3 strana u Rijeci, Ivekovićeva 1, sagrađena na k. č. [katastarska čestica], na 4. katu, dvosobni stan ukupne površine 53,56 m2, potpis MH je ovjeren od strane javnog bilježnika Darka Paravića 18. ožujka 2014.
18. Izvadak iz KPU k. o. [katastarska općina], [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška] ZK odjel Općinski sud u Rijeci (list 19) odnosi se na stan na koji se odnosi punomoć pod t. 17. obrazloženja, a kao suvlasnici su svaki u 1/3 dijela navedeni ĆH, UH i MH.
19. Iz dokumentacije PBZ Zagreb – prometa po tekućem računu od 1. veljače 2014. do 21. ožujka 2014. (list 20-22) slijedi da MH **.**.2014. razročio iznose od 80.743,26 kn, 144.853,27 kn te 98.818,24 kn te su sredstva prenesena na tekući račun te je istoga dana s tekućeg računa isplaćeno 320.000,00 kn. Dana 3. ožujka 2014. na račun su uplaćena sredstva prodaje udjela iz Fonda u iznosu od 112.533,82 kn te je istoga dana isplaćen iznos od 112.528,50 kn.
20. Iz medicinske dokumentacije (KBC Rijeka) za MH (list 24-38, 186-187, 311-328), slijedi u bitnome da se radi o pregledima na Klinici za psihijatriju u KBC Rijeka od 27. siječnja 2014., 4. studenoga 2013., 2. rujna 2013., 29. travnja 2013., 20. veljače 2013., 1. listopada 2012., 12. srpnja 2012. sa dijagnozama specifičnih poremećaja ličnosti, poremećaja prilagodbe te neoznačenog organskog ili simptomatskog duševnog poremećaja, navodi se i da je u invalidskoj mirovini 4 godine zbog duševne bolesti, prije 5 godina bio hospitaliziran zbog pokušaja bacanja pod jureći automobil, ponekad „čuje ljude koji po noći idu“, ponekad mu se čini kao da ga netko zove. Nadalje od 25. ožujka 2014. do 3. travnja 2014. je između ostaloga hospitaliziran s dijagnozama akutna reakcija na stres i shizoidni poremećaj ličnosti. Nadalje prema nalazima sa Klinike za psihijatriju od 12. svibnja 2014., 25. kolovoza 2014., 12. siječnja 2015., 1. lipnja 2015., 7. rujna 2015., 19. listopada 2015., 8. veljače 2016. navodi se kao dijagnoza shizotipni poremećaj.
21. Iz obavijesti HZMO-a od 24. prosinca 2009. za MH (list 188 spisa) slijedi da mu je 24. prosinca 2009. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.
22. Izvadak iz matice vjenčanih (list 39-40) odnosi se na brak sklopljen između MH i EH **.**.2014. u [adresa]. Svjedoci sklapanja braka su ŽH i IH, a matičar je MHC.
23. Presuda Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-2799/17 od 17. siječnja 2019. (list 286- 291 spisa) odnosi se na tužbeni zahtjev radi isplate tužitelja MH protiv tuženice PHC, u iznosu od ukupno 432.528,50 kn sa zateznima kamatama, a odnosi se na sredstva koja je u ovome predmetu oštećenik podigao s računa. Navedenom presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev te je potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru posl.br. Gž-1026/2019-2 od 27. svibnja 2020. (list 292-294 spisa). Postupak radi isplate je bio prekinut rješenjem o prekidu postupka Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-6558/15 od 14. travnja 2017. (list 295 spisa), dok traje postupak djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti tužitelja MH.
24. Presudom Općinskog suda u Rijeci posl.br. Ob-298/17 od 12. prosinca 2017. (list 296-298 spisa) odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice PHC protiv tuženika MH, radi uzdržavanja.
25. Presudom Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-704/2014 od 28. studenoga 2016. (list 299-303 spisa), poništen je brak sklopljen između MH i PHC, a iz presude slijedi da je razlog tome u bitnome što MH nije bio sposoban za rasuđivanje u trenutku zaključenja braka, a što je utvrđeno po dvoje vještaka u postupku.
26. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci posl.br. R1 Ob-276/2017 od 7. rujna 2017. (list 304-305 spisa), MH je djelomično lišen poslovne sposobnosti po prijedlogu Centra za socijalnu skrb na način da nije sposoban sklapati brak, raspolagati nekretninama i pokretnom imovinom veće vrijednost te novčanim iznosima veće vrijednosti, osim do 5.000,00 kn mjesečno, nije sposoban odlučivati o vlastitom zdravlju i liječenju, nije sposoban upravljati motornim vozilima niti posjedovati oružje. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci posl.br. R1 o-236/2014 od 14. siječnja 2015. (list 306 spisa) utvrđeno je da je UH bio povukao prijedlog za lišenje poslovne sposobnosti MH.
27. iz očitovanja Erste bank od 26. ožujka 2026. (list 474 spisa), slijedi da po računima PHC u razdoblju od 1. veljače 2014. do 31. prosinca 2014. nije bilo prometa.
28. Zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora Druge policijske postaje rijeka od 25. ožujka 2014. (list 104-109 spisa), odnosi se na stan koji koristi PHC na adresi [adresa], a prilikom pretrage nisu oduzeti nikakvi predmeti.
29. Prema podacima Erste banke od 3. travnja 2014. (list 140 spisa), po prometu računa za PHC od 1. listopada 2013. do 25. ožujka 2014. nije bilo prometa.
30. Prema podacima Zagrebačke banke od 9. travnja 2014. (list 141-142 spisa), na računu stambene štednje okrivljene nije bilo uplata te na dan 9. travnja 2014. godine nema sredstava,
31. Prema podacima Porezne uprave o stjecanju nekretnina do 23. travnja 2014. za EH (list 150 spisa) od 2013. nadalje ista nije evidentirana kao stjecatelj ili otuđivatelj nekretnina, kao stjecatelj motornog vozila, obveznik poreza na cestovna motorna vozila, plovila i kuća za odmor te nema IP obrazac za 2014. godinu.
32. Imovinskopravnim zahtjevom od 7 . studenoga 2025. (list 453) oštećenik potražuje 58.335,39 eura (iznos je ispravljen na raspravi 19. svibnja 2026.) na ime štete prouzročene kaznenim djelom sa zateznom kamatom od dana postavljanja imovinskopravnog zahtjeva te se potražuje i 20.000,00 eura sa zateznom kamatom od dana postavljanja zahtjeva na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti.
33. Prema nalazu od 18. lipnja 2014. za PHC, ista 24 godine konzumira Lorsilan o kojem je ovisna, pokušala je prestati uzimati, ali tada ulazi u depresivne krize. Navodi se između ostaloga duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani uzimanjem sedativa i hipnotika, sindrom ovisnosti te depresivne epizode.
34. Iz izvatka iz kaznene evidencije za okrivljenicu slijedi da nije kazneno osuđivana.
35. Ocjenom provedenih dokaza kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi te cijeneći obranu okrivljenice sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljena PHC počinila kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11.
36. Nije sporno da je oštećenik MH u dva navrata u prisutnosti okrivljene PHC podigao s računa koje je imao u banci 28. veljače 2014. iznos od 320.000,00 kn te 3. ožujka 2014. godine iznos od 112.528,50 kn. Nije sporno da su okrivljena i oštećenik sklopili brak u 15. ožujka 2014. godine. Također nije sporno da je okrivljenik 18. ožujka 2014. godine potpisao kod javnog bilježnika punomoć kojom ovlašćuje okrivljenicu raspolaganjem 1/3 suvlasničkog dijela stana u kojem on živi.
Navedeno nije sporno kako po obrani, a slijedi i iz podataka o prometu po računu MH u veljači i ožujku 2014., izvoda iz matice vjenčanih te spomenute punomoći, kao i iskaza oštećenika MH, matičara MHC, bankovnih službenica OH, VH, AH i SH te zaposlenice javnobilježničkog ureda GH
37. Sporno je da li je okrivljena PHC na prijevaru navela MH da podigne novce iz banke, što je bilo s novcima, da li joj je pored tih novaca dao i novce da kupi vozilo, da li ga je na prijevaru navela da sklope brak te da joj da punomoć da raspolaže njegovim dijelom stana, također je sporno da li je ista pri svemu tome iskoristila i njegovo duševno stanje.
38. Okrivljena navodi u obrani da joj je oštećenik djelovao kao normalna osoba, da se on htio oženiti, a i ona, da je on bio taj koji je htio dignuti sredstva s računa te da je on uzeo te novce, a ona da ne zna gdje su, kao i da joj je htio dati punomoć za stan da ga ona predstavlja prema braći koji su suvlasnici, a sve s namjerom da prodaju stan i kupe drugi.
Međutim iz medicinske dokumentacije koja se odnosi na oštećenika MH sa Klinike za psihijatriju KBC-a Rijeka, kako prije inkriminiranog događaja tako i nakon njega, sa dijagnozama specifičnih poremećaja ličnosti, poremećaja prilagodbe te neoznačenog organskog ili simptomatskog duševnog poremećaja, činjenice da mu je naknadno od strane suda po prijedlogu Centra za socijalnu skrb djelomično oduzeta poslovna sposobnost, da je brak koji je sklopljen s okrivljenicom poništen zbog toga jer nije bio sposoban za rasuđivanje, ali i iz iskaza njegova brata ĆH koji je iskazivao kako je MH od rođenja pokazivao znakove duševnih smetnji, ali da mu nisu htjeli oduzimati poslovnu sposobnost da mu se na neki način ne naruši dostojanstvo, iz iskaza svjedokinje AH koja je navela da je bila dojma da je MH osoba smanjenih sposobnosti rasuđivanja te VH koja je navela da je primijetila da se radi o osobi slabijih duševnih sposobnosti, slijedi zaključak da je oštećenik MH osoba koja ima psihičke odnosno duševne smetnje, ali i da to okrivljenici nije moglo ostati nepoznato, odnosno da je to shvatila nakon što se upustila u konverzaciju i druženje s njim, jer je razvidno da, premda to primjerice OH ili SH nisu navele, odnosno navode da to nisu zamijetile kod oštećenika, kao ni matičar MHC prilikom sklapanja braka, evidentno je da osobama koje su ga poznavale dulje vrijeme i bile s njime u intenzivnijem kontaktu, kao što su to njegov brat, ili VH koja mu je bila osobni bankar i AH iz vremena kada je radila u poslovnici banke u koju je MH dolazio, to nije moglo promaknuti, pa tako ni okrivljenici koja se družila s njime, nalazila na kavama, u više navrata pratila ga do banke te pozivala u svoj stan. Stoga sud smatra da je okrivljenica bila svjesna toga da je MH osoba sa duševnim smetnjama. Nadalje iz iskaza oštećenika MH slijedi da mu je okrivljenica pričala da se želi udati, da je po zanimanju liječnica, a nakon što joj se pohvalio da ima dosta novaca, da je suvlasnik 1/3 stana, da mu je okrivljenica kada su bili kod nje u stanu sugerirala da bi bilo dobro da se ožene jer da je ona medicinske struke i da će se brinuti u o njemu, da podigne sav novac sa banke jer da tamo novci nisu sigurni, da prijeti rat i da će se plaćati porez na štednju. Iz iskaza VH slijedi da joj je MH kada je došao na šalter u banci govorio da je upoznao doktoricu i da će se oženiti, a kada ga je pitala kako se zove da joj nije znao odgovoriti. Iz ovoga evidentno slijedi da se MH i okrivljena PHC nisu poznavali ni tako dobro ni tako dugo, kako želi prikazati okrivljenica te njena sestra IH. Nadalje VH iskazuje da je desetak dana nakon toga došao s tom ženom te da je ona zatražila da se podigne sav novac s računa. U oba navrata kada su bili kod nje, MH da je šutio, a ta žena, odnosno okrivljenica da je samo govorila. Svjedokinja AH je iskazivala da je prilikom dolaska u banku MH, kada ga je pitala zbog čega diže novce, šutio, a da je okrivljena rekla da mora isplatiti braću za stan. Osim toga da je rekla da je radila kao medicinska sestra. SH iskazuje da je kada su došli kod nje podignuti sredstva u banku, MH samo šutio, nije odgovorio niti na jedno njeno pitanje, pitanja mu je postavljala u bar u 5-6 navrata, a umjesto njega je govorila okrivljenica. Prema tome, zaključak je suda da je okrivljenica vodila glavnu riječ prilikom podizanja oštećenikovih sredstava iz banke, a oštećenik je bio toliko pasivan da nije na upite bankovnih službenica odgovorio niti na jedno od pitanja i to u situaciji kada podiže svoju "životnu" ušteđevinu s banke. Okrivljena navodi da je oštećenik bio taj koji je spominjao da će „ JH uvesti porez“ i da je zato želio podignuti nove iz banke, a slično svjedoči i njezina sestra IH, međutim iz ponašanja koje opisuju spomenute bankovne službenice, nameće se potpuno suprotni zaključak. Nadalje AH navodi da je, nakon što je novac stavila na stol, okrivljenica uzela sav novac i stavila ga u torbu nakon čega su oboje otišli. Također i činjenica koja je pobudila sumnju kod bankarica koje su od ranije poznavale MH, o tome da dolazi podignuti novce u poslovnicu koja inače nije njegova poslovnica, i gdje nije njegova osobna bankarica VH, koja opisuje kako mu je kod njegovih dolazaka u banku često morala obračunavati kamate, dakle radilo se očito o tome da je MH poznavao VH i u nju imao povjerenja (jer se znaju još dok je radio u HŽ-u), a sada oštećenik odlazi i podiže novac kod bankarice SH te OH, koje obje ne poznaje, umjesto da se o odluci da podigne sve te novce, a posebno s obzirom da i ĆH i VH svjedoče da je bila riječ o iznimno štedljivoj osobi; sve navedeno ukazuje da je bio usmjeravan u postupcima od strane okrivljenice te da odlaze u drugu poslovnicu upravo s ciljem da što lakše i bez što manje upita od strane bankovnih službenica, podignu njegove novce iz banke. Pored toga, prema iskazima djelatnica banke, okrivljenik se o razlozima podizanja novaca iz banke pred njima nije izjašnjavao, dok je okrivljenica spomenula da će tim novcima isplatiti braću za stan, a što je protivno razlozima koje okrivljena iznosi kao razloge zbog kojih joj je MH njoj dao punomoć da raspolaže njegovim dijelom stana. Ona navodi da je to bilo da bi ga braća isplatila za stan, a u punomoći se navodi da je dana radi raspolaganja 1/3 njegovog stana, što je ukazuje na to da je ovlašćuje na prodaju ili darovanje ili opterećivanje njegovog suvlasničkog dijela i potpuno je suvišno ukoliko se novcima planiralo isplatiti Aljošinu braću te ukazuje na kontradiktornost, a time i nevjerodostojnost ovih navoda obrane te iskaza IH. Nadalje, okrivljenica navodi da je MH novce spremio u jaknu, u oba navrata, te kada su se rastali da je on s njima otišao te da ona ne zna gdje su, i u odnosu na onaj novac koji je ona spremila pred službenicom banke, da ga je kasnije dala MH u kafiću, a što se sve skupa ukazuje nevjerodostojnim, kada iz gore opisanoga slijedi da je upravo okrivljenica poticala MH da podigne (sav) novac, bankovna službenica CH navodi, da kada su njih dvoje došli u banku kod nje, upravo okrivljenica je zatražila da se podigne Aljošin novac, međutim da je VH joj rekla da novaca nema na tekućem računu jer je sav oročen, pa da je okrivljenica nervozno reagirala i rekla "pa kako nema novaca", što sve upućuje na visok stupanj želje kod okrivljenice da se domogne Aljošinog novca, pa stoga sud ne prihvaća vjerodostojnom obranu u tome da okrivljena ne zna gdje su novci oštećenika završili, odnosno da ih je MH sa sobom odnio doma. Uostalom, da je okrivljena uistinu bila ta koja mu je, kako iskazuje i njena sestra, govorila kako nema potrebe podizati novce, onda bi bilo logično da je i u banci sudjelovala s bankovnim službenicima u uvjeravanju MH da nema potrebe podizati novce, s njima prokomentirati uvođenje poreza ili tome slično, posebno imajući u vidu o kolikom novčanom iznosu se radi, a ne govoriti bankovnim službenicima da će time MH isplatiti braću za stan.
Iz gore opisane pasivnosti oštećenika prilikom podizanja s banke cijele njegove „životne“ ušteđevine, slijedi zaključak da je oštećenik bio pod utjecajem okrivljenice te izmanipuliran. Navedeno se potvrđuje i onime što svjedokinja TH iskazuje o okolnostima kada su kod nje došli okrivljena i oštećenik radi sklapanja ugovora o darovanju 1/3 stana oštećenika okrivljenoj. Naime, ista iskazuje da je okrivljenik bio šutljiv i djelovao „brižno“, da je okrivljena tražila da se sastavi ugovor, međutim TH nije od oštećenika mogla dobiti nikakav odgovor da on želi sklapanje ugovora, a nakon što su se vratili i dalje nije odgovarao na njena pitanja, pa je okrivljena bila ta koja je došla na ideju da joj on da punomoć, da ju ovlasti na prodaju stana, međutim kako se nije uvjerila da on to želi da je odbila sastaviti punomoć. Nakon toga okrivljena odlazi s oštećenikom u drugi javnobilježnički ured gdje sama ispunjava tekst punomoći u čekaonici, a GH ovjerava samo potpis oštećenika, dakle ne kontrolira tekst punomoći jer se ne radi o javnobilježničkom aktu, međutim i ona navodi da je oštećenik cijelo vrijeme šutio, a komunikacija da je bila isključivo posredstvom okrivljenice. Sve opisane okolnosti upućuju na upornost okrivljenice da dođe do pozicije raspolaganja 1/3 okrivljenikova stana , a ne kako ona to želi prikazati da je oštećenik tako htio da bi ga ona zastupala prema braći koja su suvlasnici stana. Uostalom punomoć, koju je prema navodima TH ispunila okrivljenica, je glasila na raspolaganje 1/3 stana, a u odnosu na ono što je prema iskazima VH i AH iskazala, da se novci podižu da bi MH isplatio braću za njihove 2/3 stana, kako je već navedeno, onda je nejasno što će joj uopće punomoć za raspolaganje njegovim dijelom stana, to tim više što braća MH ni ne znaju da se on oženio, odnosno brak je sklopljen 15. ožujka 2014. pa da su mogli i eventualno početi nekakvi dogovori s njima vezano za vlasništvo ove nekretnine. Imajući u vidu vrijeme davanja punomoći, s obzirom da ĆH navodi da je za vjenčanje saznao telefonski 17. ožujka 2014., a tada je i okrivljenica postala svjesna da će braća oštećenika morati saznati za njena ostala postupanja, unatoč njenom nastojanju da do toga ne dođe, s obzirom da MH navodi da je ona inzistirala da o njihovim planovima braći ne govori ništa, a ĆH navodi da kada bi zvao brata MH da bi se okrivljena javljala na telefon i govorila mu da MH spava i da ga ne uznemirava, pa je upravo po mišljenju suda i to jedan dio motivacije okrivljene da već 18. ožujka ide po javnobilježničkim uredima vodeći sa sobom oštećenika da joj na bilo koji način se omogući ovladavanje i ovim dijelom njegove imovine.
S obzirom na navedeno sud prihvaća iskaz oštećenika i u dijelu da je okrivljenici predao iznos od 12.000,00 kn radi kupnje auta za zajedničke potrebe, a što je potvrdio i njegov brat ĆH da mu je oštećenik prepričao, s obzirom da pored ostaloga svega što je potvrđeno u iskazu oštećenika, ne nalazi da bi oštećenik u pogledu iznosa i događaja koji u odnosu na veći dio krimena okrivljenice izgleda neznatan, iskazivao neistinito.
Nadalje, sud smatra dokazanim da je okrivljena s oštećenikom sklopila i brak upravo da bi ga održavala u uvjerenju da to želi i da će se brinuti o njemu te da se domogne ostatka njegove imovine (stana) ili eventualno još čega drugoga što je smatrala da on ima, a što je očito iz toga kako je izgledalo vjenčanje, da su kumovi bili srodnici okrivljene (sestra i nećak), da je brak sklopljen u kratkom vremenu nakon što su se počeli družiti, prema iskazu MH radilo se o kraju veljače, u koje vrijeme pada i razročenje i prvo podizanje novca iz banke (28. veljače 2014.), a potom i drugo podizanju novca (3. ožujka 2014.), da oštećenikova braća nisu bila upoznata s time, da oštećenik navodi da je vjenčanje organizirano bez njega, da su mu poslije vjenčanja rekli da ode doma odmoriti, da ĆH navodi da mu je brat rekao da je očekivao bar da će biti torta.
Slijedom navedenoga sud prihvaća iskaz oštećenika MH budući da njegove navode potvrđuju u bitnome i njegov brat ĆH, a upotpunjuju ga i iskazi osoba koje nisu ni na koji način po mišljenju suda zainteresirani za ishod ovog postupka, a to su VH, OH, AH, TH, GH i SH, kao i materijalna dokumentacija, u prvom redu izvodi po njegovim računima u banci te sadržaj potpisane punomoći.
S druge strane sud ne prihvaća obranu kao ni iskaz svjedokinje IH te ga smatra motiviranim otklanjanjem kaznene odgovornosti od svoje sestre PHC, posebno u pogledu toga da su se oni prije vjenčanja bili dogovorili kod okrivljenice u stanu o vjenčanju i o kumovima, nasuprot iskaza oštećenika da je vjenčanje organizirano bez njega, o tome koliko su se prije poznavali i družili prije vjenčanja okrivljenica i oštećenik, gdje IH navodi da su se družili prije sklapanja braka 6 mjeseci, da je prespavao kod sestre desetak puta, naspram iskaza oštećenika da je prespavao 2 puta u zasebnoj sobi, kao i da je okrivljenica govorila oštećeniku da ne mora dizati novac iz banke, a da je on govorio da će JH uvesti porez na štednju, kada upravo iz iskaza oštećenika slijedi da je to ideja koju mu je usadila okrivljenica, a i iz iskaza svjedoka koju su radili u banci slijedi upravo obrnuto, da je okrivljenica potencirala podizanje novaca iz banke. U tom smislu sud ne prihvaća ni iskaz LH, da mu je rečeno da će biti kum jer je jedan prijatelj odustao, što je i protivno iskazu IH koja navodi da su se o tome dogovorili prethodno u stanu, a cijeneći da je nevjerodojnost njihovih iskaza posljedica ne samo rodbinske veze s okrivljenicom već i motivirana time da otklanjanjem odgovornosti od okrivljene i od sebe otklone odgovornost za sudjelovanje ovakvom sklapanju braka, koji je u konačnici poništen. Nevjerodostojnim je sud posebno cijenio navode IH da je dogovor između okrivljene i oštećenika bio da neće zajedno živjeti nakon što zaključe brak nego da će MH povremeno dolaziti, kada je bitna motivacija kod oštećenika bila da nađe nekoga tko će se o njemu brinuti nakon smrti majke.
39. Slijedom svega navedenoga sud ne prihvaća obranu okrivljenice s obzirom da je obeskrijepljena dokazima optužbe te cijeni da je ista dana s ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti te drži dokazanim da je okrivljenica postupila na način kako ju se teretilo optužnicom na štetu MH, s time da je sud intervenirao u činjenični opis djela na način da preformulirao riječi „znajući da je MH osoba smanjenih mentalnih sposobnosti te podložna manipulaciji i sugestiji, iskoristila njegovo duševno stanje,“ te umjesto toga naveo“ kroz druženje i kontakte neistinito predočavala MH, iskorištavajući njegovo duševno stanje“, s obzirom da premda sud smatra da je utvrđeno da je okrivljenica znala da MH ima duševne smetnje, ipak nije nužno znala na koji se način one sve manifestiraju, niti je to prema mišljenju suda, s obzirom na iskaze svjedoka, medicinsku dokumentaciju oštećenika te odluke suda u pogledu njegove poslovne sposobnosti, bilo potrebno dodatno utvrđivati, imajući pri tome u vidu da ove okolnosti ne čine bitne elemente ovog kaznenog djela već se radi okolnosti koja utječe na odmjeravanje kazne, pa je stoga dovoljno upotrijebiti u činjeničnom opisu općenitiji termin koji bi ukazivao na ovu okolnost.
40. Kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 čini tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini. Dakle, da bi postojala prijevara počinitelj mora lažno prikazivati ili prikrivati činjenice. To lažno prikazivanje ili prikrivanje činjenica mora dovesti kod osobe koja raspolaže svojom ili tuđom imovinom do zablude. Osim toga, da bi postojala prijevara mora se ispuniti subjektivna pretpostavka, a ta je da počinitelj postupa s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za sebe ili drugoga. Kvalifikatorna okolnost iz čl. 236. st. 2. KZ/11 postoji ako je kaznenim djelom pribavljena znatna imovinska korist, a sukladno čl. 87. st. 29. KZ/11 imovinska korist je znatna ako prelazi 60.000,00 kn odnosno 7.963,37 eura. Imajući u vidu sve gore navedeno sud smatra da je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenica PHC ostvarila objektivna i subjektivna obilježja navedenoga kaznenoga djela, budući da je, postupajući s izravnom namjerom, kod MH stvorila uvjerenje da želi s njime biti u braku, da će kao žena brinuti o njemu, da će novcima koje joj da kupiti za njih auto, da nije sigurno novce držati u banci te da će biti sigurniji kod nje, da joj da punomoć da raspolaže s njegovom nekretninom (1/3 stana) da bi kupili drugi stan za sebe te ga tako dovela u zabludu i iskorištavajući njegovo povjerenje navela ga da joj da novce da kupi auto za njih dvoje, potom da podigne čitavu ušteđevinu i novce koje je imao na banci i preda ih njoj te ga navela i da joj da punomoć da raspolaže njegovom nekretninom u vidu 1/3 stana, pri čemu mu novce koje joj je dao nije nikada vratila te se time okoristila na štetu MH.
41. Određujući vrstu i visinu kaznenopravne sankcije, sud je okrivljenici olakotnim cijenio kaznenu neosuđivanost, stariju životnu dob i protek vremena od počinjena djela. Otegotnim joj je cijenio što je iskoristila duševno stanje oštećenika, kao i što je pri tome iskorištavala njegove najdublje emocije i čežnje, da je bez ikakve zadrške oštećenika lišila njegove životne ušteđevine, koja mu nikad nije vraćena. Cijeneći sve navedeno u odnosu na konkretno djelo, imajući u vidu način počinjenja i nastale posljedice, sud smatra da je kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci primjerena kako osobnosti samog okrivljenice tako i svim okolnostima počinjenja djela te da će ispuniti svrhu generalne i specijalne prevencije, tj. da će utjecati na okrivljenicu da ne čini više kaznena djela, ali i na ostale građane da ne čine kaznena djela.
42. Sud je oštećeniku MH dosudio imovinskopravni zahtjev u dijelu u kojem se odnosi na dani iznos novca za kupnju vozila odnosno 12.000,00 kn u eurskoj protuvrijednosti. U odnosu na ostatak imovinskopravnog zahtjeva s obzirom da je oštećenik uspio u parnici pravomoćno sa zahtjevom koji se odnosio na povrat sredstava koja su podignuta sa bankovnog računa nije razvidno na što bi se odnosio ostatak zahtjeva za isplatu, dok u odnosu na imovinskopravni zahtjev radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti sami podaci kaznenog postupka ne daju dovoljno osnova za dosudu istog. Stoga je u preostalom dijelu imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućen u parnicu.
43. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, sud je imajući u vidu duljinu trajanja i složenost postupka te imovinsko stanje okrivljenice, obvezao istu na plaćanje paušalnog troška kaznenog postupka u iznosu od 500,00 eura, putni trošak svjedokinje SH u iznosu od 31,00 euro te trošak postupka oštećeniku MH za nagradu i nužne izdatke opunomoćenice s obzirom da je bio zastupan po odvjetnici Maji Vukelić Brčić, u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem sukladno članku 148. stavak 4. ZKP/08, kada ti podaci budu poznati. Sud je okrivljenu oslobodio troška branitelja po službenoj dužnosti koji joj je postavljen na teret proračuna u smislu čl. 72. ZKP/08 s obzirom da joj je isti bio postavljen iz razloga jer nije bila u mogućnosti sama snositi taj trošak.
44. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.
U Rijeci, 22. svibnja 2026.
Sudac
Grga Komadina
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.
DNA:
- ODO u Rijeci
- Okrivljenica PHC
- Branitelj Andrej Bašović, odvj. iz Rijeke
- Pun. oštećenika, Maja Vukelić Brčić, odvj. iz Rijeke
