REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-1795/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Željki Babarović, te Gordani Katarini Ronyi zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ZN, državljanina Savezne Demokratske Republike Nepal, sa smještajem u Prihvatnom centru za strance, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Jelena Cekić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu "Jelena Cekić i Iva Vukelić", Zagreb, Horvaćanska cesta 23a, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Ilica 335, radi ograničenja slobode kretanja, dana 22. svibnja 2026. g.,

p r e s u d i o  j e

I) Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Klasa: UP/I-216-03/26-06/2742, Urbroj: 511-01-213-26-2 od 27. ožujka 2026. godine.

II) Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu. III) Nalaže se tuženiku da pružateljici pravne pomoći, odvjetnici Jeleni Cekić iz Zajedničkog odvjetničkog ureda "Jelena Cekić i Iva Vukelić"isplati iznos od 1.875,00 EUR u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Klasa: UP/I-216-03/26-06/2742, Urbroj: 511-01-213-26-2 od 27. ožujka 2026. godine tužitelju se pod točkom 1.) tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite, rođenom **.**.2002. u mjestu Morang, Savezna Demokratska Republika Nepal, državljaninu Savezne Demokratske Republike Nepal, određuje se ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, Z [adresa] i pod točkom 2.) se određuje da se ograničenje kretanja iz točke 1. tog rješenja određuje za razdoblje od tri (3) mjeseca od dana uručenja ovog rješenja.

2. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika navodeći kako je predmetnim rješenjem propušteno utvrditi sve odlučne činjenice, odnosno pogrešno su utvrđene činjenice te iz razloga što pobijano rješenje nije razumljivo to se ne može ispitati. Osim toga, prvostupanjsko tijelo je pogrešno primijenilo odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Nadalje, osporavano rješenje je nezakonito iz razloga što je tuženo tijelo donijelo pobijano rješenje protivno načelu materijalne istine (članak 8. ZUP-a), te načela samostalne i slobodne, savjesne i brižljive ocjene dokaza (članak 9. ZUP-a). Očito je da nije proveden potpuni ispitni postupak, te je očito da nisu utvrđene odlučne činjenice. Tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja samo deklarativno navodi da je provedena „individualna procjena“, međutim iz sadržaja rješenja proizlazi da takva procjena nije stvarno izvršena. Rješenje se temelji isključivo na činjenici što je tužitelj izrazio namjeru za odobrenjem međunarodne zaštite, ali bez ikakvih konkretnih činjenica o ponašanju tužitelja, njegovim osobnim okolnostima ili stvarnom riziku. Sud Europske unije u predmetima C-528/15 (FN) i C-601/15 PPU (J.N.) jasno ističe da ograničenje slobode mora biti temeljeno na individualnoj i konkretnoj procjeni, a ne na općenitim pretpostavkama. Tuženik uopće nije obrazložio zašto blaže mjere iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti nisu dovoljne. Navod: „individualnom procjenom utvrđeno da se drugim mjerama iz čl. 54. St. 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja“, ostao je potpuno neobrazložen, bez analize konkretnih alternativnih mjera (obveza javljanja, ograničenje boravišta i sl.). Ograničenje slobode kretanja predstavlja ozbiljno zadiranje u jedno od temeljnih ljudskih prava, koje mora biti strogo nužno i razmjerno svrsi koja se želi postići (čl. 16. Ustava RH, čl. 5. EKLJP, čl. 31. Konvencije o statusu izbjeglica). Nadležno tijelo nije ispitalo mogućnost blažih mjera (opomena, upozorenje, premještaj, intenzivniji nadzor). Naime, tuženi u pobijanom rješenju nije ničim obrazložio iz kojeg razloga nisu izabrane umjesto smještaja u Prihvatni centar za strance jedna od ostale 4 mjere iz čl. 54. st. 5. Zakona o međunarodnoj i privremeno zaštiti i to: zabrana kretanja izvan Prihvatilišta, zabrana kretanja izvan određenog područja, osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme, davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata. Također, tužitelj ima važeću putnu ispravu. te je tuženik mogao posegnuti za mjerom davanja u polog putne isprave, te zabranom kretanja izvan određenog područja i osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme. Dakle, tuženik nije dovoljno jasno niti argumentirano obrazložio iz kojeg razloga niti jedna od preostale četiri mjere ne bi postigle svrhu utvrđenu zakonom, kada iz okolnosti slučaja, ne proizlazi da bi tužitelj na bilo koji način zloupotrijebio ev. određivanje istih.

Nadalje, tuženi je nedovoljno utvrdio činjenično stanje. Tuženik odluku temelji na činjenici da je tužitelj 15.01.2026. brisan iz evidencije s razlogom „prestanak privremenog boravka“ te da mu je istog dana ukinuta dozvola za rad te da mu je određen rok za povratak od 15 dana od izvršnosti rješenja. Međutim, tijelo nije ispitalo tuženika na okolnosti odlaska iz Nepala. Naime, tužitelj se mogao zaposliti u svojoj državi, ali bi prilikom zasnivanja radnog odnosa bio podvrgnut nečovječnom postupanju uslijed nehumanih uvjeta rada, a zbog čega bi trpio ozbiljnu nepravdu. Radni uvjeti su takvi da je tužitelj radio po 15-18 sati na dan bez mogućnosti ostvarivanja dovoljne zarade da se prehrani. Takvi uvjeti rada su za tužitelja bili iscrpljujući i nečovječni te je unatoč toliko velikom broju radnih sati bio onemogućen se prehraniti zbog čega je trpio ozbiljnu nepravdu pa je bio prinuđen napustiti svoju državu.

Nadležno tijelo nije samo zbog obveze napuštanja RH moglo izvući zaključak da bi iskazivanjem namjere za međunarodnom zaštitom isti zlorabio taj postupak. Dakle, pobijano rješenje ne sadrži dostatno obrazloženje pa je došlo do bitne povrede pravila postupka u smislu da isto ne sadrži konkretne razloge za postojanje rizika od bijega, individualne okolnosti tužitelja, obrazloženje nužnosti mjere. Takvo obrazloženje ne omogućuje učinkovitu sudsku kontrolu, čime je povrijeđen Zakon o općem upravnom postupku. Sukladno ustaljenoj praksi Upravnog suda u Zagrebu, rješenja koja se temelje na općenitim i šablonskim razlozima ne mogu opstati.

Osporavanim rješenjem određeno je da ograničenje slobode kretanja traje za razdoblje 3 mjeseca, bez obrazloženja njegove nužnosti pa je stoga i nezakonito određeno trajanje mjere. Tuženik nije naveo koje će se konkretne radnje poduzimati u tom razdoblju, zašto je potrebno upravo do 3 mjeseca, zašto se svrha mjere ne može ostvariti u kraćem roku.

Takvo određivanje trajanja mjere je neodređeno i proizvoljno te protivno načelu razmjernosti i pravne sigurnosti. Pogotovo je obrazloženje pobijanog rješenja u kojem se navodi o 2 mjeseca kao vremenu potrebnom za za osiguranje izvršenja postupka prisilnog udaljenja jest proturječna samoj izreci od 3 mjeseca kao vremenu ograničenja.

Sukladno praksi Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava, ograničenje slobode mora biti vremenski strogo ograničeno i temeljeno na konkretnoj procjeni nužnosti trajanja, što u ovom slučaju nije učinjeno. Ograničenje slobode kretanja predstavlja ozbiljan zahvat u temeljno pravo zajamčeno člankom 5. Europske konvencije i Poveljom EU o temeljnim pravima. Pa tako takva mjera mora biti zakonita, nužna, razmjerna, a u konkretnom slučaju ti uvjeti nisu ispunjeni. Dakle, u postupku donošenja rješenja o ograničavanju slobode kretanja tuženi nije saslušao tužitelja u svojstvu stranke, niti je izveden ijedan dokaz iz kojeg bi se dalo zaključiti da egzistiraju opravdani razlozi za ograničavanje slobode kretanja, te pobijano rješenje nije na zakonu osnovano i to zbog toga što razlozi koji su navedeni u pobijanom rješenju, su nedostatni odnosno nisu dostatno obrazloženi te pobijano rješenje zbog istih nije moguće ispitati te je uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja primijenjen pogrešan materijalan propis.

Temeljem svega ovdje navedenog se predlaže donijeti presuda kojom se pobijano rješenje poništava.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužba neosnovana.

Uvidom u službenu dokumentaciju Policijske uprave istarske, Policijske postaje Umag s ispostavom Buje, utvrđeno je da je imenovani dana 14. ožujka 2026. godine u 19:00 sati zatečen u svojstvu putnika od strane policijskih službenika Policijske postaje Umag s ispostavom Buje, tijekom kontrole autobusa registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), koji prometuje na relaciji Pula - Trst. Izvršenim provjerama u Središnjem informacijskom sustavu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske utvrđeno je da je imenovani dana 15. siječnja 2026. godine brrisan iz evidencije s razlogom „prestanak privremenog boravka" te mu je istoga dana ukinuta dozvola za rad rješenjem Policijske postaje Pazin s ispostavom Buzet, KLASA: UP/l- 216-32/25- 23/19347, te mu je određen rok za povratak od 15 dana od izvršnosti rješenja. Tužitelj po navedenom rješenju nije postupio, već je nastavio nezakonito boraviti u [adresa] sve do 14. ožujka 2026. godine, kada je zatečen od strane policijskih službenika. Radi utvrđivanja zakonitosti ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj, tužitelj je pozvan u službene prostorije Policijske postaje Umag s ispostavom Buje. Provjerom je utvrđeno da se nalazi u nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj, budući da je njegov zahtjev za boravišnom i radnom dozvolom obustavljen.

U izjavi danoj na zapisnik, KLASA: UP/l-214-02/26-18/1557, imenovani je naveo da je u Republiku Hrvatsku došao temeljem odobrene dozvole za boravak i rad, da je boravio u [adresa] te radio za tvrtku „PRIMO MONTE“. U listopadu 2025. godine obaviješten je da više nije potreban kao radnik, nakon čega je potpisao raskid ugovora o radu i pokušao pronaći novi posao, ali u tome nije uspio. Većinu vremena provodio je kod poznanika na području Istre te je namjeravao otići u Italiju posjetiti rođake koji tamo žive i rade, kada je zaustavljen od strane policije. Policijska uprava istarska, Policijska postaja Umag s ispostavom Buje, rješavajući u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti u predmetu protjerivanja ZN iz [adresa], donijela je rješenje KLASA: UP/l-216-04/26-01/1303, URBROJ: 511-08-23-26-1 od 16. ožujka 2026. godine, kojim se imenovani protjeruje iz Republike Hrvatske te mu se određuje zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru (EGP) u trajanju od tri (3) mjeseca, računajući od dana prisilnog udaljenja. S obzirom na to da imenovanog nije bilo moguće odmah prisilno udaljiti, radi osiguranja izvršenja postupka prisilnog udaljenja, imenovanom je rješenjem Policijske uprave istarske, Policijske postaje Umag s ispostavom Buje, KLASA: UP/l-216-01/26-03/251, URBROJ: 511- 08-23-26-1 od 16. ožujka 2026. godine, određen smještaj u Prihvatni centar za strance, [adresa], na vrijeme koje je neophodno za pripremu prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske, odnosno na najkraće moguće vrijeme, a najduže do dva (2) mjeseca. Nakon smještaja u Prihvatni centar za strance, dana 27. ožujka 2026. godine, imenovani je izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

Budući da je tužitelj boravio nezakonito te da tijekom priprema za provedbu rješenja o protjerivanju nije izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnom zaštitom, već je to učinio tek naknadno, pravilno je utvrđeno da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o napuštanju teritorija Republike Hrvatske donesene sukladno Zakonu o strancima. Takav zaključak ne temelji se isključivo na vremenskom slijedu poduzetih radnji, već na ukupnosti utvrđenih okolnosti konkretnog slučaja, osobito na činjenici da tužitelj, unatoč prethodnom nezakonitom boravku i poduzetim službenim radnjama radi njegova udaljenja, sve do smještaja u Prihvatni centar za strance nije iskazao namjeru traženja međunarodne zaštite. Navedeno ponašanje upućuje na opravdanu pretpostavku da je zahtjev za međunarodnu zaštitu podnesen tek u trenutku kada je postalo izvjesno izvršenje odluke o napuštanju teritorija Republike Hrvatske. Člankom 54. stavkom 2. točkom 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se tražitelju međunarodne zaštite ograničiti sloboda kretanja ako se, na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, opravdano može pretpostaviti da je zahtjev za međunarodnu zaštitu podnesen s ciljem odgode ili otežavanja izvršenja rješenja o protjerivanju ili vraćanju.

Stavkom 5. točkom 5. navedenog članka propisano je da se sloboda kretanja može ograničiti mjerom smještaja u Prihvatni centar za strance, dok stavak 6. propisuje da se ta mjera izriče ako se individualnom procjenom utvrdi da se svrha ograničenja ne može postići blažim mjerama.

Slijedom toga, ispravno je utvrđeno da je ograničenje slobode kretanja potrebno te da se određuje u trajanju od tri mjeseca, sukladno članku 54. stavku 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. S obzirom na nezakoniti boravak tužitelja i naknadno izražavanje namjere za međunarodnu zaštitu, rok od tri mjeseca primjeren je i opravdan.

Iz navedenoga je razvidno da su sve relevantne činjenice ispitane i obrazložene, da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te daje postupanje nadležnog tijela zakonito, što je opravdano rezultiralo izricanjem mjere ograničenja slobode kretanja. Također je potrebno naglasiti da se radi o procesnoj, a ne kaznenoj mjeri, čija je svrha isključivo osiguranje učinkovitog, zakonitog i nesmetanog provođenja postupka. Razmjernost takve mjere ne može se cijeniti apstraktno, već isključivo u odnosu na konkretne okolnosti predmeta i legitimnu svrhu postupka, koje u ovom slučaju jasno opravdavaju primjenu mjere smještaja u prihvatni centar za strance. Nadalje, mjera ograničenja slobode kretanja određena je u trajanju do tri mjeseca, ne proizvoljno, već u najkraćem razdoblju koje je objektivno potrebno za provođenje postupka međunarodne zaštite, uključujući saslušanje tražitelja i donošenje odluke o njegovu zahtjevu. Utvrđeno trajanje mjere od tri mjeseca određeno je kao minimalno razdoblje potrebno za provedbu svih zakonom propisanih radnji u postupku međunarodne zaštite, uključujući saslušanje tužitelja, ocjenu njegovih navoda te donošenje odluke, pri čemu kraće trajanje ne bi omogućilo učinkovito i zakonito okončanje postupka.

Pri određivanju trajanja mjere uzeta je u obzir potreba provedbe svih radnji u postupku međunarodne zaštite u zakonom propisanim rokovima, uključujući registraciju zahtjeva, saslušanje tužitelja, ocjenu njegovih navoda i donošenje odgovarajuće odluke. Stoga određeno trajanje mjere nije rezultat automatske primjene zakonskog maksimuma, već individualne procjene objektivno potrebnog vremena za zakonito i učinkovito vođenje postupka. Time je tuženik postupio u skladu s načelom razmjernosti, primjenjujući mjeru u trajanju nužnom za ostvarenje zakonom propisane svrhe, a ne dulje nego što je potrebno. Tužitelj je zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio dana 31. ožujka 2026. godine u službenim prostorijama Prihvatnog centra za strance u Ježevu, no ispitni postupak tek treba biti proveden u skladu s rokovima propisanima Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Opunomoćenica tužitelja navodi da je povrijeđeno načelo individualne procjene kao i da nisu bile razmatrane blaže mjere. Neosnovan je navod da u postupku nisu razmatrane blaže mjere. Uzimajući u obzir prethodno ponašanje tužitelja, njegov nezakonit boravak u Republici Hrvatskoj, njegovo zaticanje u autobusu koji prometuje na relaciji Pula - Trst te mogućnost osobnog pristupanja u bio koju policijsku postaju i izražavanja namjere za međunarodnu zaštitu, što imenovani nije učinio, ocijenjeno je da blaže mjere ne bi bile učinkovite za osiguranje provedbe postupka. Osobito se ističe da tužitelj nema prijavljeno boravište niti bilo kakve stabilne osobne, obiteljske ili ekonomske veze u Republici Hrvatskoj, zbog čega ne postoje objektivni uvjeti za učinkovitu primjenu blažih mjera.

Pri tome su razmatrane i blaže mjere propisane člankom 54. stavkom 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, međutim, s obzirom na činjenicu da tužitelj nema prijavljeno boravište, nema stabilne veze u Republici Hrvatskoj te je zatečen u okolnostima koje upućuju na namjeru odlaska iz Republike Hrvatske, ocijenjeno je da se njima ne bi mogla osigurati njegova dostupnost nadležnim tijelima.

Odluka nije donesena automatizmom, već na temelju individualne procjene osobnih i činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, pri čemu su uzeti u obzir pravni status tužitelja, njegovo ranije ponašanje, način zaticanja te njegove osobne veze s Republikom Hrvatskom. Opunomoćenica tužitelja navodi da je tužitelju povrijeđeno pravo na slobodu iz. čl. 5. EKLJP-a i Povelje EU. Vezano uz ovaj navod napominju da je mjera određena sukladno zakonu, uz postojanje legitimnog cilja osiguranja provedbe postupka te sprječavanja zlouporabe, pri čemu je provedena individualna procjena svih relevantnih okolnosti, zbog čega je mjera nužna i razmjerna. Ovom prilikom naglašavaju da je tijekom postupaka međunarodne zaštite tužitelju omogućeno da u skladu s pravnom stečevinom EU, koja je dio pravnog poretka Republike Hrvatske, iznese sve činjenice i okolnosti koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite, kao i da priloži sve dostupne dokaze kojima potkrepljuje svoj zahtjev. Međunarodna zaštita je dobrovoljni međunarodni institut, a Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisan je način izražavanja namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnom zaštitom. Opunomoćenica tužitelja navodi da ovo tijelo nije ispitalo tužitelja na okolnosti odlaska iz Nepala. Neosnovan je navod opunomoćenice tužitelja kako ovo tijelo nije ispitalo tužitelja na okolnost odlaska iz Nepala, budući da pobijano rješenje nije utemeljeno na toj okolnosti, već na procjeni postojanja rizika od zlouporabe postupka i izbjegavanja njegova provođenja. Navedena okolnost može biti relevantna u postupku odlučivanja o međunarodnoj zaštiti. Iz obrazloženja tužbe proizlazi da je tužitelj zapravo nezadovoljan utvrđenim činjeničnim stanjem, lako tuženik ima razumijevanja za tužiteljevo nezadovoljstvo, ističe da subjektivno nezadovoljstvo osporavanim rješenjem ne znači da je osporavano rješenje i objektivno nezakonito. Predmet upravnog spora jest ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo, ovdje tuženik, odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari.

Slijedom svega navedenog, predlaže se Upravnom sudu odbiti tužbu kao neosnovanu te potvrditi rješenje ovog Ministarstva iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja i ovog odgovora na tužbu.

4. Sud je dana 11. svibnja 2026. g. održao ročište u prisustvu opunomoćenice tužitelja, tužitelja osobno, opunomoćenice tuženika i tumača za hindi jezik te je time istima dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka i o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024).

Na temelju članka 12. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15.) sa ove rasprave javnost je isključena.

Na navedenoj raspravi je proveden dokaz saslušanjem tužitelja na okolnosti iz tužbe.

Na poseban upit opunomoćenika tužitelja iz kojeg razloga je došao u Republiku Hrvatsku odgovorio je da je napustio Nepal jer je radio 16-17 sati na dan i nije dobio adekvatnu plaću i ima obiteljski sukob sa stricem zbog zemlje odnosno napustio je Nepal zbog ekonomskih razloga te ne zna zašto je smješten u Ježevu. Imao je radnu dozvolu i ona je istekla te ga je policija smjestila u Prihvatni centar Ježevo. Na poseban upit opunomoćenice tužitelja kakvi su mu bili radni uvjeti u Nepalu naveo je da su bili jako loši uvjeti.

Na poseban upit opunomoćenika tužitelja kada je saznao da mu je radna dozvola prestala naveo je da nije ništa znao o tome te nije ga o tome nije nitko obavijestio. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja kada je saznao da je saznao kada ga je policija zaustavila i identificirala i odvela u postaju i tamo su u kompjuteru vidjeli taj podatak.

Na poseban upit opunomoćenika tužitelja da li ima važeću putnu ispravu naveo je da ima.

Opunomoćenik tuženika naveo je da je prestao raditi u 10. mjesecu 2025. g. i da je višak, on je naveo da je on žrtva agenta i čekao je novi posao i išao na intervjue. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja kada je izgubio posao da li su mu rekli da čeka novi posao ili da će dobiti novi posao naveo je da ne. Poslodavac ga nije obavijestio da je dobio otkaz. On je mislio da mu dozvola vrijedi. Dozvola je vrijedila do 1. mj. 2026. g., a otkaz je dobio u listopadu 2025. g. I mislio je da će novi posao što su mu obećavali agenti ali to se nije desilo.

Na poseban upit opunomoćenika tuženika zašto je 16. ožujka 2026. zatečen u autobusu koji je prometovao prema Italiji i zašto se nalazio u autobusu Pula-Trst kada ga je zatekla policija

naveo je da to nije točno da je imao poznanika iz tog mjesta i išao mu je u posjet na dva dana, ali nije namjeravao tamo ostati.

Opunomoćenica tužitelja navela je da je to neprimjerena odluka da se tužitelj smješta u prihvatilištu zatvorenog tipa kao što je Ježevo jer za to nije bilo nikakve osnove odnosno razloga jer se mogao smjestiti i Porin i mogla mu se oduzeti putovnica koju posjeduje i koja je još uvijek važeća, a to nije učinjeno.

5. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis predmeta kao i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

6. Uvidom u osporavano rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu Klasa: UP/I-216- 03/26-06/2742, Urbroj: 511-01-213-26-2 od 27. ožujka 2026. godine Sud je utvrdio da se tužitelju pod točkom 1.) kao tražitelju međunarodne zaštite, rođenom **.**.2002. u mjestu Morang, Savezna Demokratska Republika Nepal, državljaninu Savezne Demokratske Republike Nepal, određuje ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, [adresa] i pod točkom 2.) se određuje da se ograničenje kretanja iz točke 1. tog rješenja određuje za razdoblje od tri (3) mjeseca od dana uručenja ovog rješenja, s obrazloženjem kako je ZN je dana 27. ožujka 2026. godine u Prihvatnom centru za strance, [adresa], izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Uvidom u Središnji informacijski sustav Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske utvrđeno je da je imenovani dana 15. siječnja 2026. godine brisan iz evidencije s razlogom „prestanak privremenog boravka“, te mu je istoga dana ukinuta dozvola za rad rješenjem Policijske postaje Pazin s ispostavom Buzet, KLASA: UP/I-216-02/25- 23/19347, te mu je određen rok za povratak od 15 dana od izvršnosti rješenja, po kojem imenovani nije postupio. Budući da stranac nije bio dostupan na adresi, rješenje mu je uručeno javnom objavom putem oglasne ploče, te je za iskaznicom dozvole boravka raspisana objava. Dana 14. ožujka 2026. godine imenovani je zatečen u svojstvu putnika od strane policijskih službenika Policijske postaje Umag s ispostavom Buje, tijekom kontrole autobusa registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), koji prometuje na relaciji Pula – Trst. U izjavi danoj na zapisnik, KLASA: UP/I-214-02/26- 18/1557, imenovani je naveo da je u Republiku Hrvatsku došao temeljem odobrene dozvole za boravak i rad, da je boravio u [adresa] te radio za tvrtku „PRIMO MONTE“. U listopadu 2025. godine obaviješten je da više nije potreban radnik, nakon čega je potpisao raskid ugovora o radu i pokušao pronaći novi posao, ali u tome nije uspio. Većinu vremena provodio je kod poznanika na području Istre te je namjeravao otići u Italiju posjetiti rođake koji tamo žive i rade, kada je zaustavljen od strane policije. Policijska uprava istarska, Policijska postaja Umag s ispostavom Buje, rješavajući u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti u predmetu protjerivanja ZN iz [adresa], donijela je rješenje, KLASA: UP/I-216-04/26- 01/1303, URBROJ: 511-08-23-26-1 od 16. ožujka 2026. godine, kojim se imenovani protjeruje iz Republike Hrvatske te mu se određuje zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru (EGP) u trajanju od tri (3) mjeseca, računajući od dana prisilnog udaljenja. S obzirom na to da imenovanog nije bilo moguće odmah prisilno udaljiti, radi osiguranja izvršenja postupka prisilnog udaljenja, imenovanom je rješenjem Policijske uprave istarske.

7. Policijske postaje Umag s ispostavom Buje, KLASA: UP/I-216-01/26-03/251, URBROJ: 511-08-23-26-1 od 16. ožujka 2026. godine, određen smještaj u Prihvatni centar za strance, [adresa], na vrijeme koje je neophodno za pripremu prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske, odnosno na najkraće moguće vrijeme, a najduže do dva (2) mjeseca.

U postupku donošenja ovog rješenja uzeto je u obzir da imenovani nije poštovao odredbu zabrane boravka u EGP-u te da je namjeru za odobrenje međunarodne zaštite izrazio tek prilikom organiziranja prisilnog udaljenja, onemogućivši tako njegovo izvršenje. Slijedom navedenog utvrđeno je da je ograničenje slobode kretanja potrebno radi sprječavanja zlouporabe postupka, sukladno članku 54. stavku 2. točki 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

Odredbom članka 54. stavka 2. točke 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15) propisano je da će se tražitelju međunarodne zaštite ograničiti sloboda kretanja radi sprječavanja zlouporabe postupka ako se, na temelju objektivnih kriterija, uključujući i mogućnost pristupa postupku odobrenja međunarodne zaštite, osnovano sumnja da je namjera izražena tijekom postupka prisilnog udaljenja s ciljem onemogućavanja daljnjeg postupka.

Stavkom 6. članka 54. navedenog Zakona određeno je da će se mjera smještaja u Prihvatni centar za strance izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

Imajući u vidu prethodno utvrđene činjenice, individualnom procjenom utvrđeno je da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

Mjera ograničenja slobode kretanja izrečena je u trajanju od tri (3) mjeseca kako bi se osigurala prisutnost tužitelja tijekom trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite, odnosno kako bi se osiguralo podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu te provođenje saslušanja (ispitnog postupka), na kojem je tužitelj kao tražitelj međunarodne zaštite dužan osobno prisustvovati i u njemu sudjelovati.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud je, sukladno članku 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, prema slobodnom uvjerenju, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Odredbom članka 54. stavka 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi: 1.) utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega, 2.) utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva, 3.) zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske, 4.) sprječavanja zloupotrebe postupka ako se na temelju objektivnih kriterija, koji uključuju i mogućnost pristupa postupku odobrenja međunarodne zaštite, osnovano sumnja da je namjera izražena tijekom postupka prisilnog udaljenja radi onemogućavanja daljnjeg postupanja (stavak 2.). Sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama: 1.) zabrana kretanja izvan Prihvatilišta, 2.) zabrana kretanja izvan određenog područja, 3.) osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme, 4.) davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata, 5. smještaj u prihvatni centar za strance (stavak 5.). Mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja (stavak 6.). Mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca (stavak 9.). Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja (stavak 11.).

10. Pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, sud je polazio od sadržaja obrazloženja rješenja tuženika. Tuženik temelji svoje rješenje na zaključku da je tužitelju potrebno ograničiti slobodu kretanja kako bi se osigurala prisutnost tužitelja tijekom trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite, odnosno kako bi se osiguralo podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu te provođenje saslušanja (ispitnog postupka), na kojem je tužitelj kao tražitelj međunarodne zaštite dužan osobno prisustvovati i u njemu sudjelovati. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika te u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, sud cijeni kako osporeno rješenje sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ocijeniti zakonitim.

11. Sud je prihvatio osnovanima navode tužitelja kojima osporava sadržaj obrazloženja odluke tuženika, osobito da iz obrazloženja pobijanog rješenja nije moguće utvrditi na temelju čega je donesena individualna procjena da se tužitelju odredi ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance u Obedišću Ježevskom. Naime, obrazloženje tuženika da je ograničenje slobode kretanja tužitelju određeno kako bi se osigurala prisutnost tužitelja tijekom trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite, odnosno kako bi se osiguralo podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu te provođenje saslušanja (ispitnog postupka), na kojem je tužitelj kao tražitelj međunarodne zaštite dužan osobno prisustvovati i u njemu sudjelovati Sud smatra potpuno neutemeljenim jer kako je to utemeljeno navela opunomoćenica tužitelja navela takva je odluka neprimjerena odluka da se tužitelj smješta u prihvatilištu zatvorenog tipa kao što je Ježevo jer za to nije bilo nikakve osnove odnosno razloga jer se mogao smjestiti i Porin i mogla mu se oduzeti putovnica koju posjeduje i koja je još uvijek važeća, a to nije učinjeno. Tuženik uopće nije obrazložio zašto blaže mjere iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti nisu dovoljne. Navod: „individualnom procjenom utvrđeno da se drugim mjerama iz čl. 54. st. 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja“, ostao je potpuno neobrazložen, bez analize konkretnih alternativnih mjera (obveza javljanja, ograničenje boravišta i sl.). Ograničenje slobode kretanja predstavlja ozbiljno zadiranje u jedno od temeljnih ljudskih prava, koje mora biti strogo nužno i razmjerno svrsi koja se želi postići (čl. 16. Ustava RH, čl. 5. EKLJP, čl. 31. Konvencije o statusu izbjeglica). Nadležno tijelo nije ispitalo mogućnost blažih mjera (opomena, upozorenje, premještaj, intenzivniji nadzor).

12. Slijedom navedenog, prema ocjeni suda tuženik je propustio cjelovito i nedvojbeno obrazložiti utvrđeno činjenično stanje, odnosno utvrditi činjenice koje su, prema citiranim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti odlučne za donošenje odluke u konkretnom predmetu, a o navedenom ovisi primjena materijalnog prava.

13. Pored navedenog Sud osporeno rješenje ne može ocijeniti zakonitim, odnosno slijedom svega navedenog, osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.

14. Kako je osporeno rješenje doneseno po službenoj dužnosti sud nije naložio tuženiku donošenje nove odluke. Međutim, ukoliko tuženik po službenoj dužnosti donese novu odluku u ovom predmetu, istu je potrebno valjano obrazložiti sukladno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku.

15. Na temelju odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima valjalo je odlučiti kao u izreci (točka I).

16. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, priznat je trošak na temelju odredbe članka 11. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku azila, a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 500,00 EUR (Tbr. 27. t.1.) i zastupanje na ročištu dana 04. svibnja 2026. g. i dana 11. svibnja 2026. g. – svako po 500,00 EUR (Tbr. 27. t.2.), sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 i 107/2025.) umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, što ukupno iznosi 1.500,00 EUR plus 25% iznosa PDV-a - 375,00 EUR, što onda sveukupno iznosi 1.875,00 EUR.

Zagreb, 22. svibnja 2026.

Sutkinja

Željka Babarović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Odvjetnica Jelena Cekić, Zajednički odvjetnički ured "Jelena Cekić i Iva Vukelić", [adresa] Zagreb, Horvaćanska cesta 23a

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis