Posl. broj P-2004/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Sinju

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu ovog suda Tei Lolić Prenc, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Baliću, odvjetniku u Sinju, protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalnoj službi u Sinju, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene dana 01. travnja 2026. u nazočnosti tužitelja s punomoćnikom i zakonskog zastupnika tužene, dana 22. svibnja 2026. godine, donio je i javno objavio

p r e s u d u

I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik za cijelo: - realnog dijela č. zem. [katastarska čestica], KO [katastarska općina], u površini od 931 m2, označeno točkama A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M i N,

- realnog dijela č. zem. [katastarska čestica], KO [katastarska općina], u površini od 7 m2, označeno točkama J, K, L, O i P,

- realnog dijela č. zem. [katastarska čestica], KO [katastarska općina], u površini od 44 m2, označeno točkama F, G i Q,

a sve kako je prikazano u geodetskom vještvu Petra Garmaza od listopada 2025.g., koje čini sastavni dio ove presude.

II. Dužan je tuženik trpjeti parcelaciju nekretnina označenih u točki I. izreke presude na način da se iz navedenih nekretnina izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio istih, pobliže označen i preciziran u točki I. izreke ove presude i navedeni dio formira kao samostalne čestice zemljišta s novim brojem, te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi KO [katastarska općina].

III. Dužan je tuženik trpjeti da se temeljem ove presude i prijavnog lista, temeljem kojeg će se provesti parcelacija opisana u točki I. i II. izreke ove presude u zemljišnim knjigama izvrši uknjižba prava vlasništva na novoformiranim česticama nastalima tim prijavnim listom na ime tužitelja za cijelo, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika odnosno njihovih pravnih prednika, a sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj stvarni vlasnik i posjednik za cijelo dijelova nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojim nekretninama da je kao vlasnica pogrešno upisana tužena, da je predmetno zemljište tužitelj naslijedio od svoga oca pok. KO temeljem rješenja o nasljeđivanju ovog suda posl. broj O-583/08, a on pak nasljeđivanjem svojih roditelja DO temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. broja O-219/83 i FO temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. broja O-227/78, da je tužitelj osobno i po svojim prednicima u posjedu predmetnog zemljišta dulje od stotinu godina i da se tu nalazi stambeni objekt u kojem da su živjeli prednici tužitelja, a danas tužitelj s obitelji pa se predlaže usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev onako kako je preciziran podneskom od dana 13. veljače 2026. godine i donijeti presudu kao u izreci.

2. Tužena se tužbi usprotivila o ističući da bi tužitelj trebao dokazati da je njegov i posjed njegovih prednika trajao neprekidno zakonom određeno vrijeme i to četrdeset godina prije 06. travnja 1941. godine, da je sposoban za stjecanje i da je stvar sposobna biti objektom stjecanja te da je njegov posjed bio samostalan i neprekinut i da je imao potrebnu kakvoću te je predložio odbiti postavljeni tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku pregledana je sva pisana dokumentacija u spisu i to: povijest promjena na katastarskim česticama (list 5-11), zahtjev za mirno rješenje spora sa skicom (list 12-15), rješenje o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-583/08 iza pok. LO (list 16-18), rješenje o nasljeđivanju ovog suda O-227/78 iza FO (list 19), O-219/83 iza pok DO (list 20-21), izvaci iz katastra i povijesni izvadak iz zk-a knjige (list 22-29), nalaz i mišljenje vještaka Petra Garmaza (list 55-64) te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka PO, ĐO, SO i ČO (list 74-75).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine utvrđeno je da je vlasništvo upisano na ime tužene Republike Hrvatske iz kojeg upisa nesporno proizlazi pasivna legitimacija tužene.

6. Pregledom Rješenja o nasljeđivanju ovog suda posl. broj O-583/08, UPP/OS- 27/15 iza pok. LO pok. FO utvrđeno je da je istog u odnosu na nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina] naslijedio tužitelj, a pregledom rješenja o nasljeđivanju iza djeda i bake tužitelja i to Rješenja o nasljeđivanju ovog suda posl. broj O-227/78 iza pok. FO pok. F i Rješenja o nasljeđivanju ovog suda posl. broj O-219/83 iza pok. DO ud. FO utvrđeno je da je tužiteljev prednik bio proglašen njihovim nasljednikom.

7. Svom ovom citiranom dokumentacijom je u potpunosti dokazan pravni slijed do tužitelja u ovom parničnom predmetu, odnosno aktivna legitimacija tužitelja.

8. Radi utvrđenja stvarnog stanja i načina korištenja predmetnog zemljišta izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za geodeziju te saslušanjem svjedoka.

9. Očevidom na licu mjesta utvrđeno je da je predmetno zemljište većim dijelom omeđeno kamenim zidovima i podzidima, a manjim dijelom rubom puta, da se na zemljištu nalazi stambeni objekt anagrafske oznake [adresa] visine prizemlje, kat i potkrovlje, da je zapadno od njega manji pomoćni objekt, istočno vrtna drvena sjenica te još istočnije ruševina, da ima pripadajuću uređenu okućnicu. Vještak Petar Garmaz dostavio je nalaz i mišljenje u kojem je prikazao predmetno zemljište te se očitovao da isto obuhvaća dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 931 m2 i dijelove čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 44 + 7 m2 koje dijelove je prikazao odgovarajućim likovima. Vještak je nalazu i mišljenju priložio na licu mjesta snimljene fotografije koje zorno prikazuju predmet spora.

10. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Petra Garmaza kao detaljan i stručan, izrađen po svim pravilima struke i nalozima suda, a ni stranke u postupku nisu imale prigovora na njegov nalaz.

11. Svjedok IO je naveo da je zaposlen u Hrvatskim šumama, a za predmetno područje da je bio zadužen tijekom 10-ak godina do 2022. godine, da na ovome predjelu nije imao nikakvih postupanja jer da se ovdje radilo o kućama i pridvraćima i da je sve to bilo ograđeno suhozidom, da se radilo o jednome bunaru koji da je postojao s gornje desne strane i o guvnima iza kuća, a onda da se od ovih predmetnih kuća nastavljalo područje gdje su druge stare kuće i pojate, da je tu bilo i nekoliko malih vrtlića od možda 40 ili 50 m2, sve da je krš i kamen, da tu šume nije niti bilo, a budući da nije bilo šume i da je to suhozidom ograđeno, da on oko toga nije imao posla budući da se šumari posvećuju onih predjelima gdje šuma postoji i gdje da imaju posla vezano za pošumljavanje i čišćenje. Objekti na predmetnom zemljištu da su postojali i u vrijeme kada je on za ovo područje bio zadužen i da su isti kao i prije, ali da on to nije puno zagledao osim kada bi došao s gornje strane gdje ima šume i do suhozida uz bunar i guvno.

12. Svjedok ĐO je naveo da mu je predmetno zemljište poznato budući da je tu u mjestu rođen i da tu stalno stanuje, da je njegova kuća udaljena cca 150- 200 metara od tužiteljeve, da su tu od kad god pamti stanovali tužiteljeva baka DO i djed FO i da je to u posjedu njegove obitelji zasigurno 120-130 godina, da je to tužiteljev djed FO naslijedio od svoje obitelji, da su tužiteljevi djed i baka preminuli prije Domovinskog rata pa je ove nekretnine naslijedio njegov otac ŠO, nakon čije je smrti nekretnine naslijedio tužitelj, da se radi se o kući, vrtlima, bunaru, putu koji do tu vodi, sve da je to u jednome okruženju te da su i taj prostor oko kuće koristili za odlaganje drva i sijena, da je tužitelj ovu kuću uredio i da vrlo često ovdje dolazi, da su nekretnine u jednom dijelu ograđene suhozidom, da ovdje nema puno stalnih stanovnika, da je tužitelju prvi susjed ČO i koji tu stanuje sa suprugom i djecom te da nikad u mjestu nije bilo svađa niti prijepora oko predmetnog zemljišta.

13. Svjedok SO u svom je iskazu naveo da mu je predmetno zemljište poznato budući da je tužitelju prvi susjed, da ih samo skale dijele, da je u mjestu rođen i da svakog vikenda tu dolazi tako da dobro pamti kako je to i prije izgledao, da tužitelj tu ima dvije manje i jednu veću kuću koja je u selu - [adresa] zaseok Vukasi kao i zemljište iza kuće, to zemljište iza kuće da su koristili za odlaganje drva, ljeti da su tu držali i ovce, a iznad ovoga da je bio spremnik za pitku vodu odakle su vodu dobavljali za potrebe domaćinstva, da dobro pamti da su u ovoj kući stanovali tužiteljevi roditelji LO i K, a također i njegov djed FO te baka DO, da pretpostavlja da je ovo zemljište nasljedstvo još bilo i tužiteljevome djedu FO jer je to takav običaj i jer da mu je o tome pričao pokojni otac D koji je bio rođen 1908. godine, da je prvi susjed i da je tu vrlo često, ali da nije nikad čuo da bi oko ovoga zemljišta bilo u mjestu bilo kakvih sporova i problema.

14. Svjedok ČO je naveo da mu je predmetno zemljište poznato budući da jedino on sa svojom obitelji ovdje u mjestu stalno stanuje, da su u zaseoku Vukasi bile tri obitelji ČO, tužiteljeva na istoku sela, njegova u sredini i treća na zapadu sela, da je ovdje gdje je tužiteljeva kuća bilo je tih 5 ili 6 kuća, oko kuće da su bili vrtilići te odvojen prostor za koze i ovce, da su postojali su i ogradni zidovi koji da su danas u jednom dijelu porušeni, ali se vide njihovi tragovi, da dobro pamtim tužiteljevog djeda FO i baku DO koji su ovdje stalno stanovali, da je FO preminuo 1979. kad da je on imao 12 godina, a baka nekoliko godina kasnije pa su ovdje nastavili živjeti tužiteljevi roditelji LO i K sa svojom obitelji, da danas ovdje nitko ne stanuje stalno, ali da vrlo često ovdje dolaze tužitelj, njegova majka i braća, da oko ovoga zemljišta nije nikad bilo spora u mjestu jer da se uvijek znalo kojoj grani obitelji ČO pripada koji dio zemljišta, a također da se zemljište nije ni dijelilo puno zato što je njihovo mjesto doživjelo veliki pokolj 1944. godine i da je malo ljudi preživjelo to vrijeme.

15. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka budući da su isti iskazivali logično, dosljedno i uvjerljivo te u suglasju s ostalim u spisu priloženim dokazima. Nadalje, svjedoci su stanovnici [adresa], zaseok Vukasi, a uvažavajući okolnost da se radi o mjestu s malim brojem stanovnika, u kojem je teško skriti i neke osobne i obiteljske okolnosti, ovi bi svjedoci zasigurno čuli da vezano za vlasništvo predmetne nekretnine ima bilo kakva prijepora.

16. Tužitelj kao osnov stjecanja nekretnina ističe dosjelost - neprekinuto posjedovanje osobno i po svojim prednicima, dakle stjecanje originarnim putem.

17. Temeljem čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, pa se u konkretnom slučaju kao pravna pravila primjenjuju odredbe OGZ-a, koji se primjenjivao na temelju čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije i Načelnom mišljenju proširene Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda od 04. travnja 1960. godine.

18. Na temelju pravnog pravila iz paragrafa 1460. bivšeg OGZ-a, a s obzirom na početak dosijedanja, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile su potrebne slijedeće pretpostavke; a) sposobnost stjecatelja, b) sposobnost stvari da bude u vlasništvu, dakle, da je riječ o stvari u prometu, c) posjed određenih kvaliteta (zakonit, pošten i istinit) te d) vrijeme zakonom određeno, a sukladno paragrafu 1472. bivšeg OGZ-a "proti fiskusa i dobara crkvenih, općinskih i inih dopuštenih zborova" stjecati se moglo samo posjedom od 40 godina.

19. Ovaj sud ne pronalazi razloga zbog kojeg tužitelj ne bi mogao biti sposoban biti stjecateljem, odnosno nositeljem prava vlasništva na predmetnim nekretninama niti je tijekom postupka ičim dovedena u pitanje njegova sposobnost da predmetne nekretnine stekne, jer nositelj prava vlasništva može biti svaka fizička i pravna osoba na svemu što može biti objektom tog prava, ako zakonom nije drukčije određeno.

20. Predmetne nekretnine nisu stvar izvan prometa, nisu dio prirode koji po svojim osobinama ne može biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno (opće dobro) što je utvrđeno očevidom na licu mjesta i uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige gdje nema zabilježbe da bi se radilo o općem dobru pa čak niti o dobru od interesa za Republiku Hrvatsku. Dakle, predmetne nekretnine nemaju naravne osobine koje bi priječile da pripadaju pojedincu, niti zakonske odredbe priječe da budu objektom prava vlasništva.

21. Posjed tužitelja bio je zakonit jer se osnivao na pravnom temelju – rješenjima o nasljeđivanju iza pok. L LO, FO i DO.

22. Njegov posjed bio je pošten jer nije imao razloga posumnjati da mu pravo na posjed ne pripada – to mu pravo tužena nije osporavala, što niti nije sporno i što uostalom priznaje lugar IO, a uostalom, poštenje se presumira dok se ne dokaže suprotno.

23. Posjed tužitelja bio je istinit jer nije pribavljen vi, clam precario, što tužena niti ne čini spornim.

24. Posjed tužitelja trajao je zakonom određeno vrijeme. Sukladno paragrafu 1472. OGZ-a dosjelost se svršuje tek poslije 40 godina. Prednik tužitelja pok. FO je, sukladno dostavljenom rješenju o nasljeđivanju, bio rođen 1909. godine, sukladno iskazima saslušanih svjedoka u predmetnoj kući je bio rođen, a posjed je stekao nasljeđivanjem svojih prednika pa je zasigurno, osobno i po prednicima, u posjedu bio najkasnije 1900. godine te je rok za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti istekao prije 6. travnja 1941. godine. Do današnjega dana u posjedu je tužitelj što nitko ne čini spornim.

25. Budući da je s dosjedanjem započeto najkasnije 1900. godine rok dosjelosti istekao je prije II. svjetskog rata kad je prednik tužitelja FO pok. F ispunio zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti. Tim trenutkom stjecanja prava vlasništva originarnim putem prestalo je pravo vlasništva tužene i njezinih prednika pa je očito da tužena nije mogla kasnije kad je upisana u zemljišnim knjigama steći pravo vlasništva od svojih pravnih prednika sukladno načelu nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet.

26. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan te je odlučeno kao u izreci presude.

27. Odluka o troškovima postupka je izostala budući da tužitelj trošak nije popisao.

U Sinju, dana 22. svibnja 2026. godine

S U T K I N J A :

Tea Lolić Prenc

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave prijepisa presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 25/13) o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

Dostaviti:

1. pun. tužitelja odvj. Marko Balić, Sinj

2. z.z. tuženika ODO Split, Stalna služba u Sinju, Sinj