Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
Stalna služba u Slatini
Slatina, Trg sv. Josipa 12
Poslovni broj: Povrv-58/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u parničnom postupku po tužbi tužitelja HEP-Plin d.o.o. Osijek, Cara Hadrijana 7, OIB: 41317489366, zastupanog po punomoćniku Juraju Mariniću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika DKM MONT j.d.o.o. iz Slatine, Ive Tijardovića 5, OIB: 15488059148, zastupanog po punomoćnici Ivani Stojić, odvjetnici iz Slatine, radi isplate, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti punomoćnika stranaka, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 22. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. U k i d a s e platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Brigite Anđal – Mlinarić iz Pitomače broj: Ovrv-6233/2024 od 20. siječnja 2025. godine.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku plati parnične troškove u iznosu od 1.830,85 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio protiv tuženika prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 3.439,87 eura.
2. Javni bilježnik Brigita Anđal – Mlinarić iz Pitomače izdao je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj: Ovrv-6233/2024 od 20.1.2025. godine.
3. Na navedeno rješenje tuženik je uložio prigovor, te je ovaj sud donio rješenje broj: Povrv-74/2025-2 od 2. svibnja 2025. godine kojim je rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojemu je određena ovrha, te su u tome dijelu ukinute provedene radnje, te je odlučeno da će se postupak dalje nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
4. Tuženik je u prigovoru naveo da osporava potraživanje tužitelja po osnovi i po visini. Ističe da nije razvidno na što se predmetno potraživanje odnosi, između ostalog i zbog toga što je u vjerodostojnoj ispravi naveden 21 račun izdan navodno istog dana. Ističe prigovor zastare potraživanja te inzistira da tužitelj dokumentira svoju tražbinu.
5. Na prigovor tuženika tužitelj ističe da se dug odnosi na mjerno mjesto Slatina, Braće Radića 181 i dodatno pojašnjava da su svi računi izdani s istim datumom jer je naknadno utvrđeno da je ovršenik uključen i da ima potrošnju, a da nije obračunat. Ističe kako je prigovor zastare djelomično osnovan uz napomenu da se u ovome slučaju primjenjuje trogodišnji zastarni rok. Zbog navedenoga djelomično povlači svoj ovršni prijedlog i to za iznos glavnice od 722,00 EUR po računima navedenim u izvodu iz poslovnih knjiga od 30.10.2024. godine pod rednim brojevima od 1 – 9 i 21. Ostaje kod potraživanja glavnice od 2.717,56 EUR, nastalog ovršnog troška u iznosu od 275,00 EUR i za trošak sastava podneska u iznosu od 250,00 EUR s pripadajućim kamatama.
6. Na navode tužitelja, tuženik ističe da se ne protivi povlačenju dijela tužbenog zahtjeva, te ističe kako iz računa dostavljenih u spis proizlazi kako su svi računi na kojima se temelji tražbina tužitelja izdani 31.10.2023. godine sa datumom dospijeća 30. studenog 2023. godine, iako se računi odnose na mjesečnu potrošnju plina za mjesece kolovoz, rujan, studeni i prosinac 2021. godine, te siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2022. godine. Ističe da su svi računi izdani temeljem očitanja stanja brojila tvorničkog broja: [tvornički broj] koje je očitano po ODS-u. Početno i završno stanje brojila po računima različito je od računa do računa, što ukazuje na to da je očitanje brojila vršeno redovno u kojem slučaju tužitelj nije ispoštovao zakonski rok od 30 dana u kojem roku je tuženiku bio dužan izdati račune za izvršenu uslugu ili ukazuje na to da su u izdanim fakturama navedeni neistiniti podaci, odnosno podaci koji se uopće ne odnose na potrošnju plina od strane tuženika. Dodaje da je sukladno čl. 78. Zakona o PDV-u tužitelj bio dužan tuženiku izdati račun najkasnije od 15.-og dana u mjesecu nakon proteka mjeseca u kojem je izvršena usluga, odnosno isporučeno dobro, što u konkretnom predmetu nije bio slučaj, osim toga, kao i da za početak zastarnog roka nije odlučno kada je tužitelj samo inicijativno u računu odredio datum dospijeća i pozvao tuženika na ispunjenje njegove novčane obveze, već kada je tužitelj sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO mogao od tuženika zahtijevati ispunjenje te obveze, slijedom čega tuženik ustraje kod prigovora zastare. Poziva se na presudu Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini broj: Povrv- 52/2023. Predlaže stoga da se po provedenom postupku ukine platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.
7. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka ističe kako su tuženiku računi ispostavljeni naknadno, ali da to ne oslobađa tuženika njegove obveze da podmiri dug za uslugu koju je nedvojbeno koristio. Ističe da su se svi sudionici obveznog odnosa prilikom ispunjavanja svojih obveza pridržavali načela savjesnosti i poštenja te da je tuženik kao korisnik usluge za koju nije sporno da je isporučena trebao voditi evidenciju plaćenih računa, pa u slučaju da u uobičajenom roku nije primio predmetne račune, trebao se obratiti isporučitelju usluge radi provjere jesu li računi izdani i da li postoji dospjelo nepodmireno potraživanje. Ističe kako račune ispostavlja temeljem mjernih podataka koje njemu dostavi distributer, a koji podaci su za tužitelja vjerodostojni. Što se tiče prigovora zastare pojašnjava kako je zbog djelomične osnovanosti tog prigovora djelomično i povukao svoj tužbeni zahtjev. Pri tome tužitelj nije uzimao u obzir datume dospijeća, nego razdoblje u kojem je isporuka izvršena, s tim da je razdoblje isporuke naznačeno u svakom računu.
8. Na navode tužitelja tuženik ističe kako u spisu nema dokaza da je tuženiku isporuka plina izvršena kako tvrdi tužitelj. Nejasno je na koji je način tužitelj izvršio očitanje brojila tuženika po kojemu su sa istim danom za razdoblje od nekoliko godina ranije tuženiku izdane fakture. Ne odgovara istini da je tuženik mogao izvršiti uplate kako navodi tužitelj, s obzirom na stavke koje su navedene u fakturi, niti je to bila dužnost tuženika. Kako nema nikakvih dokaza da je tuženiku plin koji je predmet ovog postupka isporučen u količinama, na način i po mjesecima kako tvrdi tužitelj, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
9. U daljnjem tijeku postupka tužitelj ističe da je u razdoblju od 12./2020. do
10./2023. tuženiku isporučena usluga te da je obračun potrošnje plina pravilno evidentiran. Međutim, zbog pogrešnog statusa u sektoru opskrbe gdje se tuženik i dalje vodio kao isključen, tuženiku nisu ispostavljeni mjesečni računi. Računi su tuženiku nakon uočene pogreške ispostavljeni i to s istom danom 31.10.2023. godine, ali je na svakom računu naznačeno za koje se razdoblje odnosi te mu je pravilno obračunata potrošnja za svaki od utuženih mjeseci. Nakon što je uočena pogreška i nakon što je tuženiku obračunata potrošnja za sporno razdoblje, tužitelj je tuženika kontaktirao putem e-pošte te mu je zbog uočenog propusta ponuđena obročna otplata duga. Tuženik je prvo pristao na obročnu otplatu te mu je poslan Ugovor o obročnoj otplati duga, međutim, isti nije vratio potpisan niti je uplatio ratu po istom te je obročna otplata iz tog razdoblja deaktivirana u 2024. godini. Ističe da je tuženiku isporuka plina izvršena i pravilno obračunata. Činjenica da su tuženiku računi naknadno dostavljeni, ne oslobađa njegove obveze podmiriti dug za uslugu koju je nedvojbeno koristio. U svezi prigovora zastare ističe da je isti samo djelomično osnovan.
10. Na navode tužitelja, tuženik ističe kako tužitelj ničim nije dokazao postojanje svoje tražbine niti osnovanost navoda sadržanih u ispravama, a kako su sve isprave čija se naplata zahtijeva izdane istog dana, za navodno različita obračunska razdoblja, koja nikada faktično nisu obračunata, to se ti računi ne mogu smatrati vjerodostojnim ispravama.
11. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga (specifikaciju računa – utuženje) broj predmeta: 10008500 (list 14-15), u račune (list 33-74), u Ugovor o obročnoj otplati duga (list 97-99), u e-mail poruku (list 100).
12. Temeljem uvida u izvod iz poslovnih knjiga (specifikacija računa – utuženje) od 30.10.2024. godine utvrđeno je da je tužitelj izdao 21 račun za plin s dospijećem 30.11.2023. godine u ukupnom iznosu od 3.439,87 EUR (list 14-15).
13. Uvidom u račune za isporučeni prirodni plin za obračunsko mjerno mjesto broj: 88166622 na adresi mjernog mjesta Braće Radića 181, Slatina, utvrđeno je da je tuženiku DKM MONT j.d.o.o. tužitelj izdao 21 račun koji obuhvaća obračunsko razdoblje od 1.1.2021. pa sve do 30.9.2022. godine (list 33-74). U svakom računu navedeno je da je vršeno očitanje ODS-a na brojilu 19220336 te da je navedeno početno i završno stanje, navedeno je koliko je m3 plina isporučeno i koliko je na kraju iznosio ukupan iznos za naplatu s PDV-om. Prema navedenim računima utvrđena je po mjesecima potrošnja plina i utvrđeni su iznosi za naplatu. U obrazloženju svih računa navedeno je da su na dan 31.10.2023. godine podmireni svi prethodni računi proizašli iz ugovornog odnosa s HEP-Plin d.o.o., što očito nije točno ako se za razdoblje od 1.1.2021. do 30.9.2022. godine (list 33-74) ukupno potražuje 3.439,87 eura. Uz svaki račun izdan je i nalog za nacionalna plaćanja sukladno računu te je naveden rok za plaćanje svakog računa 30.11.2023. godine (list 33-73).
14. Prema navodima tužitelja navedeni računi izdani su 31.10.2023. godine, jer je naknadno utvrđeno da je tuženik uključen i da ima potrošnju, a da nije izvršen obračun (list 31-32), a prema računima (list 33-74) proizlazi da se obračunsko razdoblje za isporučeni prirodni plin odnosi za period od 1.1.2021. do 30.9.2022. godine , dakle za 21 mjesec, s time što je dospijeće svakog računa bilo 30.11.2023. godine. Na svakom računu utvrđena je potrošnja plina u m3, a očito je da ta potrošnja u tome mjesecu nije očitana, jer je ukupna potrošnja utvrđena poslije ovog razdoblja od 21 mjesec i to 31.10.2023. godine i iznosila je prema računima 3198 m3 plina.
15. Kako je tuženik stavio prigovor zastare, sud je temeljem čl. 228. st. 1. i čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) utvrdio da zastara za tražbine iz Ugovora o prometu robe i usluga te tražbina naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima, gdje isporuke nisu obavljene za potrebe kućanstva, zastarijevaju za tri godine. Kako je obračunsko razdoblje za isporučeni prirodni plin počev od 1.1.2021. godine pa sve do 30.9.2022. godine (list 33-74) i u tome razdoblju nije vršeno očitanje brojila, te je naknadno utvrđeno da je tuženik uključen, da ima potrošnju i da nije obračunat, proizlazi da su svi računi izdani proizvoljno te da ne izražavaju potrošnju plina iz toga mjeseca i da je ukupna potrošnja plina utvrđena poslije toga razdoblja 31.10.2023. godine u količini od 3198 m3.
16. Tužitelj je u svojim podnescima od 17.4.2025. godine (list 31-32) i od 10.9.2025. godine (list 94-96) naveo da je naknadno utvrđeno da je tuženik uključen i da ima potrošnju, a da nije obračunat i da se nisu ispostavljali mjesečni računi. Nakon uočene pogreške računi su ispostavljeni s 31.10.2023. godine, što znači da je tada i utvrđena potrošnja plina. Kako su predmetni računi izdani proizvoljno po mjesecima, bez očitanja brojila plina i utvrđenja potrošnje plina u obračunskim razdobljima, suprotno čl. 16. st. 1. Općih uvjeta opskrbom plina (NN 50/2018) isti ne mogu biti dokaz o potrošnji plina u razdoblju od 1. mjeseca 2021. pa do 9. mjeseca 2022. godine.
17. Tijekom postupka tužitelj je povukao tužbeni zahtjev za iznos glavnice od 722,31 eur za račune navedene u izvodu iz poslovnih knjiga pod rednim brojevima od 1 do 9 i 21 za koje je prema njegovom stavu nastupila zastara, dok je ostao kod potraživanja glavnice od 2.717,56 eur i troškova ovrhe. Kako se preostalo potraživanje odnosi na račune izdane po obračunskim razdobljima i potrošnji plina koja nije utvrđena, prigovor zastare nije relevantan za donošenje odluke. U takvim okolnostima sud je u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te je donio odluku kao pod točkom I. izreke persude.
18. Kako je tuženik uspio u sporu, tužitelj mu je temeljem čl. 154. st. 1. Zakon o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) dužan platiti parnične troškove u iznosu od 1.830,85 eura, a koji se sastoje od troškova sastava prigovora u iznosu od 200,00 eura, od troškova zastupanja na raspravama održanim 30.6.2025., 3.9.2025., 13.10.2025. i 15.4.2026. godine u iznosu od 800,00 eura, od troškova zastupanja na dva ročišta za objavu i dostavu presude u iznosu od 200,00 eura, od troškova sastava jednog potrebnog podneska od 25.8.2025. godine u iznosu od 200,00 eura, od PDV-a u iznosu od 350,00 eura, te od sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 80,85 eura. Navedene troškove tužitelj je dužan platiti tuženiku u roku od 15 dana.
19. Stoga je odlučeno kao u izreci.
U Slatini 22. svibnja 2026.
Sudac:
Zoran Šljivac
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 8 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.
Dostaviti:
1. Tužitelj po punomoćniku Juraju Mariniću, odvjetniku iz Osijeka, Gundulićeva 5,
2. Tuženik po punomoćnici Ivani Stojić, odvjetnici iz Slatine, Trg sv. Josipa 1.
