Poslovni broj: Us l-26/2026-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & partneri d.o.o. u Splitu, Sukojišanska 4, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak Zagreb, zastupanog po opunomoćenici ĐE, dipl. iur. i zaposlenici, prema generalnoj punomoći pohranjenoj u Uredu predsjednice suda pod brojem 39 SU-293/14,radi poreznog nadzora-utvrđivanja poreza na dohodak, nakon neposredne i javne rasprave, zaključene 17. travnja 2026. godine, u prisutnosti stranaka, 22. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 471-02/24-01/225, URBROJ: 513-04-25-3 od 13. studenog 2025. godine i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Šibenik, KLASA:UP/I-471- 02/24-01/07, URBROJ:513-07-15-24-10 od 04. lipnja 2024. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II- 471-02/24-01/225, URBROJ: 513-04-25-3 od 13. studenog 2025. godine tužitelj se osvrće na sadržaj osporenog rješenja tuženika i poreznog rješenja tj. porezne obveze koje su istim rješenjima utvrđene. U tužbi se osvrće na ugovore o najmu iz razdoblja 2004. do 31. prosinca 2016. godine, te daje pregled istih te iznosa najamnine, po godinama i najmoprimcima, te navodi zašto je porezno tijelo iste iznose najamnine trebalo prihvatiti kao primitke za nadzirano razdoblje. Isto tako u tužbi se daje pregled uplata od drugih pravnih i fizičkih osnova (uplata članova obitelji i drugih društava, po iznosima te navodi zašto je porezno tijelo iste iznose najamnine trebalo prihvatiti kao primitke za nadzirano razdoblje. Navodi se pregled pozajmica po davateljima i iznosima te obrazlaže zašto je porezno tijelo iste iznose najamnine trebalo prihvatiti kao primitke za nadzirano razdoblje; da je u dijelu osporenog rješenja u kojem tuženik

Poslovni broj: Us l-26/2026-7

nije prihvatio žalbu pogrešno utvrđeno činjenično stanje, na koje je pogrešno primijenjen materijalni propis, slijedom čega su tužitelju neosnovano utvrđene porezne obveze; da je povrijeđen članak 29. stavak 1. Ustava RH-e. Poziva se na odluku Ustavnog suda RH-e broja. U-III-1001/2007 od 7. srpnja 2010. godine. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika i porezno rješenje od 04. lipnja 2024. godine.

2.Tuženik je odgovorio na tužbu, u kojoj navodi da smatra da ista nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu kao neosnovanu.

3.Osporenim rješenjem tuženika pod točkom 1. izreke rješenja utvrđuje se nastup zastare prava na utvrđivanje obveze poreza i prireza porezu na dohodak za 2018. godinu iz točke I. (I:1-5) izreke poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, KLASA:UP/I-471-02/24-01/07, URBROJ:513-07- 15-24-10 od 04. lipnja 2024. godine, te se postupak utvrđivanja obveze, pop službenoj dužnosti obustavlja, te se s tim u vezi obustavljaju nalozi iz točke II. -IV. izreke u dijelu koji se odnosi na navedenu obvezu za koju je utvrđen nastup zastare prava na utvrđenje. Točkom II. izreke rješenja tuženika je određeno da se u preostalom dijelu žalba odbija i da porezno rješenje ostaje na snazi.

4.Sud je u upravnom sporu održao raspravu na koju je pozvao stranke te im je na taj način omogućeno da iznesu svoje stavove o predmetu spora i očituju se na mišljenje protivne stranke. Na ročištu od 17. travnja 2026. godine opunomoćenik tužitelja je u bitnom naveo da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Naveo je da u Zakonu o porezu na dohodak ne postoje odredbe koja bi ograničavala razdoblje na bilo koji broj godina u odnosu utvrđivanje izvora stjecanja imovine, a da je tuženik u rješenju zauzeo suprotan stav. Opunomoćenica tuženika je iskazala da se ne radi o novim prigovorima već da je po istima odgovoreno u osporenom rješenju; da je na stranici 5. rješenja navedeno zašto je odbijen tužiteljev prijedlog za pribrajanje uplata koje čine primitke iz ranijih poreznih razdoblja a da bi se time doveli u pitanje početno stanje; da je po navedenom odgovoreno da se ne može prihvatiti da je to novac koji čini početno stanje tj. novac kojeg tužitelj nije utrošio za podmirenje izdataka kroz 14 godina, dakle od 2004 godine. Opunomoćenik tužitelja je osporio prethodne navode opunomoćenice tuženika ističući da je i sam, tuženik u rješenju naveo da se porezni nadzor može obavljati samo za razdoblja za koja nije nastupila zastara. U spis je predao sudske odluke donijete u sličnoj upravnoj stvari. Popisao je trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu, za svaku radnju u visini od po 500 bodova (1.000,00 eura), sve uvećano za PDV.

5.U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 13.studenog 2025. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

6.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je poreznim rješenjem zakonito tužitelju utvrđen manje obračunati porez

Poslovni broj: Us l-26/2026-7

na dodanu vrijednost od drugog dohotka, u iznosima i razdoblja kako je navedeno u poreznom rješenju.

Među strankama je sporno da li je tužitelj ostvario drugi dohodak i u iznosima kako je utvrđeno poreznim rješenjem, odnosno da li tužitelj ima nedokazanih primitaka. Sporno je da je je u konkretnom slučaju porezno tijelo zakonito provelo postupak poreznog nadzora s ciljem utvrđivanja izvora i iznosa sredstava kojima se dokazuje vrijednost stečene imovine odnosno usporedbu primitaka i izdataka za nadzirano razdoblje počevši od 2018. (a koju je utvrđen nastup zastare) pa do 2022. godine i da li su dokazi o izvorima sredstava koje je tužitelj u postupku dostavio, cijenjeni na valjan i zakonit način.

8.Člankom 88. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 115/16. do 138/20, dalje: ZPD-ak) propisano je Radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza Porezna uprava je dužna tijekom poreznog razdoblja uspoređivati podatke o fizičkim osobama kojima raspolaže te na temelju uspoređenih podataka prikupiti ostale podatke bitne za oporezivanje (st.1). Usporedbu podataka iz stavka 1. ovoga članka Porezna uprava provodi na temelju svih podataka o ostvarenom dohotku iz članka 5. ovoga Zakona, ostvarenih primitaka koji se ne smatraju dohotkom iz članka 8. ovoga Zakona, a i drugih neoporezivih primitaka i tražbina te podataka o nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja, Usporedbu obavlja na temelju podataka s kojima raspolaže, podataka koje priopći porezni obveznik i podataka iz drugih izvora (st. 2.). Ako Porezna uprava u tijeku prikupljanja podataka i njihove usporedbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrdit će po toj osnovi drugi dohodak u skladu s člankom 76. ovoga Zakona.

9.Člankom 89. stavak 9. ZPD-a propisano je da se izvori i iznosi sredstava kojima se dokazuje vrijednost stečene imovine moraju temeljiti na vjerodostojnim ispravama, u protivnom ih porezna uprava nije dužna prihvatiti valjanim.

10.Člankom 76. stavak 1. ZPD-ak propisano je da se drugim dohotkom smatra primitak utvrđen kao razlika između vrijednosti stečene imovine i značajnih izdataka učinjenih osobito za luksuz, zabavu i razonodu s jedne strane (stečena imovina) i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje i stjecanje tih izdataka s druge strane. Stavkom 2. istog članka propisano je da se drugi dohodak iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje na način propisan člancima 88. i 89. ZPD-ak.

Dakle, drugi dohodak se prema članku 76. stavak 1. ZPD-a se utvrđuje kao razliku između vrijednosti imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje, da se dohodak utvrđen prema stavku 3. ovoga članka pripisuje ostvarenom dohotku od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, od kapitala, od osiguranja i drugom dohotku u poreznom razdoblju u kojemu je taj dohodak utvrđen i oporezuje prema propisima koji važe u tom poreznom razdoblju.

11.Prema članku 78. stavak 1. ZPD-ak porez na dohodak od drugog dohotka iz članka 76. ZPD-ak obračunava Porezna uprava po stopi od 36.%, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se obračunani porez na dohodak iz stavka 1. uvećava za 50%.

Poslovni broj: Us l-26/2026-7

12.Prema članku 5. stavku 1. ZPD-ak, izvori dohotka su primici ostvareni od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, kapitala, osiguranja i drugih primitaka.

Prema članku 11. st. 1. i 2. istog ZPD-ak, primici su sva dobra (novac, stvari, materijalna prava, usluge i drugo), koja su poreznom obvezniku pritekla u poreznom razdoblju, a izdacima se smatraju svi odljevi dobara s novčanom vrijednošću izvršeni radi ostvarivanja ili osiguranja primitaka iz stavka 1. ovog članka.

13.Prema stanju spisa proizlazi da je porezno tijelo temeljem članka 88. i 89. Zakona o porezu na dohodak kod tužitelja provelo porezni nadzor o čemu je dana 26. ožujka 2024. godine sačinilo zapisnik u kojem su konstatirane činjenice utvrđene u postupku nadzora. Navedeni Zapisnik dostavljen je tužitelju, te je tužitelj protiv Zapisnika uložio prigovor koji je djelomično usvojen te je dana 16. svibnja 2024. godine donesen dopunski zapisnik, a temeljem navedenih zapisnika dana 04. lipnja 2024. godine donijeto je porezno rješenje.

14.Poreznim nadzorom provedenim kod tužitelja utvrđivale su se činjenice vezano uz ostvarene primitke i izdatke u nadziranom razdoblju 2018 - 2022. godine, s tima da je poreznim rješenjem u odnosu na 2018. godinu utvrđen nastup zastare, što nije predmet razmatranja). U 2019. godini utvrđeni su primici u iznosu od ukupno 2.328.986,67 kn te izdaci u iznosu od 4.751,962,88 kn, slijedom čega je utvrđena razlika primitaka i izdataka u iznosu od -2.422.976,21 kn tj. manjak izvora sredstava u odnosu na učinjene izdatke, za koji iznos tužitelj nije dokazao izvore sredstava za stjecanje. Za 2019. godini utvrđivani su primici i izdaci tužiteljeve supruge tako da su utvrđeni ukupni primici od 2.192.953,94 te izdaci od 1.505,825,81 kn, iz čega je vidljivo da je kod tužiteljeve supruge utvrđena pozitivna razlika primitaka i izdataka od 687.128,13 kn, što znači da je ona u 2019. godini svojim primicima mogla pokriti izdatke a za ostatak iznosa podmiriti razliku za tužitelja.

15.Za 2020. godini nije utvrđen nesrazmjer primitaka i izdataka, odnosno utvrđena je pozitivna razlika između primitaka i izdataka u iznosu od 303.765,26 kn te pozitivna razlika kod tužiteljeve supruge u iznosu od 696.691,92 kn, a koji iznosi čine početni saldo na dan 01. siječnja 2021. godine.

16.Za 2021. godinu za tužitelja su utvrđeni primici u ukupnom iznosu od 1.657.954,60 kn te izdaci u iznosu od 2.978.773,96 kn, pa da slijedom navedenog utvrđena negativna razlika između primitaka i izdataka od -1.320.819,36 kn, koji iznos je umanjen za navedeni početni saldo od 303.765,26 kn pozitivne razlike iz 2020. godine, što znači da je u 2021. godini razlika tužiteljevih primitaka i izdataka iznosila - 1.017.054,10 kn, tj. utvrđen je manjak izvora sredstava u odnosu na učinjene izdatke. Za tužiteljevu suprugu u 2021. godini utvrđeni su ukupni primici od 300.542,90 kn te izdaci u iznosu od 200.000,00 kn, što znači da je utvrđena pozitivna razlika između primitaka i izdataka od 100.542,90 kn, koja je uvećana za naprijed navedeni početni saldo od 696.691,92 kn pozitivne razlike iz 2020. godine, tako da pozitivna razlika iznosi 797.234,84 kn. Slijedom navedenog (utvrđena negativna razlika kod tužitelja umanjena je za pozitivnu razliku kod supruge) u iznosu od -219.819,28 kn, čini neprijavljen odnosno drugi dohodak tužitelja.

Za 2022. godinu nije utvrđen nesrazmjer odnosno utvrđena je kod tužitelja pozitivna razlika između primitaka i izdataka u iznosu od 1.679.722,25 kn te pozitivna razlika kod supruge tužitelja od 1.206.904,23 kn.

Poslovni broj: Us l-26/2026-7

17.Člankom 69. Općeg poreznog zakona propisano je da je porezni obveznik dužan tijekom poreznog postupka sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja na način na potpuno i istinito iznosi činjenice bitne za oporezivanje te da za svoje tvrdnje ponudi dokaze.

Člankom 122. stavak 1. Općeg poreznog zakona je propisano da je porezni obveznik dužan sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja bitnog za oporezivanja na način da daje obavijesti, predočava evidencije, (poslovne knjige, poslovnu dokumentaciju) i druge isprave ili imenuje osobu koja će to raditi u njegovo ime, o čemu je dužan obavijestiti porezno tijelo najkasnije do početka poreznog nadzora utvrđenog u obavijesti iz članka 120. ovoga Zakona.

18.Iz spisa je vidljivo da je tužitelj u postupku utvrđivanja primitaka i izdataka sudjelovao te je poreznom tijelu dostavljao dokaze o izvorima sredstava. Tužitelj je tako kao dokaz izvora sredstava dostavio ugovore o najmu za sebe i suprugu iz razdoblja 2004. do 2016. godine, ističući da bi iznosi najamnine bili primici iz navedenog razdoblja a da služe kod utvrđivanja početnog stanja kod provođenja ovog poreznog nadzora. Porezno tijelo nije navedene ugovore o najmu prihvatilo kao valjan dokaz primitaka, istaknuvši da navedeni Ugovori mogu biti dokaz primitaka za navedeno razdoblje (2004-2016), jer navedeno razdoblje nije bilo predmet nadzora u ovoj upravnoj stvari. U vezi s navedenim tuženik je u rješenju naveo je je da bi prihvaćanjem navedenih(ugovora iz razdoblja 2004-2016), značilo da je po navedenim dokazima porezno tijelo za navedeno razdoblje trebalo utvrđivati sve primitka i izdatke, sukladno članku 88. ZPD-ak, ali da to nije moguće jer postupak utvrđivanja razlike između stečene imovine i dokazanih sredstava za stjecanje imovine se sukladno članku 108. u svezi sa člankom 117. stavak 3. točka 2. Općeg poreznog zakona, se može provoditi samo za razdoblja za koja nije nastupila zastara. Istakao je da porezno tijelo nije ovlašteno utvrđivati primitke i izdatke za razdoblje 2004. do 2016. godini, niti za 2017. godinu, budući da je za navedena razdoblja nastupila zastara prava na utvrđivanje odnosno zastara prava obavljanja nadzora.

19.Ugovori o najmu koje je tužitelj priložio u postupku kao dokaz primitaka, porezno tijelo nije osnovano prihvatilo cijeneći da ostvareni primici iz navedenog razdoblja ne bi mogli biti početno stanje na 01. siječnja 2017. ili 2018. godine, odnosno da je to novac kojeg tužitelj nije utrošio za podmirenje izdataka tih poreznih razdoblja kroz 14 godine počevši od 2004. godine ili davanje pozajmica, obzirom da navedeni navod tužitelja ne samo da nije uvjerljiv nije ni logičan, a što potvrđuje stanje na bančinim računima na 01. siječnja 2017. ili 01. siječnja 2018. godine.

20.Sud se u potpunosti slaže sa navedenim stavom poreznog tijela i tuženika budući da je odredbama OPZ-a određeno za koja razdoblja se može provoditi porezni nadzor, a jasno je da se na navedeno razdoblje ne može provoditi porezni nadzor. Kod navedenog je istaći da je na tužitelju kao poreznom obvezniku sukladno članku 88. OPZ-a da vjerodostojnim ispravama dokaže početno stanje na početku 2018. ili 2019. godine, u pogledu novčanih sredstava kojima je tužitelj raspolagao, a ne da za dokazivanje istog koristi navodne primitke od prije 14 godine, kao da u tom razdoblju nije ništa trošio.

Poslovni broj: Us l-26/2026-7

21.Tužitelj je u tijeku postupka na okolnost izvora sredstava (dokaz izvora sredstava) dostavljao izjave članova obitelji (oca, majke, sestre, majke supruge) o darovanju u 2016. godini tužitelju i tužiteljevoj supruzi iznosa gotovine od 1.000.000,00 kn, svakom, i to gotovine novca (koji nije na računima, a po osnovi nekretnina koje su oni otuđili (u razdobljima od 2005-2014. godine, od 2006. do 2010.godine, od 2006. do 2013. godine, u 2007. godini), što osnovano porezno tijelo nije prihvatilo kao valjan dokaz, kao vjerodostojne isprave.

22.U vezi sa navedenim dokazima koje je tužitelj dostavio poreznom tijelu tijekom postupka s ciljem dokazivanja izvora sredstava je istaći da se u poreznom postupku sve bitne činjenice, a osobito visina prihoda i izvori sredstava imovine i novčani tijek prvenstveno dokazuju urednom i vjerodostojnom dokumentacijom. Izvori i iznosi sredstava kojima se dokazuje vrijednost stečene imovine, moraju se temeljiti na vjerodostojnim ispravama, jer u protivnom porezno tijelo ih nije dužno prihvatiti kao valjane.

Izjave stranaka u postupku su samo pomoćno dokazno sredstvo koje ne može nadomjestiti činjenično stanje koje se prvenstveno utvrđuje urednom i vjerodostojnom dokumentacijom. Istaći je da je kod navedenog teret dokaza za činjenice koje umanjuju ili ukidaju porez na poreznom obvezniku.

23.Tužitelj kao porezni obveznik je trebao vjerodostojnim ispravama dokazati podrijetlo novčanih sredstava koja bi dobio na dar od svoje obitelji, dakle treba dokazati da su članovi njegovo obitelji te obitelji supruge mogli imati na raspolaganju navedene novčane iznose i da su ih tako mogli darovati tužitelju i njegovoj supruzi tj. trebao je vjerodostojnim ispravama dokazati podrijetlo novčanih sredstava koje su predmet darovanja (budući da navodi da se sredstva priskrbljena darovanjem). U konkretnom slučaju tužitelj vjerodostojnim ispravama treba dokazati porijeklo novca tj. da je darovatelj mogao imati navedeni iznos novca (treba dokazati od kuda mu novac kojeg je darovao tužitelju, da li je i kakve primitke i rashode imao u proteklom razdoblju), što bi potvrdilo da je darovatelj mogao imati navedeni iznos novca za darovanje.

24.U smislu dokazivanja navedenog tužitelj je u postupku trebao dostaviti bankovne izvode koji bi potvrdili da su određene svote novca prethodno podignute sa računa, dokaz o uplati novca na račun ili potvrde o stanju računa ili da je nadležnom poreznom tijelo prijavio/la primitak dara, jer je darovanje oporezivo.

Bez navedenog tužitelj (iako darovanje od roditelja nije oporezivo) je u znatnoj mjeri otežao dokazivanje porijekla imovine, jer izjave fizičke osobe čak i kad je javnobilježnički ovjerena, može biti samo pomoćno sredstvo, odnosno ukoliko sama izjava nije potkrijepljena nekim drugim materijalnim dokazom, sama po sebi nema snagu urednog i vjerodostojnog dokumenta.

Iako zakonskim odredbama nije propisano da se novčana sredstva trebaju isključivo držati na računu odnosno da se novčana sredstva mogu držati i kod kuće u gotovini, kod navedenog treba sagledavati kontekst cijele stvari, u smislu iznosa novčanih sredstava i razdoblja držanja novca, jer se držanje velikih iznosa gotovine izvan bankovnog sustava u današnje vrijeme smatra ekonomski neuobičajenim i promašenim, te su tvrdnje o "gotovini iz kuće" neprihvatljive, jer je sasvim razumno da se u današnje vrijeme prati tijek novca, pa ako je novac bio na računu isto se lako dokazuje izvodima sa računa. Ono što se ne može dokazati papirnatim, neovisnim i službenim tragom novca (vjerodostojnom ispravom) smatra se kao da ne postoji, jer tvrdnja (izjava) nije dokaz.

Poslovni broj: Us l-26/2026-7

25.Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

26.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu 22. svibnja 2026.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Odvjetničko društvo Ljubičić-Vrdoljak &partneri, Split,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak Zagreb, Katančićeva 5,

- u spis.