REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-605/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivoni Horvatić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marije Pirša kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog CI, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak; dalje: KZ/11.), u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu podignute 18. ožujka 2020. broj KO-DO-3208/20, nakon održane javne rasprave u prisutnosti zastupnice optužbe ĆI, optuženog CI i njegovog branitelja, odvjetnika TI dana 22. svibnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25 i 13/26; dalje: ZKP/08.) stavlja se izvan snage presuda broj K-605/2026-3 od 21. svibnja 2020. kojom je izdan kazneni nalog protiv optuženog CI, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. KZ/11.

II. Na temelju čl. 453. toč. 1. ZKP/08 u vezi čl. 21. st. 1. KZ/11.

optuženi CI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin TI i C rođene Ć, rođen **.**.1954. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom stručnom spremom, bravar, umirovljenik s mirovinom oko 700,00 €, supruga u mirovini, mirovina iznosi oko 530,00 €, vlasnik kuće na adresi prebivališta, vlasnik ruševne kuće u [adresa], vlasnik vozila Opel Vectra proizvedenog 2003., otac troje punoljetne djece, prekršajno kažnjavan i kazneno neosuđivan,

oslobađa se optužbe

da bi,

25. svibnja 2016. oko 19,30 sati u [adresa], nakon prethodnog verbalnog sukoba s ZI, pristajući da ga teško tjelesno ozlijedi, udario šakom u lice, uslijed čega je ZI izgubio ravnotežu, pao i glavom udario o tlo te zadobio otok usana, krvarenje iz nosa, prijelom lijeve strane zatiljne kosti, traumatsko krvarenje u meke moždane ovojnice čeono bazalno desno, nagnječenje mozga čeono bazalno desno koje ozljede u ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu,

dakle,

drugoga teško tjelesno ozlijedio

čime bi

počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – opisano kažnjivo po čl. 118. st. 1. KZ/11.

III. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1.Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu je dana 20. ožujka 2020. podiglo optužnicu broj KO-DO-3208/20 protiv CI zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11. Oštećeni GI nije postavio imovinskopravni zahtjev.

2. U ovom predmetu je donesena presuda broj K-584/2020-17 od 26. rujna 2022. koja je ukinuta presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Kž- 54/2023-5 od 2. travnja 2026.

3. U ponovljenom postupku je optuženi CI pozvan da se očituje o optužbi naveo da se ne smatra krivim za kazneno djelo.

3.1. Pozvana u smislu čl. 416. st. 1. ZKP/08. da odredi koji dio optužnice poriče i zbog čega, obrana je navela da optuženik ne osporava da se nalazio u vrijeme i na mjestu navedenima u činjeničnom opisu, kao i da je došlo do fizičkog sukoba s ZI, ali osporava da bi imao namjeru ozljeđivanja oštećenika.

4. Optuženik je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka naveo da ostaje kod svega što je do sada govorio u ovom postupku, da nema ništa za dodati i da ne želi odgovarati na bilo čija pitanja. Sud je potom reproducirao snimku o ispitivanju optuženika od 25. studenog 2019. te je pročitao obrane optuženika od 15. srpnja 2022. i od 26. rujna 2022. Optuženik je u obrani od 25. studenog 2019. (CD medij u omotu na listu 28. spisa) izjavio da je taj dan oko 16-17 h bio kod dućana, a oštećeni GI je izašao iz dućana i počeo se žaliti da ga je napao pas optuženika, počeo je vrijeđati i psovati optuženika. Kako je oštećenik u rukama nosio pivu, s bocom ga (optuženika) je udario u glavu s lijeve strane glave te se boca razbila, a on (optuženik) je u polu-nesvjesnom stanju odgurnuo oštećenika od sebe. Oštećenik je pao, a on (optuženik) mu više nije niti prilazio. Iz dućana je istrčao neki čovjek koji je posjeo oštećenika i pozvao hitnu pomoć. Optuženik je dalje naveo da poznaje oštećenika od ranije jer isti dolazi u taj dućan i pije na cesti. Makinalno ga je udaljio od sebe da ga oštećenik ne bi više udarao. Oštećenik je izgubio ravnotežu i udario o beton. Optuženik je dodao da je bio omamljen pa nije registrirao osobe u blizinu, nije bio pod utjecajem alkohola, a njegova namjera je bila da ga oštećenik više ne udari s bocom u glavu. Sukob je prestao padom oštećenika. Potom ga (optuženika) je odvela hitna medicinska pomoć o čemu je dostavio dokumentaciju u spis. Poslije ovog događaja više nije sretao oštećenika jer mu je vlasnik dućana zabranio da dolazi s obzirom da radi incidente. Optuženik je u obrani od 15. srpnja 2022. (list 113. spisa) naveo da ostaje kod ranije obrane i da neće odgovarati na pitanja, osim na pitanja svog branitelja. Na upit branitelja je naveo da dozvoljava mogućnost da je oštećenog ZI istovremeno odgurnuo i zatvorenom šakom udario u glavu braneći se. U obrani od 26. rujna 2022. (poleđina lista 118. spisa) je izjavio da ostaje kod svojih navoda od 15. srpnja 2022. i da nema ništa za dodati.

5. Iz ovakve obrane optuženika proizlazi da je isti odgurnuo oštećenika i da dozvoljava da ga je udario zatvorenom šakom u glavu zato da se obrani od oštećenika koji ga je prethodno udario pivskom bocom u glavu, psovao i vrijeđao ga.

6. Sud je u dokaznom postupku pročitao nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine dr. Davora Mayera od 6. ožujka 2020. s lista 50-52. te usmeni nalaz i mišljenje vještaka dr. Pere Bubala od 15. srpnja 2022. s lista 112-113 spisa. Uz suglasnost stranaka je pročitao iskaz svjedoka GI od 7. studenog 2019. (list 20. spisa). Potom je pročitana službena zabilješka o dojavi osim izjava osoba (list 2. spisa), medicinska dokumentacija za ZI (list 3, 37-46 i 85- 111. spisa) i medicinska dokumentacija za optuženika (list 4, 7 -10 i 30-34. spisa). Budući da nije bilo novih dokaznih prijedloga pročitani su izvaci iz kaznene (list 138. spisa) i prekršajne (list 136. spisa) evidencije za optuženika.

6.1. Svjedok, oštećeni GI je u svom iskazu od 7. studenog 2019. (list 20. spisa) naveo da se ne sjeća kritičnog događaja ni nastanka tjelesne ozljede, no sjeća se da se tog dana verbalno prepirao s CI koji se kasnije po kvartu hvalio da ga je udario.

6.2. U nalazu i mišljenju vještaka sudske medicine dr. Davora Mayera (list 50.- 52. spisa) je navedeno da je ZI kritične zgode zadobio otok usana, krvarenje iz nosa, prijelom lijeve strane zatiljne kosti, traumatsko krvarenje u meke moždane ovojnice čeono bazalno desno i nagnječenje mozga čeono bazalno desno, koje ozljede u ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Unutarnje ozljede glave nastale su padom uz udar stražnjim dijelom glave o tvrdu podlogu. Ozljede na licu (usana i nosa) su nastale udarcem tupo tvrdog sredstva, u okolnostima fizičkih sukoba se najčešće radi o udarcima stisnutom šakom. Za nastanak ovakvih ozljeda je bio potreban jedan udarac zadan silom slabog intenziteta, time da ove ozljede nisu nastale odguravanjem. Promatranjem ozljeda u cjelini najvjerojatnije da je oštećenik najprije dobio jedan udarac šakom u lice od kojeg je izgubio ravnotežu i pao udarivši glavom o tlo.

6.3. Vještak sudske medicine dr. Pero Bubalo je na raspravi (list 112. spisa) dopunio raniji nalaz i mišljenje te je naveo da iz medicinske dokumentacije za optuženika proizlazi da je optuženi CI u događaju 25. svibnja 2016. zadobio ozljede – ranu razderotinu na lijevoj strani čela duljine 1,5 cm i trzajnu ozljedu vratne muskulature, odnosno istegnuće mišića vrata. Rana razderotina u području čela nastala je djelovanjem tupotvrdog, bridovitog sredstva. Udarac bocom, kako navodi optuženik, predstavlja podesan mehanizam za nastanak ove ozljede. Za njen nastanak bio je potreban jedan udarac zadan silom slabog do srednjeg intenziteta. Istegnuće mišića vrata je nastalo kratkotrajnim i snažnim trzajem vrata, a osim u okolnostima prometnih nesreća, ovakva ozljeda se viđa i u okolnostima fizičkog obračuna, kada primjerice uslijed udarca u glavu dođe do snažnog trzaja vrata. Nakon reproduciranja snimke s obranom optuženika, vještak je naveo da se mehanizam nastanka ozljeda kod oštećenika, kao i kod optuženika većim dijelom može uklopiti u dinamiku koju je opisao optuženik. Optuženik je u svojoj obrani naveo da je, nakon što je zadobio udarac bocom, odgurnuo oštećenika. Ozljede koje su utvrđene kod oštećenika u području lica (oteklina usana i krvarenje iz nosa) se ne viđaju kao posljedica odguravanja, nego iste nastaju kao posljedica udarca. Za nastanak ovih ozljeda kod oštećenika bio je dostatan jedan udarac zadan silom slabog intenziteta. Na pitanje je li bilo moguće da je istovremeno oštećenik bio odgurnut i udaran, vještak je odgovorio da se ta mogućnost ne može isključiti, odnosno da je moguće da se radi o istovremenom udarcu i odguravanju.

6.4. Iz medicinske dokumentacije za oštećenika i optuženika proizlazi da su obojica zadobili ozljede događaju koji je predmet postupka. Iz medicinske dokumentacije za oštećenika proizlazi da isti boluje od epilepsije i da ima problema s alkoholizmom.

7. Sud je prihvatio rezultate sudsko-medicinskih vještačenja jer su stručna i argumentirana, a nitko nije imao primjedbe na takve nalaze i mišljenja. Prihvaćena je i sva dokumentacija priložena u spis jer je međusobno sukladna te je sastavljena od strane policije i liječnika prilikom obavljanja njihovog posla, koje osobe nemaju nikakvog interesa unositi neistinite podatke što je daljnji razlog za prihvaćanje dokumentacije kao vjerodostojnog dokaza. Prihvaćen je iskaz oštećenog GI da se ničega ne sjeća budući da se uklapa u činjenicu da je bio alkoholiziran koja je vidljiva iz njegove medicinske dokumentacije nastale odmah nakon događaja koji je predmet ovog postupka. Obrana optuženika da je istovremeno odgurnuo i udario oštećenika se ne može isključiti kao istinita (jer je vještak dopustio takvu mogućnost), a prihvaćeni su njegovi navodi da je bio napadnut i ozlijeđen pivskom bocom od strane oštećenika jer su potkrijepljeni medicinskom dokumentacijom i rezultatima vještačenja.

8. Analizom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza u njihovoj ukupnosti, sud je utvrdio da je optuženi CI inkriminirane prigode postupao u nužnoj obrani, odnosno da je svojim postupanjem ostvario bitna obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11., no da postoji razlog za isključenje protupravnosti.

9. Kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11., za koje se tereti optuženi CI, čini onaj tko drugoga teško tjelesno ozljedi. Nužna obrana po čl. 21. st. 2. KZ/11. je ona obrana koja je prijeko potrebna da se od sebe ili drugog odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. Isključena je protupravnost djela počinjenog u nužnoj obrani.

10. U postupku nije bilo sporno da je oštećeni GI te zgode izgubio ravnotežu, pao i glavom udario o tlo te zadobio otok usana, krvarenje iz nosa, prijelom lijeve strane zatiljne kosti, traumatsko krvarenje u meke moždane ovojnice čeono bazalno desno, nagnječenje mozga čeono bazalno desno koje ozljede u ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Također nije bilo sporno da je takva ozljeda posljedica radnje optuženika zbog koje je oštećenik pao i zadobio ozljedu. Iz datuma medicinske dokumentacije za optuženika i oštećenika u kojoj su evidentirane njihove ozljede, očito je da su sve nastale u događaju koji je predmet ovog postupka.

11. Sporno je pitanje je li optuženik te zgode počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11. s neizravnom namjerom ili je pri tome postupao u samoobrani kako on zapravo navodi (što bi ukazivalo na institut nužne obrane).

12. Prvenstveno treba istaknuti da osim dvojice sudionika događaja, nije bilo očevidaca koji bi mogli svojim iskazom potkrijepiti tezu optužnog akta ili navode obrane. Nadalje, iz iskaza oštećenog ZI je vidljivo da se ne sjeća kritičnog događaja, niti nastanka ozljede, osim da se optuženik naknadno hvalio da ga je udario (koja okolnost nije niti sporna). Izvori saznanja o događaju koji je predmet optužbe su obrana optuženika, medicinska dokumentacija za optuženika i oštećenika te rezultati sudsko-medicinskog vještačenja. Sud je prilikom ocjene dokaza i utvrđenja činjenica bio dužan dvojbu o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona rješavati na način koji je povoljniji za optuženika sukladno čl. 3. st. 3. ZKP/08.

13. Iz nalaza vještaka sudske medicine proizlazi da je optuženik u događaju zadobio ozljedu (koja se uklapa u njegovu obranu da ga je oštećenik prethodno udario pivskom bocom u području lijeve strane glave) u vidu rane razderotine i trzajnu ozljedu vratne muskulture, a da je za nastanak tih ozljede bio potreban jedan udarac zadan silom slabog do srednjeg intenziteta. Dakle, takav nalaz potvrđuje obranu optuženika da je prethodno bio napadnut i ozlijeđen od strane oštećenika. Prema nalazu vještaka, oštećenik je zadobio udarac tupotvrdog sredstva u području lica (oteklina usana i krvarenje iz nosa) od kojega je pao i zadobio ozljede iz činjeničnog opisa optužnice. Vještak je naveo da je za to bio dostatan udarac zadan silom slabog intenziteta. Time je potvrđen drugi dio obrane optuženika koji je naveo da dopušta mogućnost da je s odguravanjem istovremeno udario oštećenika.

14. Imajući u vidu rezultate vještačenja i obranu optuženika, a u izostanku bilo kakvih drugih dokaza koji bi se odnosili na dinamiku fizičkog sukoba između optuženika i oštećenika, sud je zaključio da je oštećenik prvo verbalno napao optuženika tako da ga je vrijeđao i psovao. Potom se ponašanje oštećenika intenziviralo u napad na život i tijelo tako da je udario optuženika pivskom bocom u glavu i tako ga ozlijedio, a povod je bila ljutnja oštećenika zbog psa optuženika. Niti jedan dokaz ne ukazuje na provokaciju od strane optuženika zbog koje bi oštećenik imao opravdanja za svoj napad na optuženika. Nakon zadobivanja udarca pivskom bocom, optuženik je na takav napad reagirao udarcem šakom u glavu oštećenika koji je uslijed toga pao i zadobio tešku tjelesnu ozljedu. Pri tome je , prema nalazu vještaka, oštećenik uporabio silu slabijeg do srednjeg intenziteta, a optuženik silu slabog intenziteta što znači da je napad od strane oštećenika bio jače siline nego reakcija optuženika.

15. Dakle, oštećenik je te zgode prema optuženiku poduzeo protupravan napad udarcem bocom u glavu optuženika. Potom je optuženik poduzeo radnju obrane od fizičkog napada (koji je bio istodoban te je optuženik imao razloga očekivati da će se napad nastaviti zbog progresije iz verbalnog u fizički) na svoj život i tijelo na način da je udario oštećenika jednim udarcem u lice. Pri tome je bio svjestan da zbog takvog udarca oštećenik može izgubiti ravnotežu i pasti te glavom udariti u tvrdu površinu pločnika na kojoj su se obojica nalazili. To dalje znači da je optuženik te zgode postupao s neizravnom namjerom iz čl. 28. st. 3. KZ/11 jer je bio svjestan moguće posljedice u vidu pada, udarca glavom i teške tjelesne ozljede te je na to pristao. Imajući u vidu pravo samozaštite sud smatra da je obrana optuženika od napada oštećenika bila prijeko potrebna i da u njoj postoji proporcionalnost između intenziteta napada oštećenika (sila slabijeg do srednjeg intenziteta) i obrambene radnje optuženika (sila slabog intenziteta).

16. Naime, čl. 21. st. 2. KZ/11 definira nužnu obranu kao obranu prijeko potrebnu da se od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. Pravo na nužnu obranu izvodi se iz načela samozaštite prema kojem nitko nije dužan trpjeti povrede svojih pravnih dobara pa je ovlašten silom odbiti napad na njih (pa tako ni optuženi CI napad na život i tijelo) te načela potvrđivanja (afirmacije prava) jer se priznavanjem prava na nužnu obranu osigurava prevlast prava nad nepravom. Upravo od tuda i slijedi važno praktično pravilo da se od napadnutog ne smije tražiti da se spašava bijegom (turpis fuga lat. sramotan bijeg). Naime, napadnuti nije dužan bježati jer to nije obrambena radnja , stoga ni optuženi CI koji je inkriminirane prigode bio napadnut nije bio dužan bježati. Iako je optuženik svjesno ostvario obilježja kaznenog djela, takvo ponašanje nije protupravno uslijed uvažavanja načela samozaštite prema kojem nitko nije dužan trpjeti povrede svojih pravnih dobara pa pravo na nužnu obranu osigurava prevlast prava nad nepravom.

17. S obzirom na uputu iz ukidne odluke sud je razmotrio pitanje je li u konkretnoj situaciji bilo prekoračenja nužne obrane i je li radnja optuženika mogla biti posljedica prekoračenja nužne obrane zbog ispričive jake prepasti prouzročene napadom oštećenika. Međutim, za takav tijek događaja nema dokaza , nego samo eventualne pretpostavke koje je sud bio dužan vrednovati sukladno čl. 3. st. 2. ZKP/08.

18. Optuženik je postupao u nužnoj obrani jer je ostvario obilježja kaznenog djela svjestan njegovih obilježja i svjestan mogućnosti ostvarenja tih obilježja pa na to i pristaje (neizravna namjera). Dakle, kod instituta nužne obrane upravo se i radi o tome da počinitelj svjesno ostvaruje objektivna obilježja kaznenog djela, bilo s izravnom bilo s neizravnom namjerom, ali je protupravnost njegove radnje isključena zbog toga što on od sebe opravdano i zakonito odbio istodobni i izravno predstojeći protupravni napad na način koji je bio primjeren konkretnim okolnostima. Kod takvog stanja stvari, obrana optuženika od napada oštećenika je bila prijeko potrebna i u njoj postoji proporcionalnost između intenziteta napada oštećenika (primijenjen udarac silom slabijeg do srednjeg intenziteta) i obrambene radnje optuženika (primijenjen udarac silom slabog intenziteta).

19. Slijedom svega navedenog, nema kaznenog djela pa je zbog postojanja osnove za njegovo oslobođenje od optuženja, optuženik oslobođen od optužbe na temelju odredbe čl. 453. toč. 1. ZKP/08.

20. S obzirom da je optuženik oslobođen optužbe, sud je na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08. odlučio da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

21. Budući da je u ovom predmetu donesena presuda broj K-605/2026-3 od 21. svibnja 2020. kojom je izdan kazneni nalog protiv optuženog CI, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. KZ/11., sud je bio dužan na temelju čl. 544. st. 1. ZKP/08. tu presudu staviti izvan snage kao u toč. I. izreke ove odluke.

22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. svibnja 2026.

Sudac:

Ivona Horvatić

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od pisanog primitka iste, žalba se podnosi ovom sudu neposredno ili poštom preporučeno u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj KO-DO-3208/2020 uz zapisnik

2. oštećeni GI, [adresa] - po pravomoćn.

3. optuženi CI [adresa]

4. braniteljica, odvjetnica Ljiljana Planinić - uz zapisnik

5. u spis