Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-378/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja EZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Papac, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika Hrvatskog telekoma d.d., Radnička cesta 21, Zagreb, OIB: 81793146560, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-31/2024-19 od 09. siječnja 2025. u sjednici vijeća održane 22. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-31/2024-19 od 09. siječnja 2025.u točki II i III izreke.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, proglašena je nedopuštenom ovrha odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava sa računa tužitelja po prijedlogu ovrhovoditelja, sada tuženika, protiv ovršenika, ovdje tužitelja, temeljem zahtjeva podnesenog kod Financijske agencije radi naplate novčane tražbine iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-37384/07 javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić u odnosu na zateznu kamatu koja je na iznos glavnice od 422,95 eura / 3.186,73 kn za razdoblje od 20. rujna 2006. do 26. prosinca 2018. te zateznih kamata na iznos glavnice od 7,88 eura / 59,36 kn za razdoblje od 20. listopada 2006. do 26. prosinca 2018. Točkom II izreke odbijen je tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe odnosno pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava sa računa tužitelja iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv - 37384/07 javnom bilježniku Ladi Škaričić-Sinčić radi naplate glavnice u iznosu od 422,95 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 27. prosinca 2018. do isplate; glavnice u iznosu od od 7,88 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 27. prosinca 2018. do isplate , troškova postupka u iznosu od 108,73 eura. Točkom III izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška, kao neosnovan.

2. Protiv točke II i III izreke presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 165/23-dalje: ZPP).

3. U žalbi tvrdi da je pogrešno zaključio sud prvog stupnja da bi on trebao dokazati činjeničnu tvrdnju o nepostojanje tražbine tuženika prema njemu jer da je teret dokaza o postojanju te tražbine na tuženiku. Tvrdi da sud prvog stupnja zbog pogrešne primjene odredbe o teretu dokazivanja pogrešno utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovorom na žalbu nije dostavljen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prvostupanjski je sud u odnosu na pobijani dio presude utvrdio:

-da je tužitelj upućen na pokretanje predmetne parnice iz ovršnog postupka posl. br. Ovr-592/2023-3 zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. OZ-a i da je pravovremeno podnio predmetnu tužbu,

-da tužitelj prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom temelji na tvrdnji da rješenje o ovrsi nikada nije primio, da s tuženikom nije bio u poslovnom odnosu i da ne postoji nikakvo potraživanje tuženika prema njemu i da je na te okolnosti zatražio da se službenim putem pribavi dokumentacija,

-da je pravomoćnim rješenjem o ovrsi javnih bilježnika Ive Hanžeković Živković i Lade Škaričić-Sinčić poslovni broj Ovrv-37384/07 od 25. rujna 2007. sa potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti naložena ovdje tužitelju predmetna isplata,

-da tužitelj nije ovlašten u parničnom postupku tražiti proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim temeljem činjenica koje je mogao istaknuti u postupku iz kojeg ovršna isprava proistječe te da članak 50. OZ-a ne predviđa mogućnosti izjavljivanja žalbe protiv rješenja o ovrsi zbog činjenica koje su nastale, odnosno koje su se mogle istaknuti, u postupku iz kojeg proističe ovršna isprava, a činjenice na koje se tužitelj poziva(da nije bio u poslovnom odnosu s tuženikom i da tuženik nema potraživanje prema njemu ) su činjenice koje je tužitelj mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe rješenje o ovrsi kao ovršna isprava,

-da u situaciji kada je pravomoćnim i ovršnim rješenjem utvrđena tražbina tužitelja prema tuženiku teret dokaza o ne postajanju te tražbine je na tužitelju,

-da tužitelj dokaznim prijedlogom za pribavu spisa od Javnog bilježnika, a koji je zbog proteka vremena izlučen nije dokazao osnovanost tražbine. Predlagao je i i da se pribavi dokumentacija o poslovnom odnosu između tužitelja i tuženika i sud je naložio tuženiku da dostavi dokumentaciju u sudski spis, ali tuženik tom prijedlogu nije udovoljio,

-da nije zastarjela predmetna tražbina već je prekinuta podnošenjem zahtjeva Financijskoj agenciji od 9. lipnja 2011. po osnovi kojega je predmetna ovršna isprava bilo uvršteno u redoslijed osnova za plaćanja Financijske agencije od 18. lipnja 2011. do 4. kolovoza 2018. i da je u tom razdoblju temeljem te osnove naplaćena naknada za provedbu ovrhe Financijske agencije u iznosu od 25,09 eura te dio troškova postupka koji su dosuđeni ovrhovoditelju rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv - 37384/07 od 25. rujna 2007. u iznosu od 48,91 euro, dok je u preostalom dijelu potraživanje tuženika temeljem rješenja o ovrsi ostalo nenaplaćeno i isknjiženo zbog nemogućnosti naplate,

-da je zahtjev za naplatu od 15. prosinca 2021. predanom Financijskoj agenciji 27. prosinca 2021. radi namirenja predmetne tražbine ,

-da je podnošenjem zahtjeva za naplatu od 18. lipnja 2011. prekinuta zastara u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ „ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023: dalje ZOO) i da je prekid trajao sve do 4. kolovoza 2018., kada je Financijska agencija prestala postupati po zahtjevu tuženika , te da je 4. kolovoza 2018. u smislu odredbe čl. 245. zastara po predmetnoj tražbini ponovno počela teći i da do podnošenja zahtjeva naplatu od 27. prosinca 2021. taj rok nije protekao.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pri tome pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. u vezi članka 365. stavka 2. ZPP -a, ovaj sud nije utvrdio postojanje navedenih bitnih procesnih povreda. Pobijana presuda je razumljiva i neproturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev i to utvrđenje prvostupanjskog suda bitnim žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.

10. Za istaknuti je da u ovom konkretnom slučaju dosita ne bio postojao opravdani razloga za upućivanjem ovršenika na pokretanje parnice zbog žalbenog razloga iz čl. 50. stavak 1. točka 7 . OZ-a jer je zbog tog razloga ovdje tužitelj kao ovršenik mogao uložiti prigovor protiv rješenja o ovrsi, ali kako je sud prvog stupnja zaključkom uputio tužitelja na pokretanje parnici iz tog razloga, prvostupanjski kao ni žalbeni sud nisu ovlašteni preispitivati zakonitost tog upućivanja.

11. Pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da nije nastupila zastara predmetne tražbine i naveo je odlučne razloge za takvo utvrđenje koje se žalbom ni ne osporava.

12. Nastavno, pravilno je utvrdio da tužitelj nije dokazao osnovanost žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. točka 7. ZPP-a, da ovrhovoditelj ne bi bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave.

13. Naime, u konkretnoj situaciji kada je pravomoćnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ive Hanžeković-Živković, posl. br. Ovrv-37384/07 od 25. rujna 2007. dokazano postojanje tražbine ovdje tužitelja prema tuženiku i kada je dio te tražbine kroz ovršne postupke i namiren, tužitelj bi trebao dokazati, kako pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, da nije bio u poslovnom odnosu s tuženikom i da mu ne duguje potraživani iznos iz tog rješenja o ovrsi, što nije dokazao.

14. Protivno žalbenim tvrdnjama, kroz takvo postupanje nije naloženo tužitelju dokazivanje negativnih činjenica već se od njega traži da dokaže pozitivnu tvrdnju, postojanje razloga iz čl. 50. stavak 1. točka 7. OZ-a za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

15. Na činjenici da tuženik nije dostavio zatraženu dokumentaciju poslovnog odnosa tužitelja i tuženika ne može se temeljiti zaključak o osnovanosti tvrdnji da tužitelj nije bio u poslovnom odnosu s tuženikom jer tuženik ni ne može dostaviti tu dokumentaciju budući da je prestala njegova obveza čuvanja. Naime, u smislu odredbe čl. 7. Zakon o računovodstvu („Narodne novine“ br. 109/07., 54/13. i 121/14: dalje ZR.) kao i kasnije donesenog čl. 10. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ 78/15) ta dokumentacija (podaci uneseni u dnevnik i glavnu knjigu) čuva se 11 god, a toliko se čuvaju i poslovne knjige (čl. 14 . ZR), a od 2006. do 2023. je protekao taj rok.

16. Pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka i to utvrđenje suda prvog stupnja bitnim žalbenim tvrdnjama nije ni dovedeno u pitanje.

17. Slijedom navedenog svi žalbeni navodi tužitelja su neosnovani te je primjenom odredbe članak 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki 1. izreke presude.

18. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuž itelja za naknadu troškova žalbenog postupka jer tužitelj nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a) i odlučeno je kao u točki 2. izreke.

19. Nepobijani dio točke I izreke presude suda prvog stupnja, ostaje neizmijenjen.

U Rijeci, 22. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić