26. P-181/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stalna služba u Drnišu

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, Stalna služba u Drnišu, OIB: 29399232217, po sutkinji Martini Periša, u pravnoj stvari tužitelja AF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Lušić, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po ODO Šibenik, Građansko-upravni odjel, Stalna služba u Kninu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glave javne rasprave, zaključene dana 23. travnja 2026. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Stipice Ćaleta Cara, odvjetnika u Odvjetničkom uredu Krešimira Lušića iz Šibenika, te u odsutnosti zakonskog zastupnika Republike Hrvatske, po objavi dana 22. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj AF, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik za cijelo 2117/2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina].

II. Tuženik je dužan trpjeti da tužitelj AF, OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], na svoje ime, za cijelo, uz istodobni izbris toga prava sa imena Općenarodna imovina.

III. Nalaže se tuženoj Republika Hrvatska, OIB 52634238587, tužitelju AF, naknaditi parnični trošak u iznosu od 939,29 eura (devetstotridesetdevet eura i dvadesetdevet centi), uključivo sa zakonskom zateznom kamatom koja na isti iznos teče od dana donošenja presude u ovoj parnici do naplate, sve rokom od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj AF, zastupan po punomoćniku Krešimiru Lušiću, odvjetniku u [adresa], podnio je ovom sudu, dana 31. siječnja 2025. godine, tužbu protiv tuženika Republike Hrvatske, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

1.1.Tužitelj je u tužbi naveo da je predmetna nekretnina isključivo vlasništvo tužitelja, koji je istu stekao sukcesijom i diobom. Naime, predmetna nekretnina da je bila vlasništvo oca tužitelja GF, koji je istu stekao nasljeđivanjem u smrt svojeg oca, a kojeg je pak sukladno Rješenju o nasljeđivanju O- 917/78, donesenom od strane O.S. [adresa] naslijedila sestra tužitelja ŠF. Tužitelj je potom 2007. godine sklopio Ugovor o diobi sa zakonskim sunasljednicima svojeg pokojnog oca, sestrama ŠF i RF, kojom izvršenom diobom je tužitelja pripala sva ostala obiteljska imovina izuzev one taksativno navedene u ugovoru, a samim time je tužitelja pripala i predmetna nekretnina, u čijem kvalificiranom posjedu se tužitelj nalazi i danom podnošenja tužbe, a kakav posjed su prethodno držali i tužiteljevi pravni prednici unazad nekoliko desetljeća. Posebno se ističe da predmetna nekretnina čini jedinstvenu cjelinu sa ostalim nekretninama u vlasništvu tužitelja, a za koje je tužitelj već ishodio uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, za cijelo. U zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetne nekretnine upisana je Općenarodna imovina, uslijed čega je tužitelj sukladno članku 186. a Zakona o parničnom postupku zakonskom zastupniku tuženika podnio Zahtjev za mirno rješenje spora, koji Zahtjev je od strane zz tuženika odbijen. .

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te je naveo kako ostaje kod svog odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora, u kojem je tužena navela kako predmetna nekretnina čini jednu cjelinu sa čest. br. 144/1 i čest. br. 143/2, K. O. [katastarska općina], koje da je tužitelj stekao u parničnim postupcima pa da ostaje nejasno zašto nije u tim postupcima obuhvatio i predmetnu nekretninu. U svakom slučaju ista nekretnina da je u katastru opisana kao javno dobro-put, a u zemljišnim knjigama također kao put, te da ista spaja kat. čest. br. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u naravi nerazvrstanu cestu broj 104 sa naseljenim područjem na drugom kraju 2117/2, K. O. [katastarska općina].

3. U postupku su izvedeni dokazi očevidom na licu mjesta na predmetnoj nekretnini napravljenom po vještaku Antoniu Reljanoviću, dipl. ing geodezije od 31. listopada 2025. godine (list 18-19 spisa), zatim pregledom Ugovora o diobi od dana 29. svibnja 2007. godine, (list 3 spisa), rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku posl,br O-917/78 od dana 31. listopada 1978. godine, (list 4 i 5 spisa), zahtjeva za mirno rješenje spora upućenog ODO Šibenik, (list 6 i 7 spisa), Dopisa ODO Šibenik, Stalna služba Knin, broj N-DO-3007/2025 od dana 13. siječnja 2025. godine upućenog punomoćniku tužitelja, (list 8 spisa), Skice mjesta očevida izrađene po vještaku Antoniju Reljanoviću od 11. prosinca 2025. godine, zajedno sa prilozima i fotografijama, (list 30-39 spisa), te saslušanjem svjedoka MF, PF i TF.

3.1. Odbijen je dokazni prijedlog tužitelja da se izvede dokaz pregledom ovjerenih izjava ŠF i RF, (list 47-50 spisa), kao nepravodoban jer je punomoćnik tužitelja te izjave dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka, dakle, protivno čl. 299. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP), a ne radi se o činjenicama niti dokazu koji nisu mogli bez svoje krivnje iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 2. ZPP- a)

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP-a), kao i rezultatima cjelokupnog postupka, sud je tužbeni zahtjev našao osnovanim. Temeljem članka 219. st.1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je isti stekao pravo vlasništva nekretnine katastarski označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina].

7. Pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku posl,br O- 917/78 od dana 31. listopada 1978. godine (list 4 i 5 spisa) utvrđeno je da su u ostavinsku masu ostavitelja GF ušle nekretnine. Upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška], sve K. O. [katastarska općina] i da je nasljednicom proglašena kći ostavitelja, a sestra ovdje tužitelja, ŠF, i to uslijed odreke brata AF, ovdje tužitelja i sestre RF.

8. Pregledom Ugovora o diobi od dana 29. svibnja 2007. godine, (list 3 spisa) utvrđeno je da su isti ugovor dana 29. svibnja 2007. godine sklopili AF, ovdje tužitelj i njegove sestre ŠF i RF i da su tim ugovorom raspodijelili imovinu koja se vodi u [adresa] i [adresa], te su tim ugovorom sve nekretnine, osim 1/8 kuće u [adresa] (čest. zgr. [katastarska čestica]), ½ dijela kuće u [adresa] sa dvorištem i prilaznim putem (ččest.zem. 37/2) i 1/3 dijela Podvornice (čest.br. 73/1, 73/2, 73/3 i 73/4), pripale AF, ovdje tužitelju.

9. Pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora upućenog ODO Šibenik, (list 6 i 7 spisa) i Dopisa ODO Šibenik, Stalna služba Knin, broj N-DO-3007/2025 od dana 13. siječnja 2025. godine upućenog punomoćniku tužitelja, (list 8 spisa) utvrđeno je da se tužitelj obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku sa zahtjevom za mirno rješenje spora glede predmetne nekretnine, ali je isti dopisom od 13. siječnja 2025. godine odbijen u tome, te je u dopisu navedeno kako predmetna nekretnina čini jednu cjelinu sa čest. br. 144/1 i čest. br. 143/2, K. O. [katastarska općina], koje da je tužitelj stekao u parničnim postupcima pa da ostaje nejasno zašto nije u tim postupcima obuhvatio i predmetnu nekretninu. U svakom slučaju ista nekretnina da je u katastru opisana kao javno dobro-put, a u zemljišnim knjigama također kao put, te da ista spaja kat. čest. br. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u naravi nerazvrstanu cestu broj 104 sa naseljenim područjem na drugom kraju 2117/2, K. O. [katastarska općina].

10. Očevidom na licu mjesta na predmetnoj nekretnini napravljenom po vještaku Antoniu Reljanoviću, dipl. ing geodezije od 31. listopada 2025. godine (list 18- 19 spisa) i pregledom Skice mjesta očevida izrađene po vještaku Antoniju Reljanoviću od 11. prosinca 2025. godine, zajedno sa prilozima i fotografijama, (list 30-39 spisa) utvrđeno je da se pokazana nekretnina identificira kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] i da se radi o dugoj uskoj nekretnini prema katastarskom planu, a na terenu da se radi o pašnjaku bez ikakvih tragova puta. Ista nekretnina sa nekretninama oznaka čest. br. 143/2 i čest. br. 144/1, koje se nalaze zapadne, odnosno sa istočne strane predmetne i koje su nesporno u vlasništvu tužitelja, čini jednu cjelinu, tj. jedan jedinstveni posjed, te je vještak dostavio i fotografije mjesta spora.

11. Iz iskaza svjedoka MF, rođenog 1948. godine, kojeg je sud prihvatio kao vjerodostojan i životno logičan, proizlazi da je ova predmetna nekretnina kao i nekretnine koje se nalaze kako sa lijeve tako i sa desne strane iste bila u vlasništvu i posjedu još djeda tužitelja pok. OF, a nakon toga ju je naslijedio otac tužitelja GF, koji su nekretninu koristili kao njivu i za vrtove, a ova konkretna nekretnina je jako uska i nalazi se između dvije nekretnine, također u posjedu tužitelja otkad on zna za sebe, i ta nekretnina nikad nije služila kao javni put već su sami prednici tužitelja, odnosno djed tužitelja oformili tu nekretninu kao nekakav prolaz preko svojih nekretnina i samo su se oni tom nekretninom koristili, a isto tako tužitelj i njegovi prednici imali su svoje nekretnine i sa gornje i donje strane ove predmetne nekretnine, te su oni tim svojim putem dolazili do tih svojih nekretnina. Ova predmetna nekretnina je nakon smrti GF pripala u isključivo vlasništvo i posjed AF, a njegove sestre RF i ŠF su se odrekle ove nekretnine u korist svog brata AF. S ovom nekretninom nikad nikakve veze nije imala država ili nekadašnja općina Drniš, te ista nikad nije predstavljala javni put. Ovo da mu je sve poznato jer da u [adresa] živi od rođenja i da poznaje tužitelja i njegovu obitelj, te koliko zna nikad nitko nije tužitelju i njegovim prednicima smetao posjed ove nekretnine.

12. Iz iskaza svjedoka PF, rođenog 1951. godine, kojeg je sud prihvatio kao vjerodostojan i životno logičan, proizlazi da je on rođen u [adresa] i da poznaje kako tužitelja, tako i njegovu cijelu obitelj. Ova predmetna nekretnina da je bila u posjedu još njegova djeda OF i oca GF, prenosila se nasljeđivanjem sa jednog na drugog, a nakon smrti oca GF tužitelj da je jedan od nasljednika, a kako je on dogovorio podjelu sa svojim sestrama RF i ŠF, da to ne zna. Ova predmetna nekretnina se od strane prednika tužitelja, kao i okolne nekretnine s kojima ista čini jednu cjelinu koristila kao njiva i oni su prelazili ovom predmetnom nekretninom preko svojih nekretnina, a njemu da nije poznato da bi se ta predmetna nekretnina koristila ikada kao javni i put, već su se njom koristili isključivo tužitelj i njegovi navedeni prednici. Kada mu je pokazana skica izrađenu po vještaku Antoniju Reljanoviću naveo je da su i ove susjedne nekretnine koje idu duž ove predmetne uske nekretnine u posjedu tužitelja, dakle ove nekretnine oznaka 143/2 i 144/1 i sa ovom nekretninom čine jedinstvenu cjelinu. Koliko mu je poznato nitko nikada nije tužitelja i njegove prednike nije osporavao u posjedu ovih nekretnina, iste su u njihovu posjedu otkad on znam za sebe, a isto tako nekih 100-tinjak metara dalje on da ima u vlasništvu i posjedu svoje nekretnine.

13. Iz iskaza svjedoka TF, rođenog 1947. godine, kojeg je sud prihvatio kao vjerodostojan i životno logičan, proizlazi da je on rođen u [adresa], 50 metara od predmetne nekretnine i da zna da je predmetna nekretnina i njoj susjedne s obje strane u posjedu GF otkad zna za sebe. Predmetnu nekretninu da su prednici tužitelja koristili kao vlastiti put kako bi sebi olakšali pristup do svojih nekretnina koje se nalaze kako sa gornjeg tako i sa donje strane te nekretnine. Kada je od suda dobio na uvid skicu mjesta očevida od 11. prosinca 2025. godine naveo je kako su i ove susjedne nekretnine oznaka čest.br 143/2 i 144/1 također u vlasništvu i posjedu obitelji tužitelja. Naime, te dvije nekretnine kao i ovu predmetnu nekretninu su koristili isključivo prvo djed tužitelja pok. OF, a potom otac tužitelja GF, koji je također preminuo. Predmetnu nekretninu su kao nekakvi put kao bi lakše došli do svoji nekretnina napravili prednici tužitelja, a to je inače bila praksa kod njih u selu da prave puteve preko svoji nekretnina kako bi lakše dolazili sa jedne svoje nekretnine na drugu. Predmetne nekretnine su od strane prednika tužitelja korištena kao njiva, oralo se žito i pšenica, a tim putem koji predstavlja ova predmetna nekretnina su prednici tužitelja dolazili do svojih vinograda i isključivo su se oni koristili tom predmetnom nekretninom i nikad im nitko to nije osporavao, nit ju je itko drugi koristio kao javni put. Koliko on zna tužitelj je u odličnim odnosima sa svojim sestrama ŠF i RF da su se oni podijelili suglasno i da sestre nemaju nikakva prava na predmetnu nekretninu, iste da su tu nekretninu prepustile svom bratu.

14. Dakle, iz svega naprijed navedenog proizlazi kako predmetna nekretnina nikada nije predstavljala javni put, već da ista na terenu čini jednu cjelinu zajedno sa susjednim nekretninama oznaka čest. br. 143/2 i čest. br. 144/1, K. O. [katastarska općina], koje su nesporno u vlasništvu tužitelja, te je očevidom na licu mjesta također utvrđeno da na istoj nema tragova puta već da se radi o pašnjaku, a što je razvidno i iz fotografija dostavljenih uz skicu vještaka Antonia Reljanovića. Predmetnu nekretninu su kako to proizlazi iz iskaza savih saslušanih svjedoka, otkad oni znaju za sebe, a radi se o svjedocima koji su stari 78, 75 i 79 godina, zajedno sa okolnim nekretninama koristili i držali u po nikom ometanom posjedu prvo prednici tužitelja, djed OF pa potom otac GF, a poslije Josipove smrti tužitelj se sa svojim sestrama ŠF i RF dogovorio da njemu pripade predmetna nekretnina, a što u svojim iskazima potvrđuju i svjedoci MF i TF. Analizom iskaza u postupku saslušanih svjedoka MF, PF i TF također proizlazi da su prednici tužitelja od te nekretnine napravili vlastiti put kako bi mogli lakše dolaziti s jedne svoje nekretnine na drugu i da tu nekretninu kao put nitko osim njih nije koristio, a inače da je bila praksa u [adresa] da ljudi prave puteve kroz vlastite nekretnine kako bi lakše dolazili do drugih svojih nekretnina.

15. Odredbom čl. 114. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 94/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/1, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 u daljnjem tekstu ZVDSP) propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

16. Odlučujući o zahtjevu tužitelja u granicama činjeničnih navoda tužbe i navoda tužitelja koje je isti iznosio u tijeku postupka, a iz kojih proizlazi da je utuženu nekretninu stekao nakon smrti oca GF i diobom sa sestrama ŠF i RF, te se ista dugi niz godina nalazi u samostalnom, poštenom i nesmetanom posjedu tužitelja i njegovih navedenih prednika, a utemeljenjem u rezultatima dokaza provedenih u postupku, kako personalnih tako i materijalnih, te rezultata provedenog očevida, zaključak je ovog suda kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

16.1. Dakle, pravo vlasništva stečeno na originarni način ostvaruje se tužbenim zahtjevom na utvrđenje prava vlasništva i trpljenja upisa, a uzimajući u obzir činjenicu da iz priloženih materijalnih dokaza koje je sud cijenio vjerodostojnim, proizlazi da je tužitelj vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem samostalnog, poštenog i po nikom osporavanog posjedovanja predmetne nekretnine, zajedno sa svojim prednicima, kroz više od 70 godina, te uzimajući u obzir da tuženik koji se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu nije sudu priložio niti predložio niti jedan dokaz, kako materijalni tako ni personalni, iz kojeg bi proizlazilo da tužitelj nije vlasnik predmetne nekretnine, stav je ovog suda da isti nije ničim doveo u sumnju utvrđenje da je tužitelj doista vlasnik predmetne nekretnine.

17. Imajući u vidu sve naprijed navedeno valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatiti osnovanim pa je riješeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članaka 154. stavku 5., te člancima 155. i 164. ZPP-a, a tužitelju koji je u cijelosti uspio u parnici, uz vrijednost predmeta spora od 400,00 eura, ovaj sud je utvrdio trošak za sastav tužbe po kvalificiranom punomoćniku u iznosu od 50,00 bodova, te za zastupanje istog punomoćnika na pripremnom ročištu dana 31. listopada 2025. godine 50,00 bodova, za zastupanje na ročištu na kojem je održan očevid na licu mjesta dana 17. studenoga 2025. godine 50,00 bodova, te još 50,00 bodova za zastupanje na ročištu glavne rasprave održanom dana 23. travnja 2026. godine, dakle, ukupno 200,00 bodova, sve sukladno Tbr. 7. stavka 1. i Tbr. 9 stavka 1. u vezi s Tbr. 7. stavak 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Nar. nov. broj: 138/23, dalje: Tarifa), odnosno 400,00 eura po Tbr. 54. Tarife (1,00 bod u vrijednosti od 2,00 eura) i još 25,00% PDV- a na isti iznos po Tbr. 46 Tarife u iznosu od 100,00 eura, pa je ukupno tužitelju utvrđen trošak u visini od 500,00 eura, kao i sudska pristojba u ukupnom iznosu od 39,81 eura (za tužbu 13,27 eura i presudu 26,54 eura) to po Tar. br. 2. u svezi s Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi Zakona o sudskim pristojbama (Nar. nov. broj: 118/18), te trošak očevida i nagrade za obavljeno vještačenje vještaka Antonia Reljanovića, dipl. ing. geod., u iznosu od 399,48 eura, tj. sveukupan trošak postupka u iznosu od 939,29 eura, koliko je istome i dosuđeno, dok je tužitelj odbijen u preostalom zatraženom dijelu troška, u iznosu od 400,00 eura. Naime, tužitelj je popisao trošak za sastav tužbe, i zastupanje na naprijed navedena 3 ročišta, u iznosu od po 200,00 eura za svaku radnju, ali mu s obzirom na vrijednost predmeta spora koju je sam označio, pripada iznos od po 100,00 eura za svaku radnju, kako je to naprijed navedeno.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

U Drnišu, 22. svibnja 2026. godine

SUTKINJA:

Martina Periša

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka sud i protivnu stranu.

DN-a:

1. Tužitelju po punomoćniku Krešimiru Lušiću, odvjetniku u Šibeniku,

2. Tuženiku po zz. Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Stalna služba u Kninu.