REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: P-146/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Đakovu, po sucu Petru Grguru, u pravnoj stvari tužiteljice ĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Marinu Brajku, odvjetniku u Đakovu, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupano po punomoćniku, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 21. svibnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, te uz javnu objavu presude, 22. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, da tužiteljici ĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 9.799,52 eura (devet tisuća sedamsto devedeset devet eura i pedeset dva centa) na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF s pripadajućim zateznim kamatama počev od dospijeća prvog dospjelog iznosa pa do isplate, tj. od 1. svibnja 2019. pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku 15 (petnaest) dana i to na:

- iznos od 87,97 eura počev od 01.05.2019. pa sve do isplate

- iznos od 82,03 eura počev od 01.06.2019. pa sve do isplate

- iznos od 87,34 eura počev od 01.07.2019. pa sve do isplate

- iznos od 88,75 eura počev od 01.08.2019. pa sve do isplate

- iznos od 89,40 eura počev od 01.09.2019. pa sve do isplate

- iznos od 93,31 eura počev od 01.10.2019. pa sve do isplate

- iznos od 94,92 eura počev od 01.11.2019. pa sve do isplate

- iznos od 93,24 eura počev od 01.12.2019. pa sve do isplate

- iznos od 92,78 eura počev od 01.01.2020. pa sve do isplate

- iznos od 96,82 eura počev od 01.02.2020. pa sve do isplate

- iznos od 100,43 eura počev od 01.03.2020. pa sve do isplate

- iznos od 102,65 eura počev od 01.04.2020. pa sve do isplate

- iznos od 109,94 eura počev od 01.05.2020. pa sve do isplate

- iznos od 108,37 eura počev od 01.06.2020. pa sve do isplate

- iznos od 105,60 eura počev od 01.07.2020. pa sve do isplate

- iznos od 105,70 eura počev od 01.08.2020. pa sve do isplate

- iznos od 100,36 eura počev od 01.09.2020. pa sve do isplate

- iznos od 101,28 eura počev od 01.10.2020. pa sve do isplate

- iznos od 101,48 eura počev od 01.11.2020. pa sve do isplate

- iznos od 105,34 eura počev od 01.12.2020. pa sve do isplate

- iznos od 101,25 eura počev od 01.01.2021. pa sve do isplate

- iznos od 101,02 eura počev od 01.02.2021. pa sve do isplate

- iznos od 102,58 eura počev od 01.03.2021. pa sve do isplate

- iznos od 98,62 eura počev od 01.04.2021. pa sve do isplate

- iznos od 95,87 eura počev od 01.05.2021. pa sve do isplate

- iznos od 97,13 eura počev od 01.06.2021. pa sve do isplate

- iznos od 96,27 eura počev od 01.07.2021. pa sve do isplate

- iznos od 95,42 eura počev od 01.08.2021. pa sve do isplate

- iznos od 100,93 eura počev od 01.09.2021. pa sve do isplate

- iznos od 99,40 eura počev od 01.10.2021. pa sve do isplate

- iznos od 98,59 eura počev od 01.11.2021. pa sve do isplate

- iznos od 105,09 eura počev od 01.12.2021. pa sve do isplate

- iznos od 110,64 eura počev od 01.01.2022. pa sve do isplate

- iznos od 113,20 eura počev od 01.02.2022. pa sve do isplate

- iznos od 111,10 eura počev od 01.03.2022. pa sve do isplate

- iznos od 114,05 eura počev od 01.04.2022. pa sve do isplate

- iznos od 117,00 eura počev od 01.05.2022. pa sve do isplate

- iznos od 117,20 eura počev od 01.06.2022. pa sve do isplate

- iznos od 114,72 eura počev od 01.07.2022. pa sve do isplate

- iznos od 123,14 eura počev od 01.08.2022. pa sve do isplate

- iznos od 130,85 eura počev od 01.09.2022. pa sve do isplate

- iznos od 129,15 eura počev od 01.10.2022. pa sve do isplate

- iznos od 135,97 eura počev od 01.11.2022. pa sve do isplate

- iznos od 124,95 eura počev od 01.12.2022. pa sve do isplate

- iznos od 128,73 eura počev od 01.01.2023. pa sve do isplate

- iznos od 127,90 eura počev od 01.02.2023. pa sve do isplate

- iznos od 122,32 eura počev od 01.03.2023. pa sve do isplate

- iznos od 124,85 eura počev od 01.04.2023. pa sve do isplate

- iznos od 124,22 eura počev od 01.05.2023. pa sve do isplate

- iznos od 128,14 eura počev od 01.06.2023. pa sve do isplate

- iznos od 131,72 eura počev od 01.07.2023. pa sve do isplate

- iznos od 129,71 eura počev od 01.08.2023. pa sve do isplate

- iznos od 135,05 eura počev od 01.09.2023. pa sve do isplate

- iznos od 136,19 eura počev od 01.10.2023. pa sve do isplate

- iznos od 133,46 eura počev od 01.11.2023. pa sve do isplate

- iznos od 135,44 eura počev od 01.12.2023. pa sve do isplate

- iznos od 136,90 eura počev od 01.01.2024. pa sve do isplate

- iznos od 147,05 eura počev od 01.02.2024. pa sve do isplate

- iznos od 144,03 eura počev od 01.03.2024. pa sve do isplate

- iznos od 137,82 eura počev od 01.04.2024. pa sve do isplate

- iznos od 130,40 eura počev od 01.05.2024. pa sve do isplate

- iznos od 129,75 eura počev od 01.06.2024. pa sve do isplate

- iznos od 128,79 eura počev od 01.07.2024. pa sve do isplate

- iznos od 134,58 eura počev od 01.08.2024. pa sve do isplate

- iznos od 137,84 eura počev od 01.09.2024. pa sve do isplate

- iznos od 141,72 eura počev od 01.10.2024. pa sve do isplate

- iznos od 140,96 eura počev od 01.11.2024. pa sve do isplate

- iznos od 141,86 eura počev od 01.12.2024. pa sve do isplate

- iznos od 145,36 eura počev od 01.01.2025. pa sve do isplate

- iznos od 141,86 eura počev od 01.02.2025. pa sve do isplate

- iznos od 140,62 eura počev od 01.03.2025. pa sve do isplate

- iznos od 142,46 eura počev od 01.04.2025. pa sve do isplate

- iznos od 137,92 eura počev od 01.05.2025. pa sve do isplate

- iznos od 142,63 eura počev od 01.06.2025. pa sve do isplate

- iznos od 144,26 eura počev od 01.07.2025. pa sve do isplate

- iznos od 144,06 eura počev od 01.08.2025. pa sve do isplate

- iznos od 145,77 eura počev od 01.09.2025. pa sve do isplate

- iznos od 143,48 eura počev od 01.10.2025. pa sve do isplate

- iznos od 143,48 eura počev od 01.11.2025. pa sve do isplate

- iznos od 146,11 eura počev od 01.12.2025. pa sve do isplate

- iznos od 145,05 eura počev od 01.01.2026. pa sve do isplate - iznos od 145,18 eura počev od 01.02.2026. pa sve do isplate,

i

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva od 12. lipnja 2024. i 1. travnja 2026.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, da tužiteljici ĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.675,00 eura (tisuću šesto sedamdeset pet eura) sa zateznim kamatama tekućim od 22. svibnja 2026. po stopi u smislu članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 9. travnja 2024. navodi kako je 6. lipnja 2007. s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek sklopila Ugovor o kreditu broj: 5140030250-60010471217/2007 na iznos od 65.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita sa svrhom kupovine obiteljskog stana na rok otplate 30 godina. Kredit je i dalje u otplati i nije konvertiran sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju iz 2015.

1.1. Ukazuje kako su člankom 3. stavak 4. Ugovora tužiteljica i prednik tuženika ugovorili odredbu kojom se tužiteljica obvezala otplaćivati kredit u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.

1.2. U bitnome navodi kako je još 2019. godine pred Općinskim sudom u Đakovu protiv tuženika podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom banke i odredbe o valutnoj klauzuli CHF te isplate preplaćenih iznosa temeljem takvih odredbi, te se predmet vodio pod poslovnim brojem P-139/2019, a naknadno pod poslovnim brojem P-242/2021. U predmetu tog broja Općinski sud u Đakovu je donio presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, odnosno utvrdio je ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli CHF i odredbu o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom banke ništetnom te obvezao tuženika na isplatu preplaćenih iznosa zaključno s datumom 1. studeni 2018. U povodu žalbe tuženika prvostupanjska presuda je u cijelosti potvrđena od strane Županijskog suda poslovni broj: Gž-504/2022, pa stoga u ovom postupku nije potrebno provoditi test poštenja ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF, već je potrebno samo utvrditi visinu tužbenog zahtjeva.

1.3. Tužiteljica ističe kako, unatoč navedenoj presudi, i dalje plaća predmetni kredit primjenom valutne klauzule CHF uslijed čega takva ugovorna odredba generira i dalje svakomjesečnu preplatu mjesečnih anuiteta zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF kakav je bio na dan isplate kredita tužitelju na raspolaganje. Obzirom da je presudom u predmetu poslovni broj P-222/19 obuhvaćen period od 1. kolovoza 2007. godine do 01. studenog 2018. na ime preplaćenih anuiteta zbog rasta tečaja CHF, tužiteljica u ovom postupku potražuje isplatu preplaćenih anuiteta zbog rasta tečaja CHF za period od 1. travnja 2019. godine pa do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu (unazad pet godina od dana podnošenja tužbe).

1.4. Člankom 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Člankom 1115. ZOO-a propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Zaključno, tužiteljica je prvotno tužbenim zahtjevom potražila iznos od 5.308,91 eura s pripadajućim zateznim kamatama, kao i trošak parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 21. svibnja 2024. u bitnome osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik osporava potrošačko svojstvo Ugovora o kreditu. Svojstvo potrošača se ne presumira te je na tužitelju teret dokaza da sporni Ugovor o kreditu nije sklopio u poslovne već privatne svrhe. Tuženik prigovora zastari postavljenog tužbenog zahtjeva u cijelosti obzirom je tužba podnesena 09. travnja 2024. godine.

2.1. Navodi da se tužitelj neosnovano poziva na izravnu primjenu presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 i Pž- 6632/2017, te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj: Revt-249/2014 u ovom postupku, a na temelju članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku. Sporni Ugovor o kreditu sklopljen je između tužitelja i Slavonske banke d.d. Osijek, a točkom 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P – 1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., povreda kolektivnih interesa i prava potrošača glede ništetnosti spornih ugovornih odredbi utvrđena je u odnosu na Hypo Alpe – Adria – Bank d.d. Zagreb i na ugovore o kreditu koje je ta banka sklapala u razdoblju od 1. lipnja 2004., odnosno od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008. Dakle, iz izreke pravomoćne presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, tuženik obrazlaže kako jasno proizlazi da se utvrđenja glede ništetnosti dijela ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli odnose isključivo na ugovore o kreditu koje je u razdoblju navedenom u toj presudi sklapala Hypo Alpe – Adria – Bank d.d. i ne odnose se na ugovore koje je u tom razdoblju sklapala Slavonska banka d.d. Osijek koja je samostalni pravni subjekt.

2.2. Tuženik ističe kako sama činjenica da je tuženik napisao Ugovor o kreditu i dao ga tužitelju na potpis ne znači da bi u konkretnom slučaju bilo riječi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru. Ono što je bitno jest je li sadržaj istoga rezultat pregovora i suglasnosti volja ili je jedna strana u potpunosti sastavila i utjecala na sadržaj ugovora. Tuženik je ozbiljno i potpuno informirao tužitelja o smislu i sadržaju odredbe o vezivanju glavnice kredita za valutu CHF. Tuženik ističe da je tužitelj u odnosu na svaku ugovornu odredbu, pa tako i na predmetnu, imao stvarnu mogućnost utjecati na njezin sadržaj odnosno pregovarati o istoj, a na koju se okolnost predlaže saslušanje radnika tuženika i tužitelja.

2.3. Tuženik nadalje navodi kako postupanje u skladu s načelom savjesnosti i poštenja pretpostavlja postupanje s povjerenjem i obzirima prema osobi i interesima druge strane, suzdržavanje od proturječnog ponašanja prilikom ostvarivanja i ispunjenja ugovorom preuzetih obveza i tomu slično. Kako je o predmetnoj ugovornoj odredbi tužitelj imao mogućnost pregovarati i utjecati na njezin sadržaj, kako je postojala podjednaka mogućnost da ukupna obveza tužitelja u hrvatskim kunama bude veća ili manje od inicijalno predviđene obveze u kunama, a uslijed promjene tečaja koja može imati obilježja aprecijacije, ali i deprecijacije, ugovaranje predmetne odredbe ne može biti u suprotnosti s spomenutim načelom.

2.4. Obrazlaže da premda se u konkretnom slučaju ne radi o ugovoru o kreditu za koji bi tužitelj sklopio Aneks uz Ugovor o kreditu sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015; dalje u tekstu: ZIDZPK) da je navedenu činjenicu vrednovao i imao u vidu i sam zakonodavac prilikom donošenja spomenutog zakona. Naime, navedenim ZIDZPK, a u slučaju da korisnik kredita prihvati konverziju ugovora o kreditu, kamatna stopa izračunavala se tako da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

2.5. Tuženik ističe i kako podnošenjem kolektivne tužbe nije mogla biti prekinuta zastara za povrat pojedinih preplaćenih iznosa, budući da je takvo tumačenje u suprotnosti s člankom 241. ZOO, odnosno podnošenje tužbe u kolektivnom sporu ne može se smatrati radnjom vjerovnika usmjerenom na ostvarivanje, utvrđivanje ili osiguranje tražbine prema dužniku, a osim toga, kako je obrazloženo radi se o Ugovoru o kreditu koji nije obuhvaćen kolektivnim utvrđenjima. Zaključno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Tužiteljica u podnesku od 12. lipnja 2024. u bitnome navodi kako tuženik neosnovano osporava svojstvo potrošača tužiteljici. Naime, ovaj prigovor je prvenstveno bespredmetan budući se pred ovim sudom pod poslovnim brojem P242/2021 (ranije P-139/2019) već vodio postupak radi utvrđenja predmetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF nepoštenom i ništetnom u smislu Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. i Direktive 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima pri čemu je već pravomoćno utvrđeno da je tužiteljica u ovom ugovornom odnosu nastupala kao potrošač, jer je namjena kredita bila kupnja stana za stanovanje tužiteljice i njezine obitelji.

3.1. Nadalje, tuženik neosnovano ističe prigovor res iudicata. Naime, nesporno je da je tužiteljica prethodno pred ovim sudom vodila parnični postupak radi utvrđenja utužene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF ništetnom pod brojem P-242/2021 (ranije P-139/2019) i isplate preplaćenih anuiteta po pravilima stjecanja bez osnove, no tužiteljica je tom ranije vođenom postupku ishodila pravomoćnu presudu kojom je tuženik bio u obvezi isplatiti preplaćene anuitete za period od početka otplate kredita do 1. travnja 2019., no kako tuženik i dalje obračunava svakomjesečne anuitete primjenom valutne klauzule CHF stoga sada tužiteljica ovom tužbom potražuje isplatu preplaćenih anuiteta za period od 1. travnja 2019.g. do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu. Prema tome, tužiteljica ovom tužbom ne traži ponovno utvrđenje utužene ugovorne odredbe ništetnom, jer je ista već prethodno utvrđena ništetnom, i ne traži isplatu preplaćenih anuiteta za period preplate koji je već „obuhvaćen“ presudom iz prethodno vođenog postupka, kako to tuženik neosnovano navodi.

4. Da bi pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao svu priloženu materijalnu dokumentaciju u spisu i to:

Ugovor o kreditu broj: 5140030250-60010471217/2007 (list 5-14 spisa), otplatni plan (list 15-22 spisa), pregled prometa za klijenta (list 23-31 spisa), presudu Općinskog suda u Đakovu od 23. ožujka 2022., poslovni broj: P-242/2021-16 (list 33-40 spisa), presudu Županijskog suda u Bjelovaru od 8. srpnja 2022., poslovni broj: Gž-504/2022- 3 (list 41-50 spisa), priloge uz odgovor na tužbu (list 65-98 spisa), priloge uz podnesak tuženika od 2. veljače 2026. (list 118-170 spisa) te nalaz i mišljenje vještakinje Tonke Vulić (list 178-187 spisa).

4.1. Valja ukazati kako je tuženik u podnesku od 8. siječnja 2026. odustao od saslušanja javnog bilježnika, a što je sud konstatirao na raspravnom zapisniku od 12. siječnja 2026. Tuženik je već u odgovoru na tužbu, ali i tijekom postupka predložio saslušanje tužiteljice i to na okolnosti informiranja i mogućnosti pregovaranja oko odredbe o valutnoj klauzuli u gore naznačenom Ugovoru o kreditu. Sud je odbio isti dokazni prijedlog slijedom činjenice što je isti odugovlačeći te suprotan načelu ekonomičnosti parničnog postupka. Naime, tužbeni zahtjev sadrži isključivo kondemnatorni zahtjev, bez (uobičajenog) deklaratornog zahtjeva u ovakvoj vrsti predmeta. Tomu je tako jer tužiteljica pravilno u tužbi, pa i podnesku od 12. lipnja 2024., navodi da je u vezi ništetnosti odredbe članka 3. točka 3. Ugovora o kreditu broj: 5140030250-60010471217/2007, a prema kojoj se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF važećem na dan dospijeća, a sve na temelju valutne klauzule, već presuđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Đakovu od 12. ožujka 2020., poslovni broj: P-139/2019-25, koja je djelomično potvrđena presudom i rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru od 4. veljače 2021., poslovni broj: Gž-464/2020-2 (u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi). Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

4.2. Radi jasnijeg utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao presudu Općinskog suda u Đakovu od 12. ožujka 2020., poslovni broj: P-139/2019-25, presudu i rješenje Županijskog suda u Bjelovaru od 4. veljače 2021., poslovni broj: Gž- 464/2020-2, presudu Općinskog suda u Đakovu od 23. ožujka 2022. poslovni broj: P- 242/2021-16 i presudu Županijskog suda u Bjelovaru od 8. srpnja 2022., poslovni broj: Gž-504/2022-3.

4.3. Naime, presudom Općinskog suda u Đakovu od 12. ožujka 2020., poslovni broj: P-139/2019-25, pod točkom I. izreke presuđeno je da se utvrđuje ništetnom odredba pod člankom 4. predmetnog Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine br. 5140030250-60010471217/2007 kojom se tužiteljica obvezala tuženiku platiti kamatu koja je promjenjiva sukladno izmjenama i dopunama odluke o kamatnim stopama tuženika a koja izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog ugovora i koja je vezana uz određenu valutnu klauzulu. Točkom II. izreke presuđeno je da se utvrđuje ništetnom odredba pod članka 3. točka 3. gornjeg Ugovora prema kojoj se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF važećem na dan dospijeća, a sve temeljem valutne klauzule. Točkom III. izreke presude naloženo je tuženiku Addiko Bank d.d. , Slavonska avenija 6, Zagreb, kao pravnom slijedniku Slavonske banke dd Osijek, , da tužiteljici ĆŠ iz [adresa] isplati ukupan iznos od 94.328,73 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sukladno odredi čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima na način da se kamata obračunava prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% -tnih poena od dana dospijeća pa do 31.07.2015., a od 1.8.2015. pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% -tna poena i to na iznose taksativno navedene u izreci. Točkom IV. izreke presuđeno je da se s tužbenim zahtjevom preko dosuđenog tužiteljica odbija. Konačno, točkom V. izreke presude, odlučeno je o parničnim troškovima. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru od 4. veljače 2021., poslovni broj: Gž-464/2020-2, žalba tuženika je djelomično odbijena kao neosnovana, a djelomično uvažena, pa je presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj: P-139/2019-25 od 12. ožujka 2020. potvrđena u točkama I. i II. izreke, a ukinuta u točkama III. i V. i u tim dijelovima je predmet vraćen na ponovno suđenje. Točka IV. izreke prvostupanjske presude je kao nepobijana ostala neizmijenjena.

4.4. Presudom Općinskog suda u Đakovu od 23. ožujka 2022., poslovni broj: P- 242/2021-16, pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku Addiko Bank d.d., iz Zagreba, Slavonska avenija 6, da tužiteljici ĆŠ, iz [adresa], isplati iznos od 71.995,67 kuna na ime ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF s pripadajućim zateznim kamatama računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa tj. od 1. kolovoza 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to na iznose taksativno navedene u izreci presude. Točkom II. i III. izreke presude odlučeno je o parničnim troškovima. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 8. srpnja 2022., poslovni broj: Gž-504/2022-3, žalba tuženika odbijena je kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj: P-242/2021-16 od 23. ožujka 2022. u pobijanim točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude, dok je točka III. prvostupanjske presude kao nepobijana ostala neizmijenjena.

5. Cijeneći provedene dokaze zasebno kao i u njihovoj ukupnosti, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje: ZPP), sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Naime, iz svega gore navedenoga razvidno je da je predmet ovog postupka zahtjev tužiteljice za isplatom preplaćenih iznosa kredita s osnova ugovorene valutne klauzule po osnovi stjecanja bez osnove i to za razdoblje od 1. travnja 2019. do 12. siječnja 2026. u iznosu od 9.799,52 eura, a koji iznos čini zbroj svih mjesečnih potraživanja više uplaćenih iznosa svake mjesečne rate kredita bez uračunavanja tzv. negativnih razlika, a sve prema nalazu i mišljenju vještaka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog plaćenog iznosa pa do isplate.

7. Dakle, sporno je među strankama je li tuženik na temelju ništetne ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli stekao nešto što mu ne pripada i to na štetu tužiteljice kao potrošača, a kako je tuženik prigovarao i pasivnoj legitimaciji valjalo je i tom prigovoru odlučiti.

8. Što se tiče prigovora tuženika da Slavonska banka d.d. kao kreditor nije obuhvaćena presudama po kolektivnoj tužbi na koje se tužiteljica poziva valja napomenuti da je nesporno da je tuženik preuzimatelj sve imovine pripojenog društva, ali i preuzimatelj obveza koje prelaze na društvo preuzimatelja upisom pripajanja u sudski registar, a kako je to i propisano odredbom članka 541. stavak 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj: 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23. i 136/24.) pa je u konkretnom slučaju tuženik sveopći pravni sljednik pripojenog društva, odnosno Slavonske banke d.d. Osijek, a nije sporno da je tuženik pravni sljednik Hypo Alpe-Adria-Bank kojoj je Slavonska banka d.d. Osijek pripojena 2009., a Hypo Alpe-Adria-Bank je bila tuženik u postupku kolektivne tužbe pa tako i u postupku za ocjenu ništetnosti ugovorene valutne klauzule što u konačnici znači da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku. Da je tomu tako, ukazuje i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. siječnja 2024., poslovni broj: Rev 1135/2023-2.

9. Nadalje, po mišljenju ovog suda, neosnovano tuženik osporava pozivanje tužiteljice na pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/2012 te presudu Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/2017 i poslovni broj: Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., odnosno na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., kao i poslovni broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., a kojom je odbijena revizija između ostalih i tuženika izjavljena protiv citiranih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, odnosno Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, u predmetima kolektivne tužbe Udruge Franak protiv Banaka među kojima je i tužena te su potvrđene presude Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu gore navedene kojima je presuđeno da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke i o valutnoj klauzuli u kreditima koje je tužena zaključila s potrošačima kao fizičkim osobama u valuti CHF, dakle i s tužiteljicom ništetne.

10. Isto tako, neosnovano tuženik smatra da tužiteljica nije u pravu kada se poziva na odredbu članka 502.c. ZPP-a i na gornje presude jer upravo tom odredbom je zakonodavac omogućio fizičkim osobama u ovom slučaju tužiteljici da u posebnoj parnici se može pozvati na pravno utvrđenje iz presuda kojima su prihvaćeni zahtjevi da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba i u tom slučaju je sud vezan za utvrđenja iz tih parnica, a upravo to je tužiteljica učinila kada se pozivala na presude Trgovačkog suda u Zagreb i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu koje su do podnošenja tužbe pravomoćno odlučile u kolektivnoj tužbi po tužbenom zahtjevu Udruge Franak za valutnu klauzulu što je predmet ovoga spora, a u međuvremenu je samo Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom revizijskom odlukom odbio revizije banaka kao neosnovane i potvrdio gornje presude.

11. Međutim, opetovano valja ukazati kako je u vezi ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, konkretno Ugovora o kreditu broj: 5140030250- 60010471217/2007, već pravomoćno presuđeno presudom Općinskog suda u Đakovu od 12. ožujka 2020., poslovni broj: P-139/2019-25, stoga nije potrebno opterećivati presudu daljnjim obrazloženjem u vezi navedenog, unatoč navodima tuženika, kako u odgovoru na tužbu, tako i tijekom postupka.

12. Što se tiče visine postavljenog tužbenog zahtjeva, a radi koje je sud proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje i nakon kojeg vještačenja je tužiteljica konačno postavila svoj tužbeni zahtjev, istog sud smatra u cijelosti osnovanim za iznos od 9.799,52 eura specificiranim po mjesečnim iznosima pri čemu valja napomenuti da je sama tužiteljica postavila tužbeni zahtjev kojim obuhvaća samo pozitivne iznose s osnova tečajne razlike i to iz razloga jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. zauzeo jasan stav da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalno pravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva u postupcima u kojima se potražuje isplata preplaćenih mjesečnih iznosa s osnova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF sud nije ovlašten niti je dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima ili tzv. negativnim iznosima za razdoblja kada je tečaj CHF bio manji u odnosu na tečaj CHF na dan isplate kredita, a sve u odnosu na tečaj HRK ako tuženik na nesumnjiv način ne istakne prigovor radi prebijanja te ako određeno ne navede svoju tražbinu koju stavlja u prijeboj i kvantitativno ju odredi pa kako to tuženik nije učinio jer nije stavio valjani prigovor prijeboja radi prebijanja do zaključenja prethodnog postupka, a nije ni kvantitativno odredio svoju tražbinu koju stavlja u prebijanje, sud nije tužbeni zahtjev tužitelja umanjio za samo paušalni istaknuti prigovor na nalaz i mišljenje vještaka kojim je zahtijevao da se utvrde i tzv. negativne razlike što je vještak i učinio, no sud nije ovlašten tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti prema nalazu i mišljenju vještaka bez valjanog prigovora radi prebijanja ili materijalno pravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva. Uostalom, vještak je u nalaza i mišljenju utvrdio kako u promatranome razdoblju nisu utvrđene manje plaćene razlike tečaja uslijed CHF valutne klauzule.

13. Nadalje, tuženik je podneskom od 11. svibnja 2026. naveo kako nema posebnih financijskih prigovora na izračun iz nalaza i mišljenja, s time što ustraje u svim do sada iznesenim navodima i prigovorima pravne prirode. Dakle, prigovori tuženika na nalaz i mišljenje vještakinje odnose se na pravno pitanje te je sud shvaćanja kako je vještakinja svoj nalaz i mišljenje u cijelosti dala prema zadatku suda i to na način da je u svom nalazu i mišljenju prikazala i više preplaćene mjesečne rate i mjesečne rate plaćene u manjem iznosu nego bi one iznosile prema početnom tečaju CHF u trenutku isplate kredita, no prigovori tuženika su pravne naravi i ne može se u slučaju ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli predmetni ugovor razmatrati kao kunski kredit, odnosno ugovor o kreditu u kunama pa je iste sud odbio kao neosnovane.

14. Valja se osvrnuti i na tuženikovo protivljenje uređenom tužbenom zahtjevu tužiteljice. Naime, sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva od 12. lipnja 2024. i 1. travnja 2026. sukladno odredbi članka 190. stavak 2. i stavak 3. ZPP-a jer je ova preinaka svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama, a tužiteljica je tek nakon provedenog vještačenja mogla postaviti pravilno svoj konačni tužbeni zahtjev. Iako je prvotno utuženo razdoblje od 1. travnja 2019. do 9. travnja 2024., te je potom na ročištu prošireno utuženo razdoblje od 1. travnja 2019. do 12. siječnja 2026., sud je dopustio takvu preinaku iz razloga što je predmetni kredit i dalje u otplati te ne samo što je takva preinaka svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama, nego je i u skladu s načelom ekonomičnosti, odnosno nedvojbeno će reducirati potencijalni parnični trošak u drugome predmetu gdje bi tužiteljica potraživala isplatu za razdoblje od 9. travnja 2024. do 12. siječnja 2026.

15. Sukladno svemu obrazloženom, sud je u cijelosti udovoljio konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 9.799,52 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to odlučeno u izreci presude.

16. Upravo slijedom obrazloženog, tužiteljici je sud dosudio utužene iznose kao u izreci presude s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od prvog dana idućeg mjeseca za protekli mjesec, a sve sukladno odredbi članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05. , 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – dalje: ZOO) jer je tuženik nepošteni stjecatelj i dužan je tužiteljici naknaditi stečeno bez osnove s kamatama od dana stjecanja.

17. Kako se u konkretnom slučaju definitivno radi o stjecanju bez osnove na strani tuženika, a sve zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, to je na temelju odredbe članka 1111. stavak 1. ZOO-a tuženik dužan tužiteljici platiti sve stečeno bez osnove s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to kao nesavjesni stjecatelj od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate jer kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je stavkom 2. istog članka određeno da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Prema stavku 3. istog članka obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

17. Valja također ukazati kako sud nije prihvatio ni istaknuti prigovor zastare tuženika iz odgovora na tužbu. Naime, u pravu je tužiteljica kada navodi da se u ovome predmetu radi o isplati stečenog na temelju pravne osnove koja je kasnije otpala utvrđenjem valutne klauzule ništetnom, a kako za stjecanje bez pravne osnove nisu propisani posebni zastarni rokovi, onda se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a. Slijedom činjenice što je tužiteljica podnijela tužbu za isplatu preplaćenih anuiteta za unazad pet godina (tužba je podnesena 9. travnja 2024., a utuženo je razdoblje od 1. travnja 2019. do 12. siječnja 2026.), utužena potraživanja nisu u zastari.

18. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom sporu, to se odluka o parničnom trošku temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a te je tuženik dužan tužiteljici naknaditi nastali parnični trošak u iznosu od 1.675,00 eura, koji se sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, sastava pisanog obrazloženog i potrebnog podneska od 12. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eura, pristupa na ročište održano 12. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 eura, sastava pisanog obrazloženog i potrebnog podneska od 1. travnja 2026. (omaškom naznačeno 1. lipnja 2026.) u iznosu od 200,00 eura, pristupa na ročište održano 21. svibnja 2026. u iznosu od 200,00 eura, pristupa punomoćnika tužiteljice na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, odnosno ukupno 1.100,00 eura, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 275,00 eura i troška provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja i nagrade isplaćene vještaku u iznosu od 300,00 eura čini ukupni nastali parnični trošak u iznosu od 1.675,00 eura, kako je to tužiteljica i potraživala svojim zahtjevom za naknadom troška koji je u cijelosti u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. i 107/25. – dalje: OT) pa je takvom tužbenom zahtjevu sud u cijelosti udovoljio.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Đakovo, 22. svibnja 2026.

Sudac

Petar Grgur

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Dostaviti:

1. Tužiteljici – putem punomoćnika

2. Tuženiku – putem punomoćnika