Pr-386/2023-30

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KM, [adresa], zastupane po pun. Martini Radić Šunjić, odvjetnice u Splitu, protiv tuženika KBC Split, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 02. veljače 2026. u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice Maria Skejića odvjetnika u Splitu objavljene dana 22. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

„I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.04.2018.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 3.204,66 EUR bruto zajedno s pripadajućom:

-zakonskom kamatom koja na iznos od 8,97 EUR koja teče od 15. svibanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 8,08 EUR koja teče od 15. srpanj 2018.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 4,28 EUR koja teče od 15. kolovoz 2018.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 7,31 EUR koja teče od 15. rujan 2018.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 32,38 EUR koja teče od 15. listopad 2018.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 9,96 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 7,63 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 1,28 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 8,36 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 12,41 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 8,77 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 0,92 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 7,91 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 10,86 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 0,30 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 3,63 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 0,42 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 12,73 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 1,74 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,58 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 13,29 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 2,92 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 16,02 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 58,57 EUR koja teče od 15. veljača 2021.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 67,07 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 66,65 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 63,55 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 66,91 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 66,78 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 72,25 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 64,60 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 67,07 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 67,21 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 81,73 EUR koja teče od 15. prosinac 2021.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 100,59 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 145,07 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 205,01 EUR koja teče od 15. ožujak 2022.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 103,36 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 67,21 EUR koja teče od 15. svibanj 2022.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 66,72 EUR koja teče od 15. lipanj 2022.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 72,79 EUR koja teče od 15. srpanj 2022.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 121,39 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 73,78 EUR koja teče od 15. rujan 2022.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 69,49 EUR koja teče od 15. listopad 2022.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 74,41 EUR koja teče od 15. studeni 2022.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 67,12 EUR koja teče od 15. prosinac 2022.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 117,17 EUR koja teče od 15. siječanj 2023.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 71,03 EUR koja teče od 15. veljača 2023.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 74,59 EUR koja teče od 15. ožujak 2023.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 97,22 EUR koja teče od 15. travanj 2023.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 67,09 EUR koja teče od 15. svibanj 2023.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 95,61 EUR koja teče od 15. kolovoz 2023.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 40,20 EUR koja teče od 15. rujan 2023.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 78,59 EUR koja teče od 15. listopad 2023.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 82,35 EUR koja teče od 15. studeni 2023.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 78,40 EUR koja teče od 15. prosinac 2023.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 116,85 EUR koja teče od 15. siječanj 2024.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 78,76 EUR koja teče od 15. veljača 2024.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 98,35 EUR koja teče od 15. ožujak 2024.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 0,29 EUR koja teče od 15. kolovoz 2024.

-zakonskom kamatom koja na iznos od 18,10 EUR koja teče od 15. rujan 2024. do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak 1.706.81eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 11. svibnja 2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu fizioterapeuta na Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s reumatologijom. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužiteljici da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo. S obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta nezdravstvenog radnika tužiteljica da je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate. Prethodne činjenice da imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužiteljica da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje, bruto razlike za iznimnu odgovornost za zdravlje života i ljudi.

2.U svom odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ali se nije protivio provođenju financijskog vještačenja. Tuženik je isticao da je tužiteljica postavila stupnjevitu tužbu pa je predložio istoj naložiti specificirati tužbeni zahtjev obzirom da se prije podnošenja tužbe nije obratila tuženiku niti zatražila potrebnu dokumentaciju da je potrebno stupnjevitu tužbu odbaciti.

3. Tužiteljica je podneskom od 24. listopada 2024. uredila tužbeni zahtjev na način da je kao predmet spora označila iznos od 1.170,00 eura te zatražila isplatu toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.04.2018. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 15,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, i to na ime neisplaćene bruto razlike za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate; te na temelju tih razlika utvrditi ostvarenu prosječnu punu plaću za tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ili bolovanje na koju tužitelj ima pravo, a zatim utvrditi razliku između isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i one naknade na koju tužitelj ima pravo sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a. Ujedno je zatraženo da se parnični trošak isplati na račun punomoćnika tužitelja.

4.U odnosu na tako uređeni tužbeni zahtjev tuženik se istom usprotivio ističući kako je tužbe nepodobna, nerazumljiva za raspravljanje. Iz činjeničnih navoda da se može iščitati kako tužitelju u utuženom razdoblju tuženik nije isplatio ili je nepravilno izračunao šest različitih osnova (uvećanje za rad noći, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom); dodatke za iznimnu odgovornost na prekovremeni rad, naknade plaće za vrijeme bolovanje, naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, dodatak od 17% za sve određene sate redovite i prekovremene. Dakle, kako je tužitelj sve osnove istakao u ukupnom novčanom iznosu koji je identičan za svaki mjesec i to baš iznos od 15 eura za svaki mjesec.

U pogledu točke II. tužbenog zahtjeva kojom se traži isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja, smatrajući da se u tom dijelu radi o preinaci tužbenog zahtjeva, te ukoliko se dosudi da tuženik parnični trošak isplati na račun punomoćnika, njegov privatni račun da se otvara mogućnost izigravanja tužiteljevih vjerovnika, da bi se radilo u ustupu tražbine u smislu da bi tužiteljica tražbinu koju ima prema tuženiku prenijela na treću osobu.

Na koncu, glede potraživanja tužitelja koji se odnosi na isplatu dodataka koji nisu obračunati na prekovremeni rad u periodu do 31. ožujka 2020., posljedično pogrešno obračunatih naknada za godišnji odmor i bolovanje tuženik je istakao kako je dana 25. ožujka 2022. sa tuženikom sklopio Sporazum u kojem su ugovorili način kako će tuženik isplatiti dugovanje tužitelju pa da je temeljem sporazuma tužiteljica isplaćena u cijelosti.

Glede zahtjeva koji se odnosi na isplatu dodataka koji nisu obračunati na prekovremeni rad u periodu nakon 31. ožujka 2020., posljedično pogrešno obračunatih naknada za godišnji odmor i bolovanje, tuženik je naveo da je nakon 31. ožujka 2020. obračunavao sve dodatke na odrađeni prekovremeni rad.

Tuženik je istakao kako iza 25. ožujka 2023. ne vrijede odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, tako ni odredbe o dodacima na plaću. Nakon 25. ožujka 2023. da je Vlada RH donijela dvije odluke (dana 21. lipnja 2023. i dana 20. ožujka 2024.) kojima produžuje važenje materijalnih prava iz tog KU, ali da citirane odluke ne obvezuju tuženika. Na koncu, kako je iza dana 25. ožujka 2023. ne postoje odredbe koje bi obvezale tuženika na isplatu dodataka na plaću i uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada. Naime, dana 20. ožujka 2024. Vlada RH da je donijela Odluku o produljenju primjene odredbi materijalnim i nematerijalnim pravima zaposlenika u javnim službama ostvarenih temeljem granskih KU (NN 35/24) čijom točkom V se radnicima priznaju prava iz predmetnog ugovora u istoj visini i opsegu počevši od 01. ožujka 2024., osim prava iz čl. 45, čl. 45., čl. 55., čl. 5., čl.57., čl. 58., čl. 58a

4.2. Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužitelj je podneskom od 14. studenoga 2025. uredio i postavio tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 3.204,66 eura.

4.3. Glede konačno preciziranog tužbenog zahtjeva tuženik u podnesku od 14. studenoga 2024. naveo kako je vještačenjem izvršen izračun za svaki od osnova u odvojenim tablicama, a da je tužiteljica ponovno zahtjeve po mjesecima iskazala u ukupnoj cifri, za mnoge mjesece utuženog razdoblja kako je vještak po raznim osnovama utvrdio razliku 0, s tim u svezi kako sud prilikom donošenja presude ne može znati koji dio, za koji osnov treba usvojiti, treba odbiti. Zbog navedenog predložio je tužbu odbaciti. Opreza rad tuženik ističe kako je konačno preciziranim tužbenim zahtjevom tužiteljica povukla dio potraživanja u odnosu na zahtjev iz podneskom od 24. listopada 2024. da ne potražuje isplatu od po 15 eura za pojedine mjesece. Dakle, kako se tuženik protivi djelomičnom povlačenju. Nadalje, tuženik je naveo da je tužiteljica preinačila tužbeni zahtjev u odnosu na podnesak od 24. listopada 2024. , te da je konačno preciziranim tužbenim zahtjevom znatno povećala mjesečni i ukupni iznos potraživanja, s tim u svezi tuženik je istakao prigovor zastare potraživanja.

5.Sud je tijekom postupka izveo dokaz pregledom Rješenja VSRH broj Rev- 677/21 od 02. veljače 2022.; pregledom Rješenja VSRH broj Rev-247/16 od 22. travnja 2020.; pregledom Rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj GŽ Ob-620/22; dopis od 28. ožujka 2023; e-mailovi dostava dokumentacije; izveden je dokaz vještačenja po vještaku dipl. oec. Zlatku Cvitanoviću; izveden je dokaz dopunskog vještačenja po vješaku dipl. oec. Zlatku Cvitanoviću

6.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan na način kako je određen u izreci presude.

7. Punomoćnica tužiteljice popisala je parnični trošak.

8.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, 78/19. dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II. (NN 92/19), Dodatkom III. (NN 56/20), Dodatkom IV. (NN 3/23), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17, 128/17, 47/18, 2/19,123/19, 56/22, 29/24 dalje: TKU).

9.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.

10.Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu fizioterapeuta na Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s reumatologijom.

10.1.Među strankama je sporno je li tuženik pogrešno obračunao pa time isplatio umanjenu plaću tužitelju i to po osnovi dodatka za otežane uvjete rada, po osnovi dodataka za iznimnu odgovornosti za život i zdravlje ljudi, po osnovi prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanom, noću i u drugoj smjeni, te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

11.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Člankom 81. ZR/14 propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

11.1.Odredbom čl. 47. KU/13, odnosno čl. 45. KU/18 propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Pitanje plaće je na isti način definirano čl. 51. TKU/12 i čl. 50. TKU/17. Dodatak za rad noću iznosi 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50% i za rad u drugoj smjeni 10%.

11.2.Pitanje plaće je na isti način definirano čl. 51. TKU/12 i čl. 50. TKU/17. U odredbama čl. 51. i 57. KU/13, čl. 59a Dodatka I KU te čl. 54. TKU/12, odnosno čl.53. TKU/17, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki odrađeni sat od osnovne vrijednosti toga sata. U skladu s navedenim odredbama tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća te uvećanja i dodaci na koje je u tome satu ostvario pravo.

11.3.Prekovremenim radom se u skladu s čl. 58. st. 9. KU/13, čl. 51. st. 9. KU/13 i čl. 49. st. 9. KU/18 smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovna plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%.

11.4.Odredba čl. 59.a Dodatka I KU koja se primjenjuje od 1. listopada 2015. propisuje, da iznimno od čl. 59. tog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatka na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Nadalje, odredba čl. 24. Dodatka II KU koja se primjenjuje od 1. rujna 2019. propisuje da zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 8% od osnovne plaće.

11.5.U skladu s čl. 57. KU/13 zdravstveni radnik –ing.med. radiologije u bolnici ima pravo na uvećanje plaće za 25% s osnova posebnih uvjeta rada (otežani uvjeti rada), dok u skladu s čl. 21. Dodatka II KU koji se primjenjuje od 1. rujna 2019. po toj osnovi zdravstveni radnik ima pravo na uvećanje plaće za 28%.

11.6.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbamaKU osnovna plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%. Obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada valjalo je obračunavati sukladno čl.55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU, dok je dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi predviđen odredbama čl.57. KU/18.

11.7.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

11.8.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl. 58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

11.9.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“ 12.Sukladno prethodno citiranim odredbama, plaću tužitelja čini osnovna plaća s pripadajućim uvećanjima. Osnovna plaća ne postoji samo u redovnom radu, već se osnovna plaća tužitelju isplaćuje za svaki efektivno odrađeni sat, bilo u redovnome, bilo u prekovremenom radu, a svaki efektivno odrađeni sat se uvećava za one dodatke koji u tome satu postoje. Ova uvećanja se obračunavaju za sve sate u kojima su ostvareni i obračunavaju se od vrijednosti osnovne plaće te se ista kumuliraju ukoliko se ostvari pravo na više uvećanja budući ni iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenoga rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada i drugih predmetnih dodataka međusobno isključuju. Dakle, zdravstveni radnici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada prema KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kako proizlazi i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019.

13.S obzirom da je tužitelj u utuženome razdoblju obavljao poslove radnog mjesta fizioterapeuta, radio je u posebnim (otežanim) uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom pa mu u skladu s čl. 94. ZR/14 pripada pravo na povećanu plaću za 4% zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi do 31.8.2019., a od 1.9.2019. pa dalje za 8%,dok pravo na uvećanje plaće za 25% ima na temelju posebnih uvjeta rada do 31.8.2019., a od 1.9.2019. pa na dalje za 28%.

14.Na okolnost visine potraživanja obavljeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije dipl.oec. Zlatku Cvitanoviću, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Vještak u svojem nalazu i mišljenju kao i u nadopunama po prigovorima tuženika naveo kako se pri izradi nalaza i mišljenja koristio cjelovitom dokumentacijom koju je dostavljenom od nadležne službe tuženika, da je izračun vršio za neplaćene dodatke na plaću koje je tužiteljica u utuženom razdoblju ostvarila i to dodatke za posebne uvjete rada, dodatke za odgovornost za život i zdravlje ljudi i dodatke za rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću i u drugoj smjeni kao izračun razlike naknade plaće za godišnji odmori ili bolovanje. Konačno, utvrdio je kako je ukupan iznos predmetnih dodataka na plaću (otežani uvjeti rada, odgovornost na radu, i za prekovremeni rad subotom, nedjelom… ) i naknade plaće za vrijeme korištenje godišnjeg odmora i bolovanja (do 42 dana) tuženik nije tužiteljici u utuženom razdoblju od travnja 2018. do siječnja 2025. isplatio mjesečne i godišnje bruto iznose sveukupne 772,03 eura.

Očitujući se na prigovore stranaka vještak je u dopunskom vještvu od 22. rujna 2025., utvrdio i tabelarno prikazao kako je iz tablice 5. vidljivo da je ukupan iznos po osnovi dodataka na plaću (posebni uvjeti rada, odgovornost za život i zdravlja i za prekovremeni rad za subotom i nedjeljom….) koje tuženik nije u cijelosti isplaćivao tužiteljici u utuženom razdoblju iznosi mjesečno kako je to prikazano u stupcu 4. tablice vještva (str. 85/86 spisa),a zajedno s neisplaćenom naknadom za godišnji odmor i bolovanje u stupcu 5. tablice što sveukupno iznosi 3.204,66 eura prikazano u stupcima 7. i 8.

15.Tužiteljica je sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka podneskom od 04. studenoga 2025. uredila tužbeni zahtjev na način kako isti glasi u toč.I izreke presude.

16. U konkretnom slučaju, tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu i postavila manifestacijski zahtjev kojim traži dostavu potrebne dokumentacije kako bi se utvrdila razlike plaće za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanje uzimajući u obzir stvarne pune iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama.

16.1. Obzirom da tužiteljica nije dostavila dokaze, niti pokušala dokazati da je od tuženika zatražila dostavu potrebne dokumentacije i da je tuženik takav zahtjev odbio. Tužiteljica je podneskom 24. listopada 2024. postavila tužbeni zahtjev na način da je zatražila isplatu iznosa od 1.170,00 eura za razdoblje od 01.04.2018. do 30.09.2024., i to na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 15,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, neisplaćene bruto razlike za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate te na temelju tih razlika utvrditi ostvarena prosječna puna plaća za tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ili bolovanje na koju tužitelj ima pravo, a zatim utvrditi razliku između isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i one naknade na koju tužitelj ima pravo sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a, te ujedno zatražio da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužitelja.

17.Nije sporno da je tužiteljica podneskom od 24.listopada 2024., odnosno 30.rujna 2024. uredila i precizirala odnosno postavila određeni tužbeni zahtjev zatraživši isplatu iznos od 1.170,00 eura.

18.Po zaprimanju nalaza i mišljenja vještaka tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev zatraživši isplatu iznosa od 3.204,66 eura kako je određeno pod toč. I izreke presude.

19. Nesporno je da je tužiteljica tužbom zatražila isplatu na ime manje isplaćene plaće u bruto iznosu i to dodatka u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, dodatka za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te pogrešno obračunate naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje.

20.U odnosu na preinaku tužbe, ističe se da institut preinake ima samo procesnopravni učinak, što znači da kada sud odlučuje o dopuštenosti preinake, sud će ocijeniti je li ona s procesnopravnog stajališta svrhovita za rješenje odnosa među strankama.

20.1.Preinaka u smislu povećanja tužbenog zahtjeva ili pak smanjenja tužbenog zahtjeva (iako nije prava preinaka-pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 26.04.2021.) izvršena prema nalazu i mišljenju vještaka u ovom postupku svrsishodna je za konačno rješenje odnosa između stranaka. Naime, svrsishodnost preinake ocjenjuje se s obzirom na to ostvaruje li se tom preinakom krajnji cilj raspravljanja onog što je sporno među strankama, pa i u situaciji kad se tuženik protivi preinaci sud je može dopustiti ako smatra da je takva preinaka jedino rješenje spornog odnosa među strankama. Samim time je nesporno da je postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka svrsishodno radi rješenja odnosa među strankama s obzirom da tužiteljica nema financijskog znanja da bi ispravno matematički postavila određeni tužbeni zahtjev. Upravo zbog toga se i provode vještačenja u sudskim postupcima jer ako je sudu potrebno stručno znanje kako radi utvrđivanja kakve činjenice pa tako i visine potraživanja (čl.250 ZPP), to isto (vještakovo) znanje je potrebno tužiteljici da bi mogla urediti tužbeni zahtjev sukladno rezultatima provedenog vještačenja. Naime, nerealno bi bilo očekivati da tužiteljica točan matematički zahtjev postavi već u tužbi ili tijekom postupka, a prije vještačenja po vještaku financijske struke.

21.Tužiteljica je podneskom od 24.listopada 2024. postavila tužbeni zahtjev na iznos od 1.170,00 eura, a po dostavi vještakovog nalaza i mišljenja postavlja ga na iznos od 3.204,66 eura. Takva preinaka je izvršena zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe (dostava vještakovog nalaza i mišljenja), pa se takvoj preinaci tuženik zapravo i ne može protiviti (čl.191. st.1. i 2. ZPP).

22.U odnosu na prigovor tuženika kojim se protivi onom dijelu tužbenog zahtjeva kojim se potražuje isplata dodataka nakon 25.03.2023., navodi se slijedeće. Tuženik navodi kako je važenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20 i 3/23) nekoliko puta produživano sklapanjem dodataka, zadnji put Dodatkom IV (NN 3/23) kojim je njegovo važenje produženo do 25.03.2023. Nakon toga predmetni KU više da nije produživan. Dana 20.03.2024. Vlada RH donijela je Odluku o produljenju primjene odredbi o materijalnim i nematerijalnim pravima zaposlenika u javnim službama ostvarenih temeljem granskih kolektivnih ugovora (NN 35/24) čijom točkom 5. se radnicima priznaju sva prava iz predmetnog ugovora u istoj visini i opsegu počevši od 01.03.2024. osim prava iz članaka 45., 46., 55, 56., 57., 58 i 58a. Dakle, iza 25.03.2023. da ne vrijede odredbe predmetnog KU pa tako niti odredbe o dodacima na plaću.

23.Nije prijeporno da je dana 20.ožujka 2024. Vlada RH donijela je Odluku o produljenju primjene odredbi o materijalnim i nematerijalnim pravima zaposlenika u javnim službama ostvarenih temeljem granskih kolektivnih ugovora (NN 35/24). Istom Odlukom je u toč.I, pod točki 5. propisano da sva materijalna i nematerijalna prava koja su zaposlenici u ustanovama u sustavu zdravstva i zdravstvenog osiguranja (a na koje se primjenjuje Temeljni kolektivni ugovor za zaposlenike u javnim službama NN broj 29/24.), ostvarili iz rada i po osnovi rada na temelju Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (»Narodne novine«, br. 29/18., 35/19., 78/19., 92/19., 56/20. i 3/23.), će se i dalje priznavati i primjenjivati u istoj visini i opsegu, počevši od 1. ožujka 2024., osim prava sadržanih u: – članku 45., – članku 46., – članku 55., – članku 56., – članku 57., – članku 58., – članku 58.a.

24.Prije svega valja istaknuti da se materijalnim pravima radnika smatraju jubilarna nagrada, regres, nagrada za božićne blagdane, darovi u naravi, darovi za djecu i sl. Pored ovih materijalnih prava postoje i druga prava u koja ulaze razne potpore, nagrade i sl., koje radnici ostvaruju i koja se isto tako svrstavaju u ovu skupinu prava. Materijalna prava radnika se prema poreznim propisima dijele u tri skupine: naknade troškova, potpore i nagrade. Naknade troškova su: troškovi prijevoza, troškovi službenog puta i noćenja, naknade za odvojeni život, razne otpremnine itd. Potpore mogu biti: za slučaj smrti radnika, za slučaj smrti člana uže obitelji radnika, za novorođeno dijete itd. Nagrade su: božićnica, uskrsnica, dar za dijete, jubilarne nagrade i druge nagrade. Naknade troškova, potpore, nagrade i drugi primici, dakle sva materijalna prava su neoporezivi.

25.Člankom 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama (»Narodne novine«, broj 29/24.), a na koji TKU se Vlada RH poziva u svojoj Odluci od 20.03.2024., propisano je da se plaća zaposlenika sastoji se od osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću utvrđenih Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama te ostalih primitaka u skladu s tim Zakonom i općim propisom o radu. Člankom 52. st. 9 određeno je što su dodaci na plaću, a tu bi spadali dodatak za radni staž, dodatak za učinkovitost rada, dodatak za završen studij na poslijediplomskoj razini, dodatak za rad u izvanrednim radnim okolnostima, poseban dodatak u slučaju okolnosti koje dovode u pitanje redovito obavljanje poslova iz djelokruga javne službe te dodaci za različite oblike organizacije rada. Člankom 59. istog TKU propisani su dodaci za različite oblike organizacije rada.

25.1.Člancima iz Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (»Narodne novine«, br. 29/18., 35/19., 78/19., 92/19., 56/20. i 3/23.) koji se navode u toč.I, pod točki 5 Odluke (NN 35/24) propisano je slijedeće: - članak 45. glasi: (st.1.)Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. (st.2.) Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. (st.3.) Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. - člankom 55. propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, a koja su takstaktivno navedena upravo u predmetnom KU - članak 56. navodi da će se osnovna plaća uvećat radnicima po osnovi položajnog dodatka na radnim mjestima i poslovima koja su također taksativno navedena u KU. članci 57. i 58. propisuju dodatke na plaću nastale zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i to da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

26.Prema stajalištu ovog suda navedenom Odlukom Vlade RH od 20.ožujka 2024. zaposlenicima u ustanovama u sustavu zdravstva i zdravstvenog osiguranja na koje se primjenjuje TKU/24, a koji su svoja materijalna i nematerijalna prava ostvarili na temelju Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (»Narodne novine«, br. 29/18., 35/19., 78/19., 92/19., 56/20. i 3/23.) će se ta materijalna prava i dalje priznavati i primjenjivati u istoj visini i opsegu počevši od 01.ožujka 2024. Dakle, navedena Odluka odnosi se prvenstveno i osnovno na materijalna prava radnika (naknade troškova, potpore i nagrade), dok prava sadržana u čl.45. i 46. (plaća i dodaci na plaću), čl.55., 56. i 58a (uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada-pravo na dodatak, položajni dodatak, itd.), te čl.57. (dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi) ostaju na način kako su ista propisana i određena upravo Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (»Narodne novine«, br. 29/18., 35/19., 78/19., 92/19., 56/20. i 3/23.), odnosno Odlukom o primjeni prava iz Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja nakon isteka produžene primjene za zaposlenike u sustavu zdravstva (NN 68/23). Naime, ista nisu određena i propisana u fiksom, neoporezivom iznosu na način kako je to slučaj s materijalnim pravima radnika. Stoga je sasvim nelogično da bi Vlada RH predmetnom Odlukom ukinula odnosno ne priznala pravo na plaću radnicima u djelatnosti zdravstva, a što upravo i propisanom čl. 45. predmetnog KU odnosno što čini plaću radnika, kako se ista izračunava i što se smatra dadacima na plaću. Dakle, navedenom Odlukom od 20.03.2024. nije bila intencija donositelja da se ukine odnosno prestane važiti, između ostalog, i primjena upravo te odredbe, a koja počiva na odredbama čl.92. -95. Zakona o radu, odnosno odredbi čl.54. i 55. Ustava RH (NN br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014)., već da će se i dalje priznavati (u visini i opsegu prema važećem KU) sva materijalna i nematerijalna prava radnika. Sve navedeno odnosi se i na ostale članke taksativno navedene u toč.5 predmetne Odluke. Dakle, zaključno se navodi da Odlukom od 20.03.2024. nisu prestali postojati dodaci na plaću pa samim time niti pravo na isplatu istih.

27.S obzirom na sve gore navedeno valjalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahjtev tužitelja na način kako je to navedeno u toč.I izreke presude.

28.U odnosu na istaknuti prigovor zastare, isti se smatra neosnovnim. Naime, iz odredbe čl.139. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako nije drugačije određeno. Kako je tužba podnesena dana 11.svibnja 2023., a najstarije potraživanje je dospjelo 15.kolovoza 2018., podnesena je unutar zastarnog roka.

29.Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st.3. ZR/14).

30.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 138/23), te popisa parničnog troška tužiteljice. Tužiteljici se obistinjuje parnični trošak za sastav tužbe 150,00 eura, za sastav podnesaka od 16.6.2025., 150 eura, za sastav podneska od 4. 11.2025. 200,00 eura, za ročišta održana 22.1.2025. i 9.9.2025. po 150,00 eura, za pristup na ročišta od 3.2.2026.,200,00 eura i pristup na objavu presude 100,00 eura sve ukupno 1.100,00 eura ovom iznosu trebalo je pridodati i iznos 275,00 eura na ime pripadajućeg PDV-a i iznos od 331,81 eura ukupno iznosi 1.706.81 eur na koji iznos tužiteljici pristoji pravo i na zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja pa do isplate u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosim i odredbi Uredbe o izmjeni ZOO-a zato je odlučeno kao pod toč. II izreke presude.

31.U odnosu na navode tuženika da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva u pogledu toč.II koja bi se odnosila na način isplate parničnog troška, ističe se da se prema čl.191. Zakona o parničnom postupku ne bi radilo o preinaci tužbenog zahtjeva, pa se takav prigovor smatra bespredmetnim.

32.U odnosu na prigovor da se parnični trošak isplati na svoj račun pun.tužiteljice, odlučeno je kao u toč.II izreke sukladno čl.94. st.1. Zakona o parničnom postupku, prema kojem opseg punomoći određuje stranka, pa ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći od protivne strane primiti dosuđene troškove (rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž R-138/2024, od 07.02.2025., Županijskog suda u Osijeku Gž R-302/2024 od 18.02.2025., Županijskog suda u Varaždinu Gž R-29/2025 od 24.03.2025., itd).

33.S obzirom na sve gore navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Splitu, 22. svibnja 2026.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: -pun. tužiteljice

-tuženiku

-u spis