Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Poslovni broj: P-437/2019-10
R E P U B L I K A H R V AT S K A
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Karlovcu, po sucu Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po pun. iz ZOU Josip Janković i Mate Burazinu, odvjetnicima u Karlovcu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische banka d.d., OIB:23057039320, Jadranski Trg 3/a, zastupano po punomoćnicima iz OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, 22. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
I Ovaj sud se oglašava mjesno nenadležnim.
II Po pravomoćnosti ovoga rješenja spis će se dostaviti Općinskom sudu u Rijeci.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika kao u uvodu ovog rješenja, radi utvrđenja ništetnosti i isplate preplaćene obveze obzirom na ništetne odredbe o prromjenjivoj kamatnoj stopi prema Odluci banke i valutnoj klauzuli u CHF, te je u tužbi predložio izvršiti uvid u priložene dokaze u spisu i eventualno daljnju dokumentaciju te provesti financijsko knjigovodstveno vještačenje, a potom nakon provedenog postupka donijeti afirmativnu odluku o njegovom potraživanju, uz dosudu troškova parničnog postupka, sve uz zakonsku zateznu kamatu.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu primarno istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda i kod tog prigovora ustrajao u svim daljnjim podnescima. Štoviše, predložio je posebnim rješenjem odlučiti o takvom prigovoru.
3. Uvidom u priloženi Ugovor o kreditu broj: 2402006 - 1031262160 / 51400607 - 5102616010 od 14.09.2005. utvrđeno je da je u članku 14. određeno da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta banke. U cit. Ugovoru navedena je kao ugovorna stranka i kreditor Erste & Steiermärkische banka dioničko društvo, a kao sjedište id. Banke naznačeno je Rijeka, Jadranski trg 3/a, pa je evidentno da je mjesto sjedišta banke u Rijeci i da je prema odredbama Zakona o parničnom postupku u dijelu nadležnosti, za postupanje u ovom predmetu nadležan Općinski sud u Rijeci.
4. Odredbom članka 70. stavka 1. ZPP propisano je; ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan. Stavkom 3. istog članka propisano je da taj sporazum važi samo ako je sastavljen u pismenom obliku i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa.
5. Sporazum o mjesnoj nadležnosti iz predmetnog Ugovora o kreditu prema kojem je u slučaju spora određena nadležnost suda u mjestu sjedišta Kreditora, a to je Općinski sud u Rijeci, je jasna i razumljiva, te je u skladu s odredbom članka 70. ZPP. Prema ocjeni ovog suda, sklapanjem sporazuma o mjesnoj nadležnosti ne isključuje se niti otežava pravo tužitelja kao potrošača ostvariti svoja prava iz ugovora pred sudom ili drugim nadležnim tijelom jer je ugovorena nadležnost upravo u skladu s odredbom članka 46. stavka 1. ZPP-a (određena je po općoj mjesnoj nadležnosti za tuženika). U tom smislu se ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti ne može smatrati nepoštenom odredbom ugovora prema odredbi članka 96. stavaka 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07. 75/09, 79/09 89/09, 133/09, 78/12, 55/13), kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Pri tom se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, a potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
6. Ugovorna odredba kojom se ugovara mjesna nadležnost bila bi eventualno nepoštena odredba kada bi kao takva pretjerano ograničavala pravo potrošača na djelotvornu sudsku zaštitu ili izvršavanje prava koja su mu dodijeljena Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Nadalje, odredba Ugovora kojom se u slučaju spora ugovara nadležnost nekog suda sama po sebi ne može dovesti do pretjeranog ograničenja prava potrošača na djelotvornu sudsku zaštitu, a niti takva nadležnost isključuje mogućnost da potrošač sudjeluje u postupku i istakne prava koja ima na temelju Direktive 93/13. To bi pretjerano ograničavalo prava potrošača u situaciji kada bi sud pred kojim bi se parnica vodila bio previše udaljen od njegovog prebivališta pa bi mu prouzročilo prevelike troškove putovanja koji bi ga mogli odvratiti od upuštanja u postupak.
7. Ovakvo pravno shvaćanje izraženo je u presudi Suda Europske unije u predmetu Aqua Med sp. z o. o. od 3. travnja 2019. broj C-266/18 koja je donesena povodom zahtjeva za prethodnu odluku Okružnog suda u Poznanju, Poljska o tumačenju Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u vezi s mjesnom nadležnošću nacionalnih sudova za odlučivanje o tužbi za plaćanje kupoprodajne cijene koju je prodavatelj robe ili pružatelj usluga podnio protiv potrošača.
8. U ovom postupku kao vrijednost predmeta spora je naznačen iznos od 14.716,41 kuna, te tužitelj ima prebivalište u [adresa], te je udaljenost od [adresa] do Rijeke još manja od udaljenosti sjedišta ovog suda (Karlovac) do Rijeke odnosno približno kao do Karlovca (cca do najviše 80 km). Uz to tužitelj ne navodi u kojoj mjeri financijski trošak, utrošak vremena i način dolaska/putovanja na sud u Rijeku mogu utjecati na njegovu inicijativu za vođenje ove parnice, a ne navodi ni eventualne zapreke zbog kojih njegov dolazak na sud u Rijeku ne bi bio moguć ili bi bio otežan, a ne iznosi ni svoje opće imovno stanje, odnosno druge bitne okolnosti koje u konkretnom slučaju mogu dovesti do zaključka da je ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti ništetna, te kao takva suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. K tome, njegovo putovanje od mjesta prebivališta do sjedišta tuženika i sjedišta suda u Rijeci ne traje više sati već cca. 1 sat.
9. U tom smislu, a obzirom na činjenicu da za suđenje u konkretnom slučaju nije određena isključiva mjesna nadležnost i stranke su imale mogućnost sporazumjeti se o nadležnosti suda u mjestu sjedišta tužene te su se sporazumjele, uvažavajući uz to vrijednosti predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tužene (banke) te s tim u vezi mogućnost dolaska na sud punomoćnika tužitelja i samog tužitelja, ovaj sud je stava da nadležnost Općinskog građanskog suda u Rijeci neće tužitelja odvratiti od njegovog prava na pristup sudu, koji je zajamčen člankom 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).
10. Stoga je slijedom navedenog, a kako su dakle potpisnici ovog ugovora ugovorili mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta banke, sukladno čl. 20. ZPP -a donesena odluka kao u izreci ovog rješenja.
U Karlovcu 22. svibnja 2026.
Sudac
Vesna Gračan
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka istog Županijskom sudu, putem ovoga suda, pismeno u tri primjerka.
Dna:
1. Tužitelju po pun. iz ZOU Josip Janković i Mate Burazinu, odvjetnicima u Karlovcu , uz podnesak tuženika od 31.03.2021.
2. Tuženiku po pun. iz OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, uz podnesak tužitelja od 13.04.2021. i 02.04.2025.
